Актуелно

ploz

Na jučerašnjim protestima blokadera u Novom Sadu blokader Igor Mihaljević otvoreno poručio da su glavni motiv okupljanja navodne srpske krvave ruke, čime su nastavljene optužbe po kojima su Srbi ratni zločinci i genocidan narod.

Tokom besomučnih napada na Srbiju, predsednika Aleksandra Vučića i Srpsku pravoslavnu crkvu uključio se i novinar Igor Mihaljević, koji je u izjavi za tajkunsku televiziju N1 prešao sve granice i direktno optužio celu Srbiju za ratne zločine!

Tokom blokada u Novom Sadu, isplivala je stvarna politička pozadina organizatora ovih skupova. Mihaljević je javno prikazao namere blokadera, skandalozno tvrdeći da su krvave ruke glavni motiv svih protesta.

– Glavni i osnovni motiv svih ovih protesta su krvave ruke. Zato što su te krvave ruke krvave od Vukovara, Sarajeva, Dubrovnika, Srebrenice i Kosova. I to je poruka na koju mora da se insistira do kraja – poručio je Mihaljević.

Ova skandalozna izjava jasno potvrđuje da se protesti i blokade koriste kao mesto za lepljenje etikete genocidnosti celom srpskom narodu. Dok predsednik Vučić i državni vrh vode borbu da zaštite srpski narod i ne dozvole da se zalepi pečat zločinaca, šačica blokadera u Novom Sadu otvoreno promoviše priča po kojem su Srbi krivi za sve sukobe.

Izvor: Informer

rrr

Bivši guverner američke savezne države Ilinois i nekadašnji član Kongresa Rod Blagojević u ekskluzivnom intervjuu za Balkan Watch govorio je o odnosima Srbije i Sjedinjenih Američkih Država, NATO bombardovanju 1999. godine, politici predsednika Aleksandra Vučića, ulozi Srbije na Balkanu, kao i o novom američkom ambasadoru u Beogradu i značaju srpske dijaspore u Americi.

Blagojević je ocenio da su odnosi Srbije i SAD danas znatno bolji nego pre dve ili tri decenije, ističući da predsednik Donald Tramp ima mnogo pozitivniji odnos prema Srbiji nego administracija Bila Klintona.

„Predsednik Tramp, koga lično poznajem, zaista se divi srpskom narodu, razume njegovo mesto u istoriji i smatra Srbe borcima. A i on je borac. I Vučić je borac“, izjavio je Blagojević za Balkan Watch.

Blagojević o NATO bombardovanju i ulozi Klintonove administracije

Odgovarajući na pitanje o NATO bombardovanju 1999. godine, Blagojević je podsetio da je bio jedan od retkih članova američkog Kongresa koji se javno protivio vojnoj intervenciji protiv Srbije.

On je izneo tvrdnju da je administracija tadašnjeg predsednika Bila Klintona svesno kreirala atmosferu koja je Srbiju i Srbe predstavljala u negativnom svetlu.

„Mislim da je predsednik Klinton namerno odlučio da bombarduje Srbiju kako bi isprovocirao Srbe i Miloševića i stvorio okruženje u kojem bi međunarodna zajednica videla Srbe predstavljene na nepošten način kroz propagandnu mašineriju u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Nemačkoj, gde su Srbi i Srbija izjednačavani sa nacističkom Nemačkom“, rekao je Blagojević za Balkan Watch.

Dodao je da je bombardovanje ozbiljno narušilo potencijal za razvoj bliskih odnosa između dve države, ali da danas vidi prostor za novi početak i unapređenje saradnje.

Vučićeva politika između Istoka i Zapada

Govoreći o višesmernoj spoljnoj politici Srbije i odnosima sa Evropskom unijom, Rusijom, Kinom i SAD, Blagojević je ocenio da je upravo takav pristup pokazatelj uspešne diplomatije.

