јануар 31, 2026

Град

Rekonstrukcija bolnice 1 (Medium)

Rekonstrukcija Opšte bolnice, započeta renoviranjem zgrade u kojoj su smeštene psihijatrija, transfuziologija, fizijatrija i patologija, nastavljena je posle tri meseca zastoja. Radove je danas obišao pomoćnik gradonačelnika za razvojne i  investicione projekte Svetislav Vukmirica.

– Cene su nekontrolisano povećane, problem je bila i nabavka materijala, posebno iz uvoza, zbog ekonomske krize izazvane ratom u Ukrajini i poremećaja na tržištu. Pored toga, Kancelarija za javna ulaganja transformisana je u ministarstvo, što je uticalo na organizaciju posla – objasnio je Vukmirica.

Radovi su započeti krajem septembra 2021. godine, međutim, zbog svega navedenog, izvesno je da će završetak prve faze radova, koji podrazumevaju i rekonstrukciju dve zgrade u kojima su Dečije odeljenje, palijativna nega, i Infektivno odeljenje, biti probijeni.

– Važno je da rekonstrukcija bude urađena kvalitetno. Obnavljaju se sve instalacije – električne, mašinske, vodovodne, razvod medicinskih gasova i poboljšava se energetska efikasnost – kaže Vukmirica. – Ministarstvo za javna ulaganja obezbediće i novu medicinsku opremu za odeljenja koja se sada uređuju. Kikinda će dobiti modernu i dobro opremljenu bolnicu.

Za radove u prvoj fazi Ministarstvo je opredelilo 330 miliona dinara, a dodatni troškovi uvećaće ovaj iznos za 40 miliona.

Obimni radovi nisu uticali na lečenje i negu pacijenata, rekla je v.d. direktorica Opšte bolnice, dr Vesna Tomin.

– Trudimo se da pacijenti ne trpe. Problem nam pravi i kovid infekcija zbog koje je zauzet jedan deo bolnice. Međutim, pacijenti ni na koji način nisu ugroženi – kaže dr Tomin. – U obnovljenom prostoru pacijenti će biti u svetlim i toplim prostorijama, a kada bude završena rekonstrukcija čitave Bolnice, biće ugrađen i spoljni lift na zgradi u kojoj su četiri odeljenja. Tada će se i Odeljenje transfuziologije izmestiti u novu zgradu, u kojoj će se nalaziti i banka krvi. Umesto tog odeljenja, u staroj zgradi biće jedinica za produženo lečenje što je, nažalost, veoma potrebno jer nam je stanovništvo sve starije.

U drugoj, mnogo obimnijoj fazi, biće rekonstruisano 14 hiljada kvadrata u novoj zgradi Bolnice, i izgradiće se aneks sa šest hiljada kvadratnih metara jer će svaka soba imati kupatilo, što će umanjiti smeštajne kapacitete u postojećem objektu. Tada će biti renovirana i upravna zgrada Bolnice.

Projektno-tehnička dokumentacija čiju izradu finansira Grad je završena. Radovi na rekonstrukciji u drugoj fazi će, prema sadašnjim procenama, koštati oko tri milijarde dinara i takođe će ih platiti Ministarstvo za javna ulaganja. Izvođač radova je „Concord West“ iz Beograda.

 

326323525_559677162707546_3433400308258532960_n

Promociji knjige „Sovembarska bajka“ u kikindskom Kulturnom centru prisustvovali su osnovci škole „Žarko Zrenjanin“. Na deci zabavan i prijemčiv način, autorke Nataše Jovanović, Ružica Golubović – Sovka i Jelka Knežević predstavile su svoje pesme i ilustracije. Između korica bogato i maštovito ilustrovane knjige, nalazi se četrdeset pesama- za malu i veliku decu.

– Sve pesme su poučne i metaforične, svaka pesma ima poruku. U stihove smo utkale porodične i vrednosti u društvu, poruke o tome kako se ponaša u školi, kako se neguje prijateljstvo, čuva ljubav. Pisale smo o sovama, ali na različite  teme- o dobu jure i dinosaurusima, Egiptu, Danima ludaje, sportu… Pesme su za malu i veliku decu jer će i odrasli, uz ove pesme, da se prisete onoga što su zaboravili kad su bili deca- objasnile su autorke.

