Култура

Melodianum Temisvar i Kralj Petar Prvi (2)

Još jedna svečanost horskog pevanja očekuje nas, od petka do nedelje, u organizaciji Kulturnog centra u Kikindi. Na petom Međunarodnom festivalu horova „Melodianum“ učestvovaće horovi iz naše zemlje i iz inostranstva, a nastupi će biti upriličeni od 18 sati, u sali Narodnog muzeja i u Hramu Svetih Kozme i Damjana.

Čast da otvori Festival pripala je Horu Zapadnog univerziteta iz Temišvara. Iste večeri, takođe u sali Muzeja, nastupiće i Gradski hor iz Bečeja, šabačko „Prvo pevačko društvo 1905“ i „Vračarski solisti“ iz Beograda.

Drugog dana, u subotu, u Narodnom muzeju publici će se predstaviti Gradski dečiji hor Kulturnog centra u Zrenjaninu, Akademski hor „Mirče Acev“ iz Skoplja, zatim gošće iz Slovačke, Hor devojčica „Young Voices” iz Bratislave, Muška vokalna grupa „Kanon“ iz Kragujevca, i, na kraju večeri – domaćini, Hor Kulturnog centra Kikinda “Attendite!”.

„Melodianum“ se završava u nedelju, u Hramu Svetih Kozme i Damjana, koncertom novobeogradskog Omladinskog hora Crkve Svetog Vasilija Ostroškog.

Međunarodni festival horova podržali su Grad Kikinda, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama i „Vojvodina uživo“.

S. V. O.

 

 

biblioteka

Članovi Narodne biblioteke „Jovan Popović“ imaju mogućnost da postanu korisnici elektronskog kataloga ove ustanove, što im omogućava da koriste mnogobrojne povoljnosti i onlajn usluge: uvid u trenutno pozajmljenu građu i rokove za vraćanje, mogućnost da sami onlajn putem produže rok vraćanja, da vide datum isteka članarine, knjige koje su do sada pročitali, imaju mogućnost ocenjivanja pročitanih knjiga i da naprave ličnu onlajn biblioteku – virtuelnu policu sa omiljenim knjigama koje su pročitali ili žele da pročitaju, kao i da rezervišu knjigu.

Na sajtu na kojem se nalazi elektronski katalog moguća je i pretraga po naslovu, autoru, ključnim rečima, izdavaču i godini izdavanja, dostupne su informacije o tome koliko primeraka ima, i u kojim ograncima. Tu su i pregled najčitanijih knjiga, preporuka stručne literature, preporuke odeljenja za odrasle, i preporuke novih knjiga.

Elektronski katalog članovi Biblioteke mogu da koriste besplatno, a registracija se obavlja uz pomoć bibliotekara. Svi ostali, koji još uvek nisu članovi Biblioteke, imaju mogućnost pretrage kataloga.

Kikindska biblioteka deo je Bibliotečkog informacionog sistema za podršku radu javnih, školskih, visokoškolskih i specijalizovanih biblioteka, BISIS-a, u kojem su umrežene 33 javne, 15 visokoškolskih, dve školske i 13 specijalizovanih biblioteka u Srbiji. Putem uzajamnog kataloga mogu se istovremeno pretražiti fondovi svih biblioteka u Sistemu.

Sajtu sa katalogom možete pristupiti na ovoj internet adresi.

S. V. O.

Gledam-vas-iz-Beca-(3)

Premijera muzejskog teatra Narodnog muzeja pod nazivom “Gledam vas iz Beča” obradovala je večeras brojnu publiku u Galeriji Nova, ponovo donoseći novu dimenziju kulturnog nasleđa kroz scensku umetnost. Ova monodrama, autorski rad Dragana Kiurskog, višeg muzejskog pedagoga, i Gordane Perunović Fijat, dugogodišnje saradnice Muzeja, deo je pratećeg programa izložbe “Okrug zlatnog lava” kojom se obeležava dva i po veka od dodele statusa distrikta žiteljima Velike Kikinde.

Priču vodi carica Marija Terezija, jedina žena vladarka u istoriji Habsburške monarhije, koja se obraća publici iz perspektive svog vremena i dela i osvetljava politički, ali i privatni život, i približava važne trenutke iz istorije ovog kraja.

