Народни музеј

vladica-saksofon-(4)

Koncert Vladice Ljubičić, učenice četvrtog razreda Srednje muzičke škole „Isidor Bajić“ iz Novog Sada, održan u Narodnom muzeju u Kikindi oduševio je publiku.

Talentovana saksofonistkinja ističe da izbor Kikinde za održavanje koncerta nije bio slučajan.

-Odlučila sam da sviram u Kikindi, jer mi se prošle godine tokom izleta i zajedničkog koncerta sa učenicima iz Muzičke škole „Slobodan Malbaški“ iz Kikinde, izuzetno dopao ovaj muzej i prostor u kome nastupamo. Bilo je lepo druženje- rekla je Vladica Ljubičić koja završava odsek za saksofon u klasi profesorke Sandre Dropo Ramaji.

Ona ističe da joj je ovo četvrti po redu solistički koncert i da je ovo veče obeleženo klasičnom muzikom različitog perioda. Klavirska pratnja na koncertu bila je profesorka Ela Banković Savčuk.

-Rodom sam inače iz Kikinde i predajem u srednjoj muzičkoj školi „Isidor Bajić“ u Novom Sadu. Mislim da je ovaj program malo neobičan i moderan- rekla je profesorka Ela Banković Savčuk.

Vladica planira da nastavi školovanje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na odseku za duvačke instrumente- saksofon.

noc-muzeja-2026-(7)

Povodom obeležavanja Međunarodnog dana muzeja, u Narodnom muzeju, u Galeriji „Nova“, otvorena je izložba „Život u banatskoj vojnoj granici“, autora Ivana Radića. Kroz izložene slike, geografske karte, oružje, pa i kuće u kojima se živelo na verodostojan način približen  je svakodnevni život na prostoru južnog Banata tokom perioda Vojne granice.

-Izložba je nastala povodom obeležavanja 300 godina od Požarevačkog mira i kroz bogatu dokumentarnu građu, ilustracije, rekonstrukcije i vizuelne prikaze osvetljava istorijske, kulturne i društvene promene koje su oblikovale Banat tokom 18. i 19. veka – navodi autor – Pre osnivanja Velikokikindskog distrikta osnovana je vojna granica i posetioci mogu da se putem ove izložbe uvere u promene koje su se desile u tom periodu. Na koji način su ljudi živeli i kako su dolazile promene za stanovništvo koje je regrutovano kao vojna snaga. Vojne vlasti upravljale su životima običnih ljudi i uslovljavali su ih da budu u vojnoj službi.

Kroz bogatu izložbu posetioci imaju priliku da se upoznaju sa životom graničara, razvojem naselja, vojnom organizacijom i običajima stanovništva koje je živelo na prostoru nekadašnje banatske vojne granice.

-Poseban segment postavke čine rekonstrukcije uniformi, istorijske mape i ilustracije koje verno prikazuju vreme velikih promena na prostoru južnog Banata i šireg podunavskog regiona. Vojna uniforma ima veliki uticaj i upliv na narodno odelo. Na samom početku dolazi do otpora jer su Srbi smatrali da uvođenjem uniforme gube svoj identitet. Marija Terezija, pošto je videla reakcije, ostavila je vreme da se stanovništvo navikne na uniforme koje su kasnije bile toliko prihvaćene, da su ih graničari nosili i nakon završetak vojnog roka kao uspomenu na ratišta na kojima su bili. Pojedini delovi vojne uniforme prihvaćeni su i kao narodno odelo – kaže Radić.

Sa uvođenjem promena dolazi i do boljeg života stanovništva, razvija se trgovina, obrada zemlje je bolja i efikasnija.

-Tokom 100 godina, to su četiri generacije jedne porodice, spremnije se dočekuje 19. vek kada su ljudi sa ovih prostora pomogli Srbima sa druge strane Save i Dunave da dođe do spajanja u jednu zemlju Srbiju – dodao je Ivan Radić.

Slike su delo studenata sa Fakulteta primenjene umetnosti. U okviru nastave studenti, tada treće godine, tokom čitave godine radili su na rekonstrukciji uniforme graničara banatske vojne granice. Pre likovnih prikaza sledilo je istraživanje, a nakon toga sa kostimografima iz pozorišta urađena je rekonstrukcija uniformi. Od pet, koliko treba da se uradi i da prikažu njihov razvoj, urađen su dve pešak i strelac.

