Град

zorica-despotov-biblioteka-(2)

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ obeležen je Međunarodni dan dečje knjige, 2. april i 220 godina od rođenja Hansa Kristijana Andersena. Zajedno sa pesnikinjom za decu Zoricom
Despotov osnovci škole „Jovan Popović“ razgovarali su o čaroliji knjiga.

-Sa decom sam pričala o tome koje bajke čitaju, da li uopšte čitaju, šta im sviđa, šta su naučili iz bajki. Bajke su suština života i važne su u odrastanju svakog deteta. Uče nas da razlikujemo dobro od zlog i daje nam nadu da dobro uvek pobeđuje. Moja omiljena bajka je „Uspavana lepotica“, mada su sve sjajne – istakla je Zorica Despotov.

Ovaj dan slavi ljubav prema čitanju i podstiče decu da otkriju svet mašte kroz pisanu reč, navela je v.d. direktorica Narodne biblioteke Dunja Brkin Trifunović.

-Želja nam je da širimo kulturu i ljubav prema knjizi, da pokažemo da je ona jednako zanimljiva, a korisnija je mnogo od telefona i modernih tehnologija. Trudimo se da obeležimo sve važne datume i da podsetimo na sve važne pisce koji su oblikovali svet i književnost do danas. Trudimo se da podstičemo ljubav prema čitanju, knjizi, biblioteci i razvijanje pismenosti – dodala je Brkin Trifunović.

Iz Biblioteke podsećaju da je ova godina u znaku jubileja, 180 godina od osnivanja, te će i programi biti usmereni na značajnu godišnjicu.

A.Đ.

jezero-svlacionice-(4)

Kompletna rekonstrukcija svlačionica za dvoranske sportove u Kulturno-sportskom centru „Jezero“ je u samom finišu. U to su se uverili Mladen Bogdan, gradonačelnik i Aleksandar Aćimov, član Gradskog veća za sport i omladinu koji su u pratnji v.d. direktora Marka Rakina posetili „Jezero“.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Kikindski portal (@portalkikindski)

-Po završetku posla svlačionice će biti moderne i po standardima i sigurno će doprineti kvalitetnijem bavljenju sportom svima koji koriste halu Kulturno – sportskog centra. Osim naših sportista tu su i gostujući koji dolaze na razne sportske turnire i utakmice – istakao je gradonačelnik Bogdan.

Temeljna rekonstrukcija prva je ovakve vrste od kada je izgrađen objekat.

-Važno je bilo da se svlačionice adaptiraju, prvenstveno zbog sportista koji treniraju u našim klubovima, ali će nam ova investicija omogućiti da možemo da se kandidujemo za ozbiljna takmičenja. Sada će i ovaj prostor biti uređen po najmodernijim standardima. U razgovoru sa izvođačem radova saznali smo da će posao vrlo brzo biti završen – naveo je Mladen Bogdan.

Sredstva je obezbedila Pokrajinska vlada.

-Investicija je vredna nešto više od 11 miliona dinara. Hvala našim partnerima u Pokrajini, ali i u Republici koji nas podržavaju i pomažu nam da unapredimo sve segmente života u gradu.

Rekonstrukcijom su obuhvaćene tri svlačionice. Radovi podrazumevaju postavljanje novih pločica, sanitarije i PVC stolarije.

A.Đ.

smeh

Danas, 1. aprila, obeležava se Svetski dan šale. Na ovaj dan ljudi se tradicionalno šale jedni drugima i zabavljaju smišljanjem bezopasnih smicalica i objavljivanjem lažnih novosti.

Najranija povezanost između 1. aprila i smišljanja šala javlja se u Čoserovim Kanterberijskim pričama iz 1392. godine.

Po jednoj verziji, 1. april kao Dan šale nastao je kada je u 16. veku pomeren dan Nove godine sa 25. marta na 1. januar.

Do tada se u mnogim evropskim gradovima Nova godina obeležavala 25. marta, a slavlje je trajalo sedam dana, odnosno do 1. aprila.

Prema tom tumačenju, oni koji su prihvatili novi datum kao dan Nove godine zbijali su šale sa onima koji su ga i dalje obeležavali do 1. aprila.

U 18. veku se za ovaj dan smatralo da vodi poreklo još od biblijske ličnosti Noja.

Prema članku iz jednih engleskih novina objavljenom 1789. godine, tog datuma je Noje prvi put poslao golubicu, prerano.

