Град

macak-crnjanski-1

U dvorištu Srednje stručne škole „Miloš Crnjanski“ već godinama živi jedan neobičan „stanovnik“ – mačka koju svi znaju pod imenom Crnjanski. Iako formalno nije deo nastavnog kadra, ova crna lepotica postala je nešto mnogo više – prava školska maskota i tihi svedok svakodnevice učenika.

Kako priča Minja Balint, učenica druge godine smera arhitektonski tehničar, ime je nastalo spontano, ali sasvim logično.

– Naš razredni starešina Vanja Tomašev se dosetio imena. Mačka je crne boje, a škola nosi ime Miloša Crnjanskog, pa je to nekako bilo savršeno. To je mačka, ali u ulozi mačora – kroz osmeh objašnjava Minja.

Iako niko sa sigurnošću ne zna kada se tačno pojavila, jedno je izvesno – Crnjanski je tu već godinama.

– Kad sam ja došla u prvi razred, ona me je već „dočekala“. Sada sam druga godina i ona je svakog dana tu. Sigurno je već tri-četiri godine u školi – kaže učenica.

Njeno prisustvo učenici su brzo prihvatili, a vremenom su je i zavoleli. Iako nije preterano naklonjena maženju i uglavnom „gleda svoja posla“, Crnjanski zna kada je vreme za druženje.

– Najčešće nam prilazi za vreme velikog odmora, kad želi da joj damo nešto da jede – priča Minja.

Dane provodi u školskom dvorištu, ne napuštajući svoj „teren“. Retko ulazi unutra, i to uglavnom na poziv učenika. Jedan takav trenutak ostao je posebno upamćen.

– Uneli smo je jednom na novogodišnju radionicu. Svi su je mazili, hranili, pravili smo joj mašnice… bilo je baš lepo – priseća se Minja.

Briga o ovoj neobičnoj „učenici“ podeljena je među svima. Nema jednog zaduženog, ali zato ima mnogo dobrih namera.

– Ponekad joj dajemo granule, a često delimo sa njom i užinu – dodaje ona.

Vremenom, Crnjanski je postao više od slučajnog gosta – danas je, kako učenici kažu, i nezvanično maskota škole. Njeno prisustvo unosi posebnu toplinu u školske dane i podseća na važnost brige i empatije.

– Meni je jako draga jer je stalno tu. Obraduje me kad je vidim. Drago mi je što su je svi prihvatili – iskreno kaže Minja.

Sudeći po svemu, Crnjanski će još dugo ostati deo školskog života, tihi saputnik generacija koje dolaze. Jer, ne uče se sve lekcije iz udžbenika – neke se nauče upravo u školskom dvorištu, uz jednu crnu mačku koja je pronašla svoj dom.

T. D.

 

kuvari-bazar

Ekonomsko-trgovinska škola obeležiće Dan škole u petak, bogatim i raznovrsnim programom koji spaja humanost, obrazovanje i sport. U okviru obeležavanja, biće nastavljene humanitarne aktivnosti započete koncertom „Svi za jednu mamu“. Ovog puta, prikupljena sredstva namenjena su Hani Dokić, za nabavku neophodnih kolica. Program će biti održan u dvorištu OŠ „Vuk Karadžić“ od 11.30 do 14.15 časova.

-Učenici obrazovnih profila konobara i kuvara pripremaće kolače, limunadu i zdravu hranu, koja će se prodavati, a sav prihod biće usmeren za pomoć Hani. Humanitarni deo programa biće upotpunjen sportskim sadržajem – turnirom u fudbalu, u kojem će učenici igrati međusobno, dok će pobednička ekipa odmeriti snage sa timom profesora. Profesorski tim činiće nastavnici iz OŠ „Vuk Karadžić“, Gimnazije „Dušan Vasiljev“ i ETŠ – saznajemo od direktora ekonomsko – trgovinske škole, Roberta Vunjaka.

