изложба

383303118_258765760479668_3029642261877921712_n

Od danas do petka Kulturni centar organizuje manifestaciju „Zmajeve dečije igre“ koje se u našem gradu održavaju 30., jubilarni, put. Pod sloganom „Svaka zvezda ima svoga puta…“ od jutros su održani kviz za osnovce, dečija likovna kolonija i javni čas baleta učenika Baletske školice u Kikindi. Otvarena je i retrospektiva izložbe „30 godina zmajevanja u Kikindi” kojoj je prisustvovala Dušica Marinović, direktorica „Zmajevih dečijih igara“.

-Kikinda je jedini grad, posle Novog Sada, koji ovoliko organizuje najlepšu dečiju manifestaciju. Možemo da se pohvalimo sa tri decenije uspešne saradnje sa decom, mladima, mentorima i porodicama u vašem gradu koji je odličan domaćin. Za sve ove godine učestvovalo je mnoštvo kulturnih stvaralaca koji su rado sarađivali sa nekadašnjim Domom omladine, a sadašnjim Kulturnim centrom. Programima su bila obuhvaćena i sela, tako da su najmlađi mogli da se druže sa Minjom Subotom, Brankom Veselinović, Draganom Lukićem, Duškom Trifunovićev, kao i poznatim glumcima – rekla je Dušica Marinović.

Marko Markovljev, direktor KCK dodaje da su „Zmajeve dečije igre” najstarija i najdugovečnija dečija manifestacija u Kikindi koja nije prekinuta ni za vreme nedaća koje su snašle našu zemlju.

-Izložba je napravljena u saradnji sa novosadskim „Zmajevim dečijim igrama“, Istorijskim arhivom i deo materijala je iz naše arhive. Predstavlja retrospektivu 30 godina manifestacije. Ovde  je mali deo onoga što je organizovano. Na fotografijama su deca koja su sada odrasli ljudi i imaju svoju decu koja učestvuju u našim programima – istakao je Markovljev.

Na temu ovogodišnjeg slogana pristigao je veliki broj literarnih i likovnih radova. Za najbolji literarni rad u kategoriji od prvog do četvrtog razreda proglašen je sastav Emanuele Dabić iz iđoške Škole „Milivoj Omorac“, dok je u kategoriji od petog do osmog razreda nagradu dobila Milica Veskov iz mokrinske Škole „Vasa Stajić“.

U kategoriji likovnih radova nagrađen je Mihajlo Stankić iz vrtića „Pčelica“, Janja Cvetićanin, učenica OŠ „Žarko Zrenjanin“ bila je najbolja u nižim, a Martin Kucurovski iz OŠ „Feješ Klara“ prvo mesto osvojio je u kategoriji viših razreda osnovnih škola.

Na prvim „Zmajevim dečijim igrama“  u Kikindi učestvovali su pisci Mira Alečković, Raša Popov, Pavle Janković Šole, Pero Zubac, Rade Obrenović, Minja Subota i drugi.

 

 

 

Milos Vujic 8

Radovi mladog umetnika iz Kikinde, Miloša Vujića, od pre desetak dana izloženi su u prostoru Teatra „Boka“ u Berlinu. Ovo je Vujićeva prva samostalna izložba iako je iza njega dug i ozbiljan rad u ovoj umetnosti.

– Rekli su mi da sam crtao i pre nego što sam progovorio – kaže Miloš. – Već 11 godina sam u strip-radionici Kulturnog centra, koju sam počeo i da vodim pre četiri godine.

Miloš je diplomirani inženjer tekstila i odeće i upravo priprema master-rad. Međutim, od najranijeg detinjstva je i u svetu teatra, u Pozorištancetu „Lane“ čiji je jedan od osnivača njegov brat Milan. Zahvaljujući saradnji ovog pozorišta sa Teatrom „Boka“ iz Berlina, rodila se ideja o Miloševoj prvoj samostalnoj izložbi upravo u Nemačkoj.

