народна библиотека јован поповић кикинда

Birimac (6)

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ će sutra (sreda, 24. april), u 19 sati, biti otvorena izložba fotografija Gorana Birimca.

Naš sugrađanin se već dugo godina bavi fotografijom i sve je popularniji na društvenim mrežama, budući da prati sva dešavanja u Kikindi i okolnim selima. Kroz priču sa fotografom pokušaćemo da publiku upoznamo sa njegovim radom i svim onim stvarima koje se „kriju iza fotoaparata“, navodi se u pozivu na otvaranje izložbe na kojem će nastupiti i učenici Muzičke škole „Slobodan Malbaški“.

Heroine-(2)

Predavanje istoričarke Biljane Marcojević, kustoskinje u Muzeju žrtava genocida u Beogradu, pod nazivom „Heroine koje nećemo zaboraviti“, u organizaciji Muzeja i Narodne biblioteke „Jovan Popović“ i uz podršku Ministarstva kulture, održano je večeras u Kikindi.

Tribina je deo obrazovnog programa Muzeja žrtava genocida o ženama–junakinjama koje su u Prvom i Drugom svetskom ratu učestvovale u oružanim borbama i kao medicinsko osoblje ili su dale doprinos na druge načine kako bi spasile i branile svoje porodice, članove zajednice, narod i državu.

Međutim, one su manje pamćene nego muškarci. Provlače se kroz pisanu ostavštinu, ali ostaju na marginama, kaže istoričarka Marcojević.

– Za razliku od žena iz Prvog svetskog rata koje susrećemo i u posleratnim vremenima kao heroje i nosioce odlikovanja jer su mnoge od njih preživele, kada govorimo o ženama-učesnicama Drugog svetskog rata, govorimo o heroinama palim za slobodu i to pokazuje, još jednom, koliko je, zapravo, Prvi svetski rat u istoriji „vododelnica“ gde se još uvek, ponegde, nazire razlika između fronta i pozadine, dok su Drugi svetski rat i svi ratovi posle njega – totalni ratovi gde se granica između fronta i pozadine briše, gde žene silom prilika ili sopstvenom voljom sve više uzimaju puške u ruke i idu na front – ispričala je Marcojevićeva.

Tokom ovog obrazovnog programa Muzeja predstavlja se veći broj heroina među kojima su i Sofija Jovanović, Flora Sends, Milunka Savić, Nadežda Petrović, Olga Petrov, Mira Cikota, Hilda Dajč i druge.

– Predavanje počinjem heroinom koja danas nije toliko poznata, i deo je moje porodične istorije. To je Rada Bojović, majka vojvode Petra Bojovića. Ona je, u vreme ropstva pod Turcima, uspela da odškoluje petoro od šestoro dece, da budu na visokim položajima, od toga jedno žensko dete koje je bilo profesor istorije u ženskoj školi. U vremenu kada su se ljudi prstom potpisivali, jasno je koliki je to podvig. Moramo pomenuti i heroine moje su radile kao bolničarke, među kojima su bile i strankinje. Jedna od njih je i britanska bolničarka Flora Sends koja je stigla u Srbiju da se bori. Kada je došla da se prijavi na zborno mesto, rečeno joj je da ide kući i da se bavi ženskim poslovima. Čest je slučaj bio da su žene po oružje i ratni raspored dolazile umesto svoje braće ili muške dece koje u porodici nije bilo, pa su osećale taj teret da one moraju da krenu u rat. Moramo spomenuti i Dianu Budisavljević koja je dala nemerljiv doprinos kada je u pitanju spasavanje dece iz logora. Njen spisak danas se čuva u Muzeju žrtava genocida.