Crteži sova Nataše Jovanović, grafičke dizajnerke iz Paraćina, inicirali su „Sovembarsku bajku“, a zajednička ljubav prema ovim simpatičnim pticama povezala je autorke iz Beograda, Paraćina i Kikinde.

Izdavač „Sovembarske bajke“ je Kulturni centar, pod pokroviteljstvom Grada Kikinde.

 

Dragana Milosevic

Pokrajinska sekretarka za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama Dragana Milošević boraviće u četvrtak 19. januara u poseti Kikindi.

Posle radnog sastanka sa gradonačelnikom Nikolom Lukačem i njegovim saradnicima u Gradskoj kući, pokrajinska sekretarka Dragana Milošević posetiće Narodni muzej Kikinda i Akademsko društvo za negovanje muzike „Gusle“.

Topola 2

Stanovnicima Banatske Topole, najmanje seoske mesne zajednice na području Kikinde, prošla godina donela je lepe promene. Grad je, sopstvenim sredstvima, otkupio Dom kulture čija je zgrada, proteklih 17 godina, bila u privatnom vlasništvu. Za oko 800 stanovnika ovog mesta, to znači i da će oživeti društveni život, kao i da će se stvoriti uslovi za aktivnosti najmlađih meštana.

– Zgrada Doma kulture nije bila u funkciji, propadala je godinama. Za aktivnosti udruženja imali smo samo jednu malu prostoriju u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu – kaže predsednik Saveta Mesne zajednice, Nedeljko Cimeša. – Upravo se radi projekat za rekonstrukciju zgrade Doma, nadamo se da će se sa radovima započeti ove godine. Kompletno uređenje koštaće oko 5,5 miliona dinara i sigurno je da neće sve moći ove godine da se uradi. Voleli bismo da se prvo obnovi sala sa scenom, kako bi ponovo moglo da počne da radi naše Kulturno-umetničko društvo.

Budžet ove Mesne zajednice je, prošle godine, bio 3,2 miliona dinara, kaže Cimeša, a prioriteti su odabrani i po učinku.

– Naši fudbaleri su učinili su nas ponosnima, postigli su veliki uspeh, dele prvo mesto sa „Jedinstvom“ iz Novog Bečeja u Međuopštinskoj ligi, pa smo, oko stadiona FK „Napredak“ obnovili žičanu ogradu, postavili plastična sedišta na tribinama i izgradili šupu. Zatim smo, u centru sela, ispred  Doma kulture, uradili kišnu kanalizaciju i sve to koštalo nas je 2,5 miliona dinara – objašnjava Cimeša.

U ovoj godini plan je da se, osim sanacije Doma, od novca iz budžeta uredi centar sela. Biće izgrađen parking, postavljena dva autobuska stajališta, ukupno će biti izbetonirano 500 kvadratnih metara.

Brojna udruženja pronaći će svoje mesto u obnovljenom Domu kulture; stalne aktivnosti održavaju lovci, penzioneri, Udruženje žena i „Banatska žuta pčela“, kao i Ribolovačko udruženje „Mrena“ koje, svakog avgusta, organizuje značajnu manifestaciju „Topolski kotlić“. Registrovana je i „Scena“ – u njoj je radila dramska sekcija koja će, takođe, biti obnovljena, što će i najmlađima doneti kvalitetne sadržaje.

 

 

 

 

covid virus

U Kikindi je ukupno dato 30 buster doza najnovije „Modernine“ bivalentne vakcine protiv korona virusa, podaci su Zavoda za javno zdravlje.

– Ova vakcina daje se isključivo kao buster doza, znači da mogu da je prime svi koji su najmanje jednom vakcinisani protiv covid-a, vakcinom bilo kog proizvođača – rekla je za Kikindski portal epidemiolog dr Tatjana Pecarski, načelnica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti u ZZJZ. – Vakcina sadrži više sojeva virusa, od prvog, vuhanskog, do omikrona koji je trenutno u cirkulaciji. Preporučuje se starijima od 50 godina i hroničnim bolesnicima.