Miloš Pušara, v.d. direktor Narodnog muzeja napomenuo je da će biti organizovana stručna vođenja kroz izložbu i predavanja:

-I mi smo doprineli da izložba bude bogatija tako da smo izložili i deo naše etnološke i istorijske zbirke. Ona ima snažnu simboliku jer su granica, kolonizacija i migracije važan segment naše nacionalne istorije. Pozvaćemo i učenike da nas posete i tako više saznaju o lokalnom nasleđu.

Otvaranju izložbe prisustvovala je i Marijana Mirkov, članica Gradskog veća koja je pozvala građane da dođu i da vide postavku koja sve vraća u vreme koje ne sme da se zaboravi.

-Ovo je prilika da svi mi vidimo kako je Banat nekada izgledao, kako su živeli, razmišljali i koje nade i želje su imali graničari, šta da ostave svima nama. Istorija su ljudi i na nama je da sačuvamo kulturu sećanja na naše pretke – precizirala je Marijana Mirkov.

Posebna atrakcija je prikaz stanovanja. Urađene su makete kuća koje predstavljaju evaluaciju kuća kroz 18. vek, a u prirodnoj veličini je koliba koja je najzanimljiviji tip staništa.

Sve posetioce iznenadili su Milan i Vid Vašalić koji su svirali na arhaičnim instrumentima i pevali stare pesme.

A.Đ.

 

sandra-stankovic-izlozba-(5)

Izložbom u Narodnom muzeju Sandra Stanković, ikonopisac obeležava 25 godina rada. Simboličnog naziva „Simbioza“ spojila je tradiciju, duh i umetnost na jednom mestu. Iako joj ovo nije prva samostalna izložba u Kikindi, koja je bila pre dve decenije kada je izlagala radove na platnu, potpuno je drugačija od onoga što inače radi.

-Sugrađani su navikli da su moji radovi na lipovoj dasci i slično, a ovoga puta podloge likovi svetitelja naslikani su na predmetima koje sam dobijala od dragih ljudi i oni obeležavaju moje stvaranje i moj život. Pretežno su novi radovi, a najstariji je iz 2011. godine kada je bila izložba „Srpske kraljice i princeze“. Posebno mi je značajno što su izložena i tri rada moje ćerke Nataše koja se prvi put predstavlja široj javnosti – otkriva Sandra Stanković.

Do sada je izlagala na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u Srbiji i regionu, a nosilac je i sertifikata za stare umetničke zanate. Dobitnica je i više priznanja među kojima su nagrada grada Kikinde, „Žena zmaj“, „100 uspešnih žena Srbije“,  ima i sertifikat „Najbolje iz Vojvodine“.

-Imam puno planova za naredni period i nadam se da će se svi ostvariti. Ikonopisanje spada u najstarije zanate na svetu i teško je opstati kao preduzetnik. Ipak, nadam se da se na tržištu prepoznaje kvalitet – napomenula je naša sagovornica.

Prisutne je pozdravio i protojerej Boban Petrović, starešina hrama Svetih Kozme i Damjana. Ovom prilikom on je istakao saradnju sa Stankovićevom na oslikavanju novoizgrađenog hrama.

-Bila je svesna odgovornosti oslikavanja ikonostasa u jedom hramu. S pravom sam insistirao da ga ona oslika jer je on ponos naših Svetih Vračeva. Sandra Stanković živiće kroz svoje ikone i u narednih 100, 200 i 300 godina – rekao je protojerej Petrović.

Na otvaranju izložbe govorio je i Leonard Valenta, profesor istorije iz Bosne i Hercegovine koji je dugogodišnji prijatelj Sandre Stanković.

-Od fejsbuk poruka do upoznavanja od putovanja od Kikinde do Sarajeva, ovo je celoživotno prijateljstvo. Sandra je svojim radom pronašla svoje mesto i u mom udžbeniku iz istorije, ali i u srcima svih nas koji je znamo i vrednujemo njenu umetnost – dodao je Valenta.

Izložbu čini 60 ikona i u narednom periodu može se pogledati u Galeriji „Nova“.

A.Đ.

stasa-radak-2

Kikinda će uskoro imati priliku da uživa u muzici jednog izuzetnog mladog talenta. Četrnaestogodišnja saksofonistkinja Staša Radak održaće svoj solistički koncert u utorak, sa početkom u 18 časova, u svečanoj sali Narodnog muzeja.