– Kroz interpretaciju u prvom licu, ovaj muzejski teatar višedimenzionalno predstavlja nasleđe, ne samo kroz slike, nego i kroz multisenzorne elemente, muziku, ukuse i mirise – izjavio je Kiurski.

Publika je imala priliku i da sluša Hajdnovu muziku, popularnu u vreme Marije Terezije, i da degustira tradicionalne poslastice poput štrudle s jabukama i čaja s rumom. Ova kombinacija stvorila je autentičnu atmosferu i dodatno povezala prisutne sa epohom o kojoj govori predstava.

Gordana Perunović Fijat je, u ulozi carice, u sugestivnoj i emotivnoj izvedbi, oživela ovu fascinantnu ličnost, prikazujući je kao snažnu i odgovornu ženu s dozom humora i topline koja je razumela značaj lokalnog angažovanja u unapređenju zajednica.

– Mi je ovde vidimo kao stariju gospođu, veoma zadovoljnu svojim rezultatima, koja vrlo rado daje razne privilegije. Potrudila sam se da caricu, veoma zanimljivu istorijsku ličnost, prikažem kako najbolje znam. Ona je odgovorna i ozbiljna žena koja se smeje i šali da bi na taj način lakše podnela odgovornost. Monodrama se zove „Gledam vas iz Beča” jer je vrlo pažljivo posmatrala ovu teritoriju, bila je zainteresovana za ljude koji svoje poslove obavljaju sami, jer je činjenica da tamo gde ljudi mogu sami da utiču na svoje poslove, bolje i rade. Zato je i davala razne oblike autonomije i privilegije, pa su i Kikinđani dobili status distrikta – rekla je Gordana Perunović Fijat.

Tokom izvedbe, publika je saznala mnoge zanimljivosti o carici, uključujući i njeno zalaganje za otvaranje škola i zabrane veronauke u njima, zatim o projektu uređenja evropskih vodotokova i lični odnos prema porodici. Posebno je istaknut trenutak kada su „Moji Kikinđani, graničari, krupni ljudi u velikim čizmama i dolamama, sa šubarama i brcima,“ kako ih je opisala, stigli u Beč na dvor da izlože svoje primedbe na tekst privilegije koju je tek trebalo da dobiju.

Nova izvođenja monodrame planirana su za đake, ali i građanstvo, s obzirom na veliko interesovanje na premijernom izvođenju. Najnovija premijera muzejskog teatra nije samo umetnički događaj, već i podsećanje na važnost interpretacije istorije na načine koji povezuju generacije i inspirišu nove vidove kulturnog izražavanja.

S. V. O.

 

Pariz-Tera-(1)

Izložba „Likovni kontakt: francuske i srpske skulpture iz kolekcije Tera“ otvorena je u Kulturnom centru Srbije u Parizu.

Pariskoj publici izložene su skulpture An Rošet, Mrđana Bajića, Žozet Barbie, Alen L Burgok, Čedomira Vasića, Igora Antića, Olge Jančić, Florens Tor, Bernarda Rudigera, Tanje Ostojić, An Mersedes, Zlatka Glamočaka, Tatjane Stolpović, Mirjane Blagojev i Slobodana K. Bijeljca.

Na otvaraju su se prisutnima obratili direktorka Kulturnog centra Srbije Natali Beljanski, direktor Centra „Tera” Aleksandar Lipovan, i kustoskinja izložbe Tijana Toševski. Prisustvovali su i umetnici Igor Antić, An Mersedes, Slobodan K. Bijeljac, An Rošet i Bernard Rudiger kao i mnogi francuski i srpski kulturni radnici i umetnici.

Izložba “L’art contact” je od velike važnosti jer prikazuje skulpture u terakoti nastale u toku četiri decenije postojanja Internacionalnog simpozijuma skulpture u terakoti „Tera“ u Kikindi. Muzej „Tera“ danas ima kolekciju od preko 1.200 skulptura, što je najveća savremena kolekcija skulptura velikog formata u terakoti u svetu.

Sa posebnim naglaskom na dijalogu između francuske i srpske umetničke scene, izložba osvetljava značaj kulturne razmene i očuvanja umetničkog stvaralaštva u glini, ističući potencijal savremenog stvaralaštva kao moćne alatke za umrežavanje i interkulturalni dijalog. Postavka obuhvata dve celine – prezentaciju Centra „Tera” u podrumu kao i radove francuskih i srpskih umetnika koji su raspoređeni u prizemlju i na spratu SKC-a. Izložba je otvorena za posetioce do 7. februara.

