Култура

Duma koncert 3

Ljubitelji popularne muzike kikindskih izvođača večeras su, uprkos hladnom i maglovitom vremenu, napunili salu Narodnog muzeja. Koncert pod nazivom „Muzika je božanski šapat koji leči našu dušu od tišine“ još jedan je u nizu muzičkih večeri nastalih po ideji i u organizaciji pijanistkinje Ljiljane Sivčev i, takođe pijaniste, Vladimira Kovačevića.

– Svi smo željni lepih stvari. Publika voli ovakve događaje, a mi nastupamo iz entuzijazma, iz ljubavi prema gradu i prema ljudima – rekao je Milan Prunić Duma, koji je bio u dvostrukoj ulozi – vokalnog soliste i moderatora večeri.

Osim publike, ovakvim umetničkim doživljajima raduju se i izvođači. Gordana Adamov Lana nastupa već drugi put.

– U Kikindi sam doživela sve najlepše stvari: ljubav, jer odavde je moj suprug, u ovom gradu sam dobila dete, odavde sam pravila karijeru. Nastupi za kikindsku publiku za mene su uvek posebni – kaže Lana.

Na muzičkoj večeri nastupili su i vokalni solista Jasna Grbić, harmonikaš Žarko Adamov i violinista Srđan Stojanović, kao i recitatorka, petogodišnja Lara Petkov. Muzičku nostalgičnu priču zaokružili su članovi hora „Kornelije Stanković“ sa dirigentkinjom Evom Aranjoš-Francuski.

– Večeras nastupamo sa evergrin pesmama. Naš cilj je da ljudima poklonimo muziku, da uživaju, da im prenesemo ono što mi osećamo svaki put kada pevamo – posebnu energiju i radost.

Raznovrsan repertoar, radost u nastupu profesionalaca, ali i uživanje publike učinilo je i ovo muzičko veče jednim od onih za pamćenje. Kikiđani će, sasvim sigurno, brzo poželeti novi „božanski šapat“. Za sada se zna da ih do Nove godine neće biti, izjavio je Milan Prunić Duma. Osim, kako je rekao, ako ne stigne peticija kikindske publike.

Rečju ka svetlosti

Organizacija slepih i slabovidih „Severni Banat“  priredila je Zbornik poezije slepih stvaralaca „Rečju ka svetlosti“ koji je promovisan danas u prostorijama udruženja. Zastupljene su pesme šest autora iz cele Srbije: Jelke Bota, Danke Avramović Mijatović, Ratomira Šćepića, Emilije Matić, Dragana Popovića Kuruzlije i Jagode Nakrajkućin.

-U Zborniku čije objavljivanje je omogućio Grad Kikinda zastupljene su pesme slepih i slabovidih lica iz cele Srbije od kojih su tri autora iz Kikinde.  Zahvaljujemo se Gradu koji je prepoznao potrebe i značaj projekta kako bi se slepi i slabovidi pesnici predstavili široj javnosti. Ovo je treći zbornik koji je udruženje objavilo- kaže Jagoda Nakrajkućin, jedna od autorki i urednica Zbornika.

Početkom novembra, Kikinda je bila domaćin 23. Smotre stvaralaštva slepih i slabovidih umetnika Srbije koja je okupila učesnike iz cele zemlje.

-Organizacija „Severni Banat“ je, od osnivanja 2007. godine, svojim aktivnostima pokazala da je od velikog značaja za grad, pre svega zbog organizovanja različitih manifestacija- sportskog, kulturnog, edukativnog sadržaja kojima okuplja slepa i slabovida lica, članove njihovih porodica, ali i druge građane. Siguran sam da će sa ovakvim aktivnostima i manifestacijama nastaviti uspešan rad- ukazao je Ivan Ninčić, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu.

 

Studio Valjevo

Izložbu „Tera- Skulpture” koju čini dvadeset radova u terakoti iz kolekcije Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera” posetioci Internacionalnog umetničkog studija  “Radovan Trnavac Mića” u Valjevu u prilici su da pogledaju do kraja godine.

Postavku čini prikaz umetničkih dela nastalih na Internacionalnom simpozijumu skulpture u terakoti čiji su autori eminentni akademski vajari iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Italije, Francuske, Holandije, Turske, Južne Koreje i Japana.