Ova mlada umetnica, učenica Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, već je skrenula pažnju javnosti svojim zapaženim nastupima i značajnim nagradama na domaćim takmičenjima. Njena posvećenost, upornost i ljubav prema muzici prepoznaju se u svakom tonu koji izvede, a upravo će publika u Kikindi imati priliku da to doživi uživo.

Staša će se publici predstaviti pažljivo odabranim programom, na kojem će pokazati ne samo tehničku zrelost, već i izražajnost koja se retko sreće kod tako mladih izvođača. Poseban umetnički pečat koncertu daće klavirska saradnja sa prof. Evom Francuski Aranjoš, čije iskustvo i muzikalnost dodatno obogaćuju ovaj nastup.

Ulaz je slobodan, a svi ljubitelji muzike pozvani su da svojim prisustvom uveličaju ovo veče posvećeno talentu, radu i ljubavi prema umetnosti.

T. D.

muzej-uskrs-radionice-(3)

U susret Uskrsu u Narodnom muzeju i ove godine organizuju se edukativne radionice koje su namenjene, prvenstveno deci, ali i svim zainteresovanim sugrađanima. Ove godine nose naziv „Čuvarkuća“, ističe Ljubica Takačev, koja je uz Slavicu Cvijetić, moderatorka radionica.

-Uskrs je najradosniji hrišćanski praznik i naš cilj je bio da pažnju posvetimo običajima koji ga prate. Deci je najinteresantnije farbanje jaja, a posebnu simboliku ima „čuvarkuća“ prvo jaje koje se ofarba na Veliki petak i koje ostaje do naredne godine. Ukrašavanje i farbanje jaja je kreativan proces i daje mašti na volju – rekla je Takačev.

Osim farbanja jaja, deca imaju priliku da saznaju sve o običajima koji prate Uskrs, kao i da prave uskršnja jaja od papira, kartona, stiropora da izrade uskršnje piliće, zeke. Tu je i radni list o Uskrsu, ali i zanimljive igre prilagođene uzrastu.

Radionice se organizuju još od 2009. godine, a i ove su, kao i prethodnih godina besplatne za učesnike. Prva je održana 31. marta, a naredne su 1. i 2. aprila, kao i 7, 8. i 9. aprila od 13 do 16 sati.

A.Đ.

 

muzej-vez-karadjordjevic-(8)

U Narodnom muzeju otvorena je izložba „Veženi portreti dinastije Karađorđević – nekad i sad“ u saradnji da Muzejom slatka – kuća Cvetića iz Kraljeva. Ideja je  da se objedini, i u tehnici tradicionalnog veza reprodukuje sve javnosti gotovo nepoznate mustre sa motivima kraljevkog para kralja Aleksandra I i kraljice Marije Karađorđević, kao i njihove dece, koji se čuvaju na dozidnicama u etnološskim zbirkama narodnih muzeja širom Srbije, i u privatnim kolekcijama.

-Projektom je obuhvaćeno sedam muzeja iz Kikinde, Kragujevca, Kraljeva, Čačka, Valjeva, Aranđelovca i Pirota, sa ciljem da otkrijemo, animiramo i artikulišemo rad lokalnih vezilja, praveći sponu između njih kao čuvara tradicije i muzeja kao riznica, odnosno čvorišta kulture. Izložena su 32 unikatno izvežena rada u tehnikama narodnog i umetničkog veza, koji izražavaju jedinstvenu stilsku crtu i umeće svake od 21 vezilje i jednog vezioca učesnika projekta, nastalih trukovanjem ponovljenih i rekonstruisanih mustri u izradi sertifikovane trukerke Smiljke Bulatović, prvi put nakon 70 godina. Replike izvornih uzoraka, kao i originali koji im prethode, svedoče o oživljenoj niti između ovog fenomena koji je pratio kraljevsku porodicu od 1922. godine do Drugog svetskog rata, i prakse današnjih zanatlija, predstavljajući integralni doprinos reprezentaciji nacionalne kulture, identiteta i narodne umetnosti Srbije  – istakla je dr Lidija Cvetić Vučković, kreativni direktor Muzeja slaka – kuća Cvetića iz Kraljeva.

