Култура

kikindske-tamburaske-svecanosti-(3)

Kulturni centar Kikinda organizuje koncert „Tamburom kroz svet i film“ u izvođenju Gradskog tamburaškog orkestra „Branko Radičević“ iz Rume. Nastup će biti održan u Narodnom pozorištu Kikinda u četvrtak, 5. februara, sa početkom u 19.30 časova, a ulaz je slobodan.

Publiku očekuje veče posvećeno melodijama filmske muzike i kompozicijama inspirisanim različitim muzičkim tradicijama, u izvođenju tamburaškog orkestra koji neguje spoj tradicionalnog zvuka i savremenog izraza.

Koncert se realizuje pod pokroviteljstvom Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama, kao i Grada Kikinde.

Organizatori pozivaju sugrađane da prisustvuju muzičkoj večeri u pozorišnom ambijentu i uživaju u repertoaru koji povezuje tamburu sa temama iz sveta filma i različitih žanrova.

 

T. D.

pozoriste1

Kikindsko Narodno pozorište objavilo je repertoar za februar 2026. godine. Tokom meseca biće izvedeno sedam predstava različitih žanrova, a sve projekcije zakazane su u večernjem terminu od 20 časova.

Prva predstava očekuje nas već u utorak, 3. februara, pod nazivom „Savršen partner“ Mira Gavrana, u režiji Tijane Vasić.

U subotu, 7. februara, na programu je komad „Srbija all inclusive“ Vladimira Đurđevića, u režiji Marka Misirače.

Utorak, 10. februara, rezervisan je za predstavu „Džepovi puni kamenja“ Meri Džons, koju režira Rastislav Ćopić.

Sredinom meseca, u subotu, 14. februara, biće izvedeno „Ljubavno pismo“ autora Zorana Bačića i Zlatana Fazlagića, u režiji Dragana Ostojića.

Sledi predstava „Kovači“ Miloša Nikolića, u režiji Tijane Vasić, zakazana za subotu, 21. februar.

U utorak, 24. februara, publika će moći da pogleda „Smrt čoveka na Balkanu“ Miroslava Momčilovića, u njegovoj režiji.

Repertoar se zatvara u subotu, 28. februara, predstavom „Heroj nacije“ Ivana M. Lalića, u režiji Dajane Josipović.

T. D.

kud-izvor

KUD „Izvor” Nakovo organizovalo je večeras celovečernji humanitarni koncert u sali bioskopa, sa ciljem prikupljanja sredstava za lečenje Jasne Stokić iz Novog Miloševa, koja boluje od hronične bolesti bubrega petog stepena. Na sceni je nastupilo više od 60 članova društva, od najmlađih do izvođačkog i rekreativnog sastava.

Prema rečima Jovane Milinković, članice Upravnog odbora društva, ovoga puta akcenat nije bio samo na očuvanju tradicije.

-Jeste da nam je prva funkcija očuvanje narodne tradicije, večeras smo to stavili po strani. Večeras smo ovde radi solidarnosti, jer je humanost najlepše lice narodne umetnosti. Igramo za Jasnu Stokić, kojoj je novac potreban za transplantaciju i troškove lečenja, lekove i prevoz – istakla je Milinković.

Publici su se predstavili svi ansambli društva, uključujući i tri novoosnovane grupe. Izvedene su i tri premijerne koreografije, među kojima su bunjevačke igre i igre iz Crne Trave.

Događaju je prisustvovala i Marijana Mirkov, članica Gradskog veća, koja je naglasila značaj kulturnih sadržaja za život zajednice.

-Radost je što možemo da prisustvujemo ovako lepom događaju. Kada vidite koliko KUD radi i koliko mladih okuplja, to je znak da ovo selo živi. Kultura je duša sredine u kojoj živimo. Kao grad smo ponosni na ovakve programe i tu smo da ih podržimo – rekla je Mirkov.

