Classic Layout

379625309_319040107468195_78598506302510329_n

U okviru prekograničnog projekta „Romanian – Serbian Cross Border Risk Monitoring in case of Emergency Situations” na prostoru kasarne održana je zajednička taktička vežba gašenja požara. Cilj je bio da se u što realnijim uslovima, uz poštovanje svih propisanih mera bezbednosti i zaštite, provere sposobnosti i mobilnost vatrogasaca – spasioca  iz Kikinde, kao i vatrogasaca – dobrovoljaca Gradskog vatrogasnog saveza.  Gašenju požara u objektu prisustvovalli su članovi vatrogasno – spasilačkih  jedinica i jedinica civilne zaštite iz Rumunije i Zrenjanina, Grada Kikinde i Severnobanatskog okruga.

U projektu koji je počeo prošle godine učestvuju vatrogasci i policajci iz Županije Timiš, dok su sa srpske strane partneri gradovi Zrenjanin i Kikinda. Miroslav Sladojević,komandir jedinice civilne zaštite opšte namene iz Zrenjanina napominje da je slična vežba tokom juna održna u ovom gradu.

-Mi smo prikazali taktičku vežbu spašavanja iz poplavljenog područja. Pokazali smo spašavanje na vodi i sa vode. Ovakav projekat je značajan jer se međusobno povezujemo, ali i nabavljamo opremu neophodnu za svakodnevni rad – rekao je Sladojević.

Vežbi su prisustvovali i partneri iz Županije Timiš, a Bogdan Mihaesku, menadžer projekta, zahvalio je partnerima na koji učestvuju   i precizirao da će projekat biti završen do kraja godine.

-Projekat će omogućiti da se za vatrogasno- spasilačke ekipe obezbedi oprema neophodna za gašenje požara i spašavanje života. Povezaće susede iz Srbije i Rumunije, a i sa jedne i sa druge strane granice planirane su radionice za decu i mlade koji će moći da saznaju više o radu vatrogasaca, ali i opasnostima  – kazao je Mihaesku.

Podršku su  dali i predstavnici Grada na čelu sa gradonačelnikom Nikolom Lukačem, kao i načelnik Severnobanatskog upravnog okruga Miroslav Dučić.

-Važna nam je saradnja sa prvim komšijama, a vežbe pokazuju da se spremno dočekuje svaka krizna situacija. Ovakvi projekti pomažu što boljem osposobljavanju vatrogasno-spasilačkih ekipa, ali i dobrovoljnih vatrogasaca i jedinice civilne zaštite.  Tokom vežbe videli smo spremnost da se rizikuje sopstveni, kako bi se spasao tuđi život i imovina – poručio je Lukač.

Projekat je našem gradu omogućio kupovinu potrebne opreme i kamiona cisterne koja je višenamenska, saznajemo od Saše Tanackova, člana Gradskog veća. Ukupna vrednost je milion i 108 hiljada evra, a Kikindi je pripala 181.000 evra.

-Cisterna se koristi  za pijaću vodu i kao ispomoć vatrogasnim jedinicima u slučaju velikih požara, kada je neophodno dopunjavanje vatrogasnih kamiona vodom. Osim toga saradnja koja je uspostavljena sa službama iz Županije Timiš i Zrenjanina je nemerljiva naročito ukoliko je neophodno da zajednički reaguju u slučaju elementarnih nepogoda i drugih incidentnih situacija  – precizirao je Tanackov.

U okviru projekta u  oktobru, vežba spašavanja iz ruševina nakon zemljotresa, biće održana u Temišvaru. Krajem sledećeg meseca Kikinda će biti domaćin radionicama namenjenih deci, ali i poljoprivrednicima jer nije redak slučaj da se u ataru zapali usev ili strnjište.

ofk kikinda

Treći poraz u nizu zabeležila je OFK Kikinda. Sloven je, golovima u nastavku pobedio na svom terenu, a šef struke severnobanatskog srpskoligaša Vladimir Šponja priznaje da su Rumljani zasluženo osvojili plen.