Pred publikom su dela Slobodana i Miroslave Kojić, Ane Bešlić, Mrđana Bajića, Dragane Ilić Kažić, Igora Smiljanića, Branka Ružića, Ivana Kožarića, Koste Angeli Radovanija, Mojice Smerdu, Frančeska Roviela, Antonija Di Tomaza, Eugenija Rinalda, Paole Gasparoto, Zlatka Glamočaka, Jeroena Meijera, Seme Okan Topač, Čung Bovon, Juko Hihare i Kohta Sakaia.

Zahvaljujući Sporazumu o dugoročnoj saradnji sa Internacionalnim studijom iz Valjeva započela je razmena umetničkih produkcija nastalih u okviru godišnjih programskih aktivnosti dve ustanove kulture.

-Ovakve saradnje doprinose prezentaciji i promociji savremene likovne umetnosti kao i internacionalnih kolekcija koje ustanove baštine- navode u CLPU „Tera“.

Internacionalni umetnički studio „Radovan Trnavac Mića“ ugostio je više od 350 umetnika iz celog sveta koji su ostavili na poklon 243 umetnička dela. Odabrana dela iz umetničke kolekcije kikindskoj publici biće predstavljena na izložbi čije je otvaranje zakazano za 2. decembar u Galeriji „Tera“.

Trkulja 3

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi održana je tribina – veče posvećeno profesoru Đuri Radloviću, začetniku tehnike mozaika u slikarstvu koji je, prvi put posle 14. veka i Nemanjića, vratio mozaike u srpske crkve.

O njegovom životnom i profesionalnom putu govorio je profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, Kikinđanin, Jovica Trkulja. Profesor Trkulja inicirao je organizovanje tribine jer je, kako je naglasio, veoma važno da ljudi u zavičaju, Kikindi i Nakovu, saznaju za dostignuća i umetničke domete profesora Radlovića.

– Talenat Đure Radlovića zapazili su još nastavnici u školi u Nakovu u koje je kolonizovana njegova porodica. Ipak, posle završene zanatske škole u Kikindi, radio je kao moler. Njegov talenat primetio je jedan profesor kome je krečio stan i nagovorio ga da upiše likovnu akademiju – ispričao je profesor Trkulja o umetničkim počecima prvog slikara mozaičara u Srbiji.

Prvi susret sa ovom tehnikom imao je u Veneciji, u Crkvi Svetog Marka, ukrašenoj mozaikom čije postavljanje je trajalo 600 godina, kaže profesor Radlović.

–  Zatim sam, u toku studiranja, naišao na Hristov portret u Aja Sofiji, to je nešto najlepše što sam u životu video. Počeo sam da radim mozaike fakultativno. Moj profesor me je naterao da specijaliziram tu tehniku iako ona do tada nije ni postojala na fakultetu. Po završetku studija, dobio sam da ukrasim mozaikom kapelu Svete Petke na Kalemegdanu, i tako je počeo moj put u sakralnoj umetnosti.

Slede izrade mozaika u Hristovoj crkvi u Banjaluci, crkvi na Ozrenu, u manastiru kralja Dragutina, crkvama u Bijeljini i Mrkonjić gradu, u Rusiji. I to je samo deo njegovog umetničkog puta.

– Profesor Radlović je pionir na ovom prostoru u novijem vremenu, najveća radionica mozaika u regionu. On je ustanovio tehnologiju, poseban postupak koji je razvio do najvišeg profesionalnog nivoa, zato je i mogao da napravi takvu produkciju. Važno je i to da radionica ima kontinuitet, sve vreme se podiže kvalitet i, tehnološki i poetički, dostiže se najviši nivo – rekao je Radomir Knežević profesor na Fakultetu likovnih umetnosti.

Najnovije, grandiozno delo profesora Radlovića su mozaici koji nastaju uz pomoć njegovih studenata u Crkvi Svetog Marka u Beogradu: ceo crkveni ikonostas, zatim mozaik „Krunisanje cara Dušana” koji se nalazi iznad groba poglavara, „Nedremano oko“ iznad moštiju patrijarha Germana i oltar od venecijanskog murano stakla. Završen je i mozaik Bogorodice ispod kojeg će biti postavljena kompozicija „Pričešća svetih apostola“, dimenzija 19 sa šest metara, koja je već ocenjena kao najveća i najlepša na svetu.

Knjiga pesama sugrađanke Dragane Danilović, „Dinamika postojanja“, nedavno je izašla iz štampe. Pesnikinja je u stihove pretočila sećanja i odbleske, sve šumove i damare životne koje pesnici sa jakim senzibilitetom tako dobro opažaju. Zbirka sadrži dvadeset devet pesama, svrstanih u pet ciklusa: Tragovi, Odraz, Znaci, Rog i Uspomene.