Istog dana, u jutarnjim časovima, od 9 sati, u prostorijama škole u Ulici vojvode Putnika 2, biće organizovana i debata za srednjoškolce, na kojoj učestvuju učenici ETŠ i Tehničke škole. Tema debate biće razvoj kritičkog mišljenja, kulture dijaloga i javnog nastupa, kroz aktuelna pitanja poput značaja formalnog i neformalnog obrazovanja, granica slobode govora i uticaja veštačke inteligencije na savremenog čoveka.

Organizatori pozivaju sve sugrađane da se pridruže i podrže ovu manifestaciju, koja osim proslave Dana škole nosi i snažnu poruku solidarnosti i zajedništva.

T. D.

miting-podrdke-srbija-sa-kim-ispred-livnice

Na predlog Dragana Ristića, dugogodišnjeg fotoreportera nekadašnje „Komune”, Istorijski arhiv Kikinda pristupio je digitalizaciji negativa foto-dokumentacije ovog lista, koju je Ristić prilježno sačuvao.

S obzirom da se radi o zahtevnom i minucioznom projektu, Arhiv je aplicirao i dobio sredstva od Ministarstva kulture Republike Srbije, tako da je već realizovan prvi deo ovog obimnog projekta.

– Za sada je obrađeno i digitalizovano oko 1.200 fotografija koje u najvećoj meri prikazuju vreme s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina dvadesetog veka, kaže v. d. direktora Istorijskog arhiva Katarina Kovačević Janković.

Otvaranje vrtića u Sajanu

– Mogu se videti različite oblasti delovanja ljudi našeg kraja. Ujedno, to je i presek društvenog stanja onog vremena. Ova digitalizacija negativa je dragocen istorijski izvor i predstavlja uvid u političku, privrednu, kulturnu i sportsku istoriju Kikinde poslednjih godina 20 veka- navodi naša sagovornica, dodajući da su dosad presnimljene i postavljene na internet stranicu Arhiva neke od najupečatljivijih fotografija, a prevashodni cilj ovog poduhvata je istorijsko-dokumentarni.

Smotra akcijaša 1989. godine

– U realizaciji ovog projekta imamo i svesrdnu podršku Grada i verujem da će ovo biti zanimljivo mnogim našim sugrađanima, a pogotovo starijim meštanima. Tu se, recimo, mogu videti Zborovi samoupravljača i druge danas zaboravljene društvene aktivnosti koje su imali ljudi onog vremena. Zanimljivo je bilo prepoznati ljude na slikama. Neke aktere smo lako prepoznali na fotografijama, dok su neki za sada ostali anonimni, pa svi koji se eventualno prepoznaju, mogu slobodno da nam se jave, kako bismo imali što obuhvatniju dokumentaciju. „Komuna” je bila i ostala prepoznatljiv brend našeg grada.

Izlazila je u kontinuitetu od 1962. skoro 40 godina i ovo je odličan istorijski osvrt na vremena koja su za nama. Ovako značajna fototeka, nije samo dragocena za naš Arhiv, nego i za širu zajednicu. Za sada je deo digitalizovanog materijala objavljen na našem sajtu- kaže Kovačević Janković dodajući da je u narednim koracima predviđeno da se nastavi sa digitalizacijom i novijeg perioda. Arhiv je već aplicirao kod Ministarstva za nastavak projekta, pa se uskoro očekuje pozitivan odgovor i nastavak digitalizacije. Kad se to bude dogodilo, moguća je, navodi direktorka Arhiva, i fizička postavka najupečatljivijih fotografija.

JOŠ 50.000 FOTOGRAFIJA

Uvidom u sajt Arhiva, uviđamo da su fotografije pregledne, složene po različitim oblastima ljudskog delovanja i lako pretražive.

– Naš prevashodni cilj je bio da ono što prikažemo bude što objektivniji presek ondašnjeg života našeg grada- zaključuje Katarina Kovačević Janković.

Inicijator ovog projekta i dugogodišnji fotoreporter „Komune”, Dragan Ristić, seća se i pojedinih okolnosti koje su obeležile vreme obuhvaćeno digitalizacijom.