– U ovom trenutku kvalitetnija su ekipa od nas, a mi se, iako smo znali odakle nam preti opasnost, nismo suprotstavili kako treba osim donekle u prvom poluvremenu. Mirkov je propustio sjajnu priliku i pitanje je u kojem bi smeru išla utakmica da je poentirao, a u nastavku nismo imali odgovor na pojedinačni kvalitet domaćina. Kako je meč odmicao padali smo, snage nam je ponestajalo pa i disciplina nije bila na potrebnom nivou. Rezervisti nisu doneli ravnotežu, Sloven je imao apsolutnu kontrolu, a mi smo već treći put zaredom poraženi prema sličnom scenariju – kaže Šponja.

Tako je nedovoljan broj kvalitetnih igrača za srpskoligaški rang uzeo danak.

– U zadnji čas angažovali smo Nikolu Dukića, Aleksu Spaića i Nemanju Čemana. Imaju kvalitet, a dolaze i iz dobrih trenažnih procesa. Dukić pokriva celu levu stranu i ima iskustvo igranja i u superligaškim klubovima, a stiže iz zemunskog Teleoptika s ispisnicom Partizana iz kojeg je odlazio na pozajmice. Napadač Spaić dolazi iz trebinjskog Leotara, a vezni Čeman iz kulskog Hajduka. Mladi su i verujem da će nam pomoći, bićemo agresivniji.

U naredna dva kola Kikinđani će biti domaćini, u subotu (15.30) dolaze Šajkašani.

– Iza nas je teško razdoblje, ali i period pred nama neće biti mnogo lakši iako smo dvaput domaćini. Pritisak će biti veliki, imaćemo imperativ pobeda, a Borac je, po individualnom kvalitetu, tim za vrh tabele. Okosnica sastava već dugo im je na okupu, a promena trenera u uvodu trke pokrenula ih je rezultatski. Očekujem da i moj tim pokaže i znanje i karakter iz prva tri kola pa da se izvučemo iz neugodne situacije – jasan je Šponja.

Rezultati šestog kola: Borac – 1.maj Ruma 0:2, Železničar – Radnički 4:0, Omladinac – Bačka 1:0, Bečej – Tisa 5:4, Jedinstvo – Kabel 1:1, Hajduk – Dinamo 0:1, Naftagas – Podunavac 1:1, Sloven – OFK Kikinda 2:0.

TABELA: Železničar 13, Sloven 12, Dinamo 12, Kabel 11, Podunavac 10, Hajduk 10, 1.maj Ruma 10, Tisa 9, OFK Kikinda 9, Bečej 9, Naftagas 7, Radnički 7, Borac 6, Omladinac 6, Jedinstvo 4, Bačka 2.

U sedmom kolu, u subotu i nedelju, igraće: OFK Kikinda – Borac, Podunavac – Sloven, Dinamo – Naftagas, Kabel – Hajduk, Tisa – Jedinstvo, Bačka – Bečej, Radnički – Omladinac, 1.maj Ruma – Železničar.

viber_image_2023-09-21_11-04-10-738

Radionica pod nazivom „Hoću da rastem u Srbiji!“ održana je tokom vikenda u Kikindi, u organizaciji Udruženja građana “Deca sa ahonroplazijom Srbije“ sa sedištem u našem gradu.

Porodice sa decom koja imaju ovu retku dijagnozu, defektolozi i predstavnici predškolskih ustanova iz Svrljiga, Beograda, Leskovca, Šida, Zemuna i Kikinde okupili su se radi izrade nacrta medicinskog vodiča za ahondroplaziju, kao i razmene iskustava.

– Vodič je neophodan kako bi se pravovremeno uspostavila dijagnoza i započela pravilna nega dece sa ahondroplazijom, što je od suštinskog značaja. Pomogao bi i u uspostavljanju sistemskog pristupa u tretmanu dece sa ovom dijagnozom i boljem razumevanju ove retke bolesti. Namenjen je struci i biće distribuiran po pedijatrijskim ustanovama i porodilištima u čitavoj Srbiji – kaže Slađana Terzin, predsednica Udruženja.