(Foto: CLPU “Tera”)

Djura-Djukanov-(4)

Književna nagrada „Đura Đukanov“, osmišljena u znak sećanja na jednog od najznačajnijih banatskih pisaca, svečano je uručena Tijani Milenković iz Beograda za zbirku priča „Brm, brm“. Ceremonija dodele održana je večeras u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ koja Nagradu  tradicionalno dodeljuje od 2005. godine, uoči 19. januara, dana rođenja ovog istaknutog pisca. Pravo da konkurišu imaju autori mlađi od 35 godina sa neobjavljenim rukopisima zbirki kratkih priča.

Prema rečima Dunje Brkin Trifunović, v. d. direktorke Biblioteke, ovo priznanje doprinosi očuvanju i širenju dela Đure Đukanova.

– Zahvaljujući objavljivanju sabranih dela Đure Đukanova, mladi autori sada već poznaju njegovo stvaralaštvo, što pokazuje da smo na dobrom putu da njegovo delo dobije širu publiku – rekla je v. d. direktorka.

O dobitniku je odlučivao žiri u sastavu Dragan Babić, Slađana Stamenković i Jovana Koprivica.

– Zbirka priča „Brm, brm“ izdvojila se zahvaljujući raznovrsnim temama i specifičnom humoru. Priče Tijane Milenković osvajaju crnim, gotovo tarantinovskim humorom, koji se smenjuje sa istančanim lirizmom. Lepo je da upravo nagrada sa imenom Đure Đukanova bude njihova ulaznica u svet književnosti jer je on ostao na margini književnost, iako je značajan pisac ne samo kratkih priča, već i romana – rekla je književna kritičarka iz Beograda, Jovana Koprivica.

Tijana Milenković, devetnaesta laureatkinja ove prestižne nagrade, završila je filmsku režiju. Izrazila je zadovoljstvo što joj je ukazana čast da primi priznanje sa imenom pisca koji joj je blizak po senzibilitetu.

– Pisanje je za mene počelo kao rad na scenariju, ali me je kratka priča privukla jer najviše podseća na filmsku scenu. Priče iz moje zbirke govore o događajima iz noćnog i dnevnog života, ispričanim u prvom licu – izjavila je Milenkovićeva.

Na svečanosti u Biblioteci govorili su i književnici Vladimir Arsenić i Srđan Srdić. Nagradu je uručila Marijana Mirkov, članica Gradskog veća, naglasivši važnost ovog događaja za grad.

– Velika je radost što odajemo počast Đuri Đukanovu i što podržavamo mlade stvaraoce. Pisci kroz svoja dela stvaraju svetove koji ostaju u nama, a kultura grada se time obogaćuje i osnažuje.

Ove godine, pristiglo je četrdesetak rukopisa, što je više od proseka, sa najviše prijava iz Vojvodine i iz Beograda.

S. V. O.

melizmi-crkva-(3)

Ženska pevačka grupa „Melizmi“ uoči pravoslavne Nove godine organizovala je koncert u hramu Svetog Nikole. Ova godina u znaku je jubileja, istakla je ovim povodom Biljana Mandić iz ove grupe.

-Osnovani smo pre dve decenije i naša želja bila je da prvi koncert u ovoj godini održimo u našoj crkvi koja obeležava 250 godina postojanja. „Melizme“ vodim iz ljubavi, sakupljajući najlepše stvari iz života i uz podršku Kulturnog centra. Ovaj koncert posvećujemo našoj dugogodišnjoj saradnici Ljiljani Pancel, koja više nije sa nama i kojoj želimo da iskažemo dužno poštovanje. Nastup je i izraz zahvalnosti našim porodicama, jer su uvideli značaj onoga što radimo. Iza nas je veliki broj snimljenih dokumentarnih filmova u kojima prikazujemo običaje, ali i nastupa u zemlji i inostranstvu gde smo predstavljali naš grad na najlepši način – navela je Biljana Mandić.

