Zbog radova na električnoj mreži u sredu, 22. oktobra bez struje će biti Trg Srpskih dobrovoljaca kućni brojevi 13, 15 i 17 i ulica Nemanjina kućni brojevi 1 i 2.
Istog dana od 8 do 12 časova bez struje će biti u domaćinstva u Nakovu Nakovu u Glavnoj ulici parna strana od Krajiške do Sime Šolaje, Sime Šolaje i u Šošinoj od Krajiške do Sime Šolaje.
Gradonačelnici Kikinde i Žombolja Mladen Bogdan i Darijus Postelniku potpisali su u Gradskoj kući inicijativu kojom se traži da granični prelaz Nakovo – Lunga bude otvoren 24 sata sedam dana nedeljno.
Kikinda i Žombolj bratski su gradovi od 1985. godine, a Darijus Postelniku zahvalio se gradonačelniku Bogdanu na pozivu i saradnji.
-Dva grada oduvek su dobro sarađivala na raznim projektima, a posebno je to izraženo poslednjih nekoliko godina. Zajedničkom inicijativom nastavljamo projekat započet 2014. godine jer je za sve nas značajno da se on radi 24 sata. Svima koji žive u ovoj graničnoj zoni umnogome će biti olakšana prelazak iz jedne iz drugu zemlju, a mi, kao bratski gradovi, moći ćemo još više da produbimo saradnju u svim oblastima, a pre svega u kulturi i sportu – naveo je Postelniku.
O značaju ove inicijative govori podatak da je u Kikindu, od petka do nedelje, za vreme „Dana ludaje“, samo preko graničnog prelaza Nakovo – Lunga, koji je radio 24 sata, prešlo je 13.560 putnika što je za 20,55 odsto više nego prošle godine u isto vreme.
– Inicijativa će biti poslata Vladi Republike Srbije i Vladi republike Rumunije i imamo signala da će vrlo brzo ući u razmatranje. Naš cilj je da izmenimo član dva sporazuma koji je na snazi i koji se odnosi na radno vreme graničnog prelaza s obzirom na to da nam je težnja da radi non stop. Kao članica Evropske unije u Rumunije će biti implementiran poseban sistem prelaska granice i on podrazumeva skeniranje lica i uzimanje otisaka prstiju putnika koji prelaze granicu, što će usporiti čitav proces. Stoga je u interesu Republike Rumunije da ima što više graničnih prelaza koji rade 24 sata. Sa inicijativom su se složile i granične policije dve zemlje
Procene su da je oko 19.000 ljudi prešlo na tri granična prelaza, u okolini Kikinde, kako bi prisustvovali tradicionalnoj manifestaciji.
Sastanku su prisustvovali predstavnici obe lokalne samouprave koji su razgovarali o narednim koracima u zajedničkoj saradnji.
Uprava granične policije Ministarstva unutrašnjih poslova obaveštava da je u saradnji sa graničnim organima Rumunije i Ministarstvom finansija – Upravom carina, zbog održavanja tradicionalne manifestacije 40. „Dani ludaje“ u Kikindi, usaglasila radno vreme graničnog prelaza:
Granični prelaz Nakovo – Lunga će, umesto dosadašnjih od 7 do 19 časova, neprekidno raditi u od petka 19. septembra od 7, odnosno od 8 sati po rumunskom vremenu, do nedelje 21. septembra godine do 24 časa.
Granični prelaz uspostavljen je za međunarodni promet putnika i prevoznih sredstava, izuzimajući autobuski i teretni saobraćaj.
Novi sveštenik u crkvi Svetog kneza Lazara je Srđan Vučanović. U Nakovo je došao iz Uljme. Nedeljnoj Liturgiji je, pored vernika, prisustvovao gradonačelnik Mladen Bogdan koji je poželeo dobrodošlicu mladom popu i njegovoj supruzi.
Po završetku Liturgije i molebana za sve učenike, Litija u kojoj su učestvovali meštani i đaci Osnovne škole „Petar Kočić“ prošla je glavnom ulicom.