– Ovaj projekat se odnosi na period od 1988. do 2002. i obuhvata vreme kad sam bio fotoreporter „Komune”. Sačuvao sam bogatu zbirku negativa i poželeo sam da to podelim s javnošću. Zahvalan sam Vladimiru Sretenoviću koji je presnimavao negative koje sam ustupio, a posebno Istorijskom arhivu koji je imao sluha za ovu moju inicijativu- ističe Ristić, konstatujući da je ukupan broj negativa koji još čekaju na digitalizaciju blizu 1.500. Svaki sa po 36 snimaka, daje ukupno brojku veću od 50.000 fotografija, ali, uveren je Ristić, da će Ministarstvo kulture, s obzirom na to da je prvi deo ovog obimnog posla urađen vrlo profesionalno, i ovog puta izaći u susret, kako bi nastavili sa ovim značajnim projektom.

Štrajk u „Trikotaži”

POŽAR UNIŠTIO DEO SLIKA

– Inače, kad se setim tog vremena, moj prethodnik u „Komuni“ Hrvoje Radovanović je takođe imao veoma bogatu fototeku. U tadašnjoj staroj zgradi „Komune” nisu postojali uslovi za čuvanje negativa, pa je dokumentacija čuvana kod Radovanovića u stanu. Jednom prilikom je izbio požar kod njega i skoro celokupna njegova fototeka, ali i deo moje je izgorela. Srećom, kasnije, u novoj zgradi redakcije bili su dobri uslovi za čuvanje. To je već bila 1988. godina i ta godina je prva obuhvaćena ovom digitalizacijom- kaže Ristić.

N. Savić

 

 

 

mosti-cara-lazara-(1)

Hram Svetog cara Lazara postao je bogatiji za čestice moštiju Svetog kneza Lazara i prepodobne Jelene Florovske. Kako ističe sveštenik Srđan Vučanović neizmeran je značaj svetih ostataka za samu crkvu, vernike Nakovo, Kikindu, pa i Banat.

-Mnoge crkve ne mogu da se pohvale da u svom hram, uz blagoslov Božiji i vernog naroda, imaju mošti svetaca. Posebno jer se radi o moštima svetitelja kojem je hram i posvećen. Doneo ih je arhijerejski namesnik  protojerej Boban Petrović, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana.

Otac Srđan Vučanović očekuje da će se, od sada, u crkvi sakupljati svi hrišćani jer mošti ostaju u nakovačkoj crkvi.

-U nedelju, kada su mošti stigle, kroz crkvu je prošlo oko 400 ljudi i to ne samo iz Nakova i Kikinde, nego i iz okolnih mesta. Čitali smo i čitaćemo i ubuduće molitvu za zdravlje, molitve za nerotkinje da zatrudne, kao i za one u kolicima da prohodaju, molićemo se nad moštima i celivati ih – napomenuo je naš sagovornik.

Mošti se nalaze u ćivotu, u oltaru i iznosiće se u središnji deo hrama tokom ili pred kraj službe da bi vernici koji dođu mogli da pomole nad njima.  Mošti se mogu celivati i nad njima može da se pročita molitva kada je služba u crkvi.

-Za mene je, kao sveštenika i starešinu hrama, najveća radost kada vidim punu crkvu. Radost kada su stigle mošti i tokom Litije oko hrama ne može da se meri ni sa čim – zaključio je otac Srđan.

Služba u crkvi Svetog cara Lazara je svake nedelje od 9 časova, kao i svake subote, van posta, a sredom je akatist Svetom Nektariju. U hramu u Nakovu potrebno je završiti freskopisanje, u oltaru je neophodno postaviti klupe, a želja je i da se do kraja leta postavi staza od behatona oko crkve, kao i da se oko svetinje postavi nova gvozdena ograda.

Čestice moštiju Svetog kneza Lazara služe za duhovno ukrepljenje, molitveno poštovanje, celivanje i blagoslov vernicima. One predstavljaju fizičku prisutnost svetitelja i čuvaju kult kosovskog mučenika, podsećaju na odanost veri i otadžbini, te imaju apotropejsku (zaštitničku) ulogu u pravoslavnoj tradiciji.