– Recimo da ti ciklusi podsećaju na životna poglavlja, a život donosi preplitanje radosti i bola, tuge i sreće. Neminovne, često prerane odlaske –  kaže Dragana.

Naglašava da je, u procesu stvaranja, njeno, često detinje nestrpljenje, najbolje usmeravala profesorka, književnica Marija Knežević. Draganina mentorka prepoznala je u njenoj poeziji pisanje intuicijom, inače veoma retko kod pesnika.

Ovo je Draganina treća knjiga i prva koja nije napisana za decu. Do sada je objavila zbirke ,,Žirafa mi je rekla“ (2010.) i „Narandžasti oblaci’’ (2016). Najnovije stihove posvetila je sinu.

– Posvetiti knjigu sinu je i zahvalnost i blagoslov – kaže Dragana. – U vrlo mladim godinama, sa dvadeset dve, postala sam roditelj. Skoro da sam odrastala sa svojim detetom. U toj sreći i uzajamnoj ljubavi, bliskost je neminovna.

Dragana Danilović je rođena Kikindi, detinjstvo je provela u Banatskom Velikom Selu, a danas živi u Novim Kozarcima. Završila je Visoku školu za obrazovanje vaspitača u Kikindi. Radila je kao novinar.

Stihovi iz „Dinamike postojanja“ objavljivani su u književnim časopisima. Zbirku je uredio Enes Halilović i izdata je u ediciji „Sent“ istoimenog časopisa iz Novog Pazara. Moći će da se kupi na promociji „Dinamike postojanja“ koja će se održati 8. decembra u Narodnoj Biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi.

sovembarska bajka

Sove, ta simpatična i korisna pernata stvorenja po kojima je Kikinda postala prepoznatljiva širom sveta, kao neicrpan izvor inspiracije, povezale su tri dame: Natašu Jovanović iz Paraćina, Ružicu Golubović- Sovku iz Beograda i Jelku Knežević iz Iđoša. Iz zajedničke ljubavi prema sovama i poeziji rodila se knjiga koja danas izlazi iz štampe „Sovembarska bajka“.

Između korica bogato i maštovito ilustrovane knjige, nalazi se četrdeset pesama- za malu i veliku decu.

– Sve pesme su poučne i metaforične, svaka pesma ima poruku- priča za Kikindski portal Nataša Jovanović, grafička dizajnerka iz Paraćina. – U stihove smo utkale porodične i vrednosti u društvu, poruke o tome kako se ponaša u školi, kako se neguje prijateljstvo, čuva ljubav. Pisale smo o sovama, ali na različite  teme- o dobu jure i dinosaurusima, Egiptu, Danima ludaje, sportu… Pesme su za malu i veliku decu jer će i odrasli, uz ove pesme, da se prisete onoga što su zaboravili kad su bili deca- ukazuje Nataša čiji su crteži sova i inicirali „Sovembarsku bajku“.

-Tokom pandemije, pronašla sam stare akvarel drvene boje i počela da crtam sove. Drugaricama su se veoma svidele moje ilustracije, pa sam radove postavila i na svoj fejsbuk profil Tvoja sovica. Komentari su bili divni. A onda mi se javila učiteljica i pesnikinja iz Beograda Ružica Golubović-Sovka, koja je ispod mog crteža napisala pesmu. I Ružica obožava sove. Za nas su one nezaobilazan simbol na slikama, privescima, ukrasima…- otkriva Nataša koja je, uskoro, i sama počela da piše stihove.

– Uskoro nam se pridružila i Jelka Knežević iz Iđoša. I tako je počela naša saradnja. Nacrtam sovu sa ključem i nastane pesma o tajnama. Poznato mi je da je Kikinda omiljeno zimovalište sova ušara. Maštala sam o tome da dođem i upoznam se sa ovim prirodnim fenomenom.

Iz pera Nataše, Ružice i Jelke nastalo je sedamdesetak pesama. Kada su ih predstavile Tanji Nožici iz kikindskog Kulturnog centra- dileme nije bilo. „Sovembarska bajka“ ugledaće svetlost dana u izdanju ove ustanove kulture.

-Letos smo se videle i upoznale. Zaista su me oduševile divnim crtežima i pesmama. Radujem se što je naš Sovembar dobio svoju prelepu bajku- kaže Tanja Nožica, urednica knjige.

