Град

danijela-bjeljac

Posle dve decenije profesionalnog rada i ukupno 33 godine provedene u Crvenom krstu Kikinda, od čega 13 kao volonter i 20 kao zaposlena, Danijela Bjeljac više neće obavljati dužnost sekretara ove humanitarne organizacije.

Kako navodi, svoj profesionalni angažman nastaviće van sedišta Crvenog krsta Kikinda, ali ostaje verna humanitarnoj misiji organizacije i vraća se u redove volontera.

– Veliko mi je zadovoljstvo što sam kao sekretar, a prethodno i kao programski saradnik Crvenog krsta Kikinda, imala priliku da sarađujem sa svima vama, za opšte dobro ljudi u potrebi i korisnika naših programa i aktivnosti, a posebno onih najugroženijih. Nakon 13 godina volonterskog staža i 20 godina profesionalnog rada, radujem se povratku u redove volontera i ostajem verna organizaciji, njenim principima i humanitarnoj misiji – navela je Bjeljac.

Saopštila  je da je dužnost sekretara predala dugogodišnjem kolegi i saradniku Beli Šamu, koji će ubuduće rukovoditi organizacijom Crvenog krsta Kikinda.

Bjeljac je uputila zahvalnost svim saradnicima i prijateljima sa kojima je godinama realizovala brojne humanitarne akcije.

– Posebna zahvalnost upućena je ženi ogromnog srca, našoj predsednici Marijani Mirkov, za tri decenije podrške, odricanja i razumevanja. Hvala svima na saradnji i prilici da činimo dobre stvari zajedno – poručila je doskorašnja sekretarka.

Tokom svog dugogodišnjeg rada u Crvenom krstu Kikinda, Danijela Bjeljac bila je jedan od nosilaca brojnih humanitarnih, zdravstveno-preventivnih i edukativnih programa, kao i akcija dobrovoljnog davalaštva krvi, pružajući značajan doprinos radu jedne od najaktivnijih organizacija Crvenog krsta u Srbiji.

 

predstava-kurija

Da je gradska uprava odnosno Turistička organizacija Grada Kikinde napravila pun pogodak dovođenjem predstave „Samo nek ide redom“ u naš grad, pokazalo je sinoćno prepuno dvorište Kurije. Tražilo se mesto više za ovu crnohumornu komediju o nasledstvu.

Nemanja Janičić, jedan od glumaca u ovom komadu Kikinđanima je već dobro poznato lice:

-Ovo je već četvrta ili peta godina uzastopce da dolazim u Kikindu na Kulturno leto i zaista je fantastično. Ova publika je odlična i zna da gleda dobre komedije. Znaju da nagrade aplauzom i znaju da se nasmeju i nama je to jako značajno.

Potom je otkrio i detalje same radnje ovog komada:

-Predstava je klasična komedija mentaliteta. Deda, koji je preminuo, imao je tri unuka i zaplet nastaje oko pitanja koga je deda više voleo.

Inače, ovaj glumac navodi da je u poslednje vreme vrlo tražen za razne serijske formate, ali da uvek rado igra ovakve pozorišne komedije, jer mu je neposredan kontakt s publikom važan. To dokazuje i svojim letnjim angažmanom na Gardošu, gde ga, po njegovim rečima, svake večeri uživo gleda preko 600 ljudi, a tako je bilo i ove kikindske večeri.

Pored Janičića u podeli za ovaj komad su i Nikola Trišić, Nikola Milenković i Đorđe Stojković, koji se već nekoliko puta poklanjao severnobanatskoj publici:

-Meni je ovo već treće gostovanje u Kikindi. Bio sam 2018. s predstavom „Boje šteka“ , a prošle godine sam s kolegama Nemanjom Janičićem i Mirkom Vasiljević igrao u kikindskom pozorištu „Mambo italijano“. Zahvalan sam Kikinđanima što sam tada imao priliku da igram i na ovdašnjim pozorišnim daskama, jer to je to bio poseban osećaj-navodi ovaj popularni glumac, mada, navodi Stojković,  pristup otvorenim i zatvorenim scenama se dosta razlikuje, ali, kako kaže, glumci uvek pružaju maksimum, svejedno kakav je ambijent.