U izradi vodiča pomaže doktorka Dragana Grujić. Radionica je organizovana pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja koje će pomoći i u njegovoj izradi, što se, kako kaže Slađana, očekuje do kraja godine.

Važna tema ovog skupa, održanog u Igraonici „Čarobni dvorac“, bilo je i uključivanje dece sa ahonroplazijom u vršnjačke grupe i u lokalnu zajednicu. Po iskustvima roditelja, u nekim mestima još uvek ne postoji dovoljno razumevanja u vrtićima i školama za stvaranje uslova za ovu vrstu inkluzije, kaže Slađana. Deca sa ahondroplazijom su nižeg rasta i jedino što je neophodno jeste da se obezbede sto i stolica određene veličine. Takođe je zaključeno da je, posebno u procesu uspostavljanja dijagnoze, neophodna i psihološka pomoć čitavoj porodici.

Četvorogodišnja Staša, ćerka Slađane i Davora Terzina ovog septembra je krenula u vrtić.

– Staša se veoma dobro snašla, nije joj uopšte bilo potrebno prilagođavanje, mnogo voli da se druži sa decom. Međutim, kao i svi mališani na početku, često ima infekcije, što kod dece sa ovom dijagnozom, zbog drukčije građe gornjih disajnih puteva, može dodatno da se iskomplikuje – kaže Slađana. – Ipak, mi ne odustajemo i radujemo se svakom danu u vrtiću i druženju sa decom.

Inače, kako je već poznato, terapija za decu sa ovom dijagnozom postoji. Injekcije koje dete treba da prima svakodnevno, od druge godine do prestanka razvoja, obezbeđuju pravilan rast bez teških i bolnih hirurških intervencija. Godišnja terapija košta 270 hiljada evra i Republički zavod za zdravstvenu zaštitu do sada je obezbedio terapiju za troje dece. U Srbiji je za ovaj lek indikovano dvadesetoro dece, a njih 13 je na listi čekanja Zavoda. Među njima je i mala Staša iz Kikinde.

Roditelji dece sa ahondroplazijom, zahvaljujući porodici Terzin, čvrsto su povezani i redovno iniciraju i organizuju okupljanja. Do kraja godine još jednom će se sresti u Predškolskoj ustanovi „Radost“ u Novim Banovcima. Da podele iskustva, pruže podršku jedni drugima i učine sve kako bi njihova deca, koja imaju iste potrebe kao i njihovi vršnjaci, bila ravnopravna i srećna.

– Mi slavimo različitost, to je bio i moto prošlogodišnjeg okupljanja. Naša deca zaslužuju to – kaže Slađana.

141917479_102405325196773_3630163075865200986_n

Od danas ponovo radi ambulanta za febrilna stanja i respiratorne smetnje Doma zdravlja. Kako saznajemo od glavne sestre Mire Pećanac usled povećanja broja osoba pozitivnih na korona virus ambulanta će ponovo biti na usluzi pacijentima.

-Kao i do sada ambulanta za febrilna stanja i respiratorne smetnje se nalazi u dvorištu Druge zdravstvene stanice u Svetosavskoj ulici broj 53. Radno vreme je od 9 do 16 sati, a svi sugrađani kod kojih postoji sumnjivo febrilno stanje i respiratorne smetnje dolaze u ovu ambulantu na pregled. Dežurni lekar nakon pregleda odrediće kojim pacijentima će se raditi test na kovid – istakla je Mira Pežanac i napomenula da je ulaz u ambulantu, koja nije radila dva i i po meseca, kroz dvorište.

Poslednje dve nedelje povećan je broj testiranja na virus korona na dnevnom nivou tako da je od ukupno testiranih oko 20 procenata uzoraka pozitivno na korona virus. U svetu, ali i okolnim zemljama, cirkuliše podvarijanta „eris“, koja se lakše i brže prenosi, a koja je registrovana i u Srbiji. Simptomi su povišena temperatura, kijanje, bol u grlu, malaksalost, glavobolja. Pojedini pacijenti  imaju i dijareju, osip po koži i curenje nosa.

