Град

Andrijana-(2)

Andrijana Gajin radila je tog jutra prvu smenu. Čim je stigla kući, ona i njena devetogodišnja ćerka Anđela maskirale su se u zeke, napunile automobil slatkim paketima i krenule da iznenade i obraduju mališane.

Ova medicinska sestra na Odeljenju hemodijalize članica je Fejsbuk grupe „Mi smo humani Kikinda“ koja, mnogi sugrađani to znaju, redovno, već godinama, organizuje humanitarne akcije. Požrtvovanost u dobrotvornom radu prepoznala je i lokalna samouprava, pa je Andrijana, 2022. godine, dobila Gradsko priznanje „Melanija Nikolić Gaičić“ za humanitarni rad i iskazano dobročinstvo. Sa stalnim i jakim porivom da pomaže drugima, Andrijana, razume se, nije zaspala na lovorikama. Akcije ove grupe su stalne, a poslednje prikupljanje donacija za uskršnje darivanje, jer su ostali članovi bili sprečeni, obavila je sama, iako sve vreme priča u množini.

– Ponovile smo i akciju Grupe, pa su, uoči katoličkog i pravoslavnog Uskrsa, po tri porodice slabijeg finansijskog stanja dobile sve što im je potrebno za obilnu i ukusnu uskršnju trpezu: jaja, farbe, butkicu, pile, salatu, sok, tortu, slatkiše za decu… – kaže Andrijana.

Iako sama odlazi kod ljudi koji joj se jave sa viškom garderobe, posuđa, ukrasnih predmeta, pa zatim, ukoliko je potrebno, sve to pere i priprema za prodaju, iako sve to radi o sopstvenom trošku i u svoje slobodno vreme, iako svo vreme radi i brine o porodici, mužu i dvema ćerkicama, ona stiže, kada završi sve obaveze, da uključi „lajv“ i rasproda, po vrlo simboličnim cenama, sve što je dobila za te svrhe. I skromno kaže: humani su drugi.

– Ima mnogo humanih ljudi, oni daruju i kupuju, daju donacije, i zahvalna sam im na tome. Ove godine rešile smo da obradujemo i decu koja nemaju jednog od roditelja, bez obzira na to u kakvoj su finansijskoj situaciji, htele smo da im ulepšamo Uskrs, da ih obradujemo slatkišima. Imale smo na spisku 14 dece koja su, u najvećem broju slučajeva, ostala bez majke, jedno operisano i jedno dete koje je dijabetičar, za koje smo pravile poseban paketić, a slatke pakete dobili su i braća i sestre.

Novac je sakupljan u nekoliko prodajnih „lajvova“, ali je bilo i anonimnih donacija, i brojnih novih mladih donatora, što je prijatno iznenadilo Andrijanu. Čini se da njena energija i neodustajanje od toga da stalno i nesebično pomaže, inspiriše druge.

– Pravile smo i nagradne igre u kojima redovno učestvuje više od 50 ljudi, a imale smo i donacije u novcu – anonimnih uplata bilo je, ukupno, oko 20 hiljada. Mladi ljudi velikog srca, učenici, članovi parlamenata srednjih škola: „Miloš Crnjanski“, Ekonomsko-trgovinske škole i Gimnazije, sakupili su u svojim akcijama 38.500 dinara i veoma smo im zahvalne na tome – nabraja Andrijana.

Tako je sakupljeno oko 70 hiljada dinara za hranu i slatke paketiće u uskršnjim akcijama. Usledila je kupovina, tražilo se gde je jeftinije, a da bi kupila više kinder-jaja i čokolada, putovala je u Beograd. Za ovo putovanje, kao i za sve ostale vožnje u nabavkama i poklanjanju, plaća gorivo iz svog džepa. I čuva sve račune od kupovina poklona kako bi, mirne savesti, sve to bilo kome i bilo kada mogla da pokaže.

Svoje angažovanje, vreme i trud, takođe, ne naplaćuje. Zato je, tog četvrtka, po povratku s posla, uspela samo da popije kafu, stavi zečije uši Anđeli i sebi, nacrta im nosiće i brkove i utovari u gepek već pripremljene pakete. Ovoga puta, pomogla je, prvi put i naša sugrađanka na radu u inostranstvu, takođe medicinski radnik, Ema Rica. Pošto su prethodno proverile da li su deca kod kuće, zaputile su se na 14 adresa. Usput su, na igralištima, po ulicama, svuda gde su videle decu, poklanjale slatkiše. Bilo je puno radosti toga dana, kaže.