Posebna je priča o Hildi Dajč koja je samoinicijativno otišla u logor Staro sajmište iako to nije morala, jer je njen otac bio visoko pozicioniran. Ona je osećala potrebu da ode i da pomogne bolesnima, nemoćnima i starima za koja je znala da su već odvedeni u logor. Kroz njena pisma možemo da vidimo kakvo je bilo stanje u Starom sajmištu i zato se ona naziva srpskom Anom Frank. Hilda Dajč je ubijena u proleće 1942. godine u „dušegupki“, kamionu-ubici, preteči gasnih komora. Imala je 20 godina i bila je jedna od hiljade stradalih na tom mestu.

– Tu je i priča o 13 žena koje su preživele bacanje u jamu Ravni Dolac tokom Drugog svetskog rata – nastavlja Biljana Marcojević. – Čitajući te priče ne možete da ne zaplačete i ne možete da ne postanete bolji čovek. Spomenuću ženu koja je gledala u jami svoje dete kako izdiše, šestogodišnjeg sina Ileta. Ona je spasena, i još tokom Drugog svetskog rata dobila je još jedno dete i dala mu isto ime – Ilija.

Jedna od heroina čiji život je deo ovog predavanja je Milunka Savić, junakinja Balkanskih ratova i Velikog rata. O njenom životu postoji i mnogo mitova, kaže Marcojevićeva.

– Po mestu na kojem je sahranjena vidimo da nije dobila status koji zaslužuje. U poodmaklim godinama, tek kao starica, dobila je stan i to na petom spratu bez lifta. U Francuskoj je bila mnogo više cenjena, pozivana je na obeležavanje godišnjica rata i ponuđeno joj je da se tamo preseli i da dobije zaposlenje. Ovde je nekoliko godina čekala da dobije posao, a onda joj je omogućeno da radi kao čistačica u banci. Jedna novinarska ekipa došla je da radi reportažu o njoj i od te posete njeno ordenje je izgubljeno. Ona se trudila da bude dobrotvor, da svojim delima pokaže kako treba živeti. Školovala je decu kojoj nije bila biološka majka, usvojila je tri ćerke. Ali, priča o tome da je bila u Banjičkom logoru, da je bila izvedena pred streljački vod i da ju je tamo jedan vojnik prepoznao, dao joj paket hrane i oslobodio je, zapravo je mit i to govori o tome koliko danas zapravo malo znamo o njoj, da ne govorimo o drugim heroinama koje su u senci Milunke Savić.

Večerašnji program u Biblioteci, kojem su prisustvovali i učenici osmog razreda, počeo je prikazivanjem igrano-dokumentarnog filma „Peto pismo Hilde Dajč“, drugog iz produkcije Muzeja žrtava genocida. Prvi je o streljanju đaka u Kragujevcu, a treći „Dve Brankove Kozare“ koji je promovisan ove godine. Svi se nalaze na Youtube kanalu Muzeja žrtava genocida.

Muzej kontinuirano organizuje predavanja za osnovne, srednje škole i fakultete.

– Pre jednog predavanja čula sam decu da se pitaju šta je to streljanje ili da ne znaju šta je arhiv. To su sajber generacije i zato je naš zadatak da školu po školu, čoveka po čoveka vraćamo kulturi sećanja – zaključila je istoričarka Biljana Marcojević i, za kraj godine, najavila izložbu Muzeja žrtava genocida o ratnim heroinama.

S. V. O.

Biblioteka 3

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ raspisala je nagradni literarni konkurs „Đura Đukanov“. Nagrada se, po propozicijama, dodeljuje za najbolju prvu zbirku priča autora mlađeg od trideset pet godina pisanu na srpskom jeziku, pod uslovom da rukopis prethodno nije bio objavljivan u celosti ili u delovima.

Nagrada podrazumeva štampanje knjige džepnog formata, u tvrdom povezu i tiražu od 350 primeraka. Rok za dostavljanje rukopisa je 30. jun 2024. godine. Rukopis treba dostaviti isključivo u elektronskom formatu na adresu: konkurs_djukanov@kibiblioteka.org.rs, s naznakom „Za literarni konkurs Đura Đukanov“.