Od danas su, u Domu zdravlja, ali i u Opštoj bolnici, obavezne maske za sve koji ulaze u pomenute zdravstvene ustanove, kao i za zaposlene.

DRAGAN ZILIC IZ IGRACKIH DANA FOTO SPORTSKI ZURNAL

Svojevremeno fudbalski reprezentativac koji je proslavio naš grad i koji ima izuzetno zanimljivu sportsku biografiju, još uvek nije u sportskoj penziji. Naime, Dragan Žilić, proslavljeni golman, danas je trener golmana u Nemačkoj, ali ponekad i sam obuče golmanske rukavice i stane među stative. Bio je, pre skoro dve decenije, prvi reprezentativac Srbije koji je zaigrao u hrvatskom fudbalskom prvenstvu, a i danas bi to bio veliki kuriozitet. U intervjuu za „Komunu“ osvrnuo se na početak karijere u OFK Kikindi, kao i na to kako u svojoj kolekciji, uz asistenciju Jovice Škora, bivšeg igrača „male“ ruskoselske „Crvene zvezde“ ima i skalp velikog, istoimenog beogradskog kluba.

Četiri godine ste branili boje OFK Kikinde. Da li ste sentimentalno vezani za početke karijere i sam klub i grad iz kojeg ste potekli?

– U OFK Kikindi sam počeo kao pionir da treniram, sa navršenih 10 godina, u leto 1985. godine. Svakako da sam sentimentalno vezan za svoj matični klub, iz njega sam se vinuo u visine, nastupao za kadetsku selekciju Jugoslavije 1989. i 1990. godine. Sada moj sin Luka gazi mojim stopama i traži svoje mesto pod suncem. Pokušavam savetima i u praksi da mu približim težinu, a i lepotu golmanskog posla.

Ubrzo postajete zapaženi,  prelazite u novosadsku „Staru damu”, pa ste se kasnije obreli u Bugarskoj. Dakle, preskočili ste prestoničke velikane. Slučajno ili je to bio splet okolnosti?

– Bilo je ponuda u to vreme i od Crvene zvezde, ali dugogodišnji kontakt sa Ilijom Pantelićem me je naveo ka „Srpskoj Atini”. Naravno da nisam pogrešio, jer nakon dve godine boravka u Vojvodini debitovao sam za A selekciju Jugoslavije u prijateljskom meču protiv Brazila. Uz sadašnjeg selektora Stojkovića, Mijatovića, Jokanovića i ostale naše fudbalske veličine. Jedinstven osećaj u svakom slučaju. Posle Vojvodine odlazim u sofijski CSKA i posle godinu dana vraćam se u zemlju na gol smederevskog Sartida.

Bili ste i član čuvene generacije Sartida koja je skinula skalp Zvezdi u finalu nacionalnog kupa. Sećate li se te utakmice i danas?

— Uspešne godine su bile u Smederevu, fantastično izvajan tim od strane trenera Jovice Škora na početku sa Bogdanovićem, Mudrinićem, Mirosavljevićem i ostalima, krunisan je osvajanjem nacionalnog Kupa 2003. godine protiv Zvezde u finalu uz prepoznatljiv gol Marka Pantelića u produžecima.

Branili ste i boje reprezentacije, a kuriozitet je da ste prvi fudbaler koji je oblačio dres sa grbom Srbije, a obreo se u nekom hrvatskom klubu. Vi ste prešli u Rijeku, možda najtolerantniji grad u Hrvatskoj ali bilo je i otpora od navijačke grupe „Armada”?

-Nakon Smedereva 2005. godine prelazim u Rijeku. S početka nije baš delovalo obećavajuće iz razloga negodovanja jednog dela „Armade“, navijačke grupe iz pomenutog grada, ali u velikoj meri su doprinele i dobre moje odbrane da uzavrela atmosfera splasne. Na samom kraju te prve sezone na Kvarneru osvajamo Kup u finalu protiv Varteksa. Raritet koji se desio sledeće sezone pod vođstvom trenera Bračuna je kada sam postigao gol glavom u 1/4 finalu Kupa  i to me je ponovo stavilo na naslovnice regionalnih medija.