– Vlasnica Teatra „Boka“, Olivera Beker, videla je moje radove i odlučila da moram izlagati u njihovom prostoru. Izložba je otvorena poslednjeg dana avgusta i dobio sam veoma dobre kritike. Postavio sam više od 50 radova. Svi su u tehnikama u kojima inače radim, olovka i papir i digitalni crteži, portreti i ilustracije. Tada sam i održao nekoliko strip-radionica u Berlinu – kaže Miloš.

Među radovima su portreti slavnih Srba, što je izazvalo posebnu pažnju posetilaca – tu su i Đoković i Jokić, ali i Frida Kalo i strip junaci koji ga posebno inspirišu. Izložba u Berlinu trajaće do početka novembra, kada će se Miloš vratiti u Nemačku na zatvaranje i kako bi održao još jedan ciklus radionica sa najmlađima.

U međuvremenu, svoje talente ostvaruje u Pozorištancetu „Lane“ u kojem dizajnira i pravi kostime i igra u predstavama. I naravno, svakodnevno i posvećeno, ne odričući se svoje strasti, stvara nove likovne radove.

Vesna Perunovic

Izložba pod nazivom „Paradigma doma“ Vesne Perunović biće otvorena u Muzeju „Tera“ u petak, 1. septembra.

Projekat “Paradigma doma” postavlja pitanje da li se dom uopšte može posmatrati kao entitet, ili pitanje prebivališta treba da shvatimo kao novu paradigmu, pojam koji se stalno trransformiše, kao nešto što je u esenciji proces, a ne stabilna stanje, navodi se u najavi postavke.

Vesna Perunović je kanadska umetnica rođena u Jugoslaviji, sa sedištem u Torontu i u Beogradu. Njeno dijasporsko iskustvo ogleda se u radu koji je višeslojan i interdisciplinaran.

U karijeri koja traje duže od tri decenije, izlagala je širom Kanade i sveta. Izložba će biti otvorena do 1. oktobra.

hands-4966239_1280

Međunarodna izložba ručnih rukotvorina biće održana 24. put, a prvi put domaćin će biti Kikinda. Organizatori manifestacije su Savez ljubitelja ručnih radova i negovanje kulturnih tradicija Mađara i drugih narodnosti Vojvodine,  Udruženje ljubitelja ručnih radova Kulturnog umetničkog društva „Eđšeg” i Udruženje rukotvorina „Viola”.

Učesnici iz cele Vojvodine i susednih zemalja izložiće svoje radove.

Svi zainteresovani, izložbu će moći da pogledaju u Osnovnoj školi „Feješ Klara” u četvrtak 29. juna od 13 časova do 17 časova, u petak 30. juna od 9 časova do 17 časova i u subotu 1. jula od 13 časova do 17 sati.

Izložba će biti otvorena u četvrtak u 13 sati u pomenutoj školi, a zatvorena u nedelju u 13 sati u KUD „Eđšeg”.

 

 

 

 

 

Arhiv izložba 1

„Stara i retka knjiga u biblioteci Istorijskog arhiva“ naziv je večeras otvorene izložbe u ovoj ustanovi. Od 4.700 knjiga u biblioteci Arhiva izložene su 42 najstarije i najzanimljivije, kaže v. d. direktor Arhiva, Srđan Sivčev.

– Ovo su najvrednije stare knjige koje čuvamo. Najstarije je delo iz 1811. godine, „Jesteslovije“ („Prirodopis“) arhimandrita Pavla Kengelca, jednog od prvih bogoslova u srpskom narodu. To je i prvo delo iz biologije, uopšte iz prirodnih nauka i mi smo uradili i njegov reprint sa prevodom na srpski. Izloženo je još jedno njegovo delo, „Vsemirago svjatislovja“ („Povesnica svetskih događaja“).  Imamo i dela iz 19. veka na latinskom, nemačkom, mađarskom, slavenosrpskom i na engleskom jeziku, uglavnom iz istoriografije, arhivistike, etnologije, geografije. Veoma su interesantne i čitave edicije atlasa i enciklopedija na mađarskom jeziku, koje su izlazile u Budimpešti između 1860. i 1870 – izjavio je  Sivčev.

