Classic Layout

basketball-562615_1280

Još jednu maestralnu partiju odigrali su košarkaši Srbije na Mundobasketu, savladali Kanadu sa 95:86 i plasirali se u finale Svetskog prvenstva.

„Orlovi” su dominirali tokom svih 40 minuta, čvrstom odbranom zaustavili najbolje kanadske napadače, a u napadu tukli iz svih oružja.

Slično kao u četvrtfinalu protiv Litvanije, Srbija je do velikog broja poena došla iz tranzicije, ali i zahvaljujući dobroj selekciji šuta.

Bogdanović je napadački pokrenuo srpsku ekipu, dok je timska odbrana na Šeju Gildžus-Aleksanderu zaustavila najboljeg kanadskog košarkaša na samo 5 poena u prvom poluvremenu.

Kanađani su pokušali grubom, često i prljavom igrom da isprovociraju srpske igrače, ali su isprovocirali odličan šut iz igre, kojim su “orlovi” na sredini utakmice stekli 13 poena prednosti.

Česti su bili prigovori kanadske klupe, ali se Srbija na to nije osvrtala, već igrala svoju igru i održavala prednost čak i u trenucima kada je delovalo da je Kanada u naletu.

Bogdanović je odigrao kapitenski, ubacio je 23 poena, Milutinov je ostvario novi dabl-dabl sa 16 poena i 10 skokova, dok je veliko iznenađenje za Kanađane bio Ognjen Dobrić, koji je takođe ubacio 16 poena.

Gudurić je meč završio sa 12, ali sa nekoliko koševa u bitnim trenucima, dok je Avramović pored senzacionalne odbrane na Gildžus-Aleksanderu uspeo da postigne i 10 poena.

Najbolji kanadski košarkaš na kraju je stigao do 15 poena, a od njega su efikasniji bili Ar-Džej Beret sa 23 i Dilon Bruks sa 16.

„Orlovi” su još jednom imali izuzetan procenat šuta iz igre (71% za dva, 45% za tri), u potpunosti su nadskočili rivala, pa je 17 izgubljenih lopti srpskog tima ostalo nekažnjeno.

Srpski košarkaši su posle 2014. godine ponovo u finalu Svetskog prvenstva i sada sa kokicama u rukama očekuju drugi polufinalni duel u kojem se sastaju SAD i Nemačka.

Finalni meč na programu je u nedelju u 14.40, uz direktan prenos na Prvom programu RTS-a.

(RTS)

375236506_685757913071805_2888190418781569757_n

Promocija 38. „Dana ludaja“ organizovana je danas u Beogradu. Knez Mihajlovom ulicom prošetala je narandžasta povorka pozivajući stanovnike glavnog grada da budu gosti Kikinde od 14. do 17. septembra. Sa predškolcima iz vrtića „Naša radost“ bio je predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan, a promociji je prisustvovao i voditelj, naš sugrađanin, Ivan Golušin.

 

Uz bogat i raznovrstan program, kao i nadu da će se oboriti rekordi u dugim i teškim ludajama, Bogdan je istakao da je manifestacija prilika da se ugoste prijatelji i partneri grada.

-Imaćemo goste iz čitave zemlje, ali i bratskih gradova iz regiona i drugih zemalja. Ovo je prilika da produbimo postojeće i ostavrimo nove saradnje. Prvi put ćemo ugostiti predstavnike poljskog grada Jaslag, kao i jedne lokalne samouprave iz Rumunije – kazao je Bogdan.

Tokom četvorodnevne manifestacije Kikinda, kao grad dobrih ljudi, ugosti veliki broj posetilaca. Svi su dobrodošli, a bogat sadržaj, lep grad i gostoprimljivost biće pozovnica da se posetioci ponovo vrate u naš grad, istakao je Mladen Bogdan na promociji u Turističkoj organizaciji Srbije.

-Sve koji su ranijih godina bili deo naše manifestacije pozivam da dođu opet, a one koji nikada nisu bili pozivam da se uvere da smo grad dobrih ljudi, porodice, dece, grad u kojem će videti džinovske ludaje. Iako nemamo planinu, reku ili more, imamo šta da ponudimo, a to prepoznaju turisti koji sve više dolaze, s obzirom na to da se svake godine broj posetilaca u Kikindi povećava za oko 15 odsto, što je iznad republičkog prostora – napomenuo je Bogdan.