Hrišćani veruju da su se kod moštiju prepodobne Jelene Florovske događala mnoga isceljenja.

A.Đ.

tucanijada

Na prepunom trgu u Mokrinu, uz smeh, navijanje i neizvesne duele, održano je danas 36. Svetsko prvenstvo u tucanju farbanim vaskršnjim jajima, manifestacija koja iz godine u godinu potvrđuje status jednog od najprepoznatljivijih običaja ovog kraja.

U obe konkurencije viđena je velika borba, ali i iznenađenja. U juniorskoj kategoriji titulu je osvojio osmogodišnji Dušan Terzić iz Mokrina, učenik Osnovne škole „Vasa Stajić“, kojem je ovo bilo prvo učešće – i odmah pobedničko.

– Prvi put učestvujem. U traženju pobedničkog jajeta mi je pomogao tata. Celu zimu smo tražili jaje, mnogo smo ih pregledali. Čestitam Uskrs svima! – rekao je mali šampion.

Do pobede je došao nakon što je u polufinalu savladao Ivana Terzića, dok je u finalu bio bolji od Georgija Malenčića, koji je zauzeo drugo mesto. Treće mesto pripalo je Ivanu Terziću.

U seniorskoj konkurenciji slavila je Ivana Prodanović, kojoj ovo nije prva titula – pobednički pehar osvajala je i kao dete, ali i 2022. godine.

– Biti svetski šampion je prelep, neopisiv osećaj. Imala sam tremu, najviše sam se plašila Ive Dilbera jer me je ranije pobedio. Odabrati jaje bilo je teško, tata mi je pomogao, kao i njegov prijatelj Žiga. Pobedničko jaje smo tražili od januara – kaže Prodanovićeva.

U finalu je bila bolja od Milivoja Radojčina, dok je treće mesto zauzeo Ivan Dilber.

Da iza pobede ne stoji slučajnost, potvrđuje i predsednik takmičarske komisije Živica Terzić, koji ističe da su iskustvo i priprema ključni.

– Uvek pobedi onaj ko zaista ima tvrdo jaje i ko se time bavi intenzivno. Ne možete uzeti bilo koje jaje i doći na takmičenje. Ako želite da uđete u završnicu, morate pažljivo da birate – naglasio je Terzić, dodajući da su ove godine, osim domaćih takmičara, učestvovali i gosti iz Centralne Bosne, Republike Srpske, Švedske i Kanade.

Pehare za drugo i treće mesto uručio je predsednik Saveta Mesne zajednice Mokrin Goran Ristić, dok je pobednici nagradu i pehar predao gradonačelnik Kikinde Mladen Bogdan.

Organizatori manifestacije su Mesna zajednica Mokrin i Udruženje „Čuvarkuća“, uz podršku Pokrajinske vlade i Grada Kikinde.

T. D.

IMG-20260412-093413

Najradosniji hrišćanski praznik, Vaskrs, u Kikindi je obeležen svečanom liturgijom koja je okupila veliki broj vernika, potvrđujući snagu vere, zajedništva i duhovne obnove. Hram je bio ispunjen do poslednjeg mesta, a praznična atmosfera prožeta molitvom, pesmom i dubokim osećajem zajedništva.

Tokom bogosluženja pročitana je Vaskršnja poslanica patrijarha srpskog, koja je vernicima uputila snažnu duhovnu poruku u vremenu punim izazova. U njoj se ističe da reči Jevanđelja nisu samo apstraktne misli, već žive istine koje se ispunjavaju u svakodnevnom životu. Posebno je naglašeno da, uprkos nemirima i stradanjima u svetu, iz praznog Hristovog groba odjekuje ohrabrujući poziv: „Ne bojte se“.

Jerej Nikola Mišković istakao je da je ovogodišnja liturgija jedna od najposećenijih u poslednjih dvadeset godina.

-Danas smo se okupili u ogromnom broju, sa oko 600 pričasnika. To je pokazatelj da je vaskrsli Gospod Isus Hristos uvek tu da nas sabere i ujedini. Svim sugrađanima želimo da praznik provedu u miru, zdravlju i radosti, sa svojim najmilijima.

