Друштво

sat-zdravlje

Prelazak na letnje računanje vremena, koje je nastupilo u noći između subote i nedelje, donosi duže dane, ali i potencijalne rizike po zdravlje. Stručnjaci upozoravaju da čak i jedan sat manje sna može poremetiti organizam i povećati rizik od srčanih i drugih zdravstvenih problema.

Iako nam donosi više dnevne svetlosti i duže večeri, pomeranje sata nije bez posledica. Ova promena direktno utiče na biološki, odnosno cirkadijalni ritam – unutrašnji sat koji reguliše san, budnost, hormone i brojne funkcije u organizmu.

Kada se taj ritam naglo poremeti, organizam reaguje stresom. Najčešće posledice su umor, razdražljivost, problemi sa koncentracijom i nesanica.

Međutim, ono što najviše zabrinjava jesu kardiovaskularni rizici. Prema istraživanjima, u danima nakon pomeranja sata beleži se porast broja srčanih udara, posebno prvog ponedeljka nakon promene vremena.

Stručnjaci navode da se taj porast kreće od 5 do 10 odsto, dok neke studije ukazuju i na veće skokove rizika u određenim uslovima.

Razlog za to leži u nedostatku sna i hormonskim promenama koje utiču na srce i krvni pritisak. Organizam, naviknut na ustaljen ritam, doživljava ovu promenu kao šok, što može dovesti do ubrzanog rada srca, povišenog pritiska i većeg opterećenja kardiovaskularnog sistema.

Pored srca, posledice se mogu odraziti i na mentalno zdravlje. Poremećaj sna utiče na raspoloženje, a neispavanost može povećati i rizik od grešaka i nezgoda, uključujući saobraćajne.

Kako se lakše prilagoditi?

Iako se većina ljudi prilagodi novom ritmu u roku od nekoliko dana, stručnjaci savetuju da se organizam pripremi na sledeći način:

  • odlazak na spavanje 15–20 minuta ranije nekoliko dana pre promene
  • izlaganje dnevnom svetlu ujutru
  • izbegavanje teške hrane i ekrana pred spavanje
  • održavanje redovnog ritma sna

Iako pomeranje sata deluje kao sitnica, sve je više argumenata da ova praksa ima merljiv uticaj na zdravlje. Dok se u Evropi i dalje raspravlja o njenom ukidanju, građanima ostaje da se na vreme pripreme – jer, kako pokazuju istraživanja, i jedan sat može napraviti razliku.

Izvor: Dnevnik

mala-matura-1

Probni završni ispit za učenike osmog razreda održan je 27. i 28. marta širom Srbije, a prvi utisci pokazuju da su đacima najveći izazov bili zadaci iz matematike i razumevanje književnog teksta. Rezultati će biti analizirani početkom aprila.

Oko 64.000 osmaka u Srbiji polagalo je probnu malu maturu iz matematike, srpskog jezika i trećeg predmeta po izboru, kao pripremu za završni ispit u junu.

Prema prvim reakcijama učenika, test iz matematike zadao je najviše problema, posebno zadaci iz geometrije i polinoma.

Kako prenose mediji, pojedini učenici su kao najteži izdvojili zadatke sa upisanim šestouglom u krug, kao i složenije zadatke sa površinama.

Slična situacija bila je i na testu iz srpskog jezika, gde su đaci isticali da im je razumevanje dužih književnih tekstova predstavljalo izazov.

Kada je reč o trećem testu, najveći broj učenika opredelio se za geografiju (oko 42 odsto), zatim biologiju (35 odsto), dok su ostali birali istoriju, fiziku i hemiju.

Probni završni ispit služi isključivo kao provera znanja i upoznavanje sa procedurom, a ne utiče na konačne bodove za upis u srednju školu.

Analiza rezultata očekuje se u periodu od 30. marta do 2. aprila, nakon čega će učenici imati mogućnost da, ukoliko žele, promene predmet koji su izabrali za treći test.

 

stasa-radak-7

Staša Radak, četrnaestogodišnja učenica Osnovne škole „Jovan Popović“ i Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, već sada korača putem koji obećava mnogo. Iza nje su značajni uspesi — prva nagrada na festivalu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu i zlatna medalja na Danima muzike u Bačkoj Topoli — ali, kako sama kaže, to za nju nije kraj, već podstrek.