Panorama, televizijska emisija na Bi-Bi-Siju, 1957. godine je objavila poznatu prvoaprilsku šalu o tome kako Švajcarci vrše berbu špageta sa drveta, kada se veliki broj gledalaca se javljao redakciji kako bi saznali kako mogu sami da uzgajaju svoje špagete.

Burger king je 1998. godine u SAD objavio reklamu o hamburgerima za levoruke, koji su napravljeni tako da im sadržaj curi s desne strane.

Gardijan je u dodatku 1977. godine objavio članak koji je pohvalno pisao o izmišljenom odmaralištu i njegova dva ostrva Aperkejs i Louerkejs, glavnom gradu Bodoni i o njegovom vođi General Piku.

Zainteresovani čitaoci su bili razočarani kada su saznali da su sva mesta izmišljena, a da su njihova imena uzeta kao termini iz tipografije.

Neki događaji koji su se zaista dešavali 1. aprila, često su prihvatani sa nevericom, kao kada je Iran 1979. godine proglasio 1. april Danom republike, a do danas mnogi ne veruju da je to stvarni praznik.

U danskom gradu Albertslundu 2009. godine je jedna škola zamalo izgorela do temelja jer vatrogasci nisu verovali da su prva dva poziva bila prava.

dobrovoljni davaoci

Na jučerašnju akciju dobrovoljnog davanja krvi Crvenog krsta i Zavoda za transfuziju krvi Vojvodine došla su 63 potencijalna davaoca od kojih je 58 i dalo dragocenu tečnost. Među njima je bilo 14 žena, a četiri sugrađanina krv je darivalo prvi put.

Priliku za ovaj humani čin Kikinđani će ponovo imati u utorak, 15. i u ponedeljak, 28. aprila.

biblioteka

Mesna biblioteka u Bašaidu će sutra, 1. aprila u 10 sati biti prepuna smeha i zabave na tradicionalnoj „Aprilijadi“. Program obuhvata maskenbal za prvake, književni kutak sa preporukama najduhovitijih knjiga, zid smeha sa šaljivim porukama i vesele poruke
prijateljstva na balonima.

Mališane očekuje i veseli kviz, a najbolji vic ili šala doneće titulu „Smehotvorca“.

Već narednog dana , 2. aprila Narodna biblioteka „Jovan Popović“ obeležiće Međunarodni dan dečje knjige. U 10 časova uz gostovaće pesnikinje za decu Zorice Despotov.

Mališani će imati priliku da uživaju u druženju sa autorkom, upoznaju njene stihove i razgovaraju o čaroliji knjiga. Ovaj dan slavi ljubav prema nčitanju i podstiče decu da otkriju svet mašte kroz pisanu reč.

 

mladen-bogdan-7

Potresne slike iz Prijedora, nakon katastrofalnih poplava, obilaze region.

“Prijedor i njegovi građani prolaze kroz velika iskušenja, ali znamo da je snaga jednog grada u njegovim ljudima. Voda može uzeti mnogo, ali ne može odneti hrabrost, odlučnost i duh zajedništva. U ovim teškim trenucima, Kikinda stoji uz vas – ne samo rečima. Znamo da će Prijedor ustati, kao što je i ranije ustajao, snažan i nepokolebljiv. Svaka kap znoja uložena u obnovu, svaka pružena ruka pomoći, svako ohrabrujuće slovo – to su temelji na kojima će se grad ponovo uzdići. Budite jaki, jer niste sami”- poručio je gradonačelnik Mladen Bogdan u pismu podrške ovom bratskom gradu u Republici Srpskoj.

Aljona-(7)

Aljona Ščetinina je iz Sibira, iz Kemerova – grada sa više od pola miliona stanovnika, smeštenog oko 300 kilometara – tu, pored, po ruskim relacijama – od Novosibirska. U Kikindu je prvi put stigla pre šest godina, sa sinom Nikolom, i to – zbog ljubavi. Odlično priča srpski, kaže da je Kikinđanka i da odavde ne planira nikuda da ide.

Pre toga nikada nije bila u Srbiji, a najviše ju je iznenadilo što, kaže, nema zime.

– Kada sam ovde videla mraz prvi put, poslala sam fotografiju sestri, a ona mi je odgovorila: „Pa, to je samo inje, to nije zima!“ Temperatura se ovde drukčije oseća. Prve moje zime u Kikindi bilo je minus deset, gledala sam potpuno umotane ljude, samo su im oči virile, a ja sam bila u tankoj jakni, bez kape. Ali, sada sam se već navikla na topliju klimu i, kada odem u Rusiju, jako mi je hladno – priča Aljona.