Vaskrs, kao praznik pobede života nad smrću, i ove godine je potvrdio svoje mesto u srcima vernika. Poruke nade, ljubavi i zajedništva bile su u središtu prazničnog okupljanja, a poseban značaj dat je porodici i duhovnom jedinstvu.

Gradonačelnik Mladen Bogdan čestitao je praznik svim vernicima, ističući važnost mira i sloge u današnjem vremenu.

-Vaskrs je praznik koji nas podseća da je život pobedio smrt. Naši hramovi su puni, što pokazuje koliko je ljudima potrebno jedinstvo i okupljanje oko vrednosti koje su nas održale kroz vekove. Neka ovaj praznik donese mir i ljubav u svaku porodicu – poručio je Bogdan.

Svečana liturgija završena je tradicionalnim pozdravom koji je odjekivao među okupljenima:

Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse!

Nakon liturgije, deca iz pozorištanceta Lane, podelili su slatkiše i jaja vernicima.

T. D.

 

Boban-Petrovic

Povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika, Vaskrsa, pravoslavnim vernicima obratio se sveštenik otac Boban Petrović, uputivši snažnu poruku jedinstva, vere i ljubavi.

-Čestitajući našim pravoslavnim vernicima Vaskrsenje Hristovo, molim se Bogu da u ovom vremenu podela, kada se delimo na ove i na one, pronađemo snagu da se ujedinimo oko vaskrslog Hrista. Kao što kaže apostol Hristov: nema više Grka ni Jevrejina, nema više roba ni slobodnjaka, nema više muško ni žensko – svi smo jedno u Isusu Hristu – poručio je otac Boban.

On je istakao da upravo ta poruka i danas treba da bude u srcu svakog vernika – da nas Hristovo vaskrsenje okuplja u hrišćanskom životu, vrlinama i ljubavi.

-Hristolika ljubav podrazumeva žrtvu, odgovornost, pa i stradanje. Hristos nije stradao radi sebe, niti zbog svojih grehova, već zbog naših. Upravo po tom primeru i mi treba da živimo – da budemo spremni da ponekad podnesemo žrtvu za svoje bližnje. Tek tada možemo razumeti punoću hrišćanske vere i života – naglasio je on.

Na kraju, otac Boban Petrović uputio je prazničnu čestitku svima koji slave:

-Srećan Vaskrs svima koji praznuju!

T. D.

penzioneri-tuzla

Sedam dana druženja, nova prijateljstva, ali i – nove ljubavi. Tako bi se u najkraćem moglo opisati putovanje koje je za svoje članove organizovala Sindikalna organizacija penzionera Kikinde, Čoke i Novog Kneževca.

Oko 70 penzionera boravilo je u sportsko-rekreativnom centru „Ajdinovići“, između Sarajeva i Tuzle, gde su, kako kažu, uživali u prirodi, svežem vazduhu i – pre svega – međusobnom druženju.

– Cilj nam je bio da udovoljimo našem članstvu. Najvažnije je da se ljudi sretnu, razgovaraju i druže – ističe predsednik Radovan Subin.

Poseban značaj ovom putovanju dao je susret sa penzionerima iz Tuzle, sa kojima je dogovorena buduća saradnja. Razmenjene su ideje, planovi i pozivi za uzvratne posete – Tuzla će doći u Kikindu, a Kikinđani će ponovo biti gosti na čuvenim slanim jezerima.

Tokom boravka, učesnici su obišli grad, znamenitosti i uživali u srdačnom gostoprimstvu domaćina.

– Pevali smo, družili se, širili prijateljstvo. Ljudi su topli i otvoreni, zaista smo se povezali – kaže Subin.

Putovanje je donelo i iznenađenja – od snega „do kolena“ po dolasku, do sunčanih dana na kraju boravka.

Ali ono što će mnogi najduže pamtiti jesu – emocije.

– Dešavale su se i nove ljubavi. Ljudi koji su bili usamljeni, sada više nisu – dodaje Subin.