-Ovo doživljavam kao nagradu za sve sate koje sam uložila, ali i kao motivaciju za dalji rad. To je kruna truda koji traje mesecima i godinama – kaže Staša za naš list.

Njen put ka saksofonu počeo je, pomalo neočekivano, sa jednim koncertom. Kao učenica petog razreda osnovne škole, slušala je svoju nastavnicu muzičkog, Nikolinu Suvajdžić, kako nastupa — i upravo taj trenutak bio je presudan.

-Nastup mi se jako dopao i odatle je krenula ljubav prema saksofonu – priseća se.

Pre toga svirala je klavir, pevala u horu, pa čak i nastupala u Srpskom narodnom pozorištu, ali tek sa saksofonom, kako kaže, „dogodilo se ono pravo“.

-To je kao sa ljudima — sa nekim odmah „klikneš“. Tako je bilo i sa saksofonom – objašnjava ona.

Zanimljivo je da Staša tremu ne oseća tokom sviranja, već nakon nastupa, dok čeka rezultate. Na sceni je, kako kaže, potpuno svoja.

Iako deluje da sve ide lako, iza svakog nastupa stoji veliki rad. Staša svakodnevno vežba oko sat i po, a u pripremama za takmičenja i do četiri sata dnevno. Poseban izazov, kaže, nije uvek sama muzika, već situacije koje dolaze sa scenom — poput višesatnog iščekivanja nastupa, kakvo je doživela u Bačkoj Topoli.

-To su dva sata neizvesnosti, što ume da bude veoma naporno. Ali i to je deo takmičenja – dodaje.

Veliku ulogu u njenom razvoju ima i profesorka Nikolina, koja je Stašin talenat prepoznala još u ranim danima.

-Ona je od malena bila muzikalna, ali ono što je izdvaja jeste upornost. Talenat bez rada ne znači mnogo, a kod nje postoji i jedno i drugo – ističe profesorka.

Zajedno rade ne samo na tehnici, već i na samostalnosti — da Staša nauči da sama prepozna i ispravi greške, kao i da neuspehe prihvati kao deo puta.

-Samo nebo je granica, ako nastavi ovako – dodaje Suvajdžić.

I upravo taj put sada ulazi u novu fazu. Stašu u maju očekuje prijemni ispit za srednju muzičku školu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu, a do tada — nova takmičenja i prvi solistički koncert.

Snovi, međutim, već idu dalje.

-Volela bih da nastavim školovanje u inostranstvu. Posetila sam jednu akademiju u Švajcarskoj i ostavila je na mene jak utisak – kaže ona.

Ipak, možda najvažnija poruka ove mlade umetnice nije u nagradama, već u jednostavnoj istini koju živi:

-Ne treba odustajati. Trud se uvek isplati. Svaki sat vežbanja se na kraju dođe na svoje.

U tome je, možda, i najveća vrednost njene priče — ne samo u talentu, već u istrajnosti. A upravo tu, između rada i ljubavi, rađa se muzika koja daleko odjekuje.

T. D.

IMG-20260323-150811

U vremenu kada su privatni časovi za mnoge porodice veliki trošak, Narodna biblioteka „Jovan Popović“ pokazuje da podrška deci ne mora da ima cenu. Besplatne pripreme za završni ispit iz srpskog jezika, koje ova ustanova organizuje već 11 godina, postale su sigurno mesto za učenike osmog razreda – mesto gde se uči, ali i oslobađa od treme.

Ove godine prijavilo se oko 50 učenika, koji su raspoređeni u manje grupe. Časovi se održavaju jednom nedeljno, a kako se približava prijemni, intenzitet rada se pojačava. Rad sa decom zasniva se na postepenom prolasku kroz zadatke i detaljnom objašnjavanju svake nedoumice.

-Ideja je bila da pomognemo deci tako što ćemo zbirku koju imaju preći od početka do kraja i svaki zadatak pojedinačno objasniti – kaže profesor srpskog jezika i književnosti Slobodan Tomić, koji već četrnaest godina radi u biblioteci, nakon iskustva u školstvu.

-Najvažnije mi je da budu slobodni i da kažu šta im nije jasno. Kada to znamo, onda možemo stvarno da pomognemo.

Da pripreme imaju konkretan efekat, potvrđuju i sami učenici. Balša Ivković, učenik OŠ „Žarko Zrenjanin“, kaže da mu ovi časovi znače upravo ono što je najpotrebnije – sigurnost.