Rukopisi moraju da budu potpisani punim imenom i prezimenom i moraju da sadrže informacije o godini rođenja, adresi stanovanja, broju telefona i mejl adresi; ukoliko ne sadrže sve neophodne podatke ili su poslati u neodgovarajućem formatu, neće biti uvršteni u konkurenciju.

U žiriju za dodelu nagrade „Đura Đukanov“ su Jovana Koprivica, Slađana Stamenković i Dragan Babić. Odluku o pobedniku žiri će doneti najkasnije 1. septembra ove godine, a nagrada će laureatu zvanično biti uručena januara. 2025. godine, na dan rođenja Đure Đukanova, značajnog banatskog pisca, godinu dana po raspisivanju konkursa.

Konkurs se raspisuje 20. put, a poslednji laureat je Tijana Katić iz Kragujevca.

Tijana Katic nagrada (1)

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ večeras je održana svečanost sećanja na velikog banatskog prozaistu Đuru Đukanova. Na manifestaciji koja se organizuje na njegov rođendan, uručuje se i nagrada laureatu konkursa koji Biblioteka raspisuje od 2005. godine. Ovogodišnji laureat je dvadesetšestogodišnja ekonomistkinja, Kragujevčanka Tijana Katić.

O najboljem rukopisu autora mlađeg od 35 godina odlučivao je žiri u sastavu Jovana Koprivica, Slađana Stamenković i Dragan Babić. Zbirka priča „Hod po ivici kruga“ Tijane Katić izdvojio se na prvo čitanje, kaže član žirija, Dragan Babić.

– Mi tražimo koherentnost između celine i pojedinačnih priča i upravo to ima Tijanina knjiga. Ovaj rukopis je istakao, pre svega, savremen govor, govor mladih generacija danas, njihov odnos prema tradiciji, i motivski, položaj kruga koji se ponavlja – rekao je Babić.

Tijana Katić je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i zaposlena je u struci. Kako kaže, književnost joj je velika ljubav i veoma joj je posvećena.

Njena kratka priča „Optička iluzija vida“ štampana je 2020. godine u zborniku Službenog glasnika kao jedna od 15 najboljih na konkursu.

– Zbirka je nastajala šest meseci, mada su ove priče u meni mnogo duže. Devet priča povezano je motivom kruga, iako su tematski potpuno različite. Inspirisali su me međuljudski odnosi, porodični i prijateljski. Neformalno, priče su podeljena na dva dela – jedan se bavi svesnim u odnosima, a drugi introspekcijom, poniranjem u sebe. Bavila sam se time do čega pojedinac može da dođe kada želi da sazna nešto više o sebi i iluzijama koje stvaramo u međuljudskim odnosima koje ne bi trebalo da postoje, ali nastaju kada se plašimo da se predstavimo u pravom svetlu – kaže Tijana. – Nagrada mi je veliki motiv i podsticaj za dalje pisanje.

Svečanosti u Biblioteci prisustvovali su, u ime Grada, zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski, Valentina Mickovski, članica Gradskog veća i Bogdan Tasovac, sekretar Sekretarijata za javne službe, udruženja građana i verske službe.

– Ovo je i prilika da se otkriju mladi, talentovani prozni pisci koji mogu da pronađu svoje mesto u književnom stvaralaštvu. Fina, otvorena poetika Đure Đukanova neka bude inspiracija generacijama budućih pisaca – rekla je Dijana Jakšić Kiurski.

Zamenica gradonačelnika uručila je dobitnici plakete, a nagrada se sastoji i od štampanja knjige, džepnog formata, u tiražu od 300 primeraka, u izdanju Biblioteke i „Partizanske knjige“ iz Kikinde.

Tijana Katic

Dodela književne nagrade „Đura Đukanov“ ovogodišnjem laureatu, beogradskoj spisateljici Tijani Katić, biće upriličena u Narodnoj biblioteci u petak, 19. januara, na rođendan ovog značajnog banatskog pisca.