Koncert je, pored umetničkog programa, imao i jasan humanitarni karakter, okupivši meštane oko zajedničkog cilja – pomoći sugrađanki u borbi za lečenje.

 

muzej-10

Narodni muzej Kikinda krajem 2025. godine uveo je multijezični digitalni audio-vodič koji posetiocima omogućava samostalno i interaktivno upoznavanje stalne postavke muzeja i lokaliteta Suvača. Vodič je dostupan putem mobilne aplikacije i koristi se u okviru redovne ulaznice, bez dodatne naplate.

Reč je o projektu „Multijezični digitalni vodiči i mobilne platforme za prezentaciju i promociju kulturnog nasleđa Narodnog muzeja Kikinda“, čiji je cilj osavremenjivanje načina prezentacije muzejskih sadržaja i njihova veća dostupnost domaćoj i stranoj publici. Audio-sadržaji su dostupni na srpskom, engleskom, mađarskom i rumunskom jeziku, a obuhvataju tekstove, fotografije i zvučne zapise.

Prema rečima muzejskog savetnika dr Dragana Kiurskog, glavni razlog za uvođenje audio-vodiča jeste sve raznovrsnija struktura posetilaca.

-Naš muzej sve češće posećuju strani turisti, a nemamo uvek mogućnost da im obezbedimo vodiča na stranom jeziku. Audio-vodič omogućava da svi dobiju kvalitetno i razumljivo tumačenje postavke – naveo je Kiurski.

Vodič obuhvata 15 tačaka u okviru stalne postavke Narodnog muzeja Kikinda, uključujući priču o zgradi muzeja, arheološku, etnološku, istorijsku i umetničku zbirku, kao i izložbe posvećene prirodnjačkom nasleđu i slikarstvu 20. i 21. veka. Poseban segment posvećen je Suvači, mlinu na konjski pogon iz 1899. godine, koji je pod programskom upravom muzeja.

Aplikacija se besplatno preuzima sa Google Play prodavnice pod nazivom „Heritage Guide“ i ostaje dostupna korisnicima i van muzeja. Sadržaj je prilagođen različitim grupama posetilaca, a poseban značaj ima za slepe i slabovide osobe, u skladu sa inkluzivnim pristupom muzeja.

Projekat je realizovan u saradnji sa kompanijom Go2TECH d.o.o., koja je bila zadužena za dizajn i tehničku izradu aplikacije, dok je finansiran sredstvima Ministarstva kulture. Na pripremi tekstova radili su kustosi i edukatori Narodnog muzeja Kikinda, a realizacija je trajala oko tri meseca.

Kako ističu u muzeju, uvođenje audio-vodiča predstavlja važan korak u modernizaciji rada ustanove, ali i doprinos turističkoj ponudi grada.

-Iako ništa ne može da zameni živu reč i direktan kontakt sa predmetom, digitalni vodič pruža novo iskustvo i drugačiji pogled na postavku, čak i onima koji misle da muzej već dobro poznaju – poručuje dr Dragan Kiurski.

T. D.

411829012-273875969016434-5019403924988205097-n

KUD „Izvor“, u subotu, 31. januara, u 19 sati organizuje celovečernji koncert. U Domu kulture nastupiće članovi svih pet folklornih sekcija i ženska pevačka grupa.

– Prvu aktivnost u godini uvek započinjemo u našem mestu. Publici ćemo se predstaviti igrama iz svih delova Srbije, kao i iz Krajišta – kaže Nikola Sabljić iz „Izvora“. – Ovom prilikom odigraćemo i dve nove koreografije Bunjevačke igre i igre iz Crne trave.  U narednom periodu u planu nam je osnivanje još jedne pevačke sekcija u društvu jer je akcent na radu sa decom i mladima.

Subotnji koncert je humanitarnog karaktera. Ovom prilikom prikupljaće se sredstva za Jasnu Stokić (1978) iz Novog Miloševa kojoj je neophodna transplantacija bubrega i lečenje u inostranstvu.