Nova „Modernina“ vakcina dostupna je na punktu u Drugoj zdravstvenoj stanici, u Svetosavskoj ulici, i trenutno je na raspolaganju 30 doza.

dr Pecarski 1

U Severnobanatskom okrugu obuhvat vakcinisanih MMR vakcinom je veoma visok, imunizovano je više od 95 odsto dece, potvrđeno je za Kikindski portal u Zavodu za javno zdravlje. Kikinda je, pored Subotice i Bora, grad sa najvećim obuhvatom vakcinacije. Ovako visok procenat smatra se dovoljnim za stvaranje kolektivne zaštite.

Pošto su troje nevakcinisane dece i jedna odrasla osoba nepoznatog vakcinalnog statusa u Smederevu oboleli od malih boginja (morbila), u ovom gradu proglašena je epidemija. Istovremeno, iz „Instituta za javno zdravlje Milan Jovanović Batut“ pooštrili su nadzor i naložili reviziju vakcinalnih kartona u čitavoj državi.

– U Kikindi još uvek nema sumnji na male boginje i mi nismo imali problema sa vakcinacijom. Nakon što smo, 12. januara, dan pošto je virus potvrđen u Smederevu, dobili dopis iz „Batut“-a, poslali smo obaveštenje svim zdravstvenim ustanovama o aktuelnoj epidemiološkoj situaciji. Podsetili smo ih na način na koji se radi hitno obaveštavanje dežurnog epidemiologa ukoliko postoji sumnja na male boginje. Naložena je i hitna revizija vakcinalne kartoteke, evidencija nevakcinisane i nepotpuno vakcinisane dece, i sprovođenje njihove vakcinacije. Narednog dana naknadno je vakcinisano još dvoje dece u Kanjiži – kaže doktorka Tatjana Pecarski, načelnica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Zavoda.

Iako je u Okrugu visok obuhvat imunizacijom, ukoliko u Srbiji dođe do epidemije većih razmera, ona bi mogla da se „prelije“ i na naše područje, kaže doktorka Pecarski, što se već dogodilo 2007. i 2015. godine, kada je do širenja bolesti dolazilo upravo zbog nevakcinisanih, nepotpuno vakcinisanih i odraslih koji su bili imunizovani samo jednom dozom, po tadašnjem kalendaru vakcinacije. Deca su nam u visokoj meri zaštićena, čak i ukoliko dođe do „proboja vakcinacije“.

Opasnost od širenja epidemije iz Smedereva povećava i činjenica da je procenat vakcinisanih u Srbiji samo 74,8 odsto. Neslavni rekord drži Novi Sad, u kojem je vakcinisano tek svako četvrto dete ili 26 odsto. Internet i antivakcinalni lobi naneli su ogromnu štetu tvrdeći da MMR vakcina izaziva autizam, što stručnjaci odučno i uporno negiraju. Sve je počelo 1998. godine, kada je poznati naučni časopis „Lenset (impakt faktor 44)“ objavio studiju Endruja Vejkfilda koja povezuje MMR vakcine sa pojavom autizma. Rad je vrlo brzo povučen zbog neadekvatnog uzorka, u časopisu je objavljeno izvinjenje čitaocima, ali šteta je već bila učinjena.

MMR vakcina pruža zaštitu od malih boginja, zauški i rubeola, bolesti koje su bile suzbijene upravo zahvaljujući vakcinaciji. Prva doza daje se detetu sa navršenih 12 meseci, a druga pred polazak u školu, najkasnije mesec dana pre ulaska u kolektiv, kako bi se stvorio dovoljan broj antitela. Dete ne bi trebalo da uđe u kolektiv, a da nije zaštićeno MMR vakcinom, kaže doktorka Pecarski.

Osobe koje nisu vakcinisane ili su primile samo jednu dozu, treba da se vakcinišu do navršenih 18 godina, a moguće je to učiniti i kasnije. Kontakti obolelih koji nemaju stečeni imunitet potrebno je da se vakcinišu MMR vakcinom što pre, a najkasnije 72 sata od kontakta.