„Mislim da je predsednik Vučić genije u načinu na koji vodi svoju spoljnu politiku i u činjenici da razvija odnose sa silama poput Rusije i Kine, a sada pruža ruku i Sjedinjenim Državama“, rekao je on.

Prema njegovim rečima, Srbija treba da održava odnose sa svim velikim silama i da ne bude vezana isključivo za jednu stranu u promenjenim međunarodnim okolnostima.

„Srbija treba da bude lider Balkana“

Na pitanje o ulozi Srbije pod administracijom Donalda Trampa, Blagojević je poručio da Srbija ima potencijal da postane vodeća država regiona.

„Mislim da Srbija treba da bude lider Balkana, posebno Zapadnog Balkana“, izjavio je za Balkan Watch.

On smatra da bi Sjedinjene Države trebalo da pokažu veće interesovanje za ulaganja u Srbiji, navodeći da američke kompanije prepoznaju kvalitet srpske radne snage i da postoje značajne mogućnosti za ekonomsku saradnju, posebno u oblasti energetike i prirodnih resursa.

O novom ambasadoru SAD u Beogradu

Komentarišući imenovanje novog američkog ambasadora u Srbiji, Blagojević je rekao da očekuje unapređenje odnosa dve države.

Iako je naveo da lično ne poznaje novog ambasadora, istakao je da njegova biografija ukazuje na veliko iskustvo u diplomatiji i međunarodnim poslovima. Takođe je podsetio da se svojevremeno i njegovo ime pominjalo kao moguće rešenje za ambasadorsku funkciju u Beogradu.

Blagojević je ocenio i da će novi ambasador biti „mnogo bolji od Kristofera Hila“, čiji mandat nije ocenio pozitivno.

Dijaspora mora da bude politički organizovanija

Govoreći o ulozi srpske dijaspore u SAD, Blagojević je ocenio da Srbi u Americi nisu bili dovoljno politički organizovani tokom devedesetih godina, za razliku od drugih zajednica koje su uspešno uticale na američku politiku.

„Mislim da je jedan od razloga zbog kojih je Srbija bila tretirana na način na koji je bila tretirana tokom devedesetih godina taj što srpska dijaspora nije bila politički organizovana kao Albanci, Hrvati i muslimanske zajednice“, rekao je Blagojević za Balkan Watch.

On smatra da bi srpska zajednica u Americi trebalo da bude mnogo aktivnija u političkom životu i da organizovano radi na jačanju srpskih interesa, navodeći da je upravo to jedna od ključnih lekcija koje su Srbi naučili iz događaja tokom raspada Jugoslavije i NATO bombardovanja.

Blagojević je zaključio da odnosi Srbije i Sjedinjenih Država imaju veliki potencijal za napredak, posebno u novim geopolitičkim okolnostima, uz ocenu da su interesi dve zemlje danas usklađeniji nego što su bili prethodnih decenija.

Izvor: Balkanwatch (tekst i foto)

juz

Dijana Hrka opet se našla u žiži javnosti kada je u Bečeju, ispred opštine, došla da kleči pred okupljenima kako bi ih navodno ubedila da prekinu štrajk glađu.

Ovo nije prvi put da Dijana ima slične performanse, ovo je već viđen scenario.

Oni koji prate njen javni angažman ovakve scene već su imali priliku da vide. Zato se i ovog puta među građanima moglo čuti pitanje – da li je u fokusu problem ili pažnja javnosti?

Izvor: nsuzivo.rs

german-3504961-1280

Prema podacima koje prenosi nemački ,,Deutschland Kurier“, broj levičarskog nasilja u Nemačkoj porastao je za čak 43%. Reč je o najnovijoj „brojci nedelje“ koja pokazuje dramatičan skok političkog nasilja sa leve strane spektra. Ono što posebno privlači pažnju jeste da je politički motivisano nasilje poraslo i u Srbiji, a najčešći su napadi građansko-levo orjentisane opozicije nad pristalicama i imovinu Srpske napredne stranke, prenosi portal Srpski ugao.