Ljudi su, kaže, srdačniji i više se okupljaju nego u njenoj domovini.

– Iako smo sličnog mentaliteta, postoje razlike. Ljudi se ovde više druže i spremni su da pomognu jedni drugima. Takođe, odrasli brzo uspostavljaju kontakt sa decom svojih prijatelja i poznanika – u Rusiji je distanca mnogo veća – objašnjava Aljona i dodaje da je primetila da muškarci ovde očekuju više poslušnosti od žene i dece nego što je to uobičajeno u Rusiji.

Nikola, koji je ovde stigao kao učenik prvog razreda, brzo se uklopio. Posebno mu je lako išla matematika, jer je u Rusiji taj predmet obimniji, kaže Aljona.

– Jedina stvar koja ga je začudila bilo je to što ima malo raspusta. Mi ih imamo četiri. I insistira da ga zovemo Nikola, iako mu je ime Nikolaj. Na kontrolnom se tako potpiše, a nastavnici mu samo dodaju „j“ – smeje se Aljona. – Potpuno se prilagodio.

U bioskop na -38 stepeni

Aljona u Rusiji ima dve sestre, majku i starijeg sina Maksima koji je na fakultetu. Otac joj je tragično nastradao, veoma mlad. Inače, pravo ime joj je Jelena, tako joj piše u dokumentima, ali za sve je, oduvek, Aljona. To je, kaže, bio neki kompromis između mame i tate. Inače je srednje dete, ono borbeno, a jedina poteškoća koju ima u Srbiji je to što još uvek ima status turiste. Da bi bila državljanin, objašnjava, mora prvo tri puta da dobije privremeni boravak u trajanju od po godinu dana, a potom i stalni boravak, i tek nakon toga može da aplicira za državljanstvo. Ipak, sve to je ne sprečava da se oseća kao Kikinđanka i da se, recimo, čudi ruskim turistima koji dolaze da gledaju sove.

– Jako mi se sviđa što se ovde zadržao običaj korinđanja, u Rusiji toga više nema. Moj Nikola je oduševljen, posle jednog korinđanja, dobio je toliko slatkiša da nije mogao sve da ih ponese – priča Aljona.

Uz srpsku kulturu, zavolela je i hranu, posebno burek. Primećuje i da slično pravimo roštilj, ali su ražnjići, napominje, u Rusiji marinirani i mnogo veći, a hleb ima drukčiji ukus i četvrtast je.


Mnogo voli naš pasulj koji se u Rusiji ne priprema kao glavno jelo, nego ga ima, uglavnom, u salatama. Njena majka, kaže, priprema ragu od svog mogućeg povrća u koji može da se doda pasulj umesto krompira. Dodaje da Rusi svaku supu prave sa krompirom, a imaju i supu od suvog graška sa dimljenim mesom. Od tradicionalnih jela, najviše voli soljanku – gustu čorbu sa različitim vrstama mesa, i dimljenim, kobasicama, maslinama i povrćem. Prilikom serviranja, u nju se dodaje pavlaka i parče limuna.

Aljona primećuje i da su neke stvari u Srbiji skuplje nego u Rusiji. Čak su i ruske čokolade ovde duplo skuplje, kaže. Nedostaju joj ruski ovseni keks i pržena heljda, koja se u njenom kraju priprema onako kako se ovde sprema pilav.

Vreme u Srbiji koristi i za kreativan rad. Veoma je vredna, i voli da šije i pravi lutke i ukrasne predmete, a umetničku crtu ima i Nikola. Smatra da svako ko želi da radi, može da nađe posao, gde god da je.

Aljona je, inače, pre nekoliko godina, prilikom boravka u Rusiji, ponela titulu misice Kemerovske oblasti.  Prijavila ju je drugarica, a pristala je, kaže, jer je takmičenje bilo organizovano u dobrotvorne svrhe.

Kikindu vidi kao mirno mesto koje joj izuzetno prija nakon života u velikom gradu.

– Kikinda mi se jako sviđa – mirna je, lepa i odlična za odrastanje dece. Imam mnogo prijatelja ovde.

Ljubav ju je dovela u Kikindu, a danas ne može da zamisli da odavde ode. Mir koji je pronašla za nju je neprocenjiv.

S. V. O.

disko

Tragičan požar u Severnoj Makedoniji podstakao je preduzetnike u Kikindi da provere kako se u gradu poštuju mere zaštite od požara u ugostiteljskim objektima.