 

 

375206238_757862966106266_3422859606540459294_n

Aktuelni javni pozivi u okviru Programa podsticanja razvoja preduzetništva, sa posebnim akcentom na žensko preduzetništvo, predstavljeni su zainteresovanima u Regionalnoj privrednoj komori. Organizatori su Opšte udruženje preduzetnika i RCR „Banat“, a okupljeni su mogli čuti da je za ove namene opredeljeno 600 miliona dinara. Prezentaciji je prisustvovala i Anamaria Varga koja je odnedavno zaplovila u preduzetničke vode. Nakon 27 godina rada kao medicinska sestra u Hitnoj službi rešila je da se bavi grumingom odnosno šišanjem i sređivanjem pasa.

-I sama sam vlasnica malog šicua i volim pse te otuda i ideja za ovu vrstu posla. Nakon završene obuke dobila sam ponudu da radim u opštinama Ada, Mol i Senta gde je upražnjen salon koji je postojao. Salon „Anikin grumeraj“ ovih dana počeće sa radom, a meni kao početniku svaka pomoć je više nego dobrodošla. Uložila sam svoju ušteđevinu u pokretanje posla, a ono za šta želim da konkurišem su alati i potrošni materijal koji su poprilično skupi. Primera radi, za samo jedno oštrenje makaza neophodno je 1.500 dinara i odlazak u Novi Sad, jer nigde bliže nema kvalitetnog oštrenje makaza – saznajemo od Anamarie Varge.

Milica Nešković pre nekoliko meseci vratila se u Kikindu i otvorila je muški frizerski salon. U startu je na konkursu Pokrajine dobila sredstva za otvaranje sopstvenog biznisa što joj znatno olakšalo sam početak rada.

-Za kupovinu opreme sredstva su uvek neophodna. Novac koji se dodeljuje je bespovratan i meni kao nekome ko još uvek razrađuje posao puno znači jer ne moram da se zadužujem u bankama – istakla je Milica Nešković.

Projekt menadžer RCR „Banat“ Dejan Nenadović  napomenuo je da se „Dan otvorenih vrata za preduzetnice“ organizuje u saradnji sa Ministarstvom  privrede i Razvojne agencije Srbije. Cilj je da se vlasnice firmi i buduće preduzetnice upoznaju sa podrškama koje su im na raspolaganju.

-Predstavili smo konkurse Fonda za razvoj ženskog preduzetnišva u okviru kog mogu da konkurišu preduzetnice u minimalnom iznosu od 400.000 do maksimalnih šest miliona dinara. Ukoliko firma ima više od pet zaposlenih tada im je na raspolaganju suma do 12 miliona dinara. Sufinasiranje, u zavisnosti od razvijenosti lokalne samouprave, je do 50 odsto, a ostatak se kreditira iz Fonda za razvoj. Novac može da se koristi za ulaganja u opremu, prostor, operativne troškove. Sa teritorije grada dosta je preduzetnika koji su koristli ili još uvek koriste sredstva namenjena razvoju i najčešće se iskoriste za kupovinu opreme – pojasnio je Nenadović.

 

Konkurs za razvoj ženskog preduzetništva otvoren je prvi put ove godine. Vlada Srbije je 2023. proglasila godinom ženskog preduzetništva.

 

-Raspisana su tri konkursa: za razvojne projekte, za žensko preduzetništvo i za početnike i mlade do 35 godine. Od 20 do 40 odsto sredstava od ukupne investicije su bespovratna i uslovi su vrlo povoljni. Uputili smo okupljene koja dokumentacija im je neophodna kako bi konkurisali, a većinu oni već poseduju. Potreban je i biznis plan u čijoj izradi ćemo im pomoći. Za sedam dana svi neophodni papiri mogu biti prikupljeni. Rok za konkurisanje je do kraja godine odnosno do utroška sredstava – precizirao je mr ekonomiskih nauka Stanislav Zavišin, saradnik Opšteg udruženja preduzetnika.

Program mentoringa

Predstavljena je i takozvana nefinansijska podrška, program mentoringa. Razvojna agencija Srbije u saradnji sa japanskom Agencijom za međunarodnu saradnju nekoliko godina unazad objavljuje ovaj konkurs, a klijenti imaju podršku kada je reč o analizi poslovanja i njegovom unapređenju. Ovaj konkurs namenjen je svima i trebalo bi da bude raspisan do kraja meseca.

perlez (15)-w1024

Pod pokroviteljstvom Ministarstva za brigu o porodici i demografiju i Grada Zrenjanina, predstojećeg vikenda u Perlezu se organizuje manifestacija „Dani porodice u Srbiji”. I ove godine Kikinda će predstaviti pronalitetnu politiku , a da su mere koje se sprovode među najboljima u državi govori i osvojeno treće mesto na prošlogodišnjoj manifestaciji.

 

Za brigu o porodici, socijalnu i dečju zaštitu, ali i pronatalitetnu politiku godišnje se iz gradskog budžeta izdvajaju značjana sredstva. U okviru pomoći, između ostalog,  izdvaja se za parove prilikom odlaska na vantelesnu oplodnju, akciju „Bebi klub“ i pakete za novorođenčad, roditeljske dodatke, nezaposlene porodilje, besplatne užine u vrtićima i osnovnim školama, besplatan boravak u vrtiću za treće dete, učenike prvih razreda kojima su obezbeđeni udžbenici kao i školski pribor. Grad izdvaja sredstva i za lične pratioce dece sa smetnjama u razvoju, a obezbeđen je i besplatan prevoz srednjoškolcima i vrhunskim sportistima, regresiran prevoz i stipendiranje studenata.

U okviru praznika porodice, porodičnih vrednosti, roditeljstva, dece, dečije sreće i osmeha Kikinđani će okupljenima prikazati lepote i potencijale našeg grada.

Medical-Derm-SKIN-CANCER-SCREENING

U saradnji sa Domom zdravlja  i Gradskom upravom, Udruženje dermatovenerologa Srbije će u subotu, 9. septembra, obaviti besplatne preventivne dermatološke preglede u tri seoske ambulante. Građane će  pregledati  profesor  dr Danica Tiodorović, docent dr Tatjana Roš, primarijus dr Miroslav Dinić i docent dr Tatjana Radević.

U ambulanti u Mokrinu pregledi su od  10 do 12 časova, u ambulanti u Banatskom Velikom Selu  od 12.30 do 14.30, a u ambulanti u Bašaidu su od 12.30 do 14.30 časova.

 

Pregledi će se obaviti bez obzira na to da li građani imaju zdravstvenu knjižicu kod sebe ili ne. U ambulante mogu doći doći svi, bez obzira na mesto stanovanja.

375010334_686714313318689_8562200357818406862_n

Kulturno umetničko društvo „Eđšeg“ u subotu, 9. septembra,  biće domaćin 7. Međunarodnom susretu horova. Program počinje u 18 sati u sali društva, a kikindskoj publici predstaviće se sedam horova iz Novog Kneževca, Nove Crnje, Ruskog Sela, Sajana, dva kikindska hora kulturno-umetničkih društava „Eđšeg“ i „Sunčana jesen“, kao i hor iz Mađarske.

Cilj manifestacije je promocija našeg grada,  tradicionalnih pesama, upoznavanje i razmena iskustava. Ulazak na susret horova je besplatan, a iz KUD-a „Eđšeg“ pozivaju sugrađane da prisustvuju ovom događaju.

Dragoljub Bursać, nekadašnji fudbalski as

Prof. dr Jovica Trkulja u „Komuni” privodi kraju svoj feljton o pokojnom Bošku Bursaću, a Boškov prezimenjak, daljnji rođak i Nakovčanin, Dragoljub Bursać takođe je ostavio dubok trag u NK Rijeka, naročito u svojoj prvoj sezoni 1978/79, kada je u dve finalne utakmice bio i najzaslužniji pojedinac što je klub s Kvarnera odbranio trofej Kupa Jugoslavije i zadržao ga u vitrini.

Znamo se bezmalo tri decenije, dugo nismo seli zajedno u poslednje vreme, u prolazu dogovaramo susret, a popularni Buki i ne zna da planiram napraviti belešku, otrgnuti od zaborava najznačajnije delove njegove karijere, pre svega na riječkoj Kantridi. No, rečiti sagovornik pretvorio je naše zajedničko popodne u svoju ispovest, sebe vrativši u mladost, a mene u detinjstvo, u vreme slušanja radijskih prenosa nedeljom i gledanja preko televizije tek po jedne prvoligaške utakmice subotom, čitanja beogradskog JSL „Sport” i s danom zakašnjenja, u Kikindi je barem tako bilo, zagrebačkih „Sportskih novosti”…

Buki, sećam se tvoga debija u dresu riječkih „bijelih galebova”, stigao sam na letovanje i u Omišu, prvi put u životu, gledao prenos utakmice u koloru. Onda sam i čuo za tebe i da si iz Kikinde.

– Da, iako sam iz zrenjaninskog Proletera stigao u Rijeku u aprilu te 1978. godine, povezivali su me s Boškom i Kikindom odnosno Nakovom. Da odem u Rijeku, Bepu Španjolu iz NK Rijeke i tamošnjem treneru Dragutinu Spasojeviću, preporučio me je Crnogorac Korać, bio je tada pomoćnik Milutinu Šoškiću u OFK Kikindi. Otišli smo u stan mojih sestre i zeta, preko puta SUP-a, i Korać je odatle nazvao Španjola i sve dogovorio. Pre toga napustio sam Proleter, hteo sam i fudbal da ostavim, eventualno da igram Poletu u nižim rangovima, a s OFK Kikindom samo trenirao i tu me je Korać i zapazio. U Rijeci sam toga proleća najpre igrao samo prijateljske utakmice, bila je to svoejvrsna dvomesečna proba, a onda je trener Spasojević, još jedan Crnogorac – Nikšićanin, odlučio da defintivno ostajem na Kantridi. Usledila je nova sezona, a ta subota, 12. avgusta 1978, bila je kišna. Spaske mi je pružio priliku u nastavku, Rijeka je pobedila 2:1, ali je meč dobio zagrebački Dinamo, službeno 3:0, jer je naš Edmond Tomić bio pod suspenzijom zbog kartona iz prošle sezone u prizrenskoj Liriji u kojoj je igrao u Drugoj ligi. Inače, kasnije je opet ozvaničen rezultat s terena Kantride i Dinamo je izgubio zbog toga titulu od Hajduka.

Kada je reč o Hajduku, s jednim budućim asom Splićana Nikicom Cukrovim, imao si u Rijeci, u prvo vreme, sjajnu saradnju na terenu,  razmontirali ste Partizana u finalu Kupa 1979?

– Tada su „crno-beli” trofejom Kupa pokušali spasiti sezonu, pošto su u prvenstvu bili pred ispadanjem u Drugu ligu, a opstali su tek u poslednjem kolu. Idealno sam u prvom poluvremenu prve utakmice finala uposlio Cukrova sa sredine terena u prazan prostor, on se stuštio i matirao golmana Zalada. Partizan je izjednačio bliže kraju preko Kozića, a onda sam ja bio strelac pet minuta pre kraja za veliku radost oko 20.000 najvijača Rijeke. Bilo je to 16. maja 1979, a četiri dana ranije bio sam proglašen i u zagrbeačkim „Sportskim novostima” i u beogradskom „Sportu” igračem utakmice, tada smo u prvenstvu pobedili Partizana 2:0. Revanš finala Kupa bio je na rasporedu osam dana kasnije u Beogradu, 24. maja na Zvezdinoj Marakani, jer su se na stadionu JNA, po tradiciji, ukalanjali golovi za Titovu poslednju štafetu 25. maja. U revanšu je bilo 0:0, meni je poništen čist gol koji sam zabio „crno-belima”, ali Rijeka je odbranila naslov, a ja sam se slatko osvetio Partizanu, za 1971. godinu.

Šta se ’71. događalo?

– Imao sam 16 godina i igrao u podmlatku OFK Kikinde, bili smo prvaci Vojvodine, a u polufinalu juniorskog Kupa Jugoslavije Partizan nas je u Kikindi pobedio 1:0. No, nije taj poraz bio važan, već to što su mene, zajedno sa Ficom Babićem, Crnim Borovnicom i sada pokojnim Mišom Egeljom, pozvali na probu u Partizan. Sva četvorica pokazali smo se odlično, međutim generalska uprava rekla nam je da će nam javiti šta su odlučili. Nikada se niti jednom od nas nisu javili, a ja sam im uzvratio trijumfom u finalu Kupa, iako sam kao dečak bio simpatizer Partizana, kao i svi Nakovčani u to vreme. O Borovnici mom venčanom kumu da ne pričam, dok je on igrao u Zvezdi, godinama, Partizan ništa nije osvojio, a Zvezda je s Crnim uzimala silne i kupove i titule, pobeđivala ga gotovo redovno. Babić je takođe zaigrao u Zvezdi i bio prvak, doduše bio je kasnije i u Partizanu, ali je u toj sezoni taj klub loše stajao. A ja sam, 1971. nakon što se generali nisu udostojili ni da nam jave da nismo prošli probu, postao navijač Crvene zvezde. Kasnije, kada sam kao osoba sazreo, uvideo sam da je Zvezda i simbol Srbije i tek tada nisam više imao dilemu da uvidim kolika je razlika, u svakom pogledu, između ta dva kluba.

Međutim, i Zvezdi si zapaprio iste te 1979, u polufinalu Kupa?

– Jesam, profeseionalac sam bio. Na Marakani, 4. aprila, pobedili smo Zvezdu 1:0, a bio sam uz strelca Ružića, najuistaknutiji pojedinac. Zaustavljen sam u opasnom prodoru, a iz tog prekida dali smo gol. Te sezone bio sam igrač utakmice i protiv Vojvodine, 3:0 smo ih srušili na Kantridi i uopšte posebno sam bio motivisan protiv najvećih klubova, osvajača titula prvaka, a jedino protiv Hajduka nisam imao uspeha. Međutim, u finišu moje prve brilijantne sezone, Spaske je otišao s trenerske klupe, a na leto je došao Ćiro Blažević. Nije tada još bio afirmisan, ali odmah se videlo da visoko puca, a pomenuti Nikica Cukrov bio mu je ljubimac u Rijeci. I tako na jednom treningu Cukrov opsova meni mater, zbog banalnosti – nisam mu dodao loptu. Ja Cukrovu istom merom po njegovoj materi uzvratim i trening se okonča bez problema. No, Cukrov prvi uđe u svlačionicu, meni prepreči put i zgrabi me za gornji deo trenerke, ja se nekako otrgnem i pesnicom ga najjače opalim po slepoočnici, on pade,  igrači se postaviše između nas dvojice, a Ćiro mene grli i kaže: „pa, sine, znaš kakav je Cuki, trebao si se suzdržati, ma ništa ne bi bilo”. A Cukrov, dok nije prešao u Hajduk, bio je manji od makovog zrna i nismo više imali sukoba.

Nije te Ćiro u ekipu stavljao često kao startera iako si imao sjajnu sezonu za sobom?

– Pa u toj mojoj drugoj sezoni ubacivao me je pred kraj i zapravo sam stagnirao. Bio je veliki majstor da zameni teze. U tadašnjem Titogradu, u karantinu čekamo meč protiv Budućnosti, gluvo doba noći, ja u sobi sa cimerom Milanom Bačvarevićem i kažem mu: „najbolje mi je da odem, vidiš šta mi Ćiro radi”. Kad nešto šuška ispod prozora u grmlju. Mi prišli, gledamo s terase, a Ćiro čuči i prisluškuje! Kada me je ugledao kaže mi: „Sine, razočarao si me, sve sam čuo, kod mene si gotov!”. Ipak, bio je veliki trener, to je kasnije pokazao, a bitno je i što nije gledao nacionalnost, jer NK Rijeka tada je bila puna i Srba i Crnogoraca i igrača drugih nacija, pa sam siguran i dan danas da to što mu ja nisam bio ljubimac nije imalo veze s nacionalnošću. Kasnije sam skontao, da sam mu se samo malo dodvorio prošao bih bolje.

Izdržao si nekako pod Ćirom do kraja sezone pa si otišao na služenje JNA?

– Bilo je to u junu 1980. vratio sam se posle godinu dana vojske i Ćiro je tada već kovao šampionske planove u zagrebačkom Dinamu, ja sam kod trenera Brnčića odigrao još jednu solidnu sezonu u Rijeci, a iduće 1982. prešao u Sutjesku kod svoga omiljenog trenera Spasketa. No, Spaske se preselio u OFK Beograd pa sam i ja tamo hteo u leto 1983. Sutjeska nije pristala na to i onda sam izveo manevar. Došao sam u OFK Kikindu da po dogovoru odigram jesen i onda u januaru 1984. prešao u OFK Beograd kod Spasketa. Bilo je to vreme kada su fudbaleri iz Jugoslavije u inostranstvo mogli tek s 28 godina. Bio sam u 29. i razmišljao sam da odem i ja trbuhom za kruhom, ali stigao je prvi sin, žena i ja smo planirali još jedno dete, tako je i bilo uskoro, a ja sam okončao karijeru ne dočekavši da me eventualno OFK Kikinda pozove da tu okačim „kopačke o klin”. Skućili smo se u Kikindi, ali i u Kaluđerici pokraj Beograda, a kasnije sam počeo da se bavim privatnim biznisom, bio i trener, s diplomom Više trenerske na DIF-u, do početka 21. veka, u Poletu, Kozari i u Jordanu.

BUKI I ZLATOMIR

Spominjao si Hajduk, a znaš li da je pre tebe trofej Kupa Jugoslavije, 1967. u dresu Splićana, njihov prvi, podigao još jedan igrač s teritorije tadašnje opštine Kikinda i da je on bio najzaslužniji za to, postigavši kao i ti odlučujići pogodak u finalu?

– Naravno, ne samo da znam da je reč o danas pokojnom Zlatomiru Obradovu iz Bašaida, već nas dvojicu Fudbalski savez Zrenjanina, u svojim publikacijama i prezentacijama, baštini kao jedine strelce u finalima Kupa iz Proletera, koji su od njih otišli u Hajduk odnosno Rijeku.

 

EVROPA

Dve sezone dok si bio u NK Rijeka, igrali ste u Kupu evropskih kupova?

– To je takođe nezaboravno iskustvo, kod Spasojevića igrao sam i protiv velškog Reksama i belgijskog Beverena, a kod Ćire, naredne sezone, samo protov čehoslovačke Lokomotive iz Košica, ali ne i protiv belgijskog Bearšota i italijanskog Juventusa.

FUDBAL DANAS

Retko brzo, vihorno krilo, u jugoligi toga vremena bio si Buki, kako bi se takav snašao u današnjem fudbalu?

– I brz i startan i odigravao sam iz prve, dosta precizno pa smatram da bi imao prođu, no ako me pitaš za fudbal bivše Jugoslavije, slabo ga pratim. Golove Rijeke gledam kroz sažetke, prijavio sam se na njihov Jutjub kanal. Zvali su me i na proslavu 40 godina Kupa, 2019, nažalost bio sam sprečen, a od tadašnjih igrača NK Rijeka u kontaktu sam s Radovićem, on živi u Rijeci i Kustudićem, koji je u Španiji. Klubove iz Srbije gledam samo u Evropi, a pratim vrhunske evropske lige.

PENZIJA

Pre podne kafica i vodica, ponekad i jedna rakijica, u nekom kikindskom kafiću, a popodne Nakovo?

– Penzionerski, žena i ja tamo uživamo u kući. Stariji sin Vukašin u Nemačkoj živi sam, a od mlađeg Damjana, koji je s porodicom u Beogradu, čekamo s nestrpljenjem da nam dođu mališani, petogodišnja unuka Vanja i trogodišnji unuk Vojin. Održavam radi njih ogroman travnjak, malo manji od pravog fudbalskog terena, imam i neke cevi tamo pa ćemo uskoro montirani i golove.

 

373408829_1043257530024068_2886334385907517960_n

Članice udruženja „Orhideja“ iz Banatskog Velikog Sela kraljice su ajvara u Kikindi. Njihov ajvar pripremljen na takmičenju „Izađi mi na teglu“, održan na Gradskom trgu, ocenjen je kao najbolji. Novka Pavić iz udruženja „Orhideja“ istakla je da su uspele u nameri da odbrane titulu koju su osvojile prošle godine.