Slatkiši za decu na igralištu

Ipak, „zečići“ su doživeli mali peh. U povratku sa jedne od adresa, u kraju koji ne poznaju dovoljno, ušli su u jednosmernu ulicu sa pogrešne strane i sada ih očekuje sudija za prekršaje i kazna između 10 i 20 hiljada dinara.

Kao i mnogo puta do sada, u dodeli paketa porodicama van Kikinde pomogla joj je sestra bliznakinja Marijana, takođe medicinska sestra, koja živi u Iđošu i na raspolaganju je uvek kada zatreba, kaže Andrijana.

– U pitanju je naše odrastanje, nismo imale mnogo toga, roditelji su nam bili bolesni, majka je, kada nas je rodila, otišla u invalidsku penziju i mučila se da nam obezbedi sve što nam treba. Zato smo se i školovale za medicinske sestre, zato i imamo potrebu da pomognemo. Mnogo puta pomislim da ne mogu više, da ću morati da odustanem, ali kada, kao i ovoga puta, vidim dečije osmehe i njihovu sreću, moram da nastavim dalje – izgovara polako Andrijana, sa knedlom u grlu.

Andrijana i njeni ljudi ne čine samo koliko mogu, već mnogo više. Ona vidi nevolju, prepoznaje potrebu, nemaštinu i tugu i ne sudi i ne zamera, već se odmah pokreće i pomaže. Svakoga dana, bar jednoj osobi. I svi njeni kapaciteti usmereni su ka tome da bude manje tužnih, gladnih i nesrećnih. Ona je dobar čovek.

S. V. O.

basaid-bazar

U porti crkve Svetog Nikolaja u Bašaidu organizovan je prvi crkveni dečiji Vaskršnji bazar. Na inicijativu sveštenika Aleksandra Lekića i učenika Osnovne škole „1. oktobar“ koji pohađaju veronauku obogaćen je najradosniji hrišćanski praznik.

Foto: Goran Birimac

Učenici su prodavali crkvene predmete, radove koje su sami napravili, kao i farbana jaja. Mame i bake  su umesile slatke i slane đakonije koje su se takođe prodavale na bazaru. Meštani su ih podržali u velikom broju i rado su kupovali predmete na ovom bazaru.

Deo novca koji je prikupljen namenjen je za ekskurziju za učenike sedmog i osmog razreda koja će biti realizovana do kraja školske godine.

A.Đ.

pedja-barber-(4)

Predrag Latković (38) iz Banatskog Velikog Sela uspeo je da spoji dve velike ljubavi i uz puno truda radi dva posla. Oba su odgovorna i zahtevaju maksimalnu posvećenost. Kao medicinski tehničar već 14 godina zaposlen je u Hitnoj službi, a kada ne pomaže u lečenju sugrađana on ih ulepšava i to kao muški frizer Peđa Barber.

-Srednju medicinsku školu završio sam u Beogradu i po završetku školovanja vratio sam se u rodno selo. Dobio sam posao baš u službi u kojoj sam želeo i svoj poziv ne bih menjao ni za šta na svetu – kaže Latković.

Pored humanog poziva, od malena gaji sklonost i ka manuelnom radu. Tako je uz posao, pre četiri godine, završio popularnu frizersku Akademiju „Panjković“ i postao jedan od najtraženijih muških frizera u gradu. U međuvremenu se sa suprugom, takođe medicinskom sestrom, preselio u Kikindu gde je otvorio svoj salon.

-Kažu mušterije da sam dobar i da sam, bez lažne skromnosti, najbolji u ovome što trenutno radim. Veliki je broj mladih koji se šišaju kod mene jer radim, takozvane, fejd prelaze na kosi. Praktično to je senčenje kose, a da se prelazi ne vide. To je novina u frizerskom zanatu i mladima se veoma sviđa – saznajemo od Peđe Barbera.

Upravo na nagovor supruge otvorio je svoj salon, a sve do tada je šišao prijatelje i rodbinu, kako ne bi izgubio „osećaj“.

-Po završetku akademije, Panjković je želeo da ostanem i da radim sa njim. Odbio sam jer sam zadovoljan svojim primarnim poslom u Hitnoj službi. Jeste naporno i ono što mi uvek nedostaje je vreme za druženje, ali kada se čovek dobro organizuje može sve da postigne – ističe Predrag Latković.

Posao u Hitnoj službi je zahtevan i koliko je lepih toliko je i onih manje lepih trenutaka.