Tijana Katić je osamnaesta dobitnica priznanja koje se dodeljuje kao podsticaj mladim piscima i žanru kratke priče, u organizaciji Biblioteke i uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama.

Žiri u sastavu Jovana Koprivica, Slađana Stamenković i Dragan Babić nagradio je Katićevu za rukopis zbirke priča „Hod po ivici kruga“, uz obrazloženje da priče „nude sagledavanje i promišljanje jugoslovenske i srpske kulture i društva iz perspektive mlađe generacije, kroz razmatranja nasleđenog i potrage za sopstvenim mestom, kako u široj zajednici, tako i u sopstvenom mikrokosmosu“.

Takođe su pohvaljeni rukopisi „Pukotine“ Bojane Tatić i „Led i mašna“ Zorice Jošić, koji su ušli u uži krug ovog izbora.

Svečanost dodele Nagrade počinje u 18 sati.

370227943_1499741854109621_8144980279308694827_n

Povodom Dana Narodne biblioteke „Jovan Popović“ uručene su zahvalnice i nagrade za najbolje likovne i literarne radove na konkursu koji je raspisan povodom 178 godina ove kulturne institucije. I ove godine veliki broj mališana do šest godina rado je slikao svoju omiljenu bajku, a autori najboljih crteža imali su tu čast da budu nagrađeni. Diplome su pripale i učenicima OŠ „6. oktobar“ koji su se potrudili da naslikaju omiljene junake iz bajke. U kategoriji osnovaca nižih i viših razreda proglašeni  su najbolji literarni radovi, a među onima koji su nagrađena je i  Nikolija Mirkov, učenica sedmog razreda OŠ „Đura Jakšić“ koja je osvojila prvo mesto u kategoriji starijih osnovaca.

-Pisala sam o multinacionalnosti u školama odnosno o raznolikosti u školama. Moj motiv bio je da pokažem kako nas različitosti spajaju i da smo svi mi isti bez obzira na boju kože ili veru – istakla je Nikolija.

U ovoj kategoriji drugo mesto osvojili su Katarina Korenkoski iz Beograda i Lazar Novaković iz Užica, dok je treće mesto pripalo Nini Domanović iz Užica.

Lara Petkov, učenica je trećeg razreda OŠ „Jovan Popović“ i osvojila je drugo mesto u kategoriji mlađih osnovaca.

 

-Posebno sam srećna jer i moja škola nosi ime Jovana Popovića. U mojoj priči opisala sam svoju čukun baku Veru. Sigurna sam da me čuva sa neba i ona mi je podarila ovu nagradu – rekla je Lara.

Druga je bila i Natalija Pantić iz Mladenovca, prvo mesto pripalo je Sanji Davidović iz Kikinde i treće su osvojili Sara Petrović iz Knjaževca i Vukašin Bobić iz Kikinde. Za sastav na mađarskom jeziku nagrada je pripala Marieti Molnar iz Ruskog Sela.

Likovni konkurs izazvao je veliko interesovanje, a Dunja Brkin Trifunović iz Narodne biblioteke „Jovan Popović“ kaže da knjiga ne može da se zamisli bez slike.

-Literarani konkurs raspisuje se duže od tri decenije i svake godine imamo odličan odziv. Ove godine pristiglo je više od 200 radova, ne samo iz Srbije, nego i iz Crne Gore i Grčke gde deca imaju dopunsku nastavu na srpskom jeziku.  Imali smo težak zadatak da nagradimo najbolje jer su svi pristigli radovi izuzetni, a presudile su nijanse – rekla je Dunja Brkin Trifunović.

Pored prvog, drugog i trećeg mesta, pojedini radovi su nagrađeni jer u Biblioteci smatraju da deci treba dati motivaciju da nastave da pišu i čitaju.