Inicijativa je potekla od predsednika Opšteg udruženja preduzetnika Kikinda, Siniše Pašića i juče je održan sastanak sa Pavlom Rajkovim, načelnikom Policijske uprave Kikinda, i Zoranom Budišom, načelnikom Odeljenja za vanredne situacije. Tema je bila primena propisa definisanih Pravilnikom o tehničkim normativima za zaštitu ugostiteljskih objekata od požara.

Kako je istakao Pašić, akcenat je stavljen na primenu svih propisanih mera koje se kontrolišu inspekcijskim nadzorom.

– Hteli smo da, još jednom, pregledamo sve odredbe Pravilnika koji je na snazi od 2019. godine i kojeg se naši ugostitelji pridržavaju. Kontrolama je obuhvaćeno sve – od ispravnosti protivpožarnih aparata do evakuacionih izlaza. U ugostiteljskim objektima  u Kikindi primenjuju se propisane mere, redovno se provera ispravnosti opreme i spremni su za kontrole – poručio je Pašić.

Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu ugostiteljskih objekata od požara, između ostalog, propisuje: građevinske mere zaštite, obezbeđene i prohodne evakuacione puteve, ispravne električne instalacije, funkcionalne sisteme ventilacije, grejanja i kontrole dima, sisteme za uzbunjivanje i gašenje požara, dostupnost vatrogasnim vozilima.

Primenu propisa nadziru inspektori Ministarstva unutrašnjih poslova, a za njihovo nepoštovanje predviđene su kazne i do tri miliona dinara.

S. V. O.

(Foto: Pixabay, Kikindski portal, Goldfinger-wikipedia)

antibiotici

O nepravilnoj i često neopravdanoj upotrebi antibiotika, kao i opasnostima koje ona nosi za naš portal govorila je dr Nataša Nedeljkov Tešin, specijalista mikrobiologije sa parazitologijom, načelnica Centra za mikrobiologiju Zavoda za javno zdravlje (ZZJZ) u Kikindi.

– Antibiotici, koji se koriste u lečenju bakterijskih bolesti, sve više se koriste nepravilno, a često i neopravdano. Ova primena odnosi se kako na oralnu upotrebu, tako i na primenu antimikrobnih lekova lokalno u vidu masti, kremova, kapi i slično. Takođe, veliki broj ljudi ne koristi antibiotike na pravilan način, ne pridržavajući se uputstva lekara. Često ih koriste kraće ili duže, doze i frekvencija upotrebe često nije po instrukcijama lekara i farmaceuta.  Neophodno je da se ove navike iskorene što pre.

Kako se, u zdravstvenoj praksi, prepoznaje razlika između virusne i bakterijske infekcije i kada su antibiotici zaista potrebni?

Pre početka primene antimikrobnog leka neophodno je da lekar, po potrebi, uradi dodatne mikrobiološke i biohemijske analize, kako bi utvrdio etiološki uzrok bolesti i, na osnovu tih rezultata, odredio dalju terapiju. Antibiotici se koriste isključivo za lečenje infekcija izazvanim bakterijama, kao i kod virusnih infekcija koje su se naknadno zakomplikovale bakterijskim uzročnikom, što se naziva „bakterijska superinfekcija”. Virusne infekcije (najveći procenat infekcija je bez simptoma i znakova bolesti) leče se simptomatskom terapijom (lekovi za snižavanje temperature, protiv bolova, za lakše iskašljavanje…). Samo lekar može proceniti o kakvoj infekciji je reč.

Kako nepravilna upotreba antibiotika dovodi do razvoja antibiotske rezistencije?

Bakterije su veoma pametne kada je u pitanju preživljavanje u prisustvu antibiotika. One su sklone mutacijama koje dovode do razvoja rezistencije (otpornosti) na antibiotik. Na taj način nastaje rezistencija na jedan, dva ili više antibiotika, kada govorimo o multirezistentnim sojevima.

Koje su kratkoročne, a koje dugoročne posledice prekomernog korišćenja antibiotika po organizam?

Antibiotici, naročito ukoliko se nepravilno koriste, mogu izazvati različita neželjena dejstva – od mučnine, dijareje, osetljivosti na sunce, pa sve do oštećenja tetiva, nerava i teških alergijskih reakcija. Od rođenja deteta organizam nastanjuje veliki broj različitih mikroorganizama, naročito bakterija, što nazivamo mikrobiota. Najveći broj bakterija čini mikrobiotu creva. Korišćenjem  antibiotika mi uništavamo našu mikrobiotu ili takozvane dobre bakterije koje sprečavaju razmnožavanje patogena, utiču na formiranje imunog sistema, naročito u crevima, imaju mnoge metaboličke funkcije i tako dalje.