Poseban doprinos izložbi dao je i senćanski Gradski muzej koji čuva preko 8.000 različitih artefakata trukerskog zanata, što predstavlja jednu od najvećih kolekcija u Evropi. Odabrane mustre sa tematikom kraljevskih portreta nastaviće da komuniciraju i u formi autentičnih suvenira, koje će svaka od učesnica moći da ponudi u okviru svoje prakse. Muzeji su tu da ih plasiraju publici i tako podrže kreativni ručni rad i žensko preduzetništvo sa izvorištem u tradiciji, kao i vrednost povezanosti modernih zanatlija sa institucijama kulture.

Ovaj projekat nastaviće se u novoj fazi koja bi,pored Beograda i Novog Sada u kojima se čuva veći broj dozidnica sa patriotskom tematikom, obuhvatila i sve preostale gradove, kao i privatne kolekcije koji čuvaju motive sa tematikom kraljevskih portreta Karađorđevića. Naredna faza započeće kolektivnom izradom svečanog zidnjaka, sa likom Kralja Petra II u medaljonu, tokom izložbe na Belom Dvoru.

Projekat je podržalo Ministarstva kulture, a pod pokroviteljstvom je Nj.K.V. princeze Danice Karađorđević.

A.Đ.

izlozba-draga-3

U Galeriji „NOVA“ Narodnog muzeja  večeras je svečano otvorena gostujuća izložba „Naša sugrađanka kraljica Draga: između slave i anateme“, realizovana u saradnji sa Muzejom rudničko-takovskog kraja iz Gornjeg Milanovca. Postavka će biti dostupna posetiocima mesec dana.

Koautor izložbe, viši kustos istoričar Aleksandar Marušić, rekao je da je postavka do sada gostovala širom zemlje.

-Mali jubilej je danas u Kikindi jer ova izložba gostuje 35. put – istakao je Marušić, podsećajući da je prvi put predstavljena u Gornjem Milanovcu, mestu rođenja kraljice Drage.

Prema njegovim rečima, cilj postavke nije glorifikacija, već razumevanje istorijske ličnosti.

-Ona se ne glorifikuje kroz ovu izložbu, već želimo da se njen život sagleda iz jednog drugačijeg ugla — da se vidi da je bila, kao i svi mi, obična osoba od krvi i mesa.

Marušić je naglasio da izložba ukazuje i na obrazovanost i kulturni profil kraljice Drage.

-Ona je bila obrazovana, govorila je francuski i nemački jezik. Pokazali smo njene pesme, kao i članke koji svedoče o tome koliko je radila na sebi.

Posebnu pažnju privukao jedan od najpotresnijih eksponata.

-Ovde se može videti deo originalne zavese u koju su Obrenovići bili zamotani i bačeni sa prozora. To govori ne samo o načinu ubistva, već i o nameri da budu poniženi i kao ličnosti satrti – objasnio je Marušić.

Izložba obuhvata oko trideset eksponata, što predstavlja oko 60 odsto originalne postavke, dok ostatak nije mogao da putuje.

Prema rečima autora, postavka omogućava posetiocima da steknu celokupniju sliku o kraljici Dragi, ali i o Srbiji druge polovine 19. veka.

-Važno je da posetioci vide koliko je radila na sebi, koliko je čitala, prevodila i pisala, ali i da kroz eksponate sagledaju tragediju naše nacionalne istorije – naglasio je Marušić.

V.d. direktora muzeja Miloš Pušara istakao je da sam naziv izložbe ukazuje na složenost istorijske ličnosti kraljice Drage.

-Naziv je interesantan jer slava simbolizuje kraljicu i dinastiju, a anatema je onaj narativ koji se stvorio o samoj kraljici. Neki je smatraju najodgovornijom osobom za kraj dinastije Obrenović i u biološkom i u dinastijskom smislu – rekao je Pušara.

On je naglasio da je izložba značajna i kao početak saradnje dve ustanove kulture, kao i da se očekuju prateći programi.

-Nadamo se pratećem sadržaju u vidu istorijskih časova i radionica. Ovi sadržaji doprinose popularizaciji muzeja, a ovo je ujedno i početak saradnje sa Muzejom rudničko-takovskog kraja – dodao je on.

Pušara je podsetio i na istorijsku povezanost dva grada.