 

 

Marta Istvan 3

Najnovije delo kikindskog etnografa Marte Ištvan, „Ovde počivaju u večnom miru: groblja u Kikindi“, predstavljena je večeras u prepunom holu Narodne biblioteke koja je, u saradnji sa Arhivom Vojvodine, i izdavač knjige.

U ime lokalne samouprave, promociji je prisustvovala resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski, koja je podsetila da je inicijativa za partnersko izdavaštvo potekla od našeg sugrađanina, narodnog poslanika Milenka Jovanova.

– Ovo je važan kulturni događaj jer je Marta Ištvan svojim delom uspela da svedoči o prošlosti žitelja naše multikulturalne sredine. Impresionira me činjenica da se u knjizi ne pominju samo znamenite ličnosti, već i oni koji nemaju svojih potomaka – rekla je Valentina Mickovski.

Pored autorke, na predstavljanju su govorili i istoričar Lazar Demić i direktor Istorijskog arhiva Vojvodine, dr Nebojša Kuzmanović.

– Autorka je uradila važan posao i dobro i veliko delo za grad – istakao je Kuzmanović. – To je kulturni dobitak jer saznajemo mnogo o ljudima koji su živeli na ovim prostorima. Kultura sećanja je važna, bez ovakvih knjiga veoma malo bismo znali o svojim precima. Ne može se živeti bez prošlosti i naš zadatak je da objavljujemo dela u kojima se ona čuva.

Marta Ištvan je za vreme svog dvadesetpetogodišnjeg rada u Biblioteci, kao prevodilac sa nemačkog i mađarskog jezika pomagala istraživačima, a zatim je i sama počela da proučava zavičajnu istoriju Vojvodine i to čini već dve decenije. Večeras predstavljena knjiga sedma je koju je objavila i tek prvi deo o grobljima u Kikindi.

– Ovo je nastavak moje teme o masovnim grobnicama u Vojvodini, nemačkim, mađarskim i srpskim – rekla je autorka. – Prvobitna ideja je bila da napravim zbirku najlepših spomenika. Međutim, kada sam počela da radim, shvatila sam da ima mnogo toga što treba zabeležiti jer nestaje. Tu su opisi grobalja, grobnica, biljnog sveta, simbola, najstarijih nadgrobnih ploča, grobova poznatih Kikinđana. Ovde su groblja stara više od 200 godina, ima nadgrobnih ploča iz prve polovine 19. veka, ali ne i nema starijih. Mnogo toga se zanimljivog može saznati o ljudima koji su živeli ovde i važno je što je moguće više sačuvati od zaborava.

U prvom delu istraživačkog rada nalaze se opisi i podaci o četiri groblja – Mokrinskom i Melinom, i pravoslavnom i katoličkom. Pored toga što se pravoslavci sahranjuju ka istoku, a katolici ka zapadu, razlika u pismu na nadgrobnim pločama je sve manje.

– Kod pravoslavaca nalazimo i latinicu i ćirilicu, mada, u poslednje vreme, sve više ovo drugo pismo. Na katoličkim spomenicima, deca iz mešovitih brakova neretko upotrebljavaju ćirilicu. Jedna od razlika je i u tome što se kod pravoslavaca članovi jedne porodice sahranjuju u grupama grobovima, dok su kod katolika to kripte u kojima su svi članovi porodice. Ni pravilo o pravcima sahranjivanja sve manje je važno u odnosu na to da grob bude uočljiv. Radi mode i da bude bolje viđen, grob se postavlja pored puta. Ni na grobljima čovek ne može da odustane od svoje želje da bude viđen, da bude prvi i da bude na nekom dobrom mestu, i grob se okreće iz tog razloga, i toga ima sve više, na svim grobljima – svedoči Marta Ištvan.