Može li da se poredi vreme kad ste vi branili boje reprezentacije i ovo današnje vreme? Koji su dometi Stojkovićevih pulena?

– Posmatrajući s ove distance smatram da sadašnja generacija naših momaka koji igraju pod državnim grbom treba i mora da podigne lestvicu na viši nivo pošto imaju i znanje i kvalitet za najviše domete. Mislim da će to Piksi dobro uklopiti, plasirati se na Evropsko prvenstvo i na samom takmičenju postići dugo očekivani dobar rezultat.

Čime se danas bavite, da li ste još u fudbalu?

– Poslednjih sedam godina sam u Nemačkoj. Otvorio sam privatnu golmansku školu, pomalo sam i aktivan na golu, koliko mi godine dozvoljavaju (smeh). U pitanju je amaterski rang, šesta liga nemačkog fudbala. Uskakao sam sa pozicije trenera golmana u lokalnom klubu kada su dva mlada golmana bili povređena. Ne dam se još, ali radije sam u poslednje vreme na tribinama.

Nemanja Savić

Mala Gospojina

Mala Gospojina je praznik kojim se slavi rođenje Bogorodice Marije. Posebno ga slave i poštuju žene.

Prema predanju, Sveti Joakim i Ana dobili su, u poznim godinama, ćerku. Bogorodica je rođena u Nazaretu, a već u trećoj godini odvedena je u hram u Jerusalim. U molitvama, bogosluženju i čitanju Svetog pisma počela je da učestvuje već u sedmoj godini.

Još jedan važan Bogorodičin praznik jesu Blagovesti, dan kada joj se, prema predanju, javio Arhangel Gavrilo i rekao joj da će roditi mesiju, Gospoda Isusa Hrista. Nakon Hristovog vaznesenja, Bogorodica je živela tako što je širila hrišćanstvo i pomagala bolesnima i siromašnima.

Mala Gospojina predstavlja dan slavlja, sreće i porodičnog okupljanja, a u nekim porodicama obeležava se kao krsna slava. Običaj je da se na ovaj dan ne rade fizički poslovi, već da se provede u odmoru i molitvi. Veruje se da, ako je na ovaj praznik vedro nebo, sunce će nas grejati i tokom jeseni i zime.

Na ovaj dan mnogi planiraju i zakazuju venčanja, jer prema starom verovanju, parovi koji su se verili ili venčali na Malu Gospojinu, imaju poseban blagoslov.

Praznik se slavi sa mrsnom ili posnom trpezom, u zavisnosti od toga da li “pada” u sredu ili petak, kada se slavi posno, a ostalim danima se slavi mrsno.

DAN PESACENJA 2

Planinarsko društvo „Kinđa“ i ove godine organizuje uspon na Kinđu u okviru Dana pešačenja koji se obeležava u subotu, 23. septembra.

Skup je u 10 sa na platou ispred Sportskog centra „Jezero“, iz „Kinđe“ napominju da je važno imati jaku i udobnu obuću. Do najvišeg brda u gradu hoda se po tvrdoj podlozi   asfaltu i zemljanom putu. Treba obući trenerku sa dugim nogavicama s obzirom na to da je brdo prekrivene travom, kao i vodu, slatkiš i nešto da se pojede. Pre polaska na pešačenje doručak je obavezan. Kružna staza dužine je oko 10 kilometara i kreće se kroz ulice u Barandi,nakon čega se atarskim putem stiže do  Kinđe. Nakon uspona do vrha uslediće povratak  do početne tačke istim putem. Predviđeno vreme pešačenja je  oko dva sata.

Dan pešačenja podržali su ministarstva prosvete i sporta i  institut „Dr Milan Jovanović Batut”. Pod sloganom „Korak bliže zdravlju“ cilj je da se pokrenu žitelji Srbije da živi zdravije i da kod građana podigne svest o aktivnom i redovnom pešačenju, kao osnovnom preduslovu neophodnom za očuvanje zdravlja.

 

 

 

vojvođanski istok

U zaostaloj utakmici šestog kola vojvođanskog „Istoka”, novokozaračka Sloboda, na „Iliji Panteliću”, rezultatom 2:0 savladala je velikoselsku Kozaru.