A.Đ.

 

svetosavska-akademija-4

Svetosavska akademija u Kikindi okupila je učesnike iz kulturnog i obrazovnog života grada kroz horske nastupe, besede i dodelu nagrada učenicima koji su se istakli na likovnom i literarnom konkursu. Program je imao za cilj da, kroz primer Svetog Save, podstakne decu i mlade na vrednosti znanja, odgovornosti i zajedništva.

Program su obogatili hor „Atendite“, Ženski crkveni hor „Sveti Josif Temišvarski“, Akademsko društvo za negovanje muzike „Gusle“, učenici odeljenja II1 Ekonomsko-trgovinske škole i Dečiji hor „Sveti Jovan Šangajski“.

Nakon predavanje na temu Svetog Save koje je održao veroučitelj Branislav Jesić, nastupila je svečana dodela nagrada deci koja su se istakla na literarnom i likovnom konkursu.

Najveći broj pristiglih radova bio je iz oblasti likovnog stvaralaštva – oko 200 radova, od kojih je nagrađeno 36, dok su u kategoriji literarnih radova najzastupljeniji bili učenici srednjih škola.

Specijalna nagrada za kreativni pristup dodeljena je učenici Gimnazije „Dušan Vasiljev“, Anđeli Batanski, koja je rad realizovala u video-formatu.

-Moja ideja je bila da to bude kreativni zadatak, a ne klasičan literarni rad. Napravila sam video u kojem govorim o Svetom Savi, sa specijalnim efektima koji daju poseban utisak. Za takmičenje nas je pripremao razredni starešina Branislav Jesić – rekla je Batanski.

Jerej Miroslav Bubalo istakao je da je Svetosavska akademija način da se kulturni potencijal grada usmeri ka mladima i očuvanju vrednosti.

-Sveti Sava je svojim primerom učio ljude šta znači ne biti egoista, imati ljubav i požrtvovanje za svoj narod. Želeli smo da podsetimo odrasle, a pre svega decu, kakav temelj imamo i da tu zajedničku kuću sačuvaju i očuvaju – poručio je Bubalo.

O značaju Svetog Save za identitet i obrazovanje govorio je i gradonačelnik Mladen Bogdan.

-Danas smo se okupili da bismo shvatili ko smo i odakle dolazimo. Sveti Sava nije samo istorijska ličnost, već putokaz i tiho svetlo koje vekovima vodi srpski narod kroz veru, znanje i dostojanstvo. On je razumeo da se snaga države ne meri mačem, već knjigom i znanjem. Svetosavlje nas uči miru, dijalogu i zajedništvu i da su deca najveća svetinja – istakao je Bogdan.

Protojerej Boban Petrović zahvalio je Gradskoj upravi na podršci organizaciji i ukazao na rast interesovanja učenika.

-Malo je ličnosti u našoj istoriji kakva je bio Sveti Sava. Zahvaljujemo svima koji su učestvovali u konkursu. Ove godine stigao je najveći broj radova, što nam je bio i cilj kada smo konkurs pokrenuli. Ponosni smo na to kako naša deca misle i pišu o Svetom Savi – jer svetosavlje nije samo sećanje, već i način života – naglasio je Petrović.

Među dobitnicima prvih nagrada za literarne radove su učenici srednjih i osnovnih škola iz Kikinde i okolnih mesta: Ivana Vlačić (učenica 4 razreda Srednje stručne škole „Miloš crnjanski“), Dunja Adamović (VII3 OŠ „Žarko Zrenjanin“), Petra Subotin (VII3 OŠ „Žarko Zrenjanin“), Andrej Sandić (OŠ „Petar Kočić“ iz Nakova).