Najstarija knjiga koja se čuva u Istorijskom arhivu zapravo je Matična knjiga, tačnije Domovni potokol za Tisa Sent Mikloš, današnje Ostojićevo, koja je počela da se vodi davne 1747. godine.

Na postavci u holu Istorijskog arhiva, posetioci će imati priliku da prelistaju i dva ratna albuma iz Prvog svetskog rata – na srpskom i na francuskom jeziku u kojima su, sa velikim brojem fotografija, opisane ratne operacije srpske vojske i svih članica Antante.

Prava poslastica je i katalog Ljevaonice željeza i tempera “Bon“ koja je ovde radila i pre Drugog svetskog rata. U katalogu iz 1938. prikazana je široka paleta proizvoda ove fabrike.

U pripremi izložbe, pored Sivčeva, učestvovao je i Nikola Radosavčev, koordinator digitalnih procesa u Arhivu. Većina izloženih knjiga je u vitrinama, ali su mnoge i dostupne za prelistavanje. U Arhivu kažu da njihovu riznicu uglavnom čine pokloni i kupljene knjige, ali da je, za neka dela, ostala misterija kako su stigla do njih.

– Imamo, recimo, zbirku poema i priča britanskog pesnika i političara Edvarda Bulvera Litona, štampanu na engleskom u Lajpcigu 1842. godine – kaže Sivčev. – Knjiga je bila deo lične biblioteke grofa Karla Maldegema koji je stolovao, imao kaštel u današnjem Novom Kneževcu, za koju nije poznato kako je stigla u Arhiv, i ona je izložena za posetioce.

U ime lokalne samouprave otvaranju je prisustvovala resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski.

– Ova izložba nam pokazuje koliko je Istorijski arhiv važan za grad, kako bi se prošlost sačuvala, jer i svi dokumenti koji se danas čuvaju služiće budućim generacijama da sagledaju svoju prošlost. Kao zajednica treba da radimo na približavanju arhivske biblioteke sugrađanima i Arhiv u tome ima našu punu podršku- izjavila je Mickovska.

Izložba rariteta među starim izdanjima biće otvorena dve sedmice, radnim danima od 8 do 13 sati.

Vetrenjače 3

Izložba vetrenjača od recikliranog materijala koje su pravili učenici nižih razreda 12 osnovnih škola sa teritorije grada, otvorena je danas u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj Gradske uprave. Na konkurs, raspisan povodom obeležavanja Svetskog dana energetske efikasnosti, 5. marta, stiglo je više od 200 radova.

– Akciju smo sproveli kako bismo skrenuli pažnju na zaboravljene, obnovljive izvore energije: energiju vetra, sunca i vode, što su i energije budućnosti. Vetrenjaču smo izabrali jer ona simboliše proizvodnju hrane u davnim vremenima. Zbog jako velikog odziva, a uz to imamo i grupne i pojedinačne radove, još uvek nismo osmislili način nagrađivanja, ali svakako ćemo se truditi da obradujemo poklonima što veći broj dece – rekla je Miroslava Narančić, sekretarka Sekretarijata.

Izložbu je podržala članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski, koja je i prisustvovala otvaranju.

Sara, Anđela i Ivana, učenice trećeg razreda škole „Vuk Karadžić, danas su sa drugarima iz odeljenja došle na otvaranje izložbe. Sara i Anđela su i autorke radova za koje kažu da ih nije bilo teško naprviti, a od materijala su koristile karton, kolaž-papir i foliju.