Koncertu duhovnih, prazničnih i tradicionalnih pesama prisutvovali su sugrađani, kao i članica Gradskog veća Marijana Mirkov.

-Ženska pevačka grupa „Melizmi“ uvek nas prijatno iznenadi svojim nastupima. Tako je bilo i u hramu Svetog Nikole gde su se spojili pravoslavlje i tradicionalna pesma našeg naroda. Ponosni smo na sva naša kulturno-umetnička društva i pevačke grupe jer su oni dokaz da smo kao zajednica uspeli da očuvamo tradiciju i da je na pravi način prenesemo na mlađa pokolenja – dodala je Marijana Mirkov.

Od početka do danas deo „Melizama“ bilo je više od 40 žena. Prijatelji grupe su i muzičari Marko Stupar i Stefan Boškov.

A.Đ.

kud-mokrin-bozic-(1)

U prepunom Domu kulture održan je „Božićni koncert“ Kulturno-umetničkog društva „Mokrin“. Ženska i dečija pevačka grupa izveli su božićne pesme, a predstavili su se i sve ostale sekcija društva.

-Ovo je bila prilika da našoj vernoj publici predstavimo božićne običaje. Naše društvo ima oko 200 članova i pored pevačkih i igračkih grupa imamo tamburaški orkestar, recitatorsku i dramsku grupu. Sa ovim nastupom počinjemo koncertnu godinu i na sceni smo imali sve generacije od predškolaca do izvorne grupe – istakao je Živko Ugrenović, predsednik KUD-a „Mokrin“.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

Koncert je otvorio gradonačelnik Mladen Bogdan.

-Posebnu čar ima Božićni koncert u Mokrinu. To je naše najveće selo koje ima veliki broj manifestacija koje treba da neguje i čuva. Kulturno-umetničko društvo okuplja i mlade i starije meštane i društva iz okruženja i važno je da je tako. Budite povezani sa ljudima i budite još aktivniji – naveo je gradonačelnik Bogdan.


Nastup Mokrinčana pohvalila je i pomoćnica.
-Značajan broj dece i mladih deo je mokrinskog kulturno-umetničkog društva i to je siguran zalog da će naša tradicija biti sačuvana. Mnoga seoska društva organizovala su koncerte u proteklom periodu i oni su najbolji čuvari naših običaja i kulture. Na podršku lokalne samouprave svi oni mogu da računaju – dodala je Dijana Jakšić Kiurski.


Pored božićnih pesama i običaja, mnogobrojna publika uživala je i u igrama iz Studenice, Crnorečja, Niša, Leskovca.

A.Đ.

 

 

Marjanovic-B

U Narodnom pozorištu došlo je do promene na rukovodećoj poziciji. Po završetku mandata Milene Živkov, odlukom Gradskog parlamenta, za vršioca dužnosti direktora imenovan je Brane Marjanović koji u Pozorište dolazi sa pozicije direktora Narodne biblioteke i zapravo se vraća u svoju matičnu kuću, na čijem čelu je bio  11 godina. O tome šta ova promena donosi Pozorištu, a šta njemu, govorio je za Kikindski portal.

– Najlepše uspomene vezuju me za ovo pozorište. Bio je to i moj najveći profesionalni izazov. Kad sam stigao u Pozorište 2008. godine, bio je to nov posao za mene u periodu kada je ansambl bio u naponu, sa mnogo dobrih glumaca. Za tih 11 godina bilo je dobrih predstava i to nas je zaista ispunjavalo. Jedne godine „Nosorog“ je bio najbolji u Vojvodini, a vojvođanska pozorišna produkcija je kvalitetnija i od beogradske i od produkcije pozorišta u užoj Srbiji. Dobili smo nagradu za najbolju predstavu u celini, a kao najbolji glumac nagrađen je Marko Gvero. Značajno je i da je ta predstava imala i beogradsku premijeru i da je proglašena za jednu od tri najbolje predstave pozorišta iz unutrašnjosti koje su te godine odigrane u nekom od prestoničkih pozorišta. Nezaboravni su i „Kauboji“, ali i „Slučaj Kandid“, kojem nismo pridavali puno značaja, a koji je imao potencijal. Bio je to iskorak i u repertoaru i u načinu na koji je predstava postavljena. Mnogi kritičari bili su zatečeni što smo mi uspeli tako nešto da uradimo. Posebna po mnogo čemu, nije nailazila na prihvatanje naše publike, ali mislim da smo sa tom predstavom mogli da se predstavimo na najvišem nivou. Ne smemo da zaboravimo ni komad „Slavuj i kineski car“ sa kojim smo, 2010. godine, ponovo na Festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine, bili najbolji u nekoliko kategorija. Na Međunarodnom festivalu u Kotoru bili smo drugi, a na Evropskom festivalu pozorišta za decu u Beogradu, „TIBA“, podelili smo prvo mesto sa predstavom iz Norveške. Kasnije su i „Kauboji“ bili zapaženi, na 18. Teatar-festu u Banjaluci, podelili su prvo mesto sa predstavom „Doktor Nušić“ Narodnog pozorišta Sombor i Kruševačkog pozorišta.