Kontraindikacije za ovu vakcinu su stanja smanjenog imuniteta zbog teških bolesti, i trudnoća. Dete koje, iz medicinskih razloga, ne može da primi vakcinu ima više razloga da se plaši malih boginja nego gripa, ističu lekari – gripozno dete može da zarazi dvoje, a dete zaraženo morbilama čak 12 do 18 dece.

Male boginje prenose se kapljičnim putem i undirektno, preko predmeta koji su kontaminirani, a obolele osobe zarazne su dva do četiri dana pre i četiri dana nakon izbijanja ospe. Početak bolesti karakterišu povišena temperatura, malaksalost, crvene i vodnjikave oči, curenje iz nosa i kašalj. Crvena ospa javlja se prvo na licu, a potom se širi na vrat, trup i ekstremitete.

Ova bolest, u 30 odsto slučajeva, može da dovede do komplikacija, čak i do ozbiljne upale mozga i smrtnog ishoda. Teške kliničke slike češće su kod dece mlađe od pet godina i kod starijih od 20 godina.

Kada do epidemije dođe, bolest se veoma brzo širi u populaciji bez imuniteta, što se dogodilo pred pandemiju, kada je bilo i 15 smrtnih slučajeva, rečeno je u Udruženju za javno zdravlje Srbije. Lekari upozoravaju da, odbijanjem vakcinacije, roditelji ugrožavaju svoju, ali i tuđu decu koja, zbog zdravstvenog stanja, nisu u mogućnosti da prime vakcinu.

Olivera Lazić 4

Za trajan doprinos razvoju obrazovanja i prosvetnom radu, dugogodišnja direktorica Osnovne škole „Vuk Karadžić“ Olivera Lazić koja je u oktobru prošle godine otišla u zasluženu penziju, nagrađena je visokim gradskim priznanjem „Dr Pavle Kenđelac“. Nagrada joj je uručena na svečanosti povodom obeležavanja Dana grada. U prosveti je radila 32 godine, od kojih je pune dve decenije uspešno vodila kikindsku osnovnu školu koju je i sama pohađala.

-Nakon što sam diplomirala engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sad, najpre sam radila kao prevodilac šest godina. Bio je to lep posao, putovala sam i u Veliku Britaniju , ali oduvek me je privlačila škola i nastava. Bez velikog razmišljanja, jednog dana sam rešila da pozovem sve škole i proverim da li im je potreban profesor engleskog jezika. Prvo sam pozvala OŠ „Vuk Karadžić“ jer sam bila đak te škole. Odgovor je bio potvrdan i nakon susreta sa tadašnjim direktorom Đorđem Mladenovićem, odmah sam počela da radim. Bio je to početak drugog polugodišta 1990. godine- priseća se naša sagovornica u razgovoru za Kikindski portal.

Na mesto direktora škole, došla je sasvim slučajno. Ispred Nastavničkog veća, bila je članica Školskog odbora, a kako tadašnjoj direktorici nije izglasano poverenje, predloženo je da Olivera preuzme rukovodeće mesto, dok se situacija ne reši.

-Izvršili su pritisak da budem v.d. šest meseci, da se prihvatim toga. Brzo se sve odvilo i prihvatila sam. To je bio jul, vreme raspusta. Polako sam krenula da radim taj posao i kada sam shvatila da nešto mogu da uradim i promenim, zavolela ga –priča Lazićeva. Ni danas nema dilemu da je izabrala pravi životni poziv.

-Posao je divan, da sam sad mlada i da treba da odlučim kojim putem da krenem, koji fakultet da upišem, ponovo bih isto izabrala. Bio je lep rad sa decom, saradnja sa kolegama. Škola je bila moj drugi dom. Zaista je privilegija kad čovek radi posao koji voli. Imala sam i veoma dobru saradnju sa kolektivom gde su divni međuljudski odnosi i atmosfera koja mi, moram priznati, nedostaje u penziji- iskrena je Olivera Lazić.

Da je zaista tako, svedoči proteklo, prepravljeno emocijama, obeležavanje dana škole. Oliveri u čast, kolege su snimile kratak film, emitovan tom prilikom, a dirljivoj atmosferi doprineo je i nastup hora „Atendite“ koji vodi dirigentkinja Biljana Jeremić. Jeremićeva je ranije rukovodila horom u školi „Vuk Karadžić“.