Koje infekcije više ne reaguju na standardne antibiotike zbog njihove prekomerne upotrebe?

Postoje mnogi bakterijski sojevi koji su otporni na dejstvo antibiotika. Takav jedan soj je bakterija Staphylococcus aureus ili MRSA. Ona je rezistentna na sve dostupne peniciline i cefalosporine, a izaziva različit spektar infekcija. Od gnojnih infekcija kože, potkožnog tkiva, oka, uha do invazivnih infekcija kao što su sepsa, meningitis …

Da li je moguće da organizam stvori takvu rezistenciju na antibiotike da oni više uopšte nemaju dejstvo?

Rezultat nekritične upotrebe antibiotika, kao i nekritična primena u bolničkim sredinama, je porast otpornosti bakterija na primenu antibiotika u terapiji. Antibiotici i drugi antimikrobni lekovi prestaju da budu efikasni, pa je infekcije teško ili nemoguće lečiti, čime se povećava rizik od širenja bolesti, razvoja teškog oblika bolesti, pa i smrti. Ova otpornost postala je alarmantna poslednjih nekoliko decenija, naročito u jugoistočnoj Evropi, gde spada i Srbija. Krajnji ishod otpornosti su smrtni slučajevi najtežih, hospitalizovanih pacijenata koji su oboleli od infekcija izazvanih otpornim mikroorganizmima i za čije lečenje više ne postoje terapijske opcije, odnosno nijedan dostupan antibiotik na našem tržištu ne može da uništi bakteriju uzročnika infekcije. Taj broj smrtnih slučajeva u celom svetu je oko pet miliona godišnje, a procena je da će do 2050. on biti 10 miliona za godinu dana, po podacima Svetske zdravstvene organizacije.

Na koji način zloupotreba antibiotika utiče na zdravlje dece i imunitet u kasnijem životu?

Upotrebom  antibiotika, uništavamo našu mikrobiotu, naročito mikrobiotu creva. Ona ima ključnu ulogu u formiranju imunog sistema dece, a da bi se obnovila nakon antibiotske terapije, potrebne su i godine. Zato se, zajedno sa antibioticima, u terapiji koriste i probiotici.

Kakva je situacija u Srbiji u pogledu svesti o pravilnoj upotrebi antibiotika? Da li se pacijenti dovoljno edukuju o tome?

Mislim da pacijentima treba više skretati pažnju o važnosti pravilne upotrebe antibiotika u toku terapije. Takođe je neophodna kontrola njihove upotrebe u poljoprivredi, stočarstvu i veterini. To je, takođe, način na koji se rezistencija među bakterijama širi.

Koje mere možemo preduzeti kao pojedinci i društvo kako bismo sprečili zloupotrebu antibiotika?

Svako od nas može dati mali doprinos. Slušanjem saveta lekara, uputstava farmaceuta, pranjem ruku i održavanjem higijene. Na taj način dajemo svoj doprinos sprečavanju nastanka bakterijske rezistencije i širenju rezistentnih sojeva bakterija u populaciji.

Srbija u vrhu zemalja po antibiotskoj rezistenciji

Uloga mikrobiološke laboratorije pri ZZJZ Kikinda je da sprovodi testiranje osetljivosti izolata na antibiotike, prema internacionalno prihvaćenim metodama, i da prati rezistenciju bakterija na njih, kaže dr Nedeljkov Tešin.

– Kada je naša zemlja u pitanju, statistika je poražavajuća. Srbija je, sa državama regiona, u vrhu zemalja po procentu rezistentnih sojeva bakterija na antibiotike. Po tom pitanju, najbolje kotirane su skandinavske zemlje, gde je i upotreba antibiotika najstrože kontrolisana – kaže dr Tešin.

S. V. O.

 

 

OIP-(11)

Učenici osnovnih i srednjih škola na teritoriji grada drugo polugodište pohađaju, najblaže
rečeno, šarenoliko. Od toga da časovi traju 45 i 30 minuta, do toga da uopšte nemaju nastavu. Od 1.070 prosvetnih radnika 130 je i dalje u totalnoj obustavi. U želji da istražimo kako se odvija nastava u svim osnovnim i srednjim školama pozvali smo svih devet seoskih i deset gradskih škola i saznali kako su radili ove nedelje.