Prva mesta na likovnom konkursu pripala su sledećim učenicima osnovnih i srednjih škola: Nikolina Mirkonj (OŠ „Milivoj Omorac“ iz Iđoša), Filip Grahovac (OŠ „Žarko Zrenjanin“), Selena Subotić (OŠ „Vuk Karadžić“), Vladimir Badrljica (OŠ „Vasa Stajić“ iz Mokrina), Ognjen Terzin i Matija Vidač (OŠ „Žarko Zrenjanin“), Sanja Davidović (OŠ „Žarko Zrenjanin“), Dunja Milečić (OŠ „Žarko Zrenjanin“), Teodora Tomić (OŠ „Sveti Sava“), Dragan Mekičić („Šesti oktobar“), i Marina Kovačević (Srednja stručna škola „Miloš Crnjanski“).

senka-8

Posebno priznanje u oblasti kulture za požrtvovan rad u kulturi i pozorišnoj umetnosti, koje joj je uručeno 28. decembra 2025. godine, nije za Senku Udicki samo lična nagrada. To je, kako sama kaže, priznanje svima koji godinama stvaraju u senci scene, tiho, strpljivo i sa mnogo ljubavi.

Kada ju je pozvala Marijana Mirkov, članica Gradskog veća zadužena za kulturu i turizam, Senka je bila iskreno iznenađena. Nagradu nije očekivala. Navikla je da njen rad ostane nevidljiv publici, sakriven iza reflektora, aplauza i zavese.

-Biti u senci je sastavni deo ovog posla. Mi koji radimo iza scene smo mali tim, ali kreativan, vredan i posvećen. To je lep posao – kaže Senka.

Za nju je ovo priznanje svojevrsna kruna jednog životnog puta koji nije bio unapred planiran. Po struci je biolog ali je šivenje oduvek nosila kao intimnu ljubav i lični prostor slobode. Upravo tu ljubav je, kako kaže, „krunisala“ u pozorištu.

-Suština nagrade je potvrda da su ljubav i trud prepoznati. Verujem da to znači i mladima i svima koji rade slične poslove. Kreativan rad i rad rukama mnogo oplemenjuju čoveka. Kada nešto stvoriš svojim rukama, ti u to utkaš svoju dušu. To nije puki zanat – to je kreacija.

Od bake i mašte – do pozorišne scene

Šivenje je naučila od bake, žene koja je upravo zahvaljujući tom umeću preživela teška ratna vremena i podigla porodicu. Od nje je, kaže, naučila ne samo tehniku, već i odnos prema stvaranju – maštu, slobodu i hrabrost da bude ono što jeste. Formalno obrazovanje iz krojenja nikada nije stekla. Potpuno je samouka.

U Narodnom pozorištu u Kikindi zaposlena je petnaest godina, ali je sa ovom kućom sarađivala i mnogo ranije. Koleginica Irina prepoznala je njen talenat i uključivala je u izradu pojedinih kostima još pre stalnog zaposlenja. Od tada se rad nastavio iz predstave u predstavu – kroz različite epohe, stilove i rediteljske koncepte.

-Kada je bila izložba kostima povodom 75 godina rada Pozorišta, iznenadila sam se koliko je tih kostima prošlo kroz moje ruke. Nisam ni bila svesna obima tog rada – ističe Senka.

Jedan radni dan u pozorišnoj krojačnici počinje dogovorima sa kostimografom i ansamblom, izborom materijala i krojeva, a nastavlja se prilagođavanjem glumcima, probama, izmenama. Publika vidi emociju na sceni, ali iza te slike stoji čitav nevidljivi svet preciznosti, strpljenja i kolektivnog rada.

-Rad na kostimima za različite istorijske periode zahteva istraživanje, poznavanje materijala i razumevanje konteksta. Ja posebno volim renesansne kostime, ali i savremeni mogu biti izuzetno zahtevni. Ne mogu da izdvojim „najzahtevnije“ projekte – svaki zahteva punu posvećenost i prilagođavanje glumcu, jer kostim mora da bude i lep i funkcionalan.