Galić je u 44. minutu, iz slobodnog udarca, doneo prednost domaćinu. Ćulibrk je prethodno oboren gotovo na samoj ivici kaznenog prostora, a Galić je niskim i odmerenim šutem pogodio, delimično i zato što zid gostiju nije bio dobro postavljen. Na suprotnoj strani u nadoknadi, B. Bunić tukao je, takođe iz prekida, s nešto veće udaljenosti pod prečku, ali je veteran Atlagić izbio loptu u korner.

Nakon besadržajnog prvog poluvremena i uspavanke bez tempa i živosti, ritam je u nastavku diktirao Vojislav Stanaćev, stvarajući i šanse saigračima. Sredinom drugog dela, zrela prilika za Kovačevića, a i rezervista Labus dvaput je u poslednja dva minuta meča, pred sudijski dodatak, imao stopostotne šanse. Sloboda je u osmom minutu nadoknade, ipak, stigla do overe pobede. Stanaćev je kratko proigrao Kovačevića koji se prošetao kaznenim prostorom i stavio tačku.

Posle kompletirane šeste runde, Sloboda je osma s devet bodova, a Kozara poziciju niže i s bodom manje.

Sloboda: Atlagić, Bogojević, Marković (Radulaški), Ćulibrk, Galić (Labus), Popović, Stanaćev, Đorić (Zeljković), Kovačević, D. Ćosić (Lisica), Vokić.

Kozara: Mi. Francuski, Jelača (Tomić), Lisica, Rofa, B. Bunić, Jovandić, Latinović (Bursać), Petrović, N. Đaković, Kočiš, Ma. Francuski (Misić, M. Bunić).  

mzicka jubilej 4

Jubilej Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, 70 godina postojanja, koji se obeležava 14. septembra, proslavljen je sa malim zakašnjenjem zbog višednevne manifestacije, „Dana ludaje“. Večeras su, u sali Narodnog muzeja, nastupili nastavnici i bivši učenici Škole, sada srednjoškolci i akademci.

– Škola je, za sedam decenija rada, iznedrila mnoge umetnike koji su ostavili trag u muzičkoj umetnosti ne samo grada, nego i šire. Od nastanka, svakih deset godina otvarao se po jedan novi odsek. Danas ih imamo devet i u planu je da imamo i odsek udaraljki, kao i da osnujemo srednju muzičku školu jer mnogo naših učenika odlazi iz Kikinde na dalje školovanje u muzičkoj umetnosti – rekla je direktorica Margita Detari.

Koncertu su, u ime lokalne samouprave, prisustvovali gradonačelnik Nikola Lukač, resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski i pomoćnik gradonačelnika, Šandor Talpai.

– Činjenica da je mnogo kvalitetnih muzičara izašlo iz ove škole značajna je i za grad i ja vam zahvaljujem na tome – rekao je gradonačelnik. – Pružaćemo maksimalnu podršku Školi i u narednom periodu. Hvala vam što učestvujete u kulturnom životu Kikinde i što ne zaboravljate svoju školu i grad koje dostojno reprezentujete.

Muzička škola je veoma značajna za grad, istakla je i Valentina Mickovski.

– Zahvaljujem nastavnicima i učenicima na visokom standardu koji su pokazali i večeras na koncertu i na tome što su uvek deo kulturnih manifestacija u gradu. S obzorom na to da je muzika veoma korisna za razvoj dece, mi, kao lokalna samouprava, smatramo da je to dobar razlog za ulaganje u ovu ustanovu. Stvaranje uslova u skladu sa reputacijom i kvalitetom koji nam je predstavljen i večeras, jeste naš prioritet – kazala je Mickovska.

Jedan od velikih talenata, pijanistkinja svetskog glasa koja je školovanje započela upravo u ovoj muzičkoj školi, Kikinđanka Jasminka Stančul, takođe je prisustvovala koncertu. Posle Srednje muzičke škole u Subotici, studirala je na novosadskoj Akademiji umetnosti. Pošto je osvajila Betovenovu nagradu u Beču, tamo je nastavila školovanje i dalju muzičku karijeru. Danas radi i kao pedagog na akademijama u Beču i u Ljubljani.