“Kauboji”

Kako vidite kikindsko pozorište danas?

– Pre svega, iako smo pozorište iz unutrašnjosti i u kategoriju smo manjih pozorišta, sa manje od 50 zaposlenih, taj ansambl koji može da nosi velike projekte je zadržan i to je veliki potencijal. Treba naglasiti i da mi imamo 12 glumaca na 24 zaposlena, što je vrlo pozitivan odnos u korist glumaca jer je u pozorištima pravilo da na jednog glumca „idu“ tri ili četiri saradnika. Ovaj  ansambl, dakle, ima velike mogućnosti, samo treba stvoriti i atmosferu da pokušamo ponovo da idemo putem uspeha na kom smo bili.

“Nosorog”

Šta to znači u pozorišnoj praksi?

– Ovo je vrlo ozbiljan posao, i za mene je ponovo izazov. Iako sam bio odsutan gotovo šest godina, pristupam mu sa entuzijazmom kao prvi put. Svi će imati istu šansu, prema svima ću se isto postaviti i od svih tražim posvećenost poslu i odgovornost kakvu zahteva jedna ozbiljna kuća. Mi smo profesionalno pozorište u malom gradu i to je za poštovanje jer ima većih gradova sa manjim pozorištima ili koja uopšte nemaju profesionalno pozorište. Tu prednost treba da iskoristimo, da ovu kuću postavimo na mesto koje zavređuje. Pozorište je ozbiljna „igračka“ koja puno košta i ako idemo ispod nekih minimuma, nećemo imati mogućnost da se ostvarimo.

“Slavuj i kineski car”

Od mnogih planova koje imate, šta već sada možete da nam najavite?

– Sačuvao sam veze u pozorišnom svetu, tako da ćemo obnoviti saradnju sa pozorištima, mada nije lako obezbediti sredstva za put i troškove gostovanja. Takođe, mislim da je neprimereno da imamo višedecenijsku razmenu sa pozorištima iz uže Srbije, ali ne i sa komšijama – teatrima u Somboru, Subotici, Zrenjaninu; sa njima treba da razmenjujemo predstave, kao i da svaku premijeru imamo i u Beogradu i u Novom Sadu. Sredinom februara imaćemo premijeru predstave „Kosmaj All Inclusive“, na kojoj se radi, tu smo na pola posla. Očekujem i saradnju sa Sterijinim pozorjem – ovih dana čitam neke od tekstova nagrađenih na njihovim godišnjim konkursima jer planiramo jedan od njih da postavimo na scenu ove godine. Biće to koprodukcija, postoji dobra volja s obe strane, i verujem da ćemo sa tom predstavom u decembru da obeležimo 75 godina Pozorišta. Razmišljam i o tome da obnovimo neke komade, a da nas to puno ne košta, kao i o novoj „predstavi miljea“ jer imamo toliko značajnih pisaca sa našeg područja. Takođe, moguće je i da, kao redovan termin za repertoarska izvođenja vratim subotu. Mnogi su mi to predložili i ima smisla, ljudi su vikendom najčešće slobodni i navikli su na taj pozorišni dan. Najvažnije je da izvučemo maksimum iz nas samih, i iz onoga koliko nam daje Grad. Da udahnemo više života u ovo pozorište, da imamo tu unutrašnju sinergiju, jer ovde smo zato što volimo taj posao i školovali smo se za njega. I, naravno, zato što to zaslužuje naša publika kojoj želim sreću u novoj godini i da veseli dolaze u svoje pozorište.