-Jedan kuriozitet koji povezuje Kikindu i Gornji Milanovac jeste da je veliki broj njihovih i naših sugrađana bio interniran u severnu Norvešku – rekao je on.

Izložba „Naša sugrađanka kraljica Draga: između slave i anateme” donosi priču o životu Drage Mašin — između dvora, političkih intriga i tragičnog kraja 1903. godine — pozivajući posetioce da ovu istorijsku ličnost sagledaju izvan stereotipa i predrasuda.

T. D.

 

galerija-nova

Narodni muzej, u petak u 18 časova, u Galeriji „NOVA“ otvara gostujuću izložbu „Naša sugrađanka kraljica Draga: između slave i anateme“, realizovanu u saradnji sa Muzejom rudničko-takovskog kraja iz Gornjeg Milanovca. Postavka će biti dostupna posetiocima do 27. marta.

Izložba je posvećena Dragi Mašin (1864–1903), supruzi kralja Aleksandra Obrenovića, čiji je život obeležio kraj 19. i početak 20. veka. Njena priča, smeštena između dvorskog života, političkih intriga i tragičnog kraja u Majskom prevratu 1903. godine, predstavljena je u širem istorijskom i društvenom kontekstu.

Brak kralja Aleksandra i Drage Mašin 1900. godine izazvao je snažne reakcije u tadašnjoj Srbiji — zbog razlike u godinama, njenog neplemićkog porekla i složenih političkih okolnosti. Upravo te suprotstavljene predstave oblikovale su njen istorijski lik.

V.d. direktora Narodnog muzeja Kikinda Miloš Pušara ističe da izložba donosi vrednu arhivsku i muzejsku građu.

-Na ovoj izložbi u drugim gradovima posetioci su mogli da vide lične predmete kraljice Drage, fotografije i dokumenta iz perioda njihove vladavine, novinske članke, kao i rekonstrukciju događaja povezanih sa Majskim prevratom.

On dodaje da sam naziv postavke ukazuje na složenost njene istorijske uloge

-Naziv izložbe simbolično ukazuje na dve krajnosti u percepciji Drage — slavu kao kraljice Srbije i anatemu, jer ju je deo javnosti i političke elite smatrao odgovornom za krizu dinastije – istakao je Pušara.

Na svečanom otvaranju posetiocima će se obratiti jedan od autora izložbe, viši kustos istoričar Aleksandar Marušić iz Muzeja rudničko-takovskog kraja. Autori postavke su Aleksandar Marušić, viši kustos istoričar, i Ana Ranković, viši kustos istoričar umetnosti.

T. D.

gajski-knjiga-(4)

Knjiga „Crkva Svetog Nikolaja u Kikindi“ profesora istorije Tihomira Gajskog predstavljena je u Narodnom muzeju. Pored autora, o prvom pisanom delu o najstarijoj zgradi u našoj sredini, govorili su i đakon Nebojša Marković, jerej Miroslav Bubalo i Jovica Trkulja u svojstvu urednika.

Knjiga je nastala povodom obeležavanja 250 godina crkve Svetog Nikole i kako Gajski navodi da je bio pravo vreme da se na jednom mestu nađu svi podaci o hramu.

-Opisao sam hram i kroz prizmu arhitektonske građevine, ali i crkvu kao versku zajednicu verujućih ljudi. Veliki trud i puno vremena uloženo je u iznalaženju podataka jer su zapisi vezani za crkvu Svetog Nikole rasuti na mnogo strana. Moja želja bila je da sve što je dostupno priredim u pitku priču. I pored svega bilo je zadovoljstvo istraživati i raditi na ovoj knjizi – istakao je Tihomir Gajski.

Sva literatura o hramu nalazi se u arhivi, te je bilo važno objediniti sve podatke o crkvi Svetog Nikole koja nije samo verski objekat, nego je i kulturno znamenje i svedok svih godina koje su prošle od osnivanja Kikinde, podsetio je jerej Miroslav Bubalo:

-Prva crkva bila je od trske i blata, a pošto su odlučili da ostanu ovde, rešili su da je izgrade od čvrstog materijala. Hram je mesto sabranja Božijeg naroda u kome se slavi Vaznesenje Hristovo, služi se sveta služba i narod se ujedinjuje u sjedinjuje.

Đakon Nebojša Marković dodao je da je najvažnija duhovna dimenzija hrama.