„Devojka u plavom“ – oživljena istorija

Posebnu pažnju javnosti izazvao je projekat rekonstrukcije haljine sa slike „Devojka u plavom“, realizovan povodom godišnjice prisajedinjenja Vojvodine Srbiji. Ideja je bila da se umetnički motiv oživi u prostoru i pokretu, a inspiracija je pronađena u delu Đure Jakšića i životu Kikinđana sredinom 19. veka.

-Haljina je nastala posle ozbiljnog istraživanja materijala, čipke, boja, načina oblačenja tog vremena. Trudili smo se da zadržimo epohu, ali da damo i naš savremeni pečat – objašnjava sagovornica.

Zanat koji ne sme da nestane

Senka otvoreno govori i o izazovima savremenog doba: sintetičkim materijalima, industrijskoj proizvodnji i sve manjem interesovanju mladih za ručnim radom kao profesijom. Prirodne tkanine postaju retkost, a upravo su one, kaže, osnov prave kreacije.

-Pre nekoliko godina vodila sam i školicu šivenja za decu, gde sam videla koliko mladima nedostaje prostor za praktičnu kreativnost. Verujem da je najvažnija ljubav prema stvaranju, a tehnika se uvek može naučiti – navodi naša sagovornica.

Želja joj je da jednog dana svoje znanje prenese nekome ko će taj poziv istinski voleti.

-Ovo nije posao koji se radi mehanički. U njemu moraš da pronađeš sebe – smatra Senka.

Trag u gradu i među ljudima

Osim rada u pozorištu, Senka godinama sarađuje sa baletskim školama, plesnim klubovima, horom „Attendite“, mladim umetnicima i radi na brojnim kulturnim projektima. Ona takođe izrađuje i maturske haljine, venčanice, baletske haljinice, a njeni radovi su stigli i do Beogradske nedelje mode kroz projekat „Ćirilica u pokretu“.

Posebno je raduje što je mnogi danas prepoznaju na ulici – deca za koju je nekada pravila plesne kostime sada su odrasli ljudi koji joj se javljaju sa osmehom.

-Taj osećaj da si ostavio trag u svojoj sredini je nezamenljiv – podelila je naša sagovornica.

Majka je tri ćerke i ceo svoj život posvetila je porodici, radu i odgovornosti. U svakom komadu tkanine, kako priznaje, ima i malo psihologije, strpljenja i razumevanja ljudi.

Igra koja nikada ne prestaje

Na pitanje šta je i posle toliko godina najviše raduje, odgovor je jednostavan i topao:

-Kad se baviš ovim poslom, nikad ne odrasteš. Svakog dana se igraš sa krpicama. Bilo je i teških trenutaka, kao i kod svakog dugog puta, ali princip je ostao isti: ustati, nastaviti i raditi. Njen princip glasi: „ušiješ dugme i ideš dalje“.

Nagrada grada Kikinde zato nije samo priznanje jednoj ženi, već i jednoj kulturi rada, strpljenja, tišine i ljubavi prema stvaranju. Kulturi koja ne traži svetla reflektora, ali bez koje nijedna scena ne bi mogla da zasija.

T. D.

dan-madajrske-kulture-2026-(2)

Dan mađarske kulture obeležen je u Kulturno umetničkom društvu „Eđšeg“. Praznik se obeležava od 1989. godine, a povod je pomen na dan kada je pesnik Ferenc Kelčei 1823. Završio rukopis kompozicije „Himna“, koja je kasnije postala nacionalna himna.

Ovim povodom glumačka sekcija društva izvela je predstavu, a sve prisutne pozdravila je predsednica „Eđšega“ i članica Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine Ramona Tot.