-Mislim da je potrebno da znam kakav će biti prijemni. Ovi časovi mi baš pomažu da se pripremim – kaže Balša. Iako priznaje da mu gramatika zadaje najviše muke, dodaje da je uz podršku lakše.

– Časovi su zaista dobri, posebno sa društvom koje poznajem. Osećam se sigurnije.

Posebnu vrednost, kako ističe, ima i to što su pripreme besplatne.

-Stvarno znači. Svima bih preporučio da dođu – pomoći će im, a i besplatno je.

Pored znanja, podjednako je važna i atmosfera u kojoj se uči. Deca različitih škola se upoznaju, druže i zajedno prolaze kroz isti izazov, što značajno utiče na njihovo samopouzdanje.

-Bitno je to međusobno druženje. Oni su ista generacija, često se i poznaju, a mi se trudimo da ih podstaknemo da komuniciraju, da se opuste i da im učenje ne bude teret – dodaje Tomić.

Ideja o pokretanju ovih priprema potekla je iz želje da se dopuni ono što školski sistem ne stiže da obuhvati u dovoljnoj meri, ali i da se biblioteka približi mladima.

-Želeli smo da deca shvate da je biblioteka njihovo mesto, da je otvorena za sve i da ovde ne stanuje dosada, već znanje – ističe v.d. direktorice Dunja Brkin Trifunović.

-Imamo resurse, imamo stručne ljude i smatrali smo da je važno da to podelimo sa zajednicom.

Ona naglašava da besplatan karakter ovih priprema ima posebnu težinu u današnjim uslovima.

-Život je skup i važno je da koristimo ono što imamo. Niko od nas neće osiromašiti ako se odrekne svog honorara. Ovo radimo jer vidimo da je potrebno – i deci i roditeljima.

T. D.

mala-matura

Probni završni ispit za učenike osmog razreda nastavljen je danas širom Srbije, kada đaci rešavaju test iz srpskog, odnosno maternjeg jezika, kao i test iz izabranog predmeta. Reč je o važnoj proveri znanja i simulaciji završnog ispita koji ih očekuje u junu.

Probna mala matura organizuje se za oko 64.000 učenika i predstavlja vernu simulaciju završnog ispita. Njen cilj je da se đaci upoznaju sa procedurama polaganja, ali i da provere nivo znanja kako bi se uočile oblasti na kojima je potrebno dodatno raditi.

Probni ispit održava se 27. i 28. marta, a prvog dana učenici su polagali test iz matematike, dok je drugi dan rezervisan za srpski jezik i predmet po izboru.

Prema ranijim podacima, najveći broj učenika za treći test bira geografiju, zatim biologiju, dok se manji broj opredeljuje za istoriju, fiziku ili hemiju.

Nakon probe, učenici će imati mogućnost da analiziraju rezultate i, ukoliko je potrebno, promene izborni predmet početkom aprila, što je važan korak u pripremi za završni ispit.

Završni ispit, koji je ključan za upis u srednje škole, zakazan je za sredinu juna i polagaće se tokom tri dana – iz srpskog jezika, matematike i izabranog predmeta.

 

jefimija-kanjiza-

Plesni studio „Jefimija“ ostvario je zapažen uspeh na Internacionalnom takmičenju u Kanjiži, gde su njihove koreografije osvojile više vrednih priznanja, potvrdivši kontinuitet kvalitetnog rada i talenta.

Na takmičenju su osvojili jedno prvo mesto, dva druga mesta i jedno treće mesto, a uspeh je dodatno krunisan sa dve specijalne nagrade – pozivima za učešće na međunarodnim festivalima u Rumuniji u oktobru i u Bukureštu u junu.

Ovi rezultati dolaze kao nastavak uspešnog perioda za ovaj plesni kolektiv, koji je nedavno na takmičenju na Vrdniku sa pet koreografija osvojio isto toliko prvih mesta.

Upravo u znaku ovih uspeha, „Jefimija“ poziva publiku da im se pridruži već sutra na Trećem Ruskoselskom festivalu plesa, koji se organizuje sutra povodom Svetskog dana plesa sa početkom u 16 časova. Festival će imati i humanitarni karakter – ulaznice će se naplaćivati 400 dinara, a sredstva od prodatih ulaznica biće usmerena vrtiću „Bubamara“ u Ruskom Selu.