Stojković se i dotakao kritika „sofisticiranijih“ pozorišnih gledalaca koji smatraju da su letnje takozvane „tezgaroške“ predstave često trivijalne i lake:

-Ljudima trebaju i teži i lakši sadržaji, ali ljudi kad odu na odmor čitaju malo lakše štivo. Tako je i sa predstavama i mislim da ovakve lake komedije bolje legnu na ovu vrućinu, kao neko rashlađenje. A s druge strane ne mislim da je komedija kao žanr laka, štaviše, to je najteži žanr i najteže je nasmejati čoveka, a mi smo to uspeli večeras ovde u Kikindi, zadovoljan je ovaj popularni dramski umetnik.

Događaju je prisustvovala i Marijana Mirkov, članica Gradskog veća zadužena za kulturu.

N.S.

image1-(5)

Matej Imbronjev, ovog jula, studije medicne završio je u roku i kao jedan od najboljih studenata Medicinskog fakulteta u Beogradu sa prosekom 9,98. Tokom čitavog školovanja imao je samo jednu devetku, sve ostalo su bile desetke. Kako kaže medicina nije bila njegov izbor, ona je odabrala njega:

-Nikada nisam uspeo da zamislim sebe u nekom drugom pozivu. Što sam duže studirao, to sam bio sigurniji da nisam doneo odluku samo razumom, već da sam prepoznao nešto što je u meni odavno postojalo. Medicina je za mene upravo takva, ne tek zanimanje, već poziv koji je, na neki neobjašnjiv način, oduvek bio deo mog bića.

Na početku studija prosek mu nije bio cilj, zanimalo ga je znanje i da razume on što uči i upravo je usmerenost ka znanju, a ne ka brojkama, na kraju donela i visok prosek.

-Bilo je puno vremena provedenog nad knjigom, odricanja, neprospavanih noći i trenutaka kada je trebalo napraviti izbor između trenutnog zadovoljstva i dugoročnog cilja. Ipak, nikada nisam želeo da medicina postane jedina dimenzija mog života. Trudio sam se da sačuvam vreme za porodicu, prijatelje, putovanja i knjige, jer verujem da upravo širina interesovanja i iskustava oblikuje čoveka i jednog dana ga čini boljim lekarom – kaže Matej.

Medicina je veoma kompetitivna profesija u kojoj se lekari često vrednuju kroz različite pokazatelje, poput proseka, broja naučnih radova, citiranosti i drugih akademskih dostignuća. Ipak Matej smatra da je najvažnije da se ne izgubi ona prvobitna nit, ljubav prema čoveku i želja da mu se pomognemo.

-Znanje i uspeh imaju pravi smisao tek kada ostanu u službi te ideje. Najveća vrednost studija za mene nisu samo znanje i veštine koje sam stekao. U moj život ušetali su ljudi sa kojima delim slična interesovanja, vrednosti i pogled na svet. Medicina je bila ono vezivno tkivo koje nas je spojilo, ali su prijateljstva koja su iz toga proistekla odavno prerasla granice fakulteta i ostala jedan od najdragocenijih delova tog iskustva – precizira Matej Imbronjev.

Trenutno odrađuje pripravnički staž, koji traje šest meseci. Posle intenzivnih godina studiranja, ovo je ujedno i prvi period u kojem ima malo više vremena za sebe, pa nastoji da ga iskoristi i za odmor i za lični razvoj.