-Prvi smo na mestu saobraćajnih nesreća, povreda, ali smo tu i kada ljudi doživljavaju srčane i moždane udare, ali i druge zdravstvene tegobe. Hitna služba u Kikindi, dogovorno tvrdim, jedna je od najbolje organizovanih u Vojvodini. Svi zaposleni su požrtvovani u onome što rade i daju svoj maksimum na terenu i u ambulanti. Osposobljen sam da radim i kao dispečer i rado pomažem ljudima. Kolege u Hitnoj službi su mi druga porodica – napominje naš sagovornik.

Ono što je zajedničko za oba posla jeste da medicinski tehničar Predrag i frizer Peđa Barber treba da budu dobar sagovornik i psiholog svojim pacijentima odnosno mušterijama. Nije redak slučaj da ga u frizerskom salonu često pitaju za medicinske savete. Koliko je zadovoljan činjenicom da je sa timom lekara nekome spasao život, toliko mu je važno i da mušterija ode zadovoljna iz njegovog frizerskog salona.

A.Đ.

baskrs-nagradjeni-(1)

U OŠ „Vasa Stajić“, u okviru Vaskršnjih svečanosti u Mokrinu, otvorena je izložba dečijih radova i oslikanih jaja na temu Vaskrsa. Više od 30 godina organizuje se likovni konkurs kom se, pored osnovaca, priključe i mališani iz vrtića „Neven“. Najbolji crteži su nagrađeni, a ove godine prvu nagradu u kategoriji predškolaca osvojila Dragana Golić (6), drugu Iva Srbljin (4) i treću Nika Blažić (5).

U kategoriji osnovaca nižih razreda najlepši je bio crtež Slaviše Detki iz IV1, druga je bila Alisa Halilović, učenica I1, a nagrađen je i Miloš Sremčev iz III1 razreda.

U kategoriji od petog do osmog razreda Vaskrs su najlepše dočarali Milica Veskov, učenica V1 razreda, Aleksandar Obadić iz VII1 i  Radmila Ristić iz V1.

Dodeljena su i priznanja za najlepše oslikana jaja i to Anđeli Linkin, učenici I2, Milici Tot, učenici III1 i Sari Konculić, učenici VI1 razreda.

Najlepše crteže odabrale su učiteljice škole i nastavnik likovnog vaspitanja koji nisu imali lak zadatak da odaberu najbolje u konkurenciji oko 300 likovnih dela.

 

 

 

 

farbanje-jaja-Kikinda-(2)

U kući naše sugrađanke, Desanke Tapai, članice Etno-građanskog društva „Suvača“, slave se dva Uskrsa. Pred katolički praznik jaja je farbala lukovinom. Iskustvo je pokazalo da lukovina mora da prenoći sa malo sirćeta, a zatim se sitno isecka, pa jaja budu kao mermerna.

Danas joj je pomagala ćerka i jaja se farbaju kupljenim bojama.

– Prvo operem jaja u vodi sa sodom bikarbonom, da bi bolje primala boju, zatim idem da naberem travu – objašnjava Desanka. – Skuvam ih u većoj šerpi, da se ne dodiruju, da ne bi pucala, a u vodu stavim malo sirćeta i malo soli. Izvadim ih i stavim u hladnu vodu. Zatim na njih stavljam travu, umotavam u svetle stare čarape ili gazom, i farbam ih.

Obavezna su crvena, ali ima različitih boja ili su šarana sa nekoliko farbi. Po običajima, prvo jaje boji se u crveno i ono je „čuvarkuća“ i ostaje na posebnom mestu do sledećeg Uskrsa.

Farbanje-jaja-Mokrin-(4)

U Mokrinu, u okviru 34. Vaskršnjih svečanosti, danas se, tradicionalno, u Udruženju žena, farbaju uskršnja jaja i oslikava se spomenik na ulazu u mesto.

– Članice Udruženja i KUD-a „Mokrin“ ofarbale su, i ove godine između 500 i hiljadu jaja, tradicionalnom tehnikom, u lukovini, išarana detelinom i travama, i crvenom bojom. Takođe, kao i svake godine, oslikan je i spomenik jajetu na ulazu u selo, i u tome učestvuju članovi Kulturno-umetničkog društva i Miloš Srbljin. Ove godine naslikali su lipicanera – rekao je Živko Ugrenović, predsednik KUD „Mokrin“ i Udruženja građana „Raša Popov“.

I mališani u vrtiću „Neven“ i đaci OŠ „Vasa Stajić“ bojili su jaja i crtali na temu Uskrsa. Njihovi radovi biće izloženi od 17 sati.

Svečano otvaranje sedme Uskršnje izložbe likovnih radova mokrinskih autora u organizaciji UG „Raša Popov“ zakazano je za 20 sati. Za sedam godina, koliko se ovaj program organizuje, predstavljeno je više od 250 radova, kaže Ugrenović. Oba programa odvijaće se u Galeriji Doma kulture.