Očekuje se bogat program i nastupi talentovanih plesača. Pored domaćina nastupiće i gosti bubnjarska sekcija „Kikinda“, KUD „Milan Mića Sučević“ iz Žitišta, Centar za očuvanje tradicionalne kulture „Petrovgradski Đerđef“ iz Zrenjanina, KUD „Marija Bursać“ iz Banatskog Velikog Sela i klub „Pentru kopi“.

Uz nove medalje i međunarodne pozive, „Jefimija“ u Rusko Selo donosi pobedničku energiju – i poziv da publika bude deo priče koja spaja ples i humanost.

T. D.

 

saobracaj-deca

Ministarstvo unutrašnjih poslova uputilo je apel vozačima i roditeljima da decu u saobraćaju prevoze isključivo na propisan i bezbedan način, uz pravilnu upotrebu dečjih sedišta. Povod za apel su zabrinjavajući podaci o velikom broju prekršaja nepropisnog prevoza dece u vozilima.

Kako je navedeno, u prethodnom periodu evidentirano je čak 237 prekršaja nepropisnog prevoza dece na prednjem sedištu, kao i 460 prekršaja na zadnjem sedištu. Iz policije ističu da ovi podaci jasno pokazuju da se bezbednost dece u saobraćaju i dalje nedovoljno poštuje.

U apelu se podseća da bezbednost dece počinje pravilnom upotrebom dečjih sedišta, koja moraju biti adekvatno izabrana i postavljena tako da nemaju pomeranja. Za mlađu decu je posebno važno da sedište bude okrenuto suprotno smeru kretanja, jer takav položaj pruža veću zaštitu glave i vrata u slučaju sudara.

Iz MUP-a naglašavaju da prevoz dece u dečjim sedištima nije samo zakonska obaveza, već pre svega odgovornost svakog vozača i roditelja. Upozoravaju i da nepravilno korišćenje sedišta direktno ugrožava život dece.

Prema podacima iz apela, tokom prethodnog dana u Republici Srbiji dogodilo se 78 saobraćajnih nezgoda, u kojima su poginule dve, a povređene 43 osobe.

mijin

Smeh dece čuje se i pre nego što se stigne do kuće u Iđošu. Glasovi, dozivanje, trčanje po dvorištu — prizor koji na prvi pogled deluje bezbrižno. Tek kada se zakorači unutra, postaje jasno koliko je ta bezbrižnost uslovljena.

U jednoj sobi živi sedmoro dece sa majkom.

Tri kauča na razvlačenje, mala peć na drva i jedan sto – to je sve što ispunjava prostor. Na prozorima ćebad umesto zavesa. Nema struje, nema vode. Ipak, sve je uredno, čisto i složeno. Deca su doterana, vesela, vaspitana. Igračke koje su dobili dele bez svađe, kao da im je to najprirodnija stvar na svetu.

-Gledam njih i najteže mi pada što smo svi u jednoj prostoriji, bez struje i vode – kaže Linda Mijin, samohrana majka osmoro dece iz Iđoša: Leonore (4), Matije (5), Leontine (7), Lea (8), Dragane (9), Siniše (12) i Nene (15), dok je osmo – mala Ljubica u hraniteljskoj porodici.

Njen glas je tih, ali siguran. Bez drame, bez naglašene tuge — više kao konstatacija života koji se živi.

Linda je odrasla u Iđošu, ali je poslednjih godina sa decom bila prinuđena da se seli, tražeći mesto gde će moći da ostanu duže od nekoliko meseci. Živeli su u Sajanu, Padeju, kod raznih ljudi. Svaki put iz početka.

-Nismo mogli da nađemo stalan smeštaj. Ko će da primi toliko dece – deli sa nama Linda.

Kuću u kojoj sada žive dobili su na korišćenje. Iako je trošna i bez osnovnih uslova, za njih je značila bar nešto što liči na sigurnost.

Svakodnevica ove porodice počinje rano.

-Ustanemo, spremamo se za školu. Neko ide pre podne, neko posle. Imamo i vrtić, vodimo ih, dovodimo… Svaki dan je takav – priča Linda.

Dvoje najmlađih ove godine krenulo je u vrtić. Domaći zadaci ponekad se rade uz sveću, a svetlost u večernjim satima dolazi iz akumulatora koje pune kod rodbine.

Vodu donose brat, sestra ili zet — koliko mogu. Kuva se na šporetu na drva.

-Snalazimo se – dodaje kratko Linda.