-Želja nam je bila da publici predstavimo stihove, ali i životni put Atile Jožefa, najvećeg mađarskog pisca. Publika je imala priliku da uživa u posebnoj scenskoj izvedbi koja je bila obogaćena elementima igre senki. Na dostojanstven način odali smo počast jednom od najznačajnijih predstavnika mađarske književnosti – navela je Ramona Tot.

Pesma „Himna“  govori o prošlosti i daje putokaze za sadašnjost i budućnost.

– Deo kulture smo nasledili i moramo je negovati, sačuvati i preneti mladima. Sa druge strane i mi moramo da stvaramo kulturu jer će tako biti bogatija. U našem društvu svake godine obeležavamo Dan mađarske kulture.  Svi mi, koji živimo na ovo prostoru, imamo sreću jer smo deo multinacionalne i multikulturne sredine – dodala je naša sagovornica i napomenula je da  obeležavanjem značajnog datuma počinju aktivnosti društva u ovoj godini.

U okviru manifestacije otvorena je i izložba ručnih radova grupe „Viola“, koja prikazuje vrednosti zanatske tradicije, lepotu stvaralačkog rada i njegovu raznovrsnost.

KUD „Eđšeg“ zvanično postoji 81 godinu, a duže od jednog veka na istom mestu neguje se i čuva mađarska  kultura.

Značajan datum se obeležava kako u Mađarskoj, tako i u mađarskim zajednicama van matične zemlje. Zasluga Ferenca Kelčeija jeste u tome što je napisao stihove koji su pomirili rimokatolike i protestante u Mađarskoj, koji su pre 1823. godine imali zasebne himne.

A.Đ.

djura-djukanov-2

Ovogodišnji dobitnik književne nagrade „Đura Đukanov“ Narodne biblioteke je pisac Vladimir Vujović i rukopis „Slobodni udarci“. Žiri je odluku doneo nakon višestepenog izbora, u konkurenciji velikog broja pristiglih rukopisa.

Kako je izjavila vršilac dužnosti direktora Biblioteke Dunja Brkin Trifunović, nagrada se dodeljuje od 2005. godine i tokom vremena je stekla značajan ugled u savremenim književnim krugovima. Ove godine žiri je radio u sastavu Alen Bešić, Branislav Živanović i Igor Cvijanović, predsednik žirija. Od velikog broja pristiglih rukopisa, sedam je ispunilo sve konkursne propozicije, a u najuži izbor ušla su dva rada. Nakon stručne rasprave, žiri je odlučio da nagrada pripadne Vladimiru Vujoviću.

-Rukopis ‘Slobodni udarci’ se izdvojio jer, iako se oslanja na tradiciju američke kratke priče, taj model nadograđuje kreativnim narativom, sa neočekivanim obrtima i stalnim rušenjem čitalačkih očekivanja“, navela je Brkin Trifunović. Ona je podsetila da nagrada nosi ime Đure Đukanova, bibliotekara iz Mokrina i značajnog predstavnika banatske proze, kao i da je cilj nagrade podsticanje mladih autora i afirmacija forme kratke priče, koja je bliska savremenim čitaocima.

Dobitnik nagrade Vladimir Vujović istakao je da mu priznanje posebno znači jer je reč o njegovoj prvoj zbirci kratke proze, nakon tri objavljena romana.

-Kratke priče su, čini mi se, nepravedno zapostavljene, ali upravo ovakve nagrade skreću pažnju na mlade autore koji se u toj formi pronalaze“, rekao je Vujović. On je dodao da su junaci njegovih priča različiti – od ljudi sa margine do onih koji kroz umetnost traže istinu o sebi – i da će se i ubuduće baviti prozom, a forma će zavisiti od same priče.

Vujović je rođen 1991. godine u Baru, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, specijalizovao otorinolaringologiju i radi u bolnici u Sutomoru. Pored lekarskog poziva, aktivno se bavi pisanjem i čitanjem, a kao značajne književne uticaje navodi Mihaila Bulgakova.