Marko i Stefan iz Škole „6. oktobar“ ispričali su nam čemu služe vetrenjače i rekli da im se najviše sviđaju one najveće, koje „liče na prave“.

Narednih dana i đaci ostalih osnovnih škola posetiće izložbu i sa svojim učiteljima pričati o obnovljivim izvorima energije.

budišini (2)

Mnoštvo emocija i sećanja probudilo je otvaranje izložbe „Budišini”, o jednoj od najpoznatijih kikindskih porodica- kod njihovih potomaka, ali i brojnih sugrađana koji su danas bili u Narodnom muzeju. Priča o ovoj familiji, nekada veoma imućnoj i uticajnoj, a nakon Drugog svetskog rata stavljenoj na stub srama, ispričana je kroz portrete, rodoslov, fotografije i druge porodične uspomene. Četiri portreta, potomci porodice Budišin prošle godine su darovali kikindskom Muzeju, a izložena su i dva grupna portreta, autora mokrinskog umetnika Jovana Dime, iz zbirke Galerije Matice srpske.

-Moja majka Olga rođena Budišin rešila je da slike poklonimo Muzeju kako bi rođaci i potomci mogli da dođu i da ih vide- započinje priču Emil Jović, elektroinženjer iz Novog Sada. Sveža su sećanja kada je kao dete po dva, tri meseca provodio u Kikindi, kod dede po kom je i dobio ime. U tom stanu na gradskom trgu su se i nalazili porodični portreti.

– Deda je stanovao na trgu u stanu koji su kupili od udovice Jovana Pačua. Kada sam prelazio iz Bačke u Banat kao da sam dolazio kući. Ovaj grupni portret pamtim još iz detinjstva, stajao je iznad kreveta. Sećam se da je jednom rođaka komentarisala da se plaši slike jer su „svi tako ozbiljni i strašni”, a ja sam odgovorio: „ne treba da se plašiš, to su naši dedovi, oni nas čuvaju”. Nije bilo lako da poklonimo ove slike, ali mislim da je to bila najracionalnija odluka, Muzej će ih najbolje čuvati- emotivan je Emil Jović.

Na grupnom portretu je Gavra Budišin (1827-1895), prvi značajniji predstavnik porodice, veleposednik, županijski i varoški predstavnik, član crkvenog odbora sa četiri sina: Šandorom (Aleksandrom), Lazom, Đurom i Mitom.

Kikinđani uglavnom nisu voleli Budišine, ali su prema njima imali dozu strahopoštovanja. Nekada su bili ljubomorni na njihovo bogatstvo, a između dva svetska rata prozivali su ih zbog njihovog političkog delovanja i korupcije. Neposredno posle Drugog svetskog rata, nekoliko članova familije, označeni su kao izdajnici i saradnici okupatora.

-Emocije su me savladale, vežu me za Kikindu i porodicu Budišin koju nažalost znam samo po nesreći- priča Radmila Nikolajević Bogosavljev čija je majka Sofija ćerka Miloša i Darinke Budišin. Posle završene gimnazije u Kikindi, završila je studije prava u Beogradu gde i danas živi. -Moj deda Miloš i njegov rođeni brat Steva Budišin su streljani kao veleposednici i nažalost, neprijatelji države. Mi imamo njihovu rehabilitaciju. Njihov greh je bio samo to što su bili veleposednici i što su živeli od te svoje zemlje. Žao mi je što ovo nije ranije upriličeno, bilo je mnogo potomaka živo. Moj brat od tetke, advokat Duško Budišin umro je pre pet godina. Moja porodica Budišin prošla je najgore moguće stvari- kaže Radmila Nikolajević Bogosavljev kojoj je Gavra Budišin čukundeda.

Po majčinoj lozi iz porodice Budišin je i Ivan Nožinić, inače urednik informativnog programa Radio Novog Sada.