Izgradnja pravoslavne crkve u Nakovu je počela 1996.godine po projektu čuvenog arhitekte Predraga Ristića iz Beograda. Hram je pre dve decenije osvetio mitropolit banatski Nikanor. Crkva je, na inicijativu meštana , izidana na temeljima nekadašnje katoličke crkve Svetog Josipa.
Zbog izazivanja saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom, 42-godišnji M. V. iz Nakova pravnosnažno je osuđen na tri godine zatvora. Apelacioni sud u Novom Sadu potvrdio je presudu Višeg suda u Zrenjaninu, čime je okončan krivični postupak pokrenut na osnovu optužnice Višeg javnog tužilaštva.
M. V. je proglašen krivim za teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja. Osim zatvorske kazne, izrečena mu je i petogodišnja zabrana upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije.
Nesreća se dogodila 10. juna 2023. godine nedaleko od Nakova. Prema presudi, vozač je u trenutku udesa bio u stanju srednje alkoholisanosti, a kretao se brzinom od 190 kilometara na sat. U jednom momentu izgubio je kontrolu nad vozilom i prešao u suprotnu traku, gde je direktno udario u automobil kojim je upravljao I. B.
Od siline sudara, vozilo u koje je udario izletelo je sa puta i prevrnulo se. I. B. je preminuo na licu mesta od posledica teških telesnih povreda.
U Hramu Svetog kneza Lazara, u Nakovu, povodom Vidovdana, služena je Sveta Liturgija koju je služio starešina hrama jerej Živan Vasić. Pored vernika i meštana, Liturgiji je prisustvovao i gradonačelnik Kikinde Mladen Bogdan .Ovaj dan obeležava se i kao Dan sela.
-Ovde smo da pružim podršku verskom i kulturnom životu meštana Nakova – istakao je gradonačelnik Bogdan – Iskoristio sam priliku da razgovaram sa njima, da im čestitam Dan sela i da im predočim planove koje imamo za naše mesne zajednice u naredno periodu. Lokalna samouprava ostaje posvećena ravnomernom razvoju svih naseljenih mesta, kao i očuvanju verskih i kulturnih vrednosti koje čine identitet našeg grada i regiona. Prisustvo velikog broja meštana na Liturgiji pokazuje koliki značaj ovaj dan ima za zajednicu i koliko je važno očuvanje tradicije i duhovnosti.
Hram u Nakovu, posvećen srpskom svetitelju i junaku Kosovske bitke, u završnoj je fazi unutrašnjeg uređenja i ove godine obeležava 20 godina od završetka izgradnje. U prethodnom periodu urađeno je oslikavanje hrama, kao i mozaik u kupoli i iznad ulaznih vrata. Kako je naveo jerej Živan Vasić mozaik u kupoli hrama oslikan je Isusom Hristom sa četiri anđela, dok se mozaik cara Lazara i carice Milice nalazi iznad ulaznih vrata. Oslikana je i kupola, svodovi, postavljen je novi polijelej, a saniran je problem sa vlagom koji je oštetio deo freski. Među mnogobrojnim donatorima, kojih je većina iz sela, izdvajaju se i oni koji su poreklom iz Nakova, a žive u drugim gradovima. Istaknuta je i saradnja, pre svega, sa članovima KUD-a „Izvor“, ali i ostalim meštanima koji su tu da pomognu kada god zatreba.
Izgradnja crkve u Nakovu počela je 1996. godine po projektu arhitekte Predraga Ristića iz Beograda i završena je 2005. godine. Inicijativu za izgradnju pokrenuli su meštani koji u velikoj meri pomažu da se obnovi.
„Vidovdanski dani“ u Nakovu počinju danas, 27. i traju do nedelje, 29. juna.