S. V. O.

(Foto: Narodno pozorište u Kikindi i privatna arhiva)

Milos-Stamenic-(2)

-Pa vi u Kikindi možda i ne znate da imate jako zanimljivu i kreativnu osobu, koja potiče iz vašeg grada – reče prilikom susreta s vašim izveštačem poznati TV voditelj Aleksandar Filipović – to je Duška Jovanović, a Novosađanima je dobro znana pod svojim di-džej imenom Looda Sosa.

Krenusmo tako tragom informacije uvaženog kolege i pronađosmo Ludu Sosu na jednom od njenih mnogobrojnih muzičkih nastupa. Doduše, svoju karijeru je vezala više za negdašnji centar Dunavske banovine, nego za rodni kraj, pa stoga poluozbiljno kaže: „Za mene su u Kikindi čuli samo moji roditelji”.

Kako osloviti ovu umetnicu rodno ravnopravnim jezikom, a da ne bude pežorativ? Di-džejica ne ide, još manje u muškom rodu di-džej, hm!? Zato joj se obratismo po „narodski”: ‘Aj ti Duška, što puštaš ploče, zavrti malo unazad, da te se (pod)sete tvoji kikindski poznanici.

-U Kikindi sam završila osnovnu školu „Žarko Zrenjanin”. Iz tog perioda pamtim igranke, učiteljicu Anicu Šargin, večitu četvorku iz matematike, ali i što sam još tada naučila engleski za ceo život. Paralelno sa osnovnom, završila sam i Muzičku školu „Slobodan Malbaški”, u klasi profesora Karastankovića, odsek klavir. Mene je primio u klasu, iako sam po godištu bila mlađa, jer je osetio neverovatnu emociju u mom izvođenju. Nikad nisam bila tehnički precizna, ali su moji nastupi uvek imali pozitivan naboj i emocije-navodi Duška.

Foto: Miloš Lakićević

Trebalo je u tim mladim godinama nositi klavir na grbači. Ne u bukvalnom smislu, već taj teret očekivanja okoline.

-Plan je bio da nastavim sa klavirom dalje, pa sam subotom odlazila u Novi Sad na privatne časove, a onda sam i pohađala kurs kod čuvenog pijaniste Kemala Gekića. Nakon toga sam se na takmičenju u Češkoj susrela sa nepravdom i činjenicom da i nečija sujeta igra važnu ulogu u konačnom plasmanu i odlučujem da prekinem da se usavršavam na klaviru. Dodatni razlog je predstavljala i činjenica da nisam videla sebe kao nekog ko sedi po 12 sati dnevno za klavirom i vežba, a bila sam i jedinica, pa nisam želela da se odvajam od roditelja. Ostajem u Kikindi još četiri godine i upisujem gimnaziju, u kojoj me je takođe pratila četvorka iz matematike.
Ipak, jednom je moralo da usledi odvajanje od roditelja i rodnog grada. O tome Duška pripoveda da je odlučila da diplomira na Ekonomskom fakultetu i krene očevim stopama, kasnije je završila i master, uprkos četvorki iz matematike koja ju je pratila tokom čitavog školovanja do studija. Na fakultetu (naopako bilo) nije tu ocenu popravila u peticu, nego na mnogo višu.

Foto: Miloš Stamenić

Dobar prosek je preporučuje za posao u veleprodaji, a posle i u banci. Međutim, kao i većina nas običnih smrtnika s ove strane šaltera, tako se i naša sagovornica s druge strane stakla, razočarala u banku. Odabrala je zato da ipak bude iza stakla, ali u didžejevskoj kabini.

-Krenula sam tada sa „didžejingom”. Postala sam, što bi rekla moja majka- umetnica na slobodi. Usavršila sam se, upisala di džej školu pre šest godina i odlučila da mi to bude zanimanje.

Inače, elektronska muzika je moja strast. Tražena sam kao di-džej, ali i danas se za svaki set spremam danima, nekad i nedeljama- navodi naša sagovornica, dodajući da se nikad nije nudila, nego je sami klubovi traže.

– Radila sam na binama sa poznatim imenima naše i regionalne scene, a jedan od mojih najvećih uspeha je Egzitov oficijelni after parti, gde sam radila u nizu s velikim imenima evropske di-džej scene.