-Došla sam kao penzioner prvi put. Nisam ni pretpostavila šta je kolektiv pripremio. Toliko puno emocija, i sad sam uzbuđena i srećna zbog toga. Naš školski hor veoma uspešno, svojevremeno je vodila Biljana Jeremić. Toliko nas je sve uveseljavala u kolektivu, uz pesmu. Učestvovali smo i osvajali priznanja na brojnim festivalima, putovali u Italiju, Belgiju, Češku, Austriju. Bilo je to divno iskustvo za decu i za školu- kaže Lazićeva.

Mera i doslednost pozivu

Iako ne spori da se pozicija prosvetnih radnika promenila proteklih decenija, naša sagovornica ističe da je neophodno ostati dosledan pozivu i profesiji.
-Pronaći ispravan stav, pravi odnos u odeljenskoj zajednici. Profesor treba, do određene mere, da bude strog, ukoliko je pravičan prema svim učenicima. Važna je i saradnja sa roditeljima, i tu treba pronaći pravu meru- napominje.

Škola „Vuk Karadžić“ danas broji skoro 400 đaka. Kada su počela da se gase odeljenja po školama, uspeli su da oforme još jedno.

Osobenosti škole „Vuk Karadžić“

Dodelom bronzane, srebrne i zlatne čitalačke značke na kraju svake školske godine, đaci se kontinuirano podstiču da čitaju. Zahvaljujući entuzijazmu kolega, unapređen je časopis „Osnovac“ koji je pokrenut još šezdesetih godina. Kvalitet rada potvrđen je i pre nekoliko godina kada je proglašen najboljim školskim časopisom u državi.

Specifičnost škole je i Fond „Velinka Tešin“, koji knjigama nagrađuje učenike za uspehe iz srpskog jezika i književnosti.

-Sedele smo u klupi u osnovnoj školi, zajedno upisale engleski jezik i književnost u Novom Sadu, ali se Velinka, nakon što smo apsolvirali, nažalost, razbolela i preminula. Fond će nastaviti da živi u našoj školi. Za uspešan rad obrazovne institucije važni su njeni uspesi i način na koji se predstavlja u zajednici, ali nikada nisam bila pristalica da se škola pošto-poto pojavljuje u javnosti, već samo kada za to postoje dobri razlozi- otkriva Olivera Lazić u razgovoru za Kikindski portal.

Andrijana 8

Kikinđanka Andrijana Gajin dobitnica je Gradskog priznanja „Melanija Nikolić Gaičić“ za 2022. godinu, za humanitarni rad i iskazano dobročinstvo. Andrijana ima i humano zanimanje, ona je medicinska sestra na Odeljenju hemodijalize u Opštoj bolnici. Humanitarnim radom bavi se punih osam godina, od kada je njena potreba da pomaže drugima postala i njen način života.

– Počelo je tako što sam učestvovala u akcijama prikupljanja pomoći, uplaćivala novac i pomagala koliko sam mogla. Sve se intenziviralo kada se prikupljala pomoć za malu Kalinu. Sama sam organizovala akcije na Fejsbuku – licitacije i nagradne igre. Aktivirala sam sugrađane tako što sam ulazila redom – u picerije, cvećare… Ispričam im o svojoj humanitarnoj akciji i nekada dobijem picu i dva pića, buket cveća, uslugu u frizerskom salonu, nešto što će biti poklon u nagradnoj igri. Pozovem, zatim, na Fejsbuku, svoje prijatelje da učestvuju, da doniraju minimum 200 dinara, ili da uz to i pošalju SMS, ukoliko prikupljamo novac za nekog preko Fondacije Aleksandar Šapić. Svako dobije svoj broj i onda, uživo, takođe na Fejsbuku, izvlačimo dobitnika nagrade. Dešavalo se da nemam šta da ponudim kao nagradu, onda sama, kad dobijem platu, kupim nešto novo, na primer peglu za kosu, organizujem nagradnu igru i prikupimo novac – priča Andrijana.