Porodica živi od socijalne pomoći i dečijeg dodatka — ukupno oko 40.000 dinara mesečno.

-Najteže je zbog hrane. Za sve ostalo se nekako snađemo, ali hrana je uvek problem – objašnjava Linda.

Pomoć povremeno stiže — od rodbine, komšija, dobrih ljudi. U poslednje vreme, nakon što je njihova priča dospela u javnost, javilo se više ljudi koji su doneli odeću, obuću, igračke. Ali potrebe su svakodnevne i neprekidne.

Pored toga, tu su i školske obaveze, vrtić, matura najstarije ćerke. Svaka stavka je trošak koji se mora uklopiti u već ograničen budžet. Uprkos sudskoj presudi, alimentacija ne stiže već tri godine. Postupak je u toku.

Ipak, ono što ovu porodicu najviše obeležava nije siromaštvo. To je način na koji žive uprkos njemu. Deca su vedra, razigrana, međusobno bliska. Ne otimaju se oko igračaka. Ne žale se. Dele.

Siniša, dvanaestogodišnjak, kaže da najviše voli da igra fudbal sa drugarima.

-Nedostaje nam struja i voda, ali nadam se da će nam uskoro biti bolje – kaže on.

Kada govori o željama, ne pominje igračke ili telefone.

-Najveća želja mi je da nam se vrati naša najmlađa sestra Ljubica.

Priču o ovoj porodici ranije je objavila Humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“, ukazujući na uslove u kojima žive i na potrebu da im se pomogne.

Linda kaže da je do kontakta sa organizacijom došlo preko škole.

-Učiteljica mog deteta nas je povezala. Da nije bilo toga, ne znam kako bismo – priča.

Za nju, međutim, postoji nešto što je važnije od svega materijalnog. Najmlađa ćerka Ljubica već više od dve i po godine nije sa njima. Smeštena je u hraniteljsku porodicu.

Razdvajanje je bilo najteži trenutak.

-Nisam mogla da spavam, ni da jedem. Gledaš decu — svi su tu, samo ona fali – kaže Linda.

Danas se čuju svakodnevno, preko video poziva.

-Kad sam je videla prošlog vikenda, raširila je ruke i viknula: „Mama moja, mamice, došla si“. Ali onda pita: „Mama, da li me vodiš kući?“

To je, kaže, pitanje na koje joj je najteže da odgovori.

Uprkos svemu, Linda ne govori o beznađu. Naprotiv.

-Moja deca su mi sve. Zbog njih idem dalje. Znam da će biti bolje – zaključuje Linda.

Ta vera, tiho izgovorena, provlači se kroz celu priču. Ne kao sigurnost, već kao odluka.

Pomoć koju dobijaju za njih ima veliki značaj, ali potrebe ostaju.

-Svima koji su nam pomogli želim da se zahvalim od srca – kaže Linda. – To nam mnogo znači.

Njena želja je jednostavna: Da deca imaju uslove za normalan život. I da ponovo budu svi zajedno.

T. D.

 

helena-grujic

U kabinetu gradonačelnika danas je upriličen prijem za mladu kikindsku gimnazijalku Helenu Grujić, koja je nedavno osvojila prvo mesto na Državnoj smotri istraživačkih radova. Povod susreta bio je da se nagradi njen uspeh, ali i da joj se pruži podrška pred predstojeće međunarodno takmičenje u Indiji.

Gradonačelnik Mladen Bogdan istakao je da je Helena ponos Kikinde i naglasio da će lokalna samouprava stati iza nje i finansijski podržati njen odlazak na svetsko takmičenje.

– Helena Grujić je šampionka Srbije i svojim uspehom obradovala je čitav grad. Ovo je prilika da pokažemo da Kikinda stoji uz svoje mlade talente. Očekujemo od nje velike rezultate i na međunarodnoj sceni – poručio je Bogdan.

On je dodao i da grad ove godine izdvaja dodatnih milion i po dinara za podršku najtalentovanijoj deci, kako bi im se omogućili što bolji uslovi za dalji razvoj.

Mlada gimnazijalka nije krila zadovoljstvo zbog podrške koju dobija, ali i uzbuđenje pred novi izazov.

 

– Osećaj osvojiti zlato je zaista poseban, jer sam godinama ulagala trud i rad. Sada me očekuje međunarodno takmičenje i nadam se da ću opravdati poverenje koje mi je ukazano – rekla je Helena.