Osim elektronske, Duška na set listi ima i dip haus, potom tehno, progresiv, ali i afro pravce. Za kraj joj uputismo i neizbežno pitanje zašto je izabrala baš takvo umetničko ime?

-Luda (Looda) u mom imenu je otud što mi pravi odstupnicu i imam izgovor ako nekad pogrešim, a i trudim se da izborom muzike budem nepredvidiva i iznenadim goste na setovima. Sosa, donekle određuje geografsko poreklo, ali na set listi ima i sevdalinki, tako da sam i sa te strane nepredvidiva.

U istom ključu je i njen odgovor o svojoj budućnosti:

-Nisam ljubitelj zakucanih ciljeva, jer me ograničavaju. Može da se desi da u životu poželim i nešto drugo da radim. Doduše, ponekad je sasvim u redu ostaviti stvari takvim kakve jesu, ali život svakog dana donosi nešto novo i šteta je to propustiti- zaključuje Duška Jovanović alijas Looda Sosa.

N. Savić

Foto: naslovna -Miloš Lakićević

Dan-grada-2

Povodom Dana grada, u organizaciji Kulturnog centra, a pod pokroviteljstvom lokalne samouprave, u subotu u 19 sati u Narodnom pozorištu grupa „Legende” odsviraće besplatan koncert za naše sugrađane.

Interesantno je da se dogodilo da u našem gradu ovaj sastav nastupa na svakih osam godina. Prethodni put 2016. za Dan žena. a pre toga 2008.
-To je interesantno, kaže Zoran Dašić Daša, vođa “Legendi”, ali mi nismo imali nameru da bude baš takav pravilan vremenski razmak. Jednostavno se tako desilo s obzirom da imamo mnogo nastupa širom sveta, tako da neke gradove nepravedno zaobiđemo. Ovaj kikindski koncert će biti prilika da se „iskupimo“ za toliku pauzu.
Podsetimo, prethodne kikindske nastupe „Legendi”, vokalno je obojio njihov sad već bivši pevač Ivan Milinković. Promena vokalnog soliste pre nekoliko godina se u audio obliku nije ni osetila, jer mladi Nikola Zekić ima skoro identičnu boju glasa kao Milinković, tako da „Legende“ nisu ni morale da „pomeraju“ harmonije, jer i stari repertoar mladi Zekić peva iz originalnog tonaliteta.
Nizom svirki ove godine nastavili su da praše ovdašnjim i svetskim binama. Postoje već 37 godina, a broj svirki u njihovoj karijeri premašuje cifru od 2.500 a napokon se u njihovom koncertnom kalendaru našla i Kikinda.
O karijeri, uticaju Bore Đorđevića i televizije na karijeru ovog benda, bivšem pevaču Ivanu Milinkoviću, koncertima i drugim segmentima karijere za naš “Komunu” govorio je osnivač, kompozitor, tekstopisac Zoran Dašić Daša.
„Legendama” je kumovala legenda, dakle, podsetimo se na priču da je ime vašoj grupi dao Bora Čorba.

– Mi smo i privatno bili kumovi. Ja sam jedno kratko vreme bio u „Ribljoj čorbi”, tamo osamdesetih godina i onda, pošto sam se zaposlio u Televiziji Beograd, jednostavno sam se opredelio za posao, a sviranje je bilo više kao neki hobi koji se neverovatno isplatio. Na kraju se ispostavilo da sam ja u stvari živeo od hobija, a plata mi je bila za komunalije (smeh). Niko to nije očekivao. Za dva meseca u kojima sam bio u „Čorbi“ sam presekao. Morao sam ili ovamo ili onamo i odlučio sam se za sigurnost. Bio sam kontra od onog Borinog „pekar. lekar apotekar“. Ja sam se odlučio da budem baš pekar, lekar, apotekar, a ne da budem roker, jer sam već pre toga mnogo godina svirao, ali je to bilo sve onako, ništa ozbiljno. Onda je Bora kao moj kum oko cele te priče debelo zalegao da mi pomogne i tako je počela priča o „Legendama”. Ja sam planirao da to bude meni onako, uz posao, vikendima.