U petak program počinje u 11 sati kada će se na izletištu „Jezero“ održati takmičenje u boćanju. Od 19 sati u sali Mesne zajednice biće održana promocija knjige Stevana Stupara „Mit o Nakovu i druge pripovesti“. U programu učestvuju profesorka dr Smiljana Ž. Mirkov, Marija Tanackov, Jovan Gvero i profesor dr Jovica Trkulja. U 20 sati u amfiteatru Doma omladine je veče izvornih pesama „Lepo pevam, daleko se čuje“, a od 22 časa, na istom mestu, je muzičko veče.
Na sam Vidovdan, u subotu, od 10 časova je gađanje glinenih golubova na strelištu u Banatskom Velikom Selu, a u 11 počinje „Pasuljijada“, takmičenje u kuvanju pasulja. Jubilarni, 15. Međunarodni festival folklora „Ajmo zaigrati, ajmo de“, u organizaciji KUD-a „Izvor“, počeće u 19 sati defileom učesnika centralnom seoskom ulicom. U 19.30 časova u dvorištu OŠ „Petar Kočić“ biće održan koncert. Pored domaćina, nastupaju i gosti .
U nedelju u 8 sati počeće Karp kup takmičenje u pecanju na nakovačkom „Jezeru“.
U toku je održavanje biciklističke staze između Kikinde i Nakova. Zaposleni u JP „Kikinda“ uklanjaju višak zemlje i korova koji se nekontrolisano raširio preko biciklističke staze i preti da naruši prohodnost i bezbednost.
-Osluškujemo potrebe naših sugrađana koji su nam skrenuli pažnju i apelovali da se biciklistička staza uredi – navode u JP „Kikinda“.
Radovi se obavljaju sopstvenim sredstvima, kako materijalnih, tako i ljudskih resursa i mehanizacije. Uređenjem će biti obuhvaćena kompletna biciklistička staza u dužini od oko 6,5 kilometara.
Knjiga „Mit o Nakovu i druge pripovesti” autora Stevana Stupara biće predstavljena u sali Mesne zajednice u Nakovu u petak 27. juna od 19 sati. Učestvovaće prof. dr Smiljana Ž. Mirkov, Marija Tanackov, Jovan Gvero i prof. dr Jovica Trkulja. Voditelj će biti Branko Ljuboja.
U nastavku donosimo deo iz predgovora prof. dr Jovice Trkulje.
Knjiga predstavlja nežnu, nostalgičnu i lirsku posvetu Nakovu, koje prerasta u simbol zavičaja, sećanja, odrastanja i tihe, ali duboke spoznaje o životu.
Ulje na platnu S. Rica
Godine u Nakovu obeležile su život i sudbinu Stevana Stupara. U tom malom banatskom mestu, Krajišnici su lečili ratne rane, ukorenjivali se u novoj zemlji, preboleli zavičaj i okrenuli se budućnosti, sa mirisom benzina prvih mopeda i slatkim ukusom paketa koje su slali rođaci iz dalekih zemalja. Za Stevana, Nakovo je bilo više od zavičaja – bio je to svet idiličnih slika: ognjište, fudbal, škola i čarolije seoskog bioskopa. U njemu je upoznao prve ljubavi, naslutio književnost i zapamtio priče koje su, poput bajalica, grejale dušu.
Poznato je da su Krajišnici „grubijani golubijeg srca“. Jer, u njihovom životu sve čega su se doticali bilo je bol i pesma. Otuda nije nimalo slučajno što je ovo malo mesto iznedrilo toliki broj pesnika, književnika, slikara, publicista. Nakovo je izuzetno zahvalna, ali neobrađena literarna tema. U njemu se naslućuju elementi Markesovog Makonda, Onetijeve Luke „Santa Marije“, Selimovićeve „Tvrđave“, Kišove „Grobnice za Borisa Davidoviča“… i razaznaje slika grešne ljudske savesti i naše metafizičke domovine. Nakovo čeka svoje pisce koji bi umetnički obradili i uobličili taj materijal.
Stevan Stupar je jedan od retkih kome je Nakovo bilo i ostalo neiscrpna literarna inspiracija. Premda nema formalno obrazovanje iz književnosti, on ima značajan talenat za pisanje, koji se očituje kroz njegovu sposobnost da istražuje i prikazuje duboke emocije, istorijske i kulturne aspekte, kao i personalizovane priče.