I upravo dok nastaje ovaj tekst, „Sovembarska bajka“ izlazi iz štampe. Za prelom knjige i tehničku podršku bio je zadužen Vladica Milenković. Promocija knjige biće održana u Kulturnom centru u Kikindi, a datum još nije poznat. Ono što je sasvim izvesno je da će se „Sovembarskoj bajci“ obradovati mala i velika deca.

 

 

 

Milan Vasalic

Naš sugrađanin, Milan Vašalić iz Banatskog Velikog Sela, već decenijama je posvećen našem muzičkom nasleđu, u svim njegovim aspektima: instrumentalnom, igračkom i vokalnom. Sad se priprema da, u saradnji sa konceptualnim umetnikom Olegom de Vosom, balkanski etnos predstavi širom Belgije.

– Sa ovim instrumentalistom upoznao sam se na Festivalu gajdaša u Beogradu, na kojem sam nastupao. Oleg je, takođe, instrumentalista, svira veliki broj instrumenata, kao i ja, ali je izvođač klasične muzike. Upravo je bio u potrazi za muzičarem sa ovih prostora i u meni je prepoznao nukleus balkanskog muzičkog stvaralaštva. Odmah smo odmah započeli saradnju, čak smo iste večeri i svirali zajedno – kaže Vašalić.

Dogovori i zajedničkim nastupi nastavili su se onlajn, kaže Vašalić, a onda ih je pandemija sprečila da ostvare ideju o nastupima uživo.

– Oleg se bavi i eksperimentalnom muzikom. Sa njim i njegovim kolegama sada je u pripremi koncertna turneja širom Belgije, odnosno peformansi, u kojima ćemo spojiti moderno i tradicionalno, arhaično, savremeno i klasično u muzičkom izvođenju. Sviraćemo individualno, ali ćemo, na kraju saradnje, napraviti i fuziju, i nastupiti zajedno.

Početak turneje planiran je za sredinu januara. Odmah zatim, Vašalić će svoje umeće predstaviti u Sarajevu, na festivalu tradicionalnog folklornog stvaralaštva srednjeg Balkana. Biće u ulozi moderatora, predavača i demonstratora, i održaće seminar o igrama, pesmama i sviranju na tradicionalnim instrumentima.

Nagrađivan i svestran umetnik

Potvrdu za svoje muzičko umeće i zalaganje za očuvanje tradicije, Vašalić je dobio osvojivši niz priznanja i nagrada. U poznatom serijalu „Šljivik“ na RTS-u osvojio je titulu čuvara narodne tradicije. Sa ponosom ističe da je samouki svirač na čak 12 arhaičnih, žičanih i duvačkih instrumenata. Među brojnim nagrada ističu se prva mesta na festivalu „Zlatni opanak“ gde je poneo i titulu najmlađeg nosioca Majstorskog pisma za umetničko sviranje gajdi.

Ističe se njegov rad sa mladima, ali i plodotvorna saradnja sa poznatim imenima iz sveta muzike  kao što su Bilja Krstić i grupa „Bistrik“, Goran Bregović, Vlatko Stefanovski, Bojana Nikolić, Nacionalni ansambl „Kolo“. Na međunarodnom festivalu gajdaša u San Francisku 2014.godine osvojio je nagradu publike.

Sin Vid nasledio je očev muzički talenat, pa Milan, i kao veliki zaljubljenik u rokenrol,  sa mnogo entuzijazma  pomaže rad njegovog tinejdž rok sastava „Roj“.

Njegovo stvaralaštvo odnedavno je dobilo i novo lice. Mališane sa kojima kao vaspitač radi u kikindskoj predškolskoj ustanovi, obradovao je stihovima svojih pesama.

 

FOTO: Neven Grujić, Zoran Jovanović Mačak

 

 

Delima Bramsa, Betovena, Šumana, Šuberta I Skrjabina publici u koncertnoj sali Narodnog muzeja večeras se predstavio 26-godišnji pijanista Mirko Tolimir. Nakon završene Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški” u Kikindi, srednje obrazovanje nastavio je u muzičkoj školi „Josif Marinković” u Zrenjaninu, da bi osnovne akademske studije završio na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, studijski program klavir. Prošle godine, završio je master studije takođe na novosadskoj Akademiji, u klasi profesorke Iris Kobal.

-Posle master studija, krenuo sam da radim sa punom normom i bilo mi je prilično izazovno da se vratim sviranju. Program je prilično zahtevan. Ovo je muzika i repertoar po mojim afinitetima. Već sutra nastupam u Vršcu, u velikoj sali Konkordia, Gradskog muzeja- kaže mladi pijanista.