-Nakon završetka pripravničkog staža i položenog državnog ispita voleo bih da se zaposlim i nastavim da učim kroz svakodnevni klinički rad, dok čekam priliku za specijalizaciju. Kada je reč o izboru specijalizacije, mislim da je to proces koji traje od prvog dana studija. Ono što nam se dopada na papiru često se promeni kada iz amfiteatra pređemo na odeljenje i vidimo kako zapravo izgleda svakodnevni rad. Trenutno me najviše privlači dermatovenerologija. To je oblast koja objedinjuje klinički rad, dijagnostičko razmišljanje, mogućnost dugoročnog praćenja pacijenata i intenzivan naučni razvoj. Ipak, smatram da je prerano govoriti sa potpunom sigurnošću, jer medicina uvek ima način da vas iznenadi i pokaže nešto novo – zaključio je Imbronjev.

A.Đ.

etno-kamp-r-selo-2

Etno kuća „Torontal” u Ruskom Selu i ovog leta postala je mesto gde se tradicija prenosi na najlepši mogući način – kroz dečju igru, pesmu, druženje i stare zanate. Na tradicionalnom Etno-kampu održanom od 27. do 31. jula, okupilo se više od 110 dece iz Kikinde, okolnih opština, ali i Nemačke, Austrije, Mađarske i drugih evropskih zemalja, koja su tokom pet dana učila o kulturnom nasleđu svojih predaka i stvarala uspomene za ceo život.

Lepe utiske sa kampa prenosi desetogodišnji Niko Martonoši, koji živi u Nemačkoj. Njegovi roditelji potiču iz Ruskog Sela i Nove Crnje, pa raspust provodi kod bake i deke.

-Prvi put sam učestvovao na kampu, a sestra je već dolazila. Dopalo mi se baš sve, od radionica do druženja sa vršnjacima, zbog čega bih rado ponovo došao- kaže Niko.

Jedna od dugogodišnjih predavača, Marika Jonaš iz Nove Crnje, već dve decenije radi sa decom.

– Decu učimo tkanju, grnčariji i drugim starim zanatima, jer želimo da znanja koja su nekada bila deo svakodnevnog života ne padnu u zaborav. Najlepše je videti koliko ih to zanima i sa koliko entuzijazma rade – ističe Jonaš.

Predsednik Udruženja „Torontal”, Šandor Talpai, napominje da kamp ima mnogo širi značaj od samog učenja starih zanata.

– Izrada grnčarije, duborez, batik, pustovanje vune, vezivanje perlica, tkanje i drugi zanati samo su deo onoga što deca ovde uče. Podjednako je važno da negujemo mađarske narodne igre, pesme i običaje. Iako nas je, nažalost, sve manje, posebno pripadnika nacionalnih manjina, ove godine oborili smo rekord po broju učesnika. To nam pokazuje koliko roditelji žele da njihova deca sačuvaju vezu sa svojim poreklom – navodi Talpai.

Svake godine kamp okuplja brojne mališane koji žive u inostranstvu, a raspust provode u zavičaju svojih roditelja i baka i deka.

– Roditelji koji žive u inostranstvu planiraju godišnje odmore tako da deca mogu da dođu u Rusko Selo na kamp. To je prilika da steknu nova prijateljstva, nauče nešto o tradiciji i provedu vreme sa vršnjacima koji žive ovde – ističe Talpai.

Kamp je namenjen deci osnovnoškolskog uzrasta, a mnogi bivši učesnici danas se vraćaju kao volonteri i pomažu mlađima što potvrđuje da je ova manifestacija, održana 25. put, omiljeno mesto okupljanja, na kojem se tradicija prenosi sa generacije na generaciju, stvarajući lepe uspomene i brižno čuvajući identitet zajednice.

 

nesa-erdeljan-(2)

Sugrađanin Nenad Erdeljan mladić je za primer. Sa 25 godina postao je doktor medicine, a studije, jednog od najtežih fakulteta, završio je u roku, za šest godina. Beogradski student, ovog jula, maltene, istog dana kada se pre šest godina upisao, uspešno je odbranio diplomski rad i zakoračio u stvarni život.