Tucanijada, centralni događaj Vaskršnjih svečanosti, u nedelju će, na seoskom trgu, početi već u 9.30, nadmetanjem juniora. Finale je zakazano za 12 sati. Od 20 sati koncert će održati Ivana Selakov. Svi programi odvijaju se uz podršku Mesne zajednice Mokrin.

Kozarci slava Hrama 1

U Novim Kozarcima u nedelju, na Vaskrs, biće održana prva Tucijada. Inicijativa je potekla od jereja Hrama Svetog Proroka Ilije u ovom mestu, Nikole Momirovića.

– Motiv da organizujem Tucijadu je da bi što više naroda prišlo Bogu i veri, da shvate suštinu života Isusovog, suštinu njegovog vaskrsenja, da znaju kakva je stradanja doživeo i, naposletku, i umro. Vaskrs je praznik na radost svih nas, zato smo pozvali i decu i odrasle da se prijave za takmičenje, ali u Crkvi ćemo imati farbanih jaja i dobrodošli su svi, i on koji se nisu prethodno prijavili, da nam se pridruže. Posle Svete liturgije pozvaćemo sve da ostanu, a za najmlađe smo pripremili prigodne poklone. Nadam se da će ovaj novi program, način okupljanja na radost svih nas, i zaživeti – kaže jerej Momirović.

Svi koji žele da se prijave za prvu Tucijadu mogu to učiniti na broj 065 356 14 66. Takmičenje će se održati ispred Crkve, posle Svete liturgije, oko 11 sati.

Jelena-Karanovic-(7)

Jelena Karanović i njena majka dobile su, pre nekoliko dana, vest da je Branko Tunić, ubica njihovog brata i sina, Marka Utržana, osuđen, u odsustvu, na osam godina zatvora, za počinjeni ratni zločin, odnosno za mučenje ratnih zarobljenika. Ovakva presuda Suda za ratne zločine u Beogradu, posle 33 godine čekanja, nije pomogla Markovoj porodici.

– Očekivala sam da će dobiti veću kaznu, mada smo znali da će biti jako teško. Ono što je radio Marku i njegovim drugovima je monstruozno, a našeg Marka je, nakon svega, ubio – kaže Jelena Karanović, Markova sestra.

Jelena je imala samo osamnaest godina kada je telo njenog brata, dvadesetogodišnjeg Marka, vojnika na odsluženju vojnog roka u Prečecu u Hrvatskoj, stiglo kući u kovčegu. Nisu odmah znali šta se dogodilo. Da su, na početku ratnog sukoba, vojnici u toj kasarni pali u ruke hrvatskih snaga, da im je rečeno da se predaju i da će biti oslobođeni, da su Srbi zadržani, a svi ostali pušteni kućama. Da je, zatim, 14 vojnika, među kojima je bio i Marko, prebačeno u prvi ratni logor, u Rakitju, gde ih je Branko Tunić, pripadnik Zbora narodne garde (ZNG), tada star 26 godina, 15 dana i noći mučio: tukao, gazio, stavljao im pištolj u usta, gasio cigarete i urinirao po njima, zastrašivao ih nožem i pištoljem, repetirao oružje na njih, ponižavao i povređivao i, na kraju, 30. septembra 1991. godine, prilikom jednog od iživljavanja, hicem u glavu, ubio Marka.

Ostali mladići su, posle mesec i po dana, razmenjeni kao ratni zarobljenici i otišli su svojim kućama. Ali ne i Marko.

Presuda Tuniću odnosi se upravo na mučenje vojnika, ali ne i na ubistvo, za šta je oslobođen, jer mu je, za to delo, već suđeno u Zagrebu, gde je, 1999. godine, oslobođen krivice, i ne može da mu se sudi dva puta za isto delo.

– Znali smo da je nemoguće da presuda u Hrvatskoj bude osporena – kaže Jelena. – Tamo su zaključili da je bila nužna odbrana, da je Marko njemu oduzeo pušku. Međutim, postoje dokazi dobijeni veštačenjem, rađena je i ekshumacija, koji se ne poklapaju sa tim zaključcima. Nisu hteli da ga osude jer bi time priznali zločin koji se odvijao u Rakitji.

Tunić nije dostupan srpskim organima i sudilo mu se u odsustvu. Zvanično je u Hrvatskoj, čiji je državljanin, ali nije isporučen našoj državi. Vesti od advokata Dušana Bratića, primile su samo Markova majka Vera i Jelena. Otac Radovan je preminuo, a za majku i sestru, ovo je novo kopanje po živoj rani. Satisfakciju nisu i ne mogu dobiti.