Čini se da su „Legende” muzički pravac za sebe?
– Namerno smo odabrali ovu vrstu muzike koja je onako bila između – niti rok, niti narodnjaci. Da bude prijemčiva za mnoge ljude koji to vole da slušaju. Nisam očekivao sad neku ogromnu karijeru. Onda se ispostavilo da je posle nekoliko godina to preraslo u jednu stvarno veliku stvar. Kad pogledamo – šezdeset puta Sava centar, što je jedino još Balašević uspeo i niko drugi. Onda, preko 2.500 koncerata, ali zaista pravih koncerata širom sveta – Amerika, Kanada, Australija. To su sale gde je malo ko od naših ulazio, a kamoli održavao koncerte, bez potcenjivanja drugih koji rade kafane i slično, to je njihov izbor. Tako da je to preraslo u jednu lepu priču koju sam ja paralelno mogao da vodim uz televiziju. Trideset i sedam godina, koliko radimo, to je neočekivano i za mene da ćemo toliko dugo da trajemo, ali, eto, ispostavilo se da smo ostavili jedan dubok trag. To je činjenica koju tek sad vidim kad se malo okrenem unazad. Ko god šta mislio o nama, mi smo sigurno jedno veliko ime. To me ubeđuju i svi ovi čuveni naši menadžeri, da smo mi zaista jedna ogromna institucija koja je narasla.

Kad pogledate unazad, imate verovatno razloga za zadovoljstvo, a opstajete i u novim muzičkim okolnostima?
– Trenutna popularnost i aktuelnost zavise od mode i svega toga. Nove generacije su došle, ali mi i dalje imamo dosta nastupa. Vidim da publika to lepo prihvata i dan danas, a opet, ja sa svoje strane mogu da budem prezadovoljan, s obzirom da mnogi ne znaju, jer nisam to nigde isticao, ali da kažem: mi smo jedna od retkih pojava na estradi, ako tako mogu da kažem. Jer, ja sam redovni član Srpske akademije scenskih umetnosti, zatim Udruženja književnika, Udruženja kompozitora. Imam sve moguće nagrade koje postoje – za životno delo, pa dvostruku Estradnu nagradu Srbije, Zlatni beočug i još mnogo toga. Nisam očekivao da ću toliko da se ostvarim kao autor, kao pesnik i kompozitor. U ono vreme kad smo počinjali nisam ni razmišljao o tome. Tako da kad se osvrnem iza sebe, mogu da osetim jedno veliko zadovoljstvo. Malo sam očekivao, malo sam se nadao, a dobio sam i više od toga nego što sam očekivao.

Kad ste spomenuli televiziju, ona je bila neizbežna, jer bez medijske podrške vaš rad bi ostao manje zapažen.
– Kako da ne. Ja sam bio urednik u RTS-u do pre neku godinu. Sad sam u penziji, ali sigurno je da nam je to dosta pomoglo bez obzira na sve. Ja sam poznavao sve urednike iz svih medija, prvo profesionalno, ovako kao kolege, ali ne možeš na silu da guraš svoje ako to narod neće i ne prihvata – to ne ide. Mi smo imali tu sreću da nas publika prihvata, tako da mnogi i ne znaju da sam ja bio u medijima, uopšte u televiziji, jer nisam hteo da dolazi do sukoba interesa, da neko kaže: lako je njemu, on gura sebe. Čak sebe nismo ni stavljali, nego smo uvek puštali drugima da nas oni sami puste, ali popularnost je to zahtevala, da nas bude uvek.

Dakle, ukratko, smatrate da je iza „Legendi” velika i uspešna karijera, uprkos promeni pevača Ivana i drugim personalnim promenama?
– Kad se okrenem unazad osećam jedno veliko zadovoljstvo. Mislim da smo uradili dobru i veliku stvar, jedino što mi je žao u ovom trenutku je što je došlo do tih promena, jer jednostavno ne volim kad se pokvari priča. Mi smo bukvalno doživeli jednu bajku o kojoj niko nije ni sanjao da može da se desi, jer smo dostigli visoke domete i uspeha i nastupa. I onda jednostavno, kad neko tako ode, meni dođe žao. Nemam nikakve ljutnje, čak ako već pričamo o njemu, nikakve svađe nije bilo, daleko od toga. Jednostavno nek radi svoj posao, a mislim da je to lošije i za njega i za nas.

N. Savić