Stuparov pristup pisanju nije akademski, ali to ne umanjuje njegovu sposobnost da stvori autentične, dirljive, angažovane priče. Odrastao u siromaštvu, prinuđen da se sam izdržava od rane mladosti, on je radio kao fizički radnik, ugostitelj, emigrant i gastarbajter. Taj teret pružio mu je nešto dragoceno – slobodu da piše bez oslonca na institucije i na sud kritičara. U slobodnim trenucima čitao je, gledao filmove, posećivao galerije i, skriven od sveta, beležio svoje uzlete i padove, sećanja i snove, osluškujući život od Nakova do Čikaga.
Njegovi zapisi, natopljeni surovom stvarnošću, svedočili su o rušenju temelja slobode, pravde i dostojanstva. Govorio je jasno i nepokolebljivo, ostajući dosledan svojim stavovima, ne robujući vremenu. U kovitlacu krize i pustoši, gde su se tragedije mešale s beznađem, nastajali su njegovi radovi – izraz strepnje i nade, odjek duše u svetu kojem su Američki san zamenili otuđenje i dekadencija. Kao hroničar propadanja, osvetlio je tragičnu sudbinu savremenog čoveka – „slamke među vihorove“ i ogoljenog puža u trnjiku.
U NAKOVU, KAKO GA AUTOR VIDI I DOŽIVLJAVA, SABRANI SU FRAGMENTI STVARNOSTI I SNOVA, PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI, SVAKODNEVNOG I MITSKOG – JER U TIM PRIČAMA SELO POSTAJE VIŠE OD GEOGRAFSKE TAČKE: ONO JE DUHOVNI PROSTOR SIMBOL.
Knjiga „Mit o Nakovu i druge pripovesti“ objedinjuje literarne zapise Stevana Stupara, nastale u dalekom Čikagu od 2017. do 2024. godine, kao odjek njegove nostalgije za zavičajem. Pojedini zapisi, objavljeni u „Politici“, izazvali su izuzetno interesovanje čitalaca. Na moj predlog, autor je sabrao sve priče u jedinstvenu celinu, koja se čita kao lepa književnost.
Knjiga je plod posvećenog stvaralačkog truda. Iz bogatog životnog iskustva i dubokog emotivnog doživljaja, autor je ispleo dirljivu, višeslojnu priču – ne samo o životu dečaka iz Nakova u Velikom svetu, već i o jednom društvu, jednom vremenu i svetu koji iščezava. Njegov literarni postupak je neobičan i ličan – ne oslanja se na biografske činjenice već na unutrašnju analizu vrednosti i životne filozofije. Stupar poziva čitaoca da zastane i zagleda se u krivudavu stazu života, da se zamisli nad našim udesom, usudom i pitanjima bez odgovora.
Stevan Stupar je rođen 1960. godine u Kikindi, u krajiškoj porodici koja je 1945. iz podgrmečkog sela Vođenica (Bosanski Petrovac) kolonizovana u Nakovo. Detinjstvo i ranu mladost proveo je u tom selu na severu Banata. Završio je Srednju pedagošku školu u Kikindi. Posle služenja vojnog roka u Zagrebu (1980-1981), živeo je u Beogradu i radio kao ugostitelj u više kafana. Od 1987. živi i radi u Čikagu. Objavljivao je kratke priče u listu „Politika“.
Stuparov književni stil odiše bogatstvom metafora, spajajući univerzalne teme poput prošlosti, identiteta, promene i sećanja. Njegove priče prožete su realističkim i mitološkim elementima, dok njegov sočan, opor jezik donosi kazivanje ne radi pisanja nego radi preživljavanja. Iako samouk, on izranja kao talentovani hroničar ljudskih treptaja, malog čoveka suočenog sa surovom stvarnošću. Kao jasika što treperi kada drugo drveće miruje, Stupar piše o sudaru snova i stvarnosti, o porušenim mostovima između sećanja i nade.