– Nama ovo nije pomoglo. Jer ono što smo mi imali sa njim, nijedan papir ne može da vrati. Ne znam da li ćemo uložiti žalbu, nisam još pričala sa advokatom. Inače, imam informaciju da, osim mog Marka, Tunić na duši ima još 13 ljudi – kaže Jelena. Ona, inače, aktivno sarađuje u slučaju protiv Tunića od 2016. godine, kada je započeta istraga.

Sudski proces u Beogradu je započet tek 2022. godine, kada je zvanično podignuta optužnica.

– Svedočila sam, pričala sam o Marku. Rekla sam im kako je bio poseban, uvek nasmejan i vedar, nisi mogao ni da se posvađaš sa njim. Ne prođe nijedan njegov rođendan da na njegovom grobu ne nađem cveće i sveće, njegovi drugovi ga redovno obilaze, i posle toliko vremena. Njegova smrt boli kao prvog dana – kaže Jelena.

Da li je baš blaga i mirna Markova priroda, kako se pretpostavlja, isprovocirala zločinca, nije dokazano. Tužilac Bratić naveo je da Markovi drugovi i danas imaju teške fizičke i psihičke traume kao posledice iživljavanja u Rakitji. I za to je Tunić osuđen na osam godina. Ali ubicom nije proglašen.

Iako nam to, kaže Jelena, njega neće vratiti, bilo bi pravedno da se zločincu sudi za ubistvo nasmejanog golobradog mladića koji se, te 1991. godine, kada je kretao u vojsku, nije nadao da se u svoju Kikindu, svojoj kući, porodici i drugovima, neće vratiti nikad.

S. V. O.

basaid

Prvi Dečiji vaskršnji bazar u Bašaidu biće održan na Veliku subotu, od 10 sati, ispred porte Crkve Svetog Oca Nikolaja koja je organizator događaja.

Crkvene predmete i radove koje su sami napravili prodavaće deca koja pohađaju versku nastavu. Deo prikupljenog novca namenjen je za ekskurziju na koju idu učenici sedmog i osmog razreda.

tucanijada-3

Mokrinčani su spremni da dočekaju mnogobrojne gosti koji će ih posetiti u nedelju, na Uskrs, kako bi prisustvovali 34. Svetskom prvenstvu u tucanju farbanim jajima. I ove godine očekuje se oko 200 takmičara u kategoriji juniora i seniora.

-Potraga za najjačim jajetom u Mokrinu počinje već posle Božića. Sada je period kada se obavlja poslednja selekcija. Uvek je naježe odlučiti se za jedno, ali da bude pravo, jaje. Najveća dilema je kada postoje tri ili četiri maltene jednaka jaja. Tada se oslanjamo na osećaj i nadamo se da nismo pogrešili – kaže glavni sudija nadmetanja Živica Terzić i dodaje da nekada kroz ruke prođe i 20.000 jaja dok se ne nađe ono pravo.

Da mokrinsko takmičenje jeste svetsko, potvrđuje veliki broj takmičara koji dolaze iz raznih krajeva sveta, tačnije Mokrinčana koji za uskršnje praznike posete svoje rođake.

-Takmičari iz Republike Srpske postali su domaći, a imamo najavljene i takmičare iz Tuzle koji bi trebalo da dođu prvi put – napominje Terzić.

Kvalifikacije za takmičenje dece u nedelju je u 9.30 sati, a za seniore u 10.30 časova. Finale juniora počinje u 11.30, a seniora u podne. Prijava takmičara je u subotu od 9 do 13 sati i u nedelju pre početka takmičenja.

U okviru 34. Vaskršnjih svečanosti u Mokrinu organizuje se mnoštvo događaja. Po tradiciji na Veliki petak članice udruženja Mokrin farbaće jaja kako se to nekada radilo i predstaviće običaje. Istog dana članovi KUD-a „Mokrin“ i Miloš Srbljin oslikavaće jaje na ulazu u selo, u 17 sati je izložba dečijih likovnih radova, a u 20 časova je izložba likovnih radova mokrinskih autora. Velika subota rezervisana je za turnir u basketu 3X3, ali i za književno veče u Domu kulture.

U nedelju će osim finala, u 17.30 sati biti organizovan Vaskršnji koncert KUD-a „Mokrin“, a od 20 časova na Varoškom trgu nastupa Ivana Selakov.

A.Đ.

 

error: Content is protected !!