Nenad Erdeljan Medicinski fakultet završio je sa prosekom 9,53.  Kako navodi sa 18 godina veoma je nezahvalno doneti odluku čime želiš da se baviš ostatak života:

-Najviše su me privlačila znanja iz biologije i hemija, a presudan trenutak za konačnu odluku bio je test profesionalne orijentacije na početku četvrte godine srednje škole. Pored toga što je potvrdio moje interesovanje za medicinu, taj test je prepoznao i moju jasnu odlučnost da pomažem drugima, dozu humanosti i spremnost da se posvetim ljudima. Iako je nepisano pravilo da studenti iz Kikinde uvek biraju Novi Sad, ja sam odlučio da upišem Medicinski fakultet u Beogradu jer sam  želeo veći izazov i verovao sam da mogu to da mogu da mu odgovorima — što se na kraju ispostavilo kao potpuno tačno.

Na studijama medicine najvažnije je dobro se organizovati i uspešno uskladiti izuzetno naporan i obiman rad sa privatnim životom.

-Put medicine jeste dug, zahtevan i prepun izazova koji od vas traže ozbiljne žrtve. Ipak, velika je zabluda da mora da se uči  24 sata dnevno i da život u potpunosti staje; uz dobitnu kombinaciju kontinuiranog učenja tokom cele godine, dobre samodiscipline i neophodne pauza za kafe, izlaske i hobije, uspeh je i te kako ostvariv. Što se tiče samog proseka, pored puke posvećenosti, snalažljivosti pa i neizbežne doze sreće na ispitima, prelomna tačka u mom studiranju bili su klinički predmeti od četvrte godine nadalje. Glavni recept za visok prosek na kraju se svodi na temeljnost — da se svakom predmetu, voleli ga ili ne, pristupi ozbiljno, uz pametno korišćenje svih raspoloživih resursa.

Nakon šest godina, Nenad je zadovoljan stečenim znanjem, ali i lekcijama koje su prevazilazile udžbenike. Savet za sve koji se odluče za medicinu jeste da što pre shvate da sve zavisi isključivo od njih samih. Navodi da ključ uspeha leži u praktičnoj nastavi odlasku na dežurstva i pronalaženju asistenta ili profesora koji je voljan da vas usmeri.

-Iz ličnog iskustva bih svima toplo preporučio život u studentskom domu — to su nezaboravne godine, neprocenjiva prijateljstva, druženja i iskustva koja se pamte za ceo život. S druge strane, kada je reč o društvenom životu, možda sam očekivao više druženja, na kraju sam izuzetno srećan jer sam ostao okružen onim pravim ljudima, mojim najboljim prijateljima, kolegama i budućim lekarima. Sa velikim radovanjem i nestrpljenjem očekujem da zajedno započnemo staž i postanemo stabilan oslonac lekarske profesije u Srbiji – kaže Nenad.

Stažiranje će uskoro da započne na Univerzitetskom kliničkom centru Srbije u Beogradu.

-Želja mi je da taj period iskoristim maksimalno i da deo staža iskombinujem sa radom na Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj. Nadam se prilici u okviru programa za zapošljavanje najboljih diplomaca, gde bih sa svojim prosekom konkurisao za željenu specijalizaciju. Što se tiče samog usmerenja, dvoumim se između interne medicine i pedijatrije, dok bi moje uže oblasti interesovanja bile hematologija ili endokrinologija.

A.Đ.

bebi-paketi

U periodu od aprila do juna 117 porodica dobilo je najlepši poklon – prinovu. Za njih je upriličena tradicionalna podela bebi paketa, koju Grad Kikinda organizuje kao znak pažnje i podrške novim sugrađanima i njihovim porodicama.

Među novopečenim roditeljima su i Kristijan i Marija Olah iz Kikinde.

– Dea nam je prvo dete i sve nam je novo. Snalazimo se dobro, a ovakav poklon će nam dosta značiti. Lep je osećaj kada vidite da grad misli na vas i vašu bebu- rekao je Kristijan.

Ivana Kubet iz Bočara, majka troje dece, kaže da je svaka podrška dobrodošla.