-Ova knjiga govorio i o tome gde smo, ko smo i šta smo u crkvi, a šta van nje. Crkva je zajednica, koja je od momenta kada je od Gospoda utemeljena, nepromenljiva i nepokolebljiva kako tada, tako danas, tako i u vekove vekova – zaključio je đakon Marković.

U pripremi je i monografija o pomenutom hramu koja će obuhvatiti petnaestak stručnih saradnika.

-U knjizi se nalazi više od 70 bogatih, kolornih, fotografija na kojima je prikazano 250 godina istorije crkve Svetog Nikolaja. Ne nisu samo puka ilustracija nego su u direktnoj funkciji ličnosti koje se pominju u knjizi. Obuhvatila je nastanak Kikinde, pravoslavne hramove pre ove crkve, a posebno težište je na izgradnji samog hrama. Posebno su obrađeni ikonostas i zidno slikarstvo po kojima je naša crkva veoma poznata. Sadržaj je bogat i svaka stranica govori o istoriji i nastanku. Sažetak u knjizi preveden je na ruski, mađarski i engleski jezik – predočio je profesor Jovica Trkulja.

U programu su učestvovali crkveni horovi, kao i Tihon Gajski koji je odsvirao numere na gitari.

A.Đ.

radionica-staro-sajmiste-4

U okviru izložbe „Umetnička kolonija na Starom sajmištu: umetnici iz zbirke Rajka Mamuzića“, u Narodnom muzeju tokom prethodne tri nedelje realizovano je 16 radionica za učenike osnovnih škola. Kroz interaktivan program, 291 učenik i 19 nastavnika imali su priliku da upoznaju umetnike, dela i istorijski kontekst prostora Starog sajmišta.

Radionice su organizovane od 27. januara do 13. februara i bile su namenjene učenicima od trećeg do osmog razreda. Kako objašnjava dr Dragan Kiurski, muzejski savetnik, cilj je bio da deca na interaktivan način dožive izložbu i prostor o kome ona govori.

-Trudili smo se da prilagodimo radionice svakom uzrastu – nije isto raditi sa trećim i osmim razredom – kaže Kiurski.

Radionice su se odvijale u tri dela. U uvodnom segmentu učenici su upoznavani sa istorijskim kontekstom Starog sajmišta i njegovom „trostrukom funkcijom – sajam, logor, atelje“. Nakon toga, izložbu su obilazili uz radne listove i zadatke koji su ih podsticali da posmatraju, zaključuju i lično dožive umetnička dela.

-Nismo im pričali o delima, već su kroz zadatke imali priliku da na interaktivan način dožive izložbu – ističe Kiurski.

U završnom delu učenici su analizirali odgovore i iznosili lične utiske – birali najtišu, najdinamičniju ili sliku koju bi poneli kući, kao i onu koja ih podseća na članove porodice.

Posebnu dinamiku programu dala je dramska interpretacija: učenici su „oživljavali“ slike i skulpture, dajući im lični pečat.

Prema rečima Kiurskog, upoznavanje istorije Starog sajmišta kroz umetnost daje širu perspektivu od udžbenika.

-Udžbenici pružaju samo istorijski kontekst, onu stranu koja se vezuje za logor. Mi smo najpre govorili o sajmištu, zatim pomenuli funkciju logora, ali smo se najviše fokusirali na umetnički deo – naglašava on.

On dodaje da je kultura sećanja važna, jer prostori mogu menjati funkciju, ali ne sme se zaboraviti njihova prošlost.

Tokom radionica učenici su pokazali veliko interesovanje za umetničke pojmove.

-Pitali su nas šta je pejzaž, autoportret, mrtva priroda, apstrakcija, akt – termini iz oblasti slikarstva – kaže Kiurski.

Radionice su bile usmerene na interpretaciju umetničkog nasleđa i podsticanje dijaloga.

-Prostori koji su se u istoriji vezivali za ratne strahote zaslužuju da budu pretvoreni u umetničke prostore, jer će na taj način živeti i čuvati sećanje – poručuje Kiurski.

On naglašava da su posleratni umetnici imali snagu da stvaraju i ožive prostor, kao i da umetnost podstiče razgovor, kritičko mišljenje i povezuje ljude.

-Zavolite umetnost, jer ona nas okrepljuje i tera na dijalog – zaključuje on.

T. D.

 

error: Content is protected !!