Podsetimo, Helena Grujić, učenica trećeg razreda Gimnazije „Dušan Vasiljev“, osvojila je zlatnu medalju na državnom takmičenju radom iz oblasti optike, koji se bavi projektovanjem Frenelovih sočiva. Njeno istraživanje ukazuje na praktičnije i ekonomičnije primene ovih sočiva, između ostalog u rasveti i kameri.

Helena se takmiči iz fizike od osnovne škole, a ovo je treći put da učestvuje na smotri istraživačkih radova. Već 19. aprila putuje u Indiju, gde će predstavljati Srbiju na međunarodnom nivou.

T. D.

 

humanitarni-koncert

Narodno pozorište u Kikindi bilo je ispunjeno do poslednjeg mesta na humanitarnom koncertu „Svi za jednu mamu“, koji je okupio učenike, profesore, kulturna društva i brojne sugrađane sa jednim ciljem – da pomognu lečenje Jasne Stokić.

Publika je tokom večeri uživala u raznovrsnom programu – pesmi, recitacijama i nastupima koji su, osim umetničkog, nosili i snažan emotivni naboj. Atmosfera je bila topla i vesela, prožeta osećajem zajedništva i iskrene želje da se pomogne.

Ova akcija, koja je potekla od učenika Ekonomsko-trgovinske škole, za kratko vreme prerasla je u pokret koji je okupio čitav grad.

– Bezrezervnu podršku učenici su dobili od mene, direktora i svih učenika iz razreda, a potom i učeničkog parlamenta. Cela škola se podigla na noge da realizuje ovu ideju koja je nastala u učionici, a prerasla u nešto veliko – istakla je Ivana Kojić, razredni starešina odeljenja II1 ETŠ.

Ona je dodala da su se pozivu odazvali i učenici drugih škola, horovi i kulturna društva, a posebno učenici Osnovne škole „Vuk Karadžić“, sa kojima dele zgradu.

– Često mislimo da mladi nemaju empatije kao nekada, ali večeras smo videli da ona i te kako živi u njima – rekla je Kojić, naglasivši da su se učenici uključili na različite načine – od nastupa do organizacije i prikupljanja priloga.

Posebnu težinu večeri dale su reči Jasne Stokić, kojoj je koncert i bio posvećen. Ona se, zajedno sa ćerkom Jelenom, na kraju koncerta zahvalila svim okupljenima. Iako, kako kaže, nije bilo lako prihvatiti da joj je potrebna pomoć, podrška koju dobija menja sve.

– Osećaj večeras bio je predivan. U početku nije bilo tako, jer nije lako tražiti pomoć. Ali kada vidite kolika armija ljudi stoji iza vas, onda je to nešto što vas tera da idete dalje – rekla je ona.

Dodala je da joj mnogo znači svaki gest podrške, bilo da dolazi od prijatelja, komšija, dece ili potpuno nepoznatih ljudi.

– Jedan običan čovek odvoji od svoje porodice koliko može, i to je za mene ogromno. Ne mogu se dovoljno odužiti svima za ovu humanost – istakla je Stokić.

Da je akcija probudila empatiju širom grada, potvrđuju i mladi koji su se odazvali pozivu.

– Došla sam da podržim drugaricu i njenu mamu. Najviše me je dirnulo to što ljudi žele da pomognu i što su spremni da budu humani – rekla je učenica Kalina Skuban.

Idejni tvorac akcije, učenica ETŠ, Iva Kiš, nije krila zadovoljstvo što je inicijativa prerasla u nešto mnogo veće.

– Kada vidim da je moja ideja postala stvarnost, baš mi je drago. Okupilo se mnogo ljudi i svi su izašli u susret. Najlepši trenutak je ovo jedinstvo – vidi se da je Kikinda grad velikog srca – rekla je ona.

Na velikoj sceni Narodnog pozorišta večeras su nastupili ženska pevačka grupa „Melizmi, hor Kulturnog centra „Attendite“, horovi OŠ „Vuk Karadžić“ i ETŠ, učenici i recitatori više škola, ADZNM „Gusle“, kao i Milan i Vid Vašalić.

Humanitarni koncert „Svi za jednu mamu“ pokazao je da, uprkos svakodnevnim izazovima, solidarnost i dalje živi među ljudima. Veče ispunjeno pesmom i dobrotom još jednom je potvrdilo da, kada se zajednica ujedini, niko nije sam.

T. D.