Nastupao je na koncertima u Sremskoj Mitrovici, Rumi, Bečeju, Zemunu, Zrenjaninu i Kikindi. U Novom Sadu, kao solo izvođač, član kamernog sastava i sastava u okviru predmeta korepeticija nastupao je na podijumima Hola i Multimedijalnog centra Akademije umetnosti, Matice Srpske i Kulturne stanice Svilara, Sinagogi, kao i u Vinskom salonu „Helvecija est.188” u Vršcu.

Na mestu korepetitora, radio je u muzičkim školama u Kikindi i Novom Sadu. Trenutno je zaposlen u muzičkoj školi „Josif Marinković” u Vršcu kao nastavnik klavira.

– U planu imam i doktorske studije, ali pored pedagogije, želim da se bavim sviranjem i izvođenjem. Kada me pitate o uzorima, mogu reći da ih mnogo- od Sokolova, Pogorelića, Peraje do Horovica, Dejvida Freja…

Mirko Tolimir je zapažene rezultate ostvario na Takmičenju mladih pijanista u Zrenjaninu 2012. i 2015. godine kada je osvojio prve nagrade i 2014. godine kada je poneo titulu laureata tog takmičenja. Pohađao je konsultacije, masterklasove i seminare kod Biljane Gorunović (Akademija umetnosti Novi Sad), , Kemala Gekića (Međunarodni univerzitet Florida u Majamiju), Ljiljane Vukelja (FMU Beograd)  i Kongkonga Kai (Kina). Večerašnji koncert organizovalo je Nemačko udruženje Kikinda.

 

jevrosima lukić

U čarobnom svetu akvarela Jevrosime Lukić čekaju vas iskonski prizori netaknute lepote- snežni planinski predeli, osunčane obale, kovitlaci oblaka nad ravnicom, idiličan proplanak  pokraj bistre reke, šumoviti obronci…Suptilne nijanse dočaravaju harmoniju i lepotu izvorne prirode, slojevito i poetično. Izložba je simbolično nazvana “Susret”, kaže autorka.

-Izloženo je trideset mojih radova, najviše pejzaža, mada radim i mrtvu prirodu, portrete i urbane pejzaže. Izložba se zove „Susret“ jer sam na slikarskoj koloniji u Novim Kozarcima upoznala gospođu Tanju i naš susret je bio plodonosan, pa sam za kratko vreme spremila ovu izložbu. Izlažem u Kikindi prvi put i veoma mi je drago što je publika u prilici da vidi moje akvarele, pogotovo što ste, ovde u okolini imali Zdravka Mandića, našeg poznatog akvarelistu- navodi Jevrosima Lukić.

Preko Međunarodne asocijacije akvarelista (IWS), njeni radovi stigli su do Rusije, Turske, Španije, Albanije, Irana, Francuske, Vijetnama, Mađarske, Bugarske, Velike Britanije. Iza sebe ima veliki broj nagrada i priznanja. Učesnica je brojnih likovnih kolonija i humanitarnih akcija u zemlji i inostranstvu.

-Radila sam ranije i ulja na platnu, ali sam imala intervenciju na srcu, zbog čega mi smeta terpentin. Sada radim isključivo akvarele. Brzo mislim i brzo radim. Akvarel morate svakodnevno da radite, da bi ruka bila slobodna, da to ide kao voda – rekla je umetnica.

Jevrosima Lukić rođena je 1952. godine u Golupcu. Živi i radi u Beogradu. Slikarstvo je učila kod profesorice Dunje Dokić Nikolić. Članica je ULUS-a i ULUPUDS-a.

-Treba kazati da je akvarel delikatan medijum koji pruža mogućnost neograničenih, vrednosnih izvedenica kojima Jevrosima suvereno vlada gradeći oblike suptilnih nijansi-napisao je o Jevrosiminim slikama Zdravko Vučinić, istoričar umetnosti, slikar i likovni kritičar. – Prizori njenih slika ukazuju na sećanje kada je priroda nadmoćno vladala čovekovim neobuzdanim prohtevima ili je, pak, među njima trajalo uspostavljeno, obostrano sadejstvo. Njena dela upućuju na vreme kada su čovek i priroda živeli u saglasnosti i harmoniji koja, u novije vreme neumitno izmiče, navodi Vučinić.