Na slikama sa protesta vide se dim, crvene zastave i haotične scene, tipične za levičarskoradikalne demonstracije koje se u poslednje vreme sve češće pretvaraju u nasilje. Dok desničarsko nasilje godinama služi kao glavna tema medija i političara, levičarskoradikalno nasilje se često minimizira ili potpuno ignoriše.

Mnogi građani i opozicioni političari upozoravaju da je ovo posledica godina popustljivosti prema levičarskim ekstremistima, Antifi i sličnim grupama. Umesto da se jasno osude napadi na policiju, novinare ili građane, deo političkog establišmenta i dalje gleda kroz prste ili čak opravdava takve postupke kao „protest protiv sistema“.

Kao poslednji primer politički motivisanih incidenata, u javnosti je odjeknuo i vandalski napad na prostorije SNS-a u Dobanovcima, koje su tokom noći (10.06. 2026.) isprskane crvenom farbom. Opštinski odbor SNS Surčin saopštio je da se na video-snimku vidi osoba sa kapuljačom kako prilazi objektu i namerno oštećuje prostorije, ocenjujući da je reč o pokušaju zastrašivanja i širenja političke netrpeljivosti. Iz odbora su pozvali nadležne organe da identifikuju počinioca i utvrde sve okolnosti incidenta, ističući da napadi na stranačke prostorije predstavljaju udar na demokratsko pravo građana da slobodno podržavaju političku opciju po svom izboru.

Mnogi analitičari upozoravaju  na globalni trend prema kome dugogodišnja politika nulte tolerancije prema desnom nasilju nije praćena istom odlučnošću prema levici, što stvara osećaj nekažnjivosti. Isto važi i za Srbiju, gde su građansko levo orijentisani blokaderi i opozicija izveli preko 600 nasilnih dela protiv SNS aktivista i prostorija – od fizičkih napada, pretnji, uništavanja vozila do demoliranja stranačkih objekata. Ovo nasilje nad SNS-om često prolazi sa blažim reakcijama tužilaštva koje je naklonjenije levo-liberalnoj ideologiji i nasilnicima ili medijskim ignorisanjem pojedinih kuća u odnosu na druge incidente.

Prema policijskim statistikama, levičarskoradikalne grupe su 2025. godine izvele stotine napada na policajce, posebno tokom demonstracija u Berlinu, Hamburgu i Lajpcigu. Najčešći oblici nasilja uključuju bacanje kamenja, pirotehnike i molotovljevih koktela, kao i namerno oštećivanje paljenje policijskih i civilnih vozila. Zabeleženi su i fizički napadi na političare AfD-a, ali i ozbiljne diverzijee na nemačkoj infrastrukturi, među kojima je nestanak strujee u Berlinu, kada je hiljade domova ostalo bez struje, a više osoba je i preminulo od posledica smrzavanja . Slični događaji, kao i fizički napadi na političke neistomišljenike dešavali su se i u Srbiji, a tužilaštvo preblago reaguje kada su u pitanju napadi usmereni na vladajuću partiju. U proteklom periodu videli smo i napad u skupštini na trudnu poslanicu u 8. mesecu trudnoće, kao i njenu partijsku kolegenicu koja je tom prilikom dobila moždani udar. Osim toga, blokaderski ekstremisti su gađali zamrzmutim jajima i flašama pristalice i simpatizere SNS-a u Novom Sadu, a u Nišu je napadnut i gradonačelnik.

I u Nemačkoj i u Srbiji isti obrasci se ponavljaju – levičarski ekstremisti i blokaderi koriste blokade, napade na policiju i uništavanje javnu i stranačku imovinu neistomišljenika. Razlika je u tome što se u Nemačkoj to dešava duže i sistematičnije, dok se u Srbiji takvi incidenti brzo šire kroz nasilje nad SNS-om, sa preko 600 prijavljenih slučajeva fizičkih napada na aktiviste i objekte za malo više od godinu dana. Ovo stvara atmosferu straha i pritiska na društvo.