-Miloš Budišin je moj predak, streljan je od strane komunističke vlasti. Dančika Budišin, moj deda ubijen je posle Sremskog fronta kod Podravske Slatine, po naređenju Koste Nađa, kao i nekoliko oficira kraljeve vojske. Posle rata nam je kompletna imovina oduzeta i moj deo familije, zbog neprijatnosti koje je doživljavao u Kikindi, preselio se u Sremske Karlovce i Novi Sad. Oduzete su hiljade i hiljade jutara zemlje, nekretnine među kojima su i kuće u ulici Generala Drapšina – kaže Nožinić.

Budišini su Lužički Srbi

-Budišini su iz mesta Budišin, na granici Nemačke i Češke. Došli su kao trgovci krupnom stokom u Banat. Tu su se doselili i zadržali pravoslavlje, a poreklom su Lužički Srbi- navodi Ivan Nožinić pokazujući grb pomenutog mesta.

Zla sudbina

Gavru Budišina i njegove sinove javno su prozivali da „nisu bili dobri Srbi” jer su na izborima nekoliko puta podržali „vladinog” kandidata za poslanika u ugarskom saboru. Međutim, Gavrini unuci su neposredno pred Prvi svetski rat postali aktivni članovi radikalne stranke. Posle Velikog rata, predstavljali su varošku ekonomsku i političku elitu.

-Pomenuću dvojicu koji su najznačajniji zbog svog političkog delovanja. Tokom dvadesetih godina dvadesetog veka, najznačajnijiji i najmoćniji čovek u Velikoj Kikindi bio je Joca Budišin (1879-1943), poslanik u parlamentu Kraljevine SHS iz redova Narodne radikalne stranke, pitao se maltene za sve u gradu. Drugi, Steva Budišin je od 1931 do 1935. bio poslanik u parlamentu Kraljevine Jugoslavije, pa senator Dunavske banovine. Steva Budišin je bio prvi koji je stradao, odmah nakon što su partizani oslobodili Kikindu. Tada počinje zla sudbina porodice Budišin. Pored Steve, streljani su i njegov brat Miloš i brat od strica Đura. Budišini su se povukli, veliki deo njihove imovine je nacionalizovan. Većina ih kasnije odlazi u Novi Sad i Beograd, tako da, koliko je nama poznato, mada postoje oprečna mišljenja, potomaka u Kikindi više nema-navodi istoričar Vladislav Vujin, kustos muzeja.

Rodoslov Budišina

Kikindskom muzeju je poklonjen i rodoslov porodice Budišin koji je uradio Ivan Budišin,a dopunio kustos muzeja Vladislav Vujin na osnovu raspoloživih podataka sa nadgrobnih spomenika i umrlica.
Prvi Budišin iz Velike Kikinde bio je Jakov (1771-1845).

muzej

U Narodnom muzeju Kikinda u subotu u 12 sati biće otvorena izložba „Budišini- priča o porodici kroz nekoliko portreta”. Postavka će biti realizovana u saradnji sa potomcima porodice Budišin koji su kikindskom Muzeju poklonili četiri portreta, i sa Galerijom Matice srpske u čijem posedu se nalazi, između ostalog, grupni portret porodice iz 1898. godine, autora Jovana Dime.

Porodica Budišin je najpoznatija familija u lokalnoj istoriji. Budišini su prvenstveno bili veleposednici i poljoprivrednici. Kao bogati, viđeniji članovi lokalne zajednice i često, kao virilski odbornici opštine, imali su veliki uticaj na izbore u varoši i okolini. Kikinđani su prema njima imali različite stavove – od poštovanja, strahopoštovanja, pa čak i prezira i ljubomore zbog njihovog bogatstva.

Posle Drugog svetskog rata, nekoliko članova familije, označeni kao izdajnici i saradnici okupatora,streljani su, dok su ostali trpeli komunistički teror oduzimanjem imovine i stavljenjem na stub srama. Decenijama posle toga, nije bilo lako biti Budišin. Tokom perioda socijalizma Budišini su nastavili da žive mirno, skromno i povučeno u Kikindi, ali su se mnogi i odselili iz rodnog grada.