Inače, ova organizacija danas broji oko 9.500 članova i redovno organizuje aktivnosti – od izleta do krstarenja. Već sredinom aprila planira se novo druženje na Avali, a u junu i krstarenje Tisom uz tamburaše.

Interesovanje ne jenjava – kako kažu, već u povratku sa putovanja u autobusu postavlja se isto pitanje: „Kad je sledeće?“ .

T. D.

 

farbanje-spomenika-jajetu-4

U duhu Velikog petka i u susret najradosnijem hrišćanskom prazniku, meštani Mokrina i ove godine su ulepšali ulaz u selo – oslikavanjem prepoznatljivog spomenika jajetu, simbola tradicije i identiteta ovog mesta.

Kao deo 36. Vaskršnjih svečanosti, u jutarnjim časovima organizovana je akcija farbanja spomenika, u kojoj su učestvovali najmlađi članovi Kulturno-umetničkog društva „Mokrin“, uz podršku samostalnog umetnika Miloša Srbljina. Pre samog oslikavanja, deca su, zajedno sa umetnikom, očistila i pripremila površinu spomenika, pokazujući da zajedništvo i briga o svom mestu počinju od malih, ali značajnih koraka.

Kako ističu iz KUD-a, cilj ove aktivnosti nije samo očuvanje tradicije, već i podsticanje dece da budu aktivni članovi zajednice.

-Želimo da deca osete da pripadnost KUD-u ne znači samo dolazak na probe, već i učešće u životu sela i doprinos zajednici. Važno je da znaju da su uradili nešto značajno – poručio je predsednik upravnog odbora Radoslav Pribiš.

Ove godine, gornji deo spomenika obojen je u tradicionalnu crvenu boju, dok je donji ostao u prepoznatljivoj plavoj, sa natpisom „Mokrin, dobrodošli“, koji goste dočekuje već na samom ulazu u selo.

Lepo vreme i dobro raspoloženje doprineli su da sve protekne u najboljem redu, a najmlađi učesnici nisu krili zadovoljstvo što su dali svoj pečat jednoj ovako lepoj i značajnoj manifestaciji.

Inače, kulturno-umetničko društvo „Mokrin“ broji oko 180 članova, raspoređenih u šest folklornih sekcija, od najmlađih do najstarijih – što svedoči o snazi zajedništva i očuvanju kulturnog nasleđa. U okviru Vaskršnjih svečanosti, već u ponedeljak u 19 časova u Domu kulture biće održan i tradicionalni uskršnji koncert, na kojem će se predstaviti članovi svih generacija.

T. D.

farbanje-jaja-mokrin

U duhu predstojećeg najradosnijeg hrišćanskog praznika, članice Udruženja žena „Mokrin“ i ove godine su pokazale kako se tradicija neguje srcem – uz druženje, posvećenost i radost zajedništva. Povodom 36. Uskršnjih svečanosti u Mokrinu, vredne domaćice okupile su se kako bi ofarbale jaja za potrebe Mesne zajednice.

Kako ističe Zorica Despotov iz Udruženja, ove godine ofarbano je čak 200 jaja, i to na tradicionalan način – u lukovini, ali i u crvenoj boji, uz ukrašavanje travčicama i gumicama koje daju prepoznatljive, prirodne šare. U ovoj lepoj aktivnosti učestvovalo je desetak žena, a posebnu radost donela je i gošća iz Novog Sada.

-To je devojčica poreklom iz Mokrina, Nikita Popov, učenica četvrtog razreda, koja je došla da se druži, nauči običaje i pomogne nam u farbanju – navela je Despotov.

Iz Udruženja upućuju i prazničnu poruku:

-Želimo svim ljudima dobre volje i vernicima pravoslavne veroispovesti srećne uskršnje praznike, da se druže, da zaborave sve probleme i da na miru proslave Uskrs.

Udruženje žena „Mokrin“ trenutno broji 18 aktivnih članica, a planovi za budućnost su jasni – nastavak druženja, širenje članstva i, pre svega, očuvanje bogatih narodnih običaja koji čine važan deo kulturnog identiteta ovog kraja.

T. D.