U nekim saveznim pokrajinama broj napada na pripadnike reda sa leve strane premašio je broj incidenata sa desne strane, što je retka pojava u poslednjih desetak godina. Ipak, ovi podaci retko dobijaju isti medijski prostor kao desničarski ekstremizam.

Mnogi analitičari upozoravaju da dugogodišnja politika „nultog tolerancije“ prema desnom nasilju nije praćena istom odlučnošću kada je reč o levoradikalnim grupama, što je dovelo do osećaja nekažnjivosti među nekim aktivistima.

U Nemačkoj je levičarskogradikalno nasilje poraslo za 43%, pokazuje najnovija statistika. Dok mediji i vlasti godinama fokus stavljaju na desni ekstremizam, levo nasilje postaje sve ozbiljnija pretnja po javni red i bezbednost. Građani sve glasnije traže jednak tretman svih oblika političkog nasilja.

Ono što se dešava u Nemačkoj sa Antifom i levičarskim ekstremistima ima jasne paralele sa onim što se poslednjih meseci dešava u Srbiji sa blokaderima. I u Nemačkoj i u Srbiji isti obrasci se ponavljaju, organizovane grupe koje se predstavljaju kao „borci za pravdu“ koriste nasilje kao sredstvo pritiska, napadaju policiju, uništavaju imovinu i zastrašuju one koji ne misle kao oni.

Antifa već godinama napada policajce, novinare i građane tokom demonstracija širom Evrope. Slična situacija se ponavlja u Srbiji, gde blokaderi koriste iste metode – blokade puteva, napade na policiju, uništavanje javne imovine i napade i pretnje na one koji ne podržavaju njihove zahteve.

Ovo pokazuje da ideološko nasilje, bilo da dolazi sa levičarskih ekstremista u Nemačkoj ili od organizovanih blokadera u Srbiji, dolazi iz iste kuhinje i ima isti cilj – stvaranje atmosfere straha i pritiska na društvo.

Važno je delovati jednako odlučno prema svim oblicima nasilja, jer u suprotnom se hrani osećaj nekažnjivosti među ekstremistima. Bilo da nose crvene zastave u Nemačkoj ili se predstavljaju kao „studenti“ u Srbiji, ideološko nasilje dolazi iz iste kuhinje.

Građani Srbije zaslužuju da se nasilje nad pristalicama najveće partije u državi, a koje vrše delovi levo orijentisane opozicije i blokadera, tretira sa istom strogoćom kao i drugi oblici ekstremizma.

Izvor: Srpski ugao

uiz
Istoričar i funkcioner Slobodne Crne Gore Spasoje Tomić oštro je reagovao na kampanju protiv predsednika Srbije Aleksandra Vučića povodom njegove posete Tivtu, ocenivši je kao „unapred orkestriranu hajku“ ostataka bivšeg režima.

U svojoj izjavi Tomić je naveo:

„Svedoci smo još jedne brutalne, unapred orkestrirane hajke koju opozicione strukture u Crnoj Gori, predvođene ostacima bivšeg režima i njihovim kvazimedijskim biltenima, vode protiv predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića povodom njegove posete Tivtu. Kao neko ko se godinama bavi analizom društveno-političkih procesa, dužan sam da reagujem na ovaj primitivan pokušaj destabilizacije regionalnih odnosa i kontinuirano sejanje netrpeljivosti prema svemu što nosi srpski predznak.

Poseta predsednika Vučića Crnoj Gori, u okviru legitimnog regionalnog samita, poslužila je dežurnim komentatorima i samoproglašenim ‘čuvarima državnosti’ za panično podizanje tenzija. Takozvani suverenistički mediji, koji već decenijama funkcionišu kao propagandne poluge za očuvanje ličnih privilegija i veštačkih podela, pokušavaju da od jednog protokolarnog i državničkog događaja naprave bauk i navodni čin agresije.