Kao najlepši i spomenik kojem se uvek vraća, izdvaja skulpturu žene od belog mermera koja sedi pored crnog polomljenog stuba. Spomenik se nalazi ispred kapele na Katoličkom mokrinskom groblju i podignut je Nemici iz Beča koja je preminula u 42. godini. Na njemu piše samo „Mici“ i „Porodica Kislinger“, i simbolizuje rano prekinut život žene kojoj je suprug, na ovaj način, podario večnost.

Knjiga je dvojezična, napisana je i na srpskom i na mađarskom jeziku. Istraživanja na ovu temu autorka nastavlja i napominje da je tek na početku. U planu joj je, kaže, da zabeleži sve o svih jedanaest grobalja u Kikindi i time da vredan doprinos sećanju na ljude koji su živeli i sahranjeni su pod istim nebom.

Trejler 1

Autori najboljih trejlera za knjigu po konkursu Narodne biblioteke „Jovan Popović“ proglašeni su večeras na svečanosti u ovoj ustanovi. Na konkurs po kojem đaci svojim vršnjacima, uz pomoć novih tehnologija, promovišu književnost, stiglo je, i ove godine, tridesetak radova.

– Zadovoljni smo što svake godine stižu sve bolji radovi i što deca nove tehnologije koriste za nešto dobro i korisno – rekla je urednica programa, Dunja Brkin Trifunović.

Među mlađim osnovcima najbolji su, po mišljenju žirija, bili učenici OŠ „Vuk Karadžić“.

– Meni je bila inspiracija knjiga „Misija muzej“ jer mi je najsimpatičnija i mnogo je volim. Tu se radi o jednoj devojčici koja ne voli muzej i onda, pošto provede neko vreme u njemu, ona ga zavoli – objasnila je nagrađena učenica drugog razreda, Nevena Simić. Nevenin trejler nosi naziv „Hoću u muzej“.

Mateja Kiš i Mila Rađenović, takođe učenici drugog razreda iste škole, nagradu su primili za svoj trejler za knjigu „Mali princ“.

– Mali princ putuje po planetama i to mi je bilo najzanimljivije – rekao je Mateja.

Njegova saradnica na projektu, Mila, kaže da su snimali na više mesta u gradu.

– Dok putuje po planetama, Mali princ stiče nove prijatelje. Nije mi bilo teško, bilo je zanimljivo – kaže Mila.

Najpoznatije delo Antoana de Sent Egziperija bilo je zanimljivo za preporuku u trejleru i starijim osnovcima, učenicima Osnovne škole „Vasa Stajić“ iz Mokrina. Nagrađeni autori su: Nemanja Šebul, Milan Pavlov, Nenad Ibrajter, Andrej Rac Sabo i Mirko Lupu.

– Osećam da treba da pokažemo mladima da je to dobra knjiga i da treba da je čitaju. Naša poruka je da više truda ulažu u čitanje knjiga – rekao je Milan Pavlov, učenik osmog razreda mokrinske škole.

Pored Mokrinčana, u ovoj kategoriji nagrađen je i Viktor Đorđević, učenik Osnovne škole „Branko Radičević“ iz Brestovca, koji nije mogao da prisustvuje dodeli. On je potpisao trejler za knjigu „Hajduci“ Branislava Nušića.

Za trejler za knjigu „Dečaci Pavlove ulice“ pohvaljena je ekipa „Majstori glume“, članovi sekcije Svet umetnosti OŠ „Feješ Klara“: Petra Balaž, Viola Čemere, Robert Nemeš, Mate Komarek, Estefanija Herman, David Tot i Boris Kotogan.

U kategoriji srednjoškolaca nagrađena je Katarina Krkić, učenica Gimnazije iz Ćuprije koja, takođe, nije mogla da prisustvuje dodeli. Katarina je snimila trejler za delo „Gavran“ Edgara Alana Poa.