–Najmlađi je Veljko, a tu su i sestre od pet i godinu i po dana, Vanja i Ema. Ovakvi pokloni zaista olakšavaju početak- rekla je Ivana.

I sugrađanka Jelena Ćirić, koja je nedavno na svet donela drugo dete, ističe da su ovakve mere značajna podrška porodicama.

– Todor je rođen u maju i stigao je na svet 17 godina posle moje ćerke. Svakom roditelju znači kada zna da nije sam. Svaka pomoć je dobrodošla- kazala je Jelena.

Okupljene je pozdravio gradonačelnik Mladen Bogdan.

– Najlepše od svega je što imamo ovoliki broj novorođene dece u prethodna tri meseca. Posebno me raduje što su roditelji, i pored visokih temperatura, doveli i svoje bebe da nam ulepšaju ovaj dan- rekao je Bogdan.

Današnja podela bebi paketa donela je i novinu. Posle više godina, sadržaj paketa je izmenjen kako bi bio što korisniji mladim porodicama. Vrednost paketa je oko 13.000 dinara.

– Želeli smo da osavremenimo bebi pakete i uvedemo nešto što su nam sami roditelji isticali kao potrebu. Zato će i ubuduće poklon uključivati auto-sedišta za decu. Vremena se menjaju, menjaju se i potrebe porodica, a naša želja je da im pomognemo na najbolji mogući način- istakao je gradonačelnik.

Za mnoge roditelje ovaj dan nije bio samo prilika da preuzmu poklon, već i da sa svojim najmlađima naprave prve porodične fotografije u Gradskoj kući i podele radost sa drugim porodicama koje su, baš kao i oni, započele jedno novo životno poglavlje.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Kikindski portal (@portalkikindski)

 

 

samo-nek-ide-redom

Ljubitelji pozorišta imaće priliku da u subotu, 1. avgusta, uživaju u hit komediji „Samo nek’ ide redom“. Predstava će biti izvedena u dvorištu Kurije, sa početkom u 20.30 časova, u okviru manifestacije “Kikindsko leto”, a ulazak je besplatan.

Na sceni će se publici predstaviti glumci Nemanja Janičić, Nikola Milenković, Nikola Trišić i Đorđe Stojković, koji kroz duhovite dijaloge, niz komičnih nesporazuma i prepoznatljiv humor donose priču o običnim ljudima koji se, u želji da reše jedan problem, upadaju u sve veći vrtlog neočekivanih situacija. Predstava je zasnovana na brzom ritmu, duhovitim obrtima i prepoznatljivim životnim situacijama, zbog čega je osvojila simpatije publike širom Srbije.

„Samo nek ide redom” je urnebesna tragi-komedija koja pripoveda o rodbinskim nesuglasicama,mukama i pohlepi.

Organizatori pozivaju sugrađane da uživaju u večeri ispunjenoj smehom i dobrom atmosferom, u ambijentu dvorišta Kurije.

Predstava je deo programa „Kikindskog leta“, koje i ove godine donosi niz kulturnih, muzičkih i zabavnih sadržaja za sve generacije tokom avgusta.

ognjena-marija-2026-(6)

Svetom liturgijom, rezanjem kolača, osveštanjem bosiljka i vode, kod crkvice na Vodicama , Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici obeležili su stradanje Svete Marine ili Ognjene Marije, kako je još naš narod zove. Na Vodicama je 1865.godine podignuta crkvica posvećena svetiteljki Marini, a svake godine na ovom mestu okupi se veliki broj posetilaca iz Kikinde i okolnih mesta.

Dunja Gavrančić napominje da je drugi put došla na Vodice:

-Služba je posebno lepa na ovaj dan. Na ovom mestu oseti se poseban mir.

Sugrađanka Slavica veruje da je mesto oko crkvice sveto:

-Kad god mogu dođem ovde. Voda je lekovita u to sam sigurna. Nedavno sam bila i na Kosovu u posetu manastirima. Nisam videla lepše svetinje i nisam prisustvovala lepšoj liturgiji.