Na tragu zavičajnih uzora, Kočića i Ćopića, on unosi u pripovesti lirsku tananost i snažan, ali nežan glas. Njegove reči, isklesane poput grubog kamena sa Grmeča i Šatora, poseduju magijsku i isceliteljsku moć – čak i kada su gorke i opore, kao lekovi za rane koje nikad ne zarastaju. Svaka priča svedoči o neraskidivim vezama sa zavičajem: nakovačkim nebom, ravnicom što čuva legende, prelepom školom… U njegovim zapisima treperi detinjstvo, ispunjeno lirskim nitima koje ga čvrsto vežu za korene.
STUPAROVA POETIKA ODJEKUJE NOSTALGIJOM ZA ZAVIČAJEM, ČEŽNJOM ZA LJUDSKOM TOPLINOM I POTREBOM ZA PREISPITIVANJEM. U NJEGOVIM PRIPOVESTIMA MISLI SE OBLIKUJU SPONTANO, ELEGANTNO I ŽIVOPISNO, DOK REČI ZADRŽAVAJU ČAROLIJU I ŠARM ĆOPIĆEVSKOG KAZIVANJA.
Zbirka od dvadesetak kratkih pripovesti predstavlja intimno svedočanstvo o životu na granici dva sveta. Kroz neprekinuti tok kazivanja, Stupar stvara harmoniju između vojvođanske ravnice prepune legendi i užurbanog velegrada Čikaga, mesta gde se rađaju novi mitovi. To su dva sveta naizgled nepomirljiva, bez vidljivih tačaka dodira. Ali u Stuparovim pripovestima, oni se povezuju nevidljivim sponama – mostovima između sećanja i snova. Nakovo i Čikago nisu samo geografske tačke već simboli: Nakovo je prošlost, miris proleća i šapat ravnice, dok je Čikago sadašnjost, urbani haos u kojem se snovi i stvarnost sudaraju. Ova knjiga je svojevrsna posveta svima koji sanjaju o daljinama, a nikada ne gube nit sa zavičajem.
Knjigu je objavio Dosije studio iz Beograda, recenzenti su Gordana Đilas i Smiljana Mirkov. Urednik i pisac predgovora je Jovica Trkulja, a pogovora Branko Ljuboja
Stuparevi zapisi nastali su spontano, uprkos životnim nedaćama, kao iskren izraz potrebe da se ostavi trag o viđenom, doživljenom i odsanjanom. U trenucima predaha između teških fizičkih poslova, svedoče o snažnoj potrebi za pisanjem. Oni su izraz urođene ljudske potrebe da narativizuje sopstveni život. U njima je sadržana intimna drama pisanja sebe, koju autor proživljava kroz tekst.
Kao Stuparov prijatelj iz zavičaja, čitao sam sa zadovoljstvom njegova „pisma iz tuđine“ na stranicama „Politike“, ali i komentare brojnih čitalaca. Zapazio sam da nijedna priča nije ostavila čitaoce ravnodušnim. Imajući sve to u vidu predložio sam mu da uloži dodatni napor, otkloni slabosti u postojećim tekstovima i napiše šest-sedam novih priča, te da ih sve objavi u koricama jedne knjige. On je to prihvatio i zajedno smo pristupili pripremi rukopisa, on kao autor i ja kao urednik. Nažalost, ovaj posao on nije uspeo da privede kraju. Januara 2024. godine doživeo je tešku saobraćajnu nesreću na putu u Čikagu, posle koje je mesecima bio u komi. Budući da njegov oporavak ide usporeno sa puno problema i neizvesnosti, odustali smo od prvobitne namere da on dopuni i finalizuje rukopis.
Po mom sudu knjiga, i u ovom obliku zavređuje da bude objavljena. Uprkos nedovršenosti, ona predstavlja jedinstveno svedočanstvo o autoru – emigrantu i stradalniku – i prilog je književnosti, njenoj isceljujućoj lepoti.