Očigledno je da poraženi politički koncept u Crnoj Gori i dalje pati od hronične frustracije zbog činjenice da Srbija nezaustavljivo ekonomski i politički jača, te da više niko ne može marginalizovati srpski narod u regionu.

Iskazujem punu i nedvosmislenu podršku predsedniku Aleksandru Vučiću u njegovim naporima da, uprkos konstantnim podmetanjima i histeričnim napadima iz Podgorice, zadrži dostojanstven, državnički i odgovoran stav. Srbija danas vodi računa o svom narodu gde god on živeo, ne ugrožavajući ničiji suverenitet, ali i ne dozvoljavajući da se srpsko ime razvlači po blatu zarad jeftinih političkih poena ovdašnje opozicije.

Oštro osuđujem medijske manipulacije koje imaju za cilj da kriminalizuju svaku vrstu saradnje između Crne Gore i Srbije. Napadi na Vučića nisu ništa drugo do izraz nemoći onih koji građanima nemaju šta da ponude osim izlizane retorike zasnovane na starim podelama, ideološkim sukobima i progonu političkih neistomišljenika.

Boka kotorska i Crna Gora istorijski su prostori na kojima su srpski identitet, kultura i duhovnost duboko ukorenjeni. Nikakvi medijski spinovi opozicionih ekstremista ne mogu izbrisati činjenicu da je saradnja sa Beogradom prirodna, logična i neophodna za stabilnost čitavog Balkana.

Vreme je da se prestane sa konstruisanjem neprijatelja tamo gde ih nema i da se konačno prihvati realnost u kojoj je srpski narod u Crnoj Gori svestan svog identiteta i svojih prava, a predsednik Srbije rado viđen gost među svim dobronamernim građanima.“

Tomićeva izjava dolazi kao reakcija na talas kritika koje su se pojavile u delu crnogorske opozicione i medijske scene nakon Vučićevog učešća na regionalnom samitu u Tivtu. On smatra da iza ovih napada stoji politička frustracija zbog jačanja međunarodnog položaja Srbije i sve intenzivnije saradnje između Beograda i Podgorice.

Piše: Nina Stojanović

Izvor: Vesti online

zmago-i-irena-1024x511-1

Kako piše “Srpski ugao”, u Evropskom parlamentu prikazan je dokumentarni film TV Nova „Tura do Strazbura”, koji prati put srpskih studenata koji su biciklima krenuli ka evropskim institucijama. Projekciju je organizovala slovenačka evroposlanica Irena Joveva, koja je tom prilikom poručila premijerki Srbije Ani Brnabić da će „uvek stati iza studenata iz Srbije”.

Na ovaj potez oštro je reagovao slovenački političar Zmago Jelinčič. U ekskluzivnoj izjavi za Srpski Ugao, Jelinčič je ocenio da Evropska unija, preko političara poput Joveve, pokušava da izvrši pritisak na Srbiju i predstavi je kao državu koja mora da slepo sledi briselske naloge.

„Evropska unija preko takvih političkih renegata i korisnih idiota, kao što je Irena Joveva, sistematski pokušava da obezvredi Srbiju kao samostalnu i suverenu državu i da je pretvori u evropsku koloniju koja će slepo izvršavati briselska naređenja. I u tom pokušaju slabljenja Srbije Joveva ima svoju sramotnu ulogu – vernog sluge koji radi sve što mu EU naredi”, naveo je Jelinčič.

On je potom doveo u pitanje i motive slovenačke evroposlanice.

„Verovatno su joj za to obećali neku lepu poziciju u Briselu, jer je njena politička opcija na poslednjim izborima u Sloveniji doživela potpuni fijasko. Sada ta evroposlanica bez sopstvene pameti deluje kao eksponent tuđih interesa”, poručio je Jelinčič.