Posle akcije za Kalinu, prikupljao se novac za malu Tisu, a u međuvremenu i za mnoge u Fondaciji Aleksandra Šapića. Nažalost, uvek ima nekog kome je potrebna pomoć, ali i mnogo divnih ljudi koji su spremni da pomognu, kaže Andrijana.

– U prvoj nagradnoj igri imala sam samo pet učesnika i bila sam presrećna. Sada ih, uvek, ima više od sto. Ljudi se javljaju, sami nude svoje proizvode i usluge, i akcije se stalno odvijaju. Neverovatno je koliko ima humanih ljudi koji često ne žele ni da ih navedem kao donatore. Za Damjana Petrova sakupili smo 26 hiljada dinara, sada smo sakupljali novac, hranu i lekove za jednu devojčicu koja boluje od celikalije.

Ovo je samo deo aktivnosti jer Andrijana je stalno u akciji. Na Fejsbuku ima gotovo tri hiljade prijatelja. Bilans svih dobročinstava gotovo je nemoguće izvesti – poklanja se u robi, uslugama, novcu, SMS porukama. Andrijana kaže da je uspela da izračuna da je, samo u protekle dve godine, sakupljeno i upućeno najugroženijima, milion dinara u novcu od nagradnih igara i prodaje stvari, i u humanitarnim SMS porukama.

Najvažnije od svega je što darodavci, donatori, svi humani ljudi koji učestvuju u Andrijaninim nagradnim igrama i akcijama, uvek tačno znaju kome je i koliko novca, stvari, nameštaja, lekova, hrane, otišlo. Andrijana sve dokumentuje i postavlja na svoj Fejsbuk profil kako bi sve informacije bile dostupne i, razume se, kako bi opravdala poverenje svih dobrih ljudi koje okuplja oko sebe. Tu su, takođe, i sva imena dobročinitelja, osim onih koji daruju anonimno.

Prošle godine je, uz pomoć prijatelja i mnogih plemenitih ljudi, ostvarila možda i najveći poduhvat. Za porodicu Mijatović, kompletno je renovirala i opremila stan koji je u prostoru nekadašnje biciklane bio neuslovan za samohranog oca sa decom.

– Poznajem devojčicu iz te porodice jer je školska drugarica moje ćerke – kaže Andrijana. – Čim sam videla u kakvim uslovima žive, predložila sam njenom ocu da pomognem. Mnogo divnih ljudi se odazvalo i pomoglo, od obezbeđivanja smeštaja za porodicu dok traju radovi, do bele tehnike i nameštaja. Pročulo se za akciju i ljudi su se sami javljali, donirali novac i stvari, iselili i uselili nameštaj, krečili, malterisali, radili sve što je bilo potrebno – priča Andrijana.

Ova mlada dobročiniteljka priznaje da ništa ne bi bilo moguće bez podrške porodice. Andrijana ima dve devojčice, Marijanu i Anđelu, koje se već uključuju u njen humanitarni rad.

– Pomažu mi suprug Bora i sestra bliznakinja, Marijana, bez njih ništa ne bih uspela – priznaje Andrijana.

Često, kaže, donacije prevazilaze njene fizičke mogućnosti, kao kada je, pred Novu godinu, dobila da isprazni dve kuće i sav nameštaj iz njih pokloni u humanitarne svrhe. Tada u pomoć priskaču prijatelji.

– Ne posustajem jer me podržavaju dobri ljudi. Kad god sam pomislila da ne mogu više, dobijala sam neki poklon za nagradnu igru – i nastavila dalje. I na radnom mestu nailazim na podršku. Posao, naravno, ne trpi, a moja glavna sestra, Verica Kanalaš, zaista ima puno razumevanja. Moje koleginice takođe  anonimno odvajaju novac, kad god mogu.

Pored prikupljanja pomoći na društvenoj mreži, novogodišnjih paketića za socijalno ugroženu decu i mališane u bolnici, Andrijana ima još mnogo ideja – organizovala je i ulične akcije prodaje, ali i malo radosti za svoje humane pratioce, kao što je  međusobno darivanje žena ili osmomartovski ručak u restoranu i poklone za žene slabijeg materijalnog stanja.