– Uvek kada dođem u Kikindu, prođem pored Muzičke škole koja mi je bila druga kuća, i vrate mi se uspomene iz detinjstva. Pokušala sam da se upišem sa šest godina, ali me nisu primili, rekli su mi da sam suviše mala. Majka mi je kupila ksilofon na kojem sam satima vežbala ispod naše breze u Bregalničkoj ulici. Ponovo sam, naredne godine, otišla na prijemni ispit i ponovo su me odbili. Onda je nastavnica solfeđa, Vukica Terzin, insistirala da me prime, iako sam imala samo sedam godina. Prvo sam naučila note, a tek zatim slova – ispričala je Jasminka Stančul.

Danica Boronka, nastavnica klavira u penziji, istakla je značaj muzičkog obrazovanja.

– Ono što učenici steknu u našoj školi je osnova i oni će uvek znati da  prepoznaju kvalitet, bez obzira na to kojom muzikom će se baviti. Školovanje u ovoj umetnosti takođe razvija detetovu ličnost, zahvaljujući individualnom radu koje donosi i mnogo radosti, kada u njemu uspete da probudite ono najbolje – istakla je Boronka.

Muzička škola u Kikindi od nastanka se nalazi u zgradi koja je zadužbina advokata i sudije Kuzmana Rackovića i njegove supruge Ane. Građena je od 1890. do 1895. godine namenski, za potrebe prve Više devojačke škole. Kasnije je u njoj bila Osnovna devojačka škola, pa Državna škola, a od 1953. niža, danas Osnovna muzička škola „Slobodan Malbaški“.

Na samom početku Škola je imala 115 učenika. Vremenom, menjala se i kadrovska struktura. Na početku su predavači bili nastavnici iz osnovnih škola iz Kikinde i drugih gradova. U novijim vremenima sve je više bivših učenika koji se, posle školovanja, vraćaju u svoj grad i u svojoj Muzičkoj školi nove generacije uče ovoj lepoj umetnosti.

Gađanje glinenih golubova

Sportsko udruženje za gađanje pokretnih meta „Sova” iz Kikinde, uz podršku Turističke organizacije Grada, povodom „Dana ludaje” organizovalo je dvodnevno takmičenje u gađanju glinenih golubova, na strelištu „Ciglana” između Nakova i Banatskog Velikog Sela. Prvoga dana održano je gradsko, a u nedelju pokrajinsko takmičenje.

Na gradskom, učestvovalo je 30 takmičara, pet naših ekipa i gosti iz Vojvoda Stepe. Svaki takmičar pucao je na 15 meta. Stepski sokolovi iz  Vojvode Stepe bili su prvi, kikindska Sova druga, a velikoselski Velebit treći. Najbolji pojedinac bio je je Miroslav Maksić iz Sove.

Na pokrajinskom takmičenju pucalo je 54 strelca iz 10 ekipa, a trijumfovao je Titel (68/75 pogodaka), Sova je bila druga (62/75), a Novi Bečej (62/75) treći. Posle napetog plaj-ofa, u kojem je nastupilo šest najboljih stelaca, Dragan Tabački (Titel) bio je prvi, Branislav Šibul drugi (Sova), Ivan Tabački (Titel) treći.

Još je u kategoriji veterana pobedio Bela Kalmar iz Sente, Slavko Gavrilov, iz Bačkog Petrovca, zauzeo je drugo, a Živojin Tabački, iz Titela, treće mesto

Pobednik Dragan Tabački rekao je:

– Domaćini su očekivano dorasli zadatku, a može se reći i postavili nove norme što se tiče domaćinstva i organizacije – svaka čast Kikinđani! Obišli smo i Kikindu i svratili na sladoled kao i na slikanje sa najvećom ovogodišnjom ludajom. Probali smo i pitu od ludaje a pivo od ludaje smo  poneli kućama da probamo sa svojim prijateljima.