Posebno se osvrnuo na samu „Turu do Strazbura”, tvrdeći da je reč o politički režiranom događaju.

„Studenti, koji su navodno 13 dana junački vozili bicikle, u stvarnosti su veći deo puta prešli kamionima i kombijima, kako bi potom u blizini Strazbura napravili nekoliko fotografija za medije. Glavna režiserka i pokretačica te cirkuske predstave, naravno, jeste upravo ona, Irena Joveva”, istakao je Jelinčič.

Na kraju je Jovevoj uputio i direktnu poruku.

„Joveva bi konačno morala da nauči staru srpsku poslovicu: ‘Obećanje ludom radovanje.’ Jer oni koji drugima obećavaju, na kraju najčešće sami ostanu osramoćeni. Sramota je da slovenački poreski obveznici finansiraju takve ‘evropske’ političarke, koje aktivno rade protiv interesa prijateljske države i njenih građana”, zaključio je Jelinčič.

Umesto da se bavi problemima Slovenije i položajem svojih građana, Irena Joveva nastavlja da se meša u unutrašnje prilike u Srbiji, koristeći studentske proteste kao sredstvo političkog pritiska. Njena uloga u ovom projektu dodatno potvrđuje da nastupa kao produžena ruka briselskih političkih krugova, spremna da zarad lične karijere ugrozi odnose sa državom koja sa Slovenijom tradicionalno ima bliske veze.

Ovakvi nastupi pojedinih evroposlanika dodatno otkrivaju dubinu licemerja evropske politike prema Srbiji. Dok se javno pozivaju na „vrednosti”, „demokratiju” i „slobodu izražavanja”, u praksi se koriste politički obojeni filmovi, medijske kampanje i navodni studentski podvizi kako bi se vršio pritisak na suverenu državu. Srbija ima puno pravo da se suprotstavi takvim političkim avanturama i da zaštiti svoje dostojanstvo, institucije i interese.

Piše: mr Jasmina Dragutinović

Izvor: Srpski ugao

DCIM123MEDIADJI_0669.JPG

Dok se poslednje svetlo dana lomi po zidinama tvrđave iznad Alanje, a more polako prelazi iz tirkizne u duboku mediteransku plavu, među lokalcima i dalje živi legenda o Kleopatri i plaži koja je navodno stvorena baš za nju.

Kažu da je Kleopatra tokom svojih putovanja istočnim Mediteranom stigla upravo na ovu obalu zajedno sa Markom Antonijem. Govorilo se da Kleopatra nije pristajala na prosečna mesta, već samo na obale dostojne kraljice koja je navikla da dobije najbolje što Mediteran može da ponudi.. Želela je savršen pesak, mirno more i obalu na kojoj leto izgleda kao večna razglednica. Legenda dalje tvrdi da je Marko Antonije naredio da se fini pesak dopremi čak iz Egipta kako bi Kleopatra hodala po najlepšoj plaži Mediterana.

Da li je priča istinita danas više nije ni važno.

Jer kada prvi put stanete na Kleopatrinu plažu, dok se tvrđava izdiže iznad mora, lako poverujete da su ovakva mesta oduvek bila rezervisana za ljude koji su od života tražili najbolje. I upravo tu počinje priča o Alanji.

Ne kao o još jednom letovalištu na turskoj rivijeri, već kao o gradu koji ima retku sposobnost da spoji ono što većina destinacija pokušava godinama: prelepo more, istoriju, energiju grada i osećaj odmora koji traje mnogo duže od sedam dana.

Grad koji nije nastao zbog turizma

Mnoga moderna letovališta danas izgledaju kao pažljivo projektovane turističke kulise. Alanja je drugačija. Ovde se odmah oseća da grad postoji mnogo duže od turizma. To se vidi u jