децембар 6, 2025

Друштво

307383293_2257919401052545_3956472679456154319_n

Na ovogodišnjem konkursu Naftne industrije Srbije „Zajednici zajedno“ Kikindi je odobreno 17 miliona dinara. Sredstva su namenjena Domu zdravlja i Opštoj bolnici, za kupovinu nove opreme.

Za nabavku dve ginekološke stolice prilagođene i osobama sa invaliditetom, dva CTG aparata i transportnog inkubatora za Opštu bolnicu biće izdvojeno 6,4 miliona dinara.

Nova oprema koju će dobiti Dom zdravlja: ginekološka stolica prilagođena i osobama sa invaliditetom, četiri električna dvosekcijska kreveta za preglede, autoklav, ultrazvučni aparat, dva kolposkopa i pet aparata za sterilizaciju vredna je 10,5 miliona dinara.

Ovogodišnji program NIS-a čiji je slogan „Da se nove nade rode“ posvećen je reproduktivnom zdravlju i povećanju nataliteta. Podrška je usmerena na projekte opremanja zdravstvenih ustanova i na projekte podrške lokalnim samoupravama u realiziciji javnih poziva za podršku parovima u procesu vantelesne oplodnje. .

Oprema koja će se odobrenim projektima nabaviti zadovoljava najviše tehnološke standarde u oblasti specijalizovane medicinske opreme i predstavlja najsavremeniju opremu za dijagnostiku i lečenje.

NIS je podržao 22 projekta ukupne vrednosti 118,5 miliona dinara. Projekti će biti realizovani u 13 gradova i opština u našoj zemlji: Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Čačku, Pančevu, Požarevcu, Kikindi, Zrenjaninu, Kanjiži, Srbobranu, Žitištu, Novom Bečeju i Velikom Gradištu.

U svetu se 17. oktobar obeležava kao Dan borbe protiv siromaštva. Stopa rizika od siromaštva u našoj zemlji prošle godine bila je 21,2 odsto i, u odnosu na prethodnu godinu, manja je za pola procenta. Novčanu socijalnu pomoć u Kikindi i selima prima četiri odsto ukupne populacije Grada.

U Srbiji, siromaštvom su najviše pogođena deca do 14 godina i stariji u ruralnim područjima, zatim mnogočlane porodice, samohrani roditelji, nezaposleni, i osobe sa invaliditetom i porodice u kojima oni žive. Samozaposleni su imali mnogo veću stopu rizika od siromaštva od zaposlenih kod poslodavca – 14,5 odsto u odnosu na 5,4 odsto. Pod najmanjim rizikom prošle godine bili su građani starosti od 25 do 54 godine – 19.1 odsto.

Za jednočlano domaćinstvo, u 2021. godini, prag rizika od siromaštva bio je 24.064 dinara, za domaćinstvo s dvoje odraslih i jednim detetom mlađim od 14 godina iznosio je 43.315 dinara, a za četvoročlano domaćinstvo s dvoje odraslih i dvoje dece – 50.533 dinara.

U Kikindi, ukupan broj korisnika socijalne zaštite na evidenciji Centra za socijalni rad je 7.582. Novčanu pomoć primaju 2.194 osobe, a dečiji dodatak njih 854, pokazuju podaci za prošlu godinu, prikupljeni u Republičkom zavodu za socijalnu zaštitu i nadležnom ministarstvu.

Osnovica novčane socijalne pomoći za jednu osobu je 9.580 dinara, za svaku narednu odraslu osobu u domaćinstvu dobija se 4.790 dinara, a za dete do 18 godina, 2.874 dinara.

Najvredniji stanovnici Grada danas su sigurno bile domaćice iz Iđoša. Članice udruženja „Vreteno“, njih 40, danas je, na tezge u centru sela, iznelo slane i slatke specijalitete po starim receptima, krofne i slavske kolače, da dočekaju goste na svojoj manifestaciji „Iđoške đakonije“.

Gosti su stigli iz Ostojićeva, Padeja, Bačkog Petrovca, Laćarka, Niša, Bratunca iz Republike Srpske i, naravno, iz Kikinde. Izloženi su i slavski peškiri i vezene krpe, „kuvarice“. Mališani su priredili folklorni program, a Iđošani su skuvali  čak 16 kotlića pilećeg paprikaša.

Šestim „Iđoškim đakonijama“, u ime lokalne samouprave, prisustvovao je i Bogdan Tasovac, sekretar Sekretarijata za javne službe, udruženja građana i verske službe.

Pokrajinski fond za razvoj poljoprivrede raspisao je Konkurs za dodelu kredita za kupovinu poljoprivrednog zemljišta do pet hektara u 2022. godini.

Osnovni cilj odobravanja kredita je ukrupnjavanje poseda registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, a u cilju stvaranja uslova za intenziviranje poljoprivredne proizvodnje i podizanje nivoa efikasnosti i stepena konkurentnosti individualnih poljoprivrednih gazdinstava, navedeno je u tekstu Konkursa.

Krediti će biti odobravani sa kamatnom stopom od 1% na godišnjem nivou. Najviši iznos kredita je 4.500.000 dinara, a najmanji 600.000 dinara. Učešće je najmanje 20% vrednosti poljoprivrednog zemljišta koje je predmet kupovine, a rok vraćanja kredita pet godina uz grejs period od 12 meseci.

Prijavljivanje na konkurs traje do 31. oktobra.

skola-(3)-w1024

Svečani prijem nove generacije studenata upriličen je danas u Visokoj školi strukovnih studija za obrazovanje vaspitača. Osnovne studije na ovoj visokoškolskoj ustanovi upisalo je 60 studenata, od kojih 45 na smeru strukovni vaspitač dece predškolskog uzrasta, a 15 na smeru za tradicionalne igre. Među brucošima je i Danka Tomić iz Gradiške.

-Upisala sam ovaj fakultet zbog ljubavi prema tradiciji, kulturi i folkloru. Dugogodišnja sam članica kulturno-umetničkog društva iz Gradiške. Želim da proširim svoje znanje i prenesem ga deci i omladini- kaže ova studentkinja prve godine.

Nastava će početi u ponedeljak 3. oktobra.
-Konkurs za master strukovne studije je završen, u toku je glasanje za rang listu, a upis sledi 13. i 14. oktobra. Ukoliko ostane još mesta, raspisaćemo i treći upisni rok- navodi dr Angela Mesaroš Živkov, direktorica VŠSSOV.

Svečanosti u amfiteatru škole prisustvovala je i Valentina Mickovski, članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje.

-Svaki uspeh dolazi uz marljiv rad, trud, disciplinu i mnogo odricanja. Grad Kikinda ima obavezu prema studentima, da im obezbedi kvalitetno obrazovanje. Ova ustanova ima kvalitetan kadar koji će studentima obezbediti sva potrebna znanja i veštine- istakla je Mickovski.

U Etno kući “Torontal“ u Ruskom Selu održan je, proteklog vikenda, deveti Festival gomboca. Tradicionalnu poslasticu vojvođanske kuhinje pravile su žene iz desetak udruženja i društava sa teritorije Grada.

Gosti manifestacije bili su gradonačelnik Kikinde, Nikola Lukač, zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski  i članica Gradskog veća, Ramona Tot.

“Rusko Selo je multinacionalna sredina, koja čuva tradiciju, kulturu i običaje svih naroda koji ovde žive. Uticaji različitih kuhinja daju i najbolje recepte za sve gurmanske poslastice, koje su sigurno očaravajuće za svakoga ko ih proba. Lepo je ovde videti i podmladak, koji će od majki i baka naučiti recepte i produžiti tradiciju pravljenja gomboca“, rekao je Lukač.

Predsednik Mađarskog kulturno–umetničkog i omladinskog centra “Torontal“ u Ruskom Selu i pomoćnik gradonačelnika, Šandor Talpai, zadovoljan je što je Festival, i ove godine, okupio veliki broj ekipa.

„Takmičenje je veoma interesantno jer se gomboce prave na različite načine i od različitog materijala, iako su najpoznatije sa šljivama. Na teritoriji našeg grada sve je više gastronomskih festivala, oseća se potreba za seoskim turizmom, a cilj je da ovakvih manifestacija bude što više i da budu što masovnije“, dodao je Talpai.

 

Mališani iz Predškolske ustanove „Dragoljub Udicki“ i predstavnici Grada najavili su „Dane ludaje“ u Beogradu i tako započeli promotivnu turneju u Srbiji i Rumuniji.

“Dani ludaje“, koji će se održati od 15. do 18. septembra, predstavljeni su u Beogradu, u Turističkoj organizaciji Srbije. Poziv na najveću kikindsku manifestaciju uputio je Mladen Bogdan, predsednik Gradskog parlamenta.

“Možemo da ponudimo zaista bogat i kvalitetan program. Tu je i standardni deo ‘Dana ludaje’, takmičenje u kategorijama najduže i najteže bundeve, i nadamo se da će, baš ove godine, biti oboren i neki rekord. S obzirom na to da smo deo Svetske asocijacije, imaćemo priliku da rezultate objavimo celom svetu, što je još jedan način promocije naše manifestacije“, rekao je Bogdan.

Beograđane je na “Dane ludaje“ pozvao i novinar i voditelj, Kikinđanin Ivan Golušin. Mališani iz vrtića iz Ruskog Sela, Bašaida i Mokrina, i „Miki“ i “Plavi čuperak“ iz Kikinde zatim su, u Knez Mihajlovoj ulici, pozivali Beograđane da budu gosti našeg grada. Uz podršku tamburaša, nudili su programe, kolače i pite od ludaje.

Narednih dana promocija 37. „Dana ludaje“ biće upriličena u Novom Sadu, Zrenjaninu, Somboru, Subotici i Temišvaru.

 

„Pitijada“, tradicionalna manifestacija u Novim Kozarcima, proteglog vikenda održana je 12. put. Najbolju pitu s krompirom napravila je Mirjana Behara iz Banatskog Velikog Sela, drugo mesto pripalo je Aniti Karanović iz Novih Kozaraca, a treće takođe Kozarčanki, Snežani Crnčević, odlučio je žiri kojim je predsedavao profesor kuvarstva, Milan Maletić. U konkurenciji je bilo 60 domaćica, koje su od svojih majki i baka naučile da prave ovaj specijalitet.

Pitu za Ginisa, dugu 30 i po metara, napravilo je 15 članica Udruženja žena „Novi Kozarci“. Utrošile su 20 kilograma brašna i krompira, četiri kilograma luka i osam litara ulja.

„Pitijadu“ su organizovali Mesna zajednica i Udruženje žena “Novi Kozarci“, uz podršku Grada Kikinde. Prisustvovali su joj gradonačelnik Kikinde, Nikola Lukač, i član Gradskog veća zadužen za poljoprivredu i mesne zajednice, Ljuban Sredić.

– Žene su stub svake porodice i domaćinstva, bolji deo našeg društva. Ovde sam video da one sa osmehom na licu i s velikom ljubavlju prave odlične pite sa ukusom zavičaja, odakle potiču mnogi od nas – rekao je Lukač.

Održavanje programa koji promovišu kulturu i običaje stanovnika od izuzetnog je značaja, posebno za male sredine u kojima ima i manje društvenih aktivnosti i prilika da se ljudi okupljaju i druže, napomenuo je Marko Čavka, potpredsednik Saveta Mesne zajednice Novi Kozarci.

 

I da ponovo mogu da biraju, izabrale bi đake, učionicu i školske klupe. U posleratnoj Kikindi, te davne 1948. godine, četrdesetak učenika za svoj budući poziv bira učiteljski. Upisuju novoosnovanu Mešovitu učiteljsku školu.

– Sa izgradnje autoputa Beograd-Zagreb, iz Vognja pokraj Sremske Mitrovice vratila sam se kući. Otac je rekao nećeš upisati Tehnikum u Hrvatskoj, već Učiteljsku školu ovde u Kikindi. Tako je i bilo. Uspešno sam završila Učiteljsku školu, kasnije i Pedagošku akademiju. Bila sam uporna, nekad odličan đak, a nekad vrlo dobar- priča Smiljanka Babić, nastavnica u penziji. Radni vek započela je u Nakovu, a završila u Beogradu.

-Penzionisana sam posle 40 godina i dva meseca radnog staža. Nijedan dan bolovanja nisam imala, čak je i porođaj bio tokom ferija-priseća se.
U istom razredu bile su i Marica Sekulić i Milka Levatić. Na školskom času upriličenom povodom 70 godina od kako je prva generacija završila Mšeovitu učiteljsku školu evociraju uspomene, prisećaju se svojih profesora, kolega, đaka, bogatog radnog iskustva.

-Odrasla sam sa bakom. Bilo je pitanje šta najpre završiti i doći do egzistencije. Učiteljsku školu sam završila sam 1952. godine. Tek po završetku, već u julu, među prvima sam dobila dekret i postavljenje u Nakovu. Tri godine sam živela i radila tamo u višim razredima. Udala sam se za Kostu Sekulića koji je dobio premeštaj, pa smo se preselili u Kikindu- priča Marica Sekulić.

Tri dame rado se sećaju svojih profesora među kojima posebno mesto zauzima njihova razredna Katica Grgur, Hercegovka nastanjena u Novom Miloševu. U školskim klupama sticale su, a kasnije delile nastavne, ali i životne lekcije.

– Ja sam imala prilike da budem tužna, ali nisam htela. Hoću vedra i vesela da koračam kroz život i to sam prenosila na decu. Kad pređem prag od učionice, ja sam svoja, kao da dobijem krila. Osmehom pozdravim đake- otkrila nam svoj profesionalni, ali i životni moto Milka Levatić. Učiteljski poziv odveo ju je u Ulcinj, pa u Split, da bi se potom vratila da predaje u Kikindi.

Prosvetiteljska misija učitelja

Obeležavanje jubileja prve generacije učitelja, inicirao je prof. dr Jovica Trkulja.

-Pogotovo u onom vremenu, mi koji smo rasli na selu gde su naši roditelji od jutra do mraka radili u polju, učitelji i učiteljice vršili su veliku prosvetiteljsku misiju. Bili su nam učitelji, sveštenici, roditelji. Mislim da postoje dva najuzvišenija božja poziva. Jedan je poziv majke koja nam udahnjuje biološki život i drugi je poziv učiteljice koja nam udahnjuje duhovni život- ističe profesor Trkulja.

-Pisao sam nedavno o Đuri Radloviću, velikom akademskom slikaru, rodom iz Nakova, koji je postavljao mozaik u Crkvi Svetog Marka u Beogradu. Kada sam razgovarao sa njim, rekao mi je da je iz siromašne porodice sa šestoro, sedmoro dece postao to što je danas, a on je profesor Likovne akademije i jedan od najvećih slikara mozaičara zidnog slikarstva u regionu, upravo zahvaljujući učiteljici Marici Sekulić i Živi Bukurovu, nastavniku slikarstva- svedoči profesor Trkulja.

Don`t copy text!