Izložbu „Susret“ u Galeriji KC možete pogledati do 27. novembra. Jevrosima Lukić sutra će biti gošća radionice u Kulturnom centru koju vodi Smiljana Šalgo, na kojoj će deci, praktično dočarati tehniku akvarela.

 

Biblioteka 7

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi danas je obeleženo 177 godina rada. Ove godine, u najstarijoj kulturnoj ustanovi u gradu, imaju poseban razlog za slavlje – u njihovom vlasništvu sada je osnivački akt Srpske čitaonice, prve biblioteke u našem gradu.

– Osnivački akt smo dobili od profesora Jefte Trifunca. On je u svojoj kućnoj biblioteci imao taj dokument koji je bio u vlasništvu njegovih predaka, osnivača Prve srpske čitaonice. U dokumentu je datum 1. maj 1845. godine i navedena su imena osnivača, kao i tadašnjeg učitelja, Lazara Kirića. Kirić je svoj dom ustupio za službeni prostor Čitaonice koja je tada imala 250 knjiga i nalazila se u današnjoj zgradi pozorišta. Čitaonica je nastala ne samo zbog želje tadašnjih studenata osnivača, da se obrazuju i šire svoje vidike, nego i kao simbol buđenja srpske naciopnalne svesti – rekao je direktor Narodne biblioteke, Brane Marjanović.

Svečanosti su, u ime lokalne samouprave, prisustvovali članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski, i sekretar Sekretarijata za javne službe, udruženja građana i mesne zajednice, Bogdan Tasovac.

Tasovac je istakao značaj Biblioteke kao okružne ustanove koja ima devet ogranaka i bogat književni, kulturni i izložbeni program. Valentina Mickovski obratila se nagrađenim đacima i pohvalila njihov talenat i želju da se, u vreme sve veće digitalizacije, bave umetnošću.

Povodom Dana Biblioteke i ove godine bio je raspisan konkurs za najbolje likovne i literarne radove na slobodnu temu, na srpskom i na mađarskom jeziku. Urednica kulturnog programa, Dunja Brkin Trifunović, istakla je da je na konkurs stiglo više od 200 radova iz čitave Srbije, iz Republike Srpske i Crne Gore.

– Dobili smo mnogo radova inspirisanih pročitanim knjigama, što nas je posebno obradovalo. Bilo je teško odabrati najbolje, pa smo odlučili da dupliramo druge i treće nagrade i da dodelimo mnogo pohvala, kako bismo podstakli najmlađe da nastave da stvaraju i učestvuju na našem konkursu.

Na likovnom konkursu, koji je bio namenjen samo predškolcima, ravnopravno su nagrađeni: Dragana Golić, Anđelija Stanišić, Teodor Cekuš, Jovana Pejić i Vera Janković.

Na literarnom konkursu, dobitnik prve nagrade među mlađim osnovcima je Lazar Reljin, učenik OŠ „Sveti Sava“. Drugo mesto pripalo je Kseniji Divljakov iz OŠ „Gligorije Popov“ iz Ruskog Sela“ i Neveni Vukelić, učenici OŠ „Jovan Popović“. Trećeplasirani su radovi Srne Jović iz Niša i Ognjena Perića iz OŠ „Vuk Karadžić.

U kategoriji starijih osnovaca, prvonagrađena je Sanja Čolović iz Čačka, drugo mesto podelile su Lena Davidović iz OŠ „Žarko Zrenjanin“ i Tara Petrović iz Niša, dok su trećeplasirane Teodora Simić iz Lapova i Nikolina Vasiljević, učenica škole „Vasa Stajić“ iz Mokrina.

Među srednjoškolcima, najbolji rad napisala je Nikolina Pavlović iz Ćuprije, drugo mesto pripalo je Nataši Vuković iz SSŠ „Miloš Crnjanski“, a treće Mihailu Jovanoviću iz Kruševca i Nađi Toškov iz Zrenjanina.

Za radove na mađarskom jeziku, nagrađeni su učenici OŠ „Feješ Klara“ i OŠ „Mora Karolj iz Sajana. Zoltan Fekete osvojio je prvo mesto, Marija Kadar bila je drugoplasirana, a dve treće nagrade dobili su Petra Kovač iz Sajana i Mate Komarek. Svi nagrađeni dobili su knjige na poklon.

Današnja biblioteka u fondu ima 160 hiljada knjiga. Dan Biblioteke obeležava se na rođendan pesnika, književnika i revolucionara, Kikinđanina Jovana Popovića, čije ime nosi od 1952. godine.