-Tajna dobrog ajvara je dobra volja, dobar šporet, kvalitetna paprika i ljubav. Trudile smo se da ajvar skuvamo onako kako ga pripremamo za naše porodice. Zajedno sa mnom u takmičenju su učestvovale Marija Pilipović i Ljiljana Keri. Drago mi je što ćemo ponovo biti deo nacionalnog takmičenja. Sada znamo šta nas očekuje i potrudićemo se  da dobijemo glavnu nagradu, šporet „smederevac“ – rekla je Novka Pavić.

Drugo mesto pripalo je ekipi KUD-a „Eđšeg“, a treće su bile članice udruženja „Jedinstvo“ iz Ruskog Sela koje su 2020. godine bile nacionalne pobednice. Žiri u sastavu Radovan Subin, Nada Krstonošić i Mladen Bogdan jednoglasno je doneo odluku o pobedničkom ajvaru.

-Ukus, kompaktnost i boja su tri komponente koje smo bodovali. Bilo je teško odabrati pobednički ajvar jer su svi bili odlični. Odlučile su nijanse i presudilo je to što je najbolji ajvar bio gust, komapktan i ima lep ukus – dodao je Radovan Subin.

Predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan prvi put bio je deo gastronomskog žirija i otkriva nam da nije bilo nimalo lako.

-Ajvar je jedan od zaštitnih znakova srpske kuhinje i zovu ga i srpski kavijar. Svi uzorci bili su sjajni. Čestitam pobednicama, ali i svima koji su učestvovali u takmičenju što dokazuje da smo grad dobrih ljudi, ali i grad koji čuva tradicionalnu kuhinju – precizirao je Mladen Bogdan.

Dodeli nagrada prisustvovao je i gradonačelnik Nikola Lukač koji je i tokom dana posetio sve ekipe. Članice udruženja „Orhideja“ i KUD-a „Eđšeg“ dobile su priliku da predstavljaju naš grad na nacionalnom takmičenju koje će 7. oktobra biti održano u Beogradu.

376397824_630657669204248_6717445396194270316_n

Na Gradskom trgu je u toku  takmičenje u kuvanju ajvara u okviru karavana pod nazivom “Izađi mi na teglu”. Učestvuje deset ekipa i to „Suvača“, KUD „Eđšeg“, „Zdravi rezanci“, „Dora“, „Babin ajvar“ i „Pirueta“ iz Kikinde, kao i udruženja žena „Novi Kozraci“, „Nakovčanke“,  „Orhideja“ iz Banatskog Velikog Sela i „Jedinstvo“ iz Ruskog Sela. Matilda Dukai iz ruskoselskog udruženja „Jedinstvo“ nada se da će ove godine ponoviti uspeh iz 2020. kada su bile pobednice nacionalnog takmičenja.

-To je potvrda da pravimo odličan ajvar. Ne postoji tajna, najvažnije je da se pravi sa ljubavlju. Važno je i druženje, razmena iskustva što nudi ovo takmičenje – rekla je Matilda Dukai.

Ekipa „Pirueta“ Baletske škole imala je pomoćnice, mlade balerine. Ingrida Vojvodić Crnomarković ističe da su prvi put na ovom gastronomskom takmičenju.

-Ova manifestacija odlično se uklapa u projekat koji radimo „Kad se mnoge ruke spoje“. Složno pravimo ajvar, a naš će biti poseban s obzirom na to da će imati tajni sastojak,  umetnost – napomenula je Ingrida Vojvodić Crnomarković.

Ekipe je obišao gradonačelnik Nikola Lukač koji je ovom prilikom istakao da je Kikinda osmi put domaćin gastronomskom nadmetanju.

-Takmičenje je važno jer čuva tradicionalno jelo, koje je deo naše kulture, od zaborava. Ovo je ujedno i promocija Kikinde, ali i umeća naših domaćica koje itekako umeju da skuvaju odličan ajvar. Svi se potajno nadamo da ćemo i ove godine imati prvake na nivou čitave zemlje, kao što je to bilo pre tri godine – precizirao je Lukač.

Ekipa koja napravi najbolji ajvar predstavljaće Kikindu na nacionalnom takmičenju u Beogradu u oktobru. Organizator je Udruženje građana “Bašta mašta”, a gastronsko nadmetanja odražava se u više gradova Srbije.