Povod za realizaciju izložbe „Budišini – priča o porodici kroz nekoliko portreta” je predstavljanje portreta koje je Narodni muzej Kikinda dobio na poklon od potomaka: Olge i Milane (ćerke Emila Budišina), njihove dece Emila, Vanje i Vojislava i unuka Katarine, Anastasije, Tijane i Natalije.

Posetioci će izložbu imati priliku da pogledaju u galeriji Muzeja do 15. aprila.

 

Izložba Terra 2

Izložba vizuelne umetnice Bojane Lukić iz Beograda, otvorena je večeras u Galeriji „Tera“. Prva gostujuća postavka u ovoj izlagačkoj godini sadrži crteže, skulpture i instalacije umetnice koja je diplomirala slikarstvo na Akademiji lepih umetnosti “Brera” u Milanu.

Njeni radovi nalaze se u mnogim domaćim i inostranim kolekcijama. Naziv izložbe je „Natura morta“ i otvara ekološko pitanje.

– To je tema koja me najviše dotiče. Imam troje male dece, stalno smo u prirodi, i ne mogu da ostanem ravnodušna u vezi sa onim što nam se dešava i na to kako ljudi, uglavnom, ne reaguju. Ovo je mali poziv deci i odraslima da se što više upoznamo sa prirodom, da je volimo i štitimo. Inspirisana sam ekološkom knjigom „Šesto izumiranje“ Elizabete Kolbert, koja je proučavala šta su ljudi uradili, kako su se ponašali prema prirodi nekada i kako se sada ponašamo, kao i procenama da će, zbog klimatskih promena, prvo nastradati vodozemci, odnosno žabe. Tome sam posvetila triptih u kojem se, kroz crteže, jedna žaba pretvara u origami-žabu. Tu su i skulpture koje su napravljene od pravog bilja, posađenog na sloju zemlje, a ispod su tri vrste đubreta koje najviše srećemo u prirodi: plastika, keramika i tekstil. Rad koji aludira na „Korpicu“ Karavađa iz 1559. godine postavlja pitanje kako bi on danas reagovao da vidi voće koje je nama dostupno, koliko je različito od onog u njegovo vreme, koliko deluje plastično, koliko je zdravo i kakva bi danas bila njegova mrtva priroda – kaže Bojana Lukić.

Umetnica će sutra, u subotu, od 11 sati, održati radionicu za niži osnovnoškolski uzrast, najavila je kustos, Verica Nemet.

– Bojana Lukić je autorka velikog broja kreativnih radionica za decu, ona se obrazovala i za pedagoški rad. Sarađivala je i vodila radionice u Muzeju savremene umetnosti i u Narodnom muzeju u Beogradu. Na radionici će se  baviti temom prirode i društva, odnosno reciklaže, odnosom dece prema prirodi i kako je to povezano sa umetnošću.

Izložba „Mrtva priroda“ Bojane Lukić biće dostupna u Galeriji „Terra“ tokom februara.

braco azarić

Otvaranje retrospektivne izložbe slika Braće Azarića biće upriličeno u ponedeljak 12. decembra u Kulturnom centru Kikinda, sa početkom u 19 sati.

Braco Azarić je rođen 1951. godine u Novim Kozarcima. Slikarstvom se bavi od 1975. godine. Izlagao je na brojnim kolektivnim i samostalnim izložbama i učestvovao na brojnim likovnim kolonijama u zemlji i inostranstvu. U Novim Kozarcima rukovodi radom Umetničke galerije „Zdravko Mandić”.

Kikindski Kulturni centar sutra će biti domaćin još jednog likovnog događaja. Novogodišnja likovna kolonija u ovoj ustanovi kulture okupiće slikare iz sedam gradova.

error: Content is protected !!