Škola „Jovan Popović“ sa đacima radi 30 i 45 minuta, a u toku je i nadoknada propuštenih
časova. U ovoj obrazovnoj ustanovi nijednog momenta nije bilo prestanka rada i najveći deo
prosvetnog kadra radio je punu minutažu od 20. januara kada je počelo drugo polugodište.
U Osnovnoj školi „Đura Jakšić“ učitelji i nastavnici drže časove 45 i 30 minuta i više je onih koji rade uobičajeno. Započeta je i nadoknada časova koja će prema sadašnjoj dinamici biti završena do kraja meseca.

„Vuk Karadžić“ ima tri zaposlena koji časove drže 30 minuta, a svi ostali rade uobičajenih 45
minuta. Nadoknada počinje naredne nedelje i to časova za one zaposlene koji su dve nedelje u
februaru bili u totalnoj obustavi. Ove nedelje u OŠ „Feješ Klara“ većina nastavnog kadra ima časove od 45 minuta. Manji deo je u totalnoj obustavi. Pored toga započeta je i nadoknada časova koje su učenici izgubili s obzirom na to da u jednom periodu nije bilo nastave iz pojedinih predmeta i kod pojedinih učitelja.

I u „Svetom Savi“ časovi iz većine predmeta i kod učitelja su u trajanju od 45 minuta. Manji deo
nastavnika je i dalje je u totalnoj obustavi. Započeta je i nadoknada propuštenog gradiva.
Od 44 nastavnika i učitelja u OŠ „Žarko Zrenjanin“, šest je u obustavi. Radi se 30 i 45 minuta, a nadoknada nije počela s obzirom na to da u plan treba da budu uvršteni i prosvetari koji i
dalje ne drže časove.

U ruskoselskoj školi „Gligorije Popov“ časovi su 30 i 45 minuta, a pri kraju je i nadoknada
časova. U totalnoj obustavi ova škola bila je sedam dana i do 4. aprila nadoknadiće se
propušteno. Učenici škole „Ivo Lola Ribar“ u Novim Kozarcima imaju časove od 30 minuta. Nadoknada nije počela, a obustava je bila tokom jedne nedelje u februaru.

Nakovčani u školi „Petar Kočić“ od početka nedelje imaju časove u trajanju od 45 minuta.
Započeta je i nadoknada gradiva, a realizuju se i sve van nastavne i dopunske aktivnosti.
Od svih nastavnika i učitelja u OŠ „Slavko Rodić“ u Banatskom Velikom Selu dvoje drži časove 30, a ostali 45 minuta. U ovom mesecu nema nadoknade propuštenog.

U najmanjoj školi „Bratstvo-jedinstvo“ iz Banatske Topole 15 prosvetara je u obustavi, a svega
petoro radi i to drže časove 45 minuta. Nadoknada će početi tek kada svi koji drže časove budu
počeli sa radom. Škola „1. oktobar“ ima časove u trajanju od 30 i 45 minuta. Nadoknada još nije započeta, a u ovoj školi čitav februar većina nastavnika i učitelja bila je u obustavi.

U iđoškoj školi „Milivoj Omorac“ šest prosvetnih radnika je u obustavi, a ostali drže časove od 30 i 45 minuta. Ni u ovoj školi još uvek se ne nadoknađuje propušteno.
Najveća seoska škola „Vasa Stajić“ iz Mokrina u najvećoj meri ima časove od 30 i 45 minuta.
Počela je i nadoknada časova. U OŠ „Mora Karolj“ iz Sajana časovi od početka drugog polugodišta traju 45 minuta i ovo je jedina škola na teritoriji grada koja je konstantno radila u punom obimu.

Kada je reč o srednjim školama situacija je drugačija.

U Ekonomsko-trgovinskoj školi nastavni kadar je u delimičnoj obustavi. Većina, 28 profesora
ne radi, a 19 ih drži časove u trajanju od 45 minuta. Nadoknada nije počela, a svakog dana u
školi se pravi raspored časova za naredni. I u Gimnaziji „Dušan Vasiljev“ je delimična obustava. Profesora koji ne drže časove je više u
odnosu na one koji rade, tako da nije moguće započeti sa nadoknadom.

U Tehničkoj školi od 73 prosvetna radnika, 26 drži časove u trajanju od 30 minuta. Praktična
nastava odvija se nesmetano, međutim oko 60 odsto maturanata ne dolazi na časove koje imaju.
U SSŠ „Miloš Crnjanski“ svi profesori su u obustavi.

R.K.