I Olga Martinov poseti Vodice za Ognjenu Mariju kada god je u prilici:

-Došla sam sa sestrom i prijateljicom i srećne smo što smo ovde gde je uvek lepo i vlada posebna atmosfera. I mladima govorim da dođu i posede ovde, zapale sveću i odmore se od svakodnevnih briga.

Ove godine četiri porodice prihvatile su se da budu kumovi slave i to Rade Petrović, Branislave Katai, Anđelije Pjevalice i Milan i Ivana Pašić.

-Kumstvo smo prihvatili jer verujemo da je ovo mesto sveto – navodi Milan Pašić. – Ćerka je rođena baš na Ognjenu Mariju i puni sedam godina, te smo želeli i da na ovaj način obeležimo radost njenog rođenja.

Kako je, po predanju voda koja postoji na ovom mestu lekovita, strpljivo se čekalo u redu kako bi se odnela kući i svakodnevno po malo pila. Prema legendi, izvor lekovite vode otkrio je slučajno pastir koji se tu umio, a imao je rane po telu i nogama. Nakon što je i prenoćio na ovom mestu, rane su nestale, a narod je počeo ovde da pronalazi lek za kožu i oči.

 

Protojerej otac Boban Petrović, starešina hrama Svetih Kozme i Damjana podsetio je da se na ovom mestu ne okupljaju samo pravoslavci, nego i ljudi drugih veroispovesti.

– Voda koju imamo ovde je zdrava i lekovita, što nam je podario Bog. Narod se u velikom broju okupio na Svetoj liturgiji. Ovo mesto je sveto i na nama je da ulažemo u njega. Ove godine okrečili smo crkvicu, a ono što nas očekuje je da uredimo i njenu unutrašnjost. U planu je i zamena krova na kućici koja je namenjena za čuvara. Prenosimo tradiciju ovog mesta mlađima, ali se moramo potruditi da im ostavimo objekat u što boljem stanju – kazao je protojerej Petrović.

Za Ognjenu Mariju svake godine na Vodice dolaze i sugrađanke koje slave imendan. Mnoge od njih umese kolač koji se osvešta, a nakon liturgije podele ga posetiocima.

U crkvenom kalendaru Sveta mučenica Marina jedan je od najpoštovanijih ženskih praznika.Veruje se da je grmljavina na Ognjenu Mariju loš znak. To može da znači da je pred nama teška i sušna godina, a stariji tvrde da grmljavina ukazuje na bolest i siromaštvo. Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine „gori nebo i zemlja“, ne rade nikakvi poslovi, kako u kući, tako i u polju. Takođe se veruje da se na Ognjenu Mariju ne valja kupati u „velikim vodama“, jer su brojni slučajevi utapanja baš na ovaj dan.

A.Đ.

struja-2

Usled planiranih radova na električnoj mreži sutra, 31. jula, bez struje će od 10 do 12 časova  stanovnici ulica Nikole Tesle od Jugovićeve do Vojvode Putnika i Braće Laković od Nikole Tesle do Jovana Popovića

 

AKCIJA-SAOBRACAJ-(5)

Od danas, 30. jula do 2. avgusta sprovodi se Centralna akcija pojačane kontrole saobraćaja usmerena na otkrivanje prekršaja upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, nepropisinog prevoza dece i drugih prekršaja kojima se ugrožava bezbednost učesnika u saobraćaju.

Apeluje se na sve učesnike u saobraćaju da dosledno poštuju saobraćajne propise, ne upravljaju vozilom pod dejstvom alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci koje negativno utiču na opažanje i preduzimanje radnji, poštuju ograničenja brzine, koriste sigurnosni pojas, Prevoze decu na propisan način, uz upotrebu bezbednosnog sedišta ili podmetača, u skladu sa visinom deteta, na način kako je predvideo proizvođač vozila.

Tokom prethodnog dana na putevima u Republici Srbiji dogodilo se 96 saobraćajnih nezgoda u kojima nema poginulih, a povređeno je 50 lica.