Žiri je radio u sastavu Mirjana Nešić, bibliotekarka, predsednica žirija,  Nenad Miladinski, multimedijalni umetnik, i Branko Stevanović, pisac za decu iz Beograda, koji je i uručio nagrade laureatima.

– Mladi autori su pokazali da su vrlo talentovani – ocenio je Stevanović. –

– Veoma mi se dopada što su mnogo radili timski. Vraćali su nam se i oni koji su već učestvovali, i manje je učesnika iz srednje škole, što je meni nerazumljivo s obzirom na njihovo poznavanje novih tehnologija. Knjiga je uvek odlična tema a posebno u godini u kojoj se obeležava osam decenija od prvog izdanja „Malog princa“, za koji su na konkurs stigla dva trejlera. Razvoj novih tehnologija ne samo da nas neće udaljiti od knjiga nego će nam pomoći da ih jedni drugima preporučujemo.

Na svečanosti dodele u Biblioteci nastupila je kikindska grupa „Roj“.

Dom kulture Iđoš

Posle Ruskog Sela, u kojem je, posle tri decenije od gašenja, letos otvoren ogranak Narodne biblioteke „Jovan Popović“, sada i meštani Iđoša mogu da očekuju da će i njihovo mesto, naredne godine, za Dan sela, dobiti biblioteku, ali i čitaonicu i prostor za kulturna dešavanja.

– U pitanju je sala ovde poznata kao Klub kod Bugera – kaže predsednica Saveta Mesne zajednice, Ivanka Grujić. – To je Centar za građanske aktivnosti, prostor koji je Grad dao na korišćenje Mesnoj zajednici. Mi smo salu već uredili, ali će se renovirati i sala i bašta koja joj pripada i u planu je da, pored biblioteke, uredimo deo za okupljanje građana, promocije knjiga, poljoprivredne obuke i prezentacije.

Ogranak u Iđošu ne postoji duže od 15 godina jer je prostor u kojem je bio, u prizemlju Doma kulture, bio devastiran, kaže direktor Narodne biblioteke u Kikindi, Brane Marjanović.

– Otvaranje ogranka u Iđošu u planu je za sledeću godinu. Veoma lepu saradnju imamo sa Mesnom zajednicom u ovom mestu. Prostor koji su nam ponudili prevazišao je naša očekivanja, možda i potrebe Biblioteke, tako da će služiti i za druge sadržaje. Biće to mali kulturni kutak sela. Pored dela sa knjigama, tu je i veliki prostor u kojem može da bude čitaonica i dragocen je jer je na dobroj lokaciji i ima malo dvorište zatvoreno zidovima, koje ćemo preurediti u oazu. Nadamo se da ćemo imati podršku resornog ministarstva kao što smo je imali ove godine, kada smo otvarali ogranak u Ruskom Selu – rekao je Marjanović.

Otvaranjem ogranka u Iđošu, biće zaokruženo ponovno uspostavljanje bibliotečkog fonda u svim mestima na teritoriji Grada. Sledeći korak, kaže direktor Marjanović, biće rešavanje problema Biblioteke u Mokrinu koja se nalazi u neuslovnoj zgradi. Ovo je i najveći ogranak Biblioteke, sa oko 15 hiljada knjiga.

Biblioteka 3

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ u četvrtak, 12. oktobra, u 18 sati, organizuje promociju knjige „Neka se sve u ljubav preobrazi“ Snežane Miladinović Lekan.

O knjizi će, pored autorke, govoriti Nada Aničić Crljenica i prof. dr Violeta Šiljak.

Snežana Miladinović Lekan je profesor ruskog jezika i književnosti, član Udruženja književnika Srbije, član Književnog kluba „Prota Vasa Živković“ u  Pančevu, i član Društva književnika Krajine. Objavila je osam knjiga, šest zbirki poezije i jednu proznu knjigu, kao i jedno troknjižje u kome su zastupljene i poezija i proza, kao i tri knjige za decu sa pesmama i pričama.

error: Content is protected !!