– Za mene je ovo duševna hrana, ne mogu da stanem – kaže Andrijana. – Verujem da me, u svemu što radim, podstiče tužna životna priča moje majke koja je obolela veoma mlada. Zato smo i sestra i ja danas medicinski radnici i imamo potrebu da pomažemo.

Andrijanina potreba odavno je i misija. Njena humanost ulepšala je živote mnogih  porodica i pokrenula mnoge plemenite ljude koji su, sigurna je Andrijana, svuda oko nas.

 

Radionica muzej 2

Đaci osnovnih škola imali su izuzetnu priliku da uče, stvaraju i uživaju u programu „Zima u muzeju“ koji se već godinama, pored letnjeg izdanja, održava u Narodnom muzeju u Kikindi. Više desetina njih je, u petodnevnim aktivnostima, pravilo kalendare, posetilo Suvaču, pomoću starih razglednica naučilo ko živi u kom frtalju i koje su najvažnije zgrade u gradu, svrstavali predmete u odgovarajuće muzejske zbirke i upoznali se sa stalnom muzejskom postavkom. Poslednjeg dana, u subotu, na programu je bila umetnička radionica.

– U ovoj kreativnoj radionici prvo su dobili informacije o tome kako mogu da posmatraju umetnička dela, da ih dožive, čak i okuse. Pronalaze slike na osnovu detalja i opisa, kao i one na kojima mogu da „čuju“ muziku, zamišljaju o čemu razgovaraju osobe na slici i crtaju inspirisani umetničkim delima u Muzeju – kaže Katarina Dragin, muzejski edukator koja je, uz muzejskog pedagoga, Dragana Kiurskog, osmislila, pripremila i sprovela radionice.

Iako su dvosatni programi bili namenjeni đacima osnovnih škola, i ovoga puta došli su i predškolci, koji se uključuju u sve aktivnosti, kaže Katarina i dodaje da su deca veoma zainteresovana i raspoložena za sve muzejske programe.

Deo raspusta u Muzeju je proveo i osmogodišnji Miloš Simičić iz Novog Sada.

– Došao sam na raspust kod babe i dede. Deda mi je rekao da ovde ima radionica, i ja sam bio zainteresovan da dođem. Volim umetnost i volim da crtam. Možda ljudi ne znaju kakve informacije mogu da dobiju u Muzeju – kaže Miloš.

Ova ustanova ima stalne programe namenjene deci koja, sve češće, muzejske postavke približavaju i svojim starijim članovima porodice. Za njih je, od početka godine, bio besplatan ulazak u Muzej i tu priliku iskoristilo je više od 60 porodica.

Radionica mozaik 2 (1)

Iako je raspust za osnovce u toku, mališani su se u velikom broju odazvali još jednom pozivu na radionicu u kikindskom Kulturnom centru. Trodnevnu „Malu školu mozaika“, od četvrtka vodi Ljiljana Rivić, likovna umetnica iz Beograda.

–  Deca će, za ova tri dana, imati priliku da nauče obradu i ređanje kamena, i samu izradu mozaika. Cilj je da se upoznaju sa tehnikom koja nije mnogo zastupljena u umetnosti, kao i da razvijaju motoriku, što je posebno važno u ovom uzrastu, i što mozaik omogućava – rekla je Ljiljana Rivić.

U velikoj sali Kulturnog centra danas je stvaralo tridesetak osnovaca. Kosta Grubiša ide u drugi razred Škole „Vuk Karadžić“.

– Na radionici je lepo i zanimljivo. Pripremao sam kamenčiće i stavljao ih u sliku – kaže Kosta.

Njegova vršnjakinja iz Škole „Đura Jakšić“, Petra Felbab, kaže da joj se veoma svideo današnji rad.

– Uzimala sa pincetom kamenčiće koji su već iseckani, zatim sam ih stavljala u sliku – pohvalila se Petra. – Jako mi se svideo ovaj rad.

Tanja Nožica, zamenica direktora Kulturnog centra rekla je da će mozaik biti izliven u Beogradu, a zatim vraćen u Kulturni centar koji će tako, zahvaljujući mladim umetnicima, imati svoju „Devojku u plavom“ Đure Jakšića – u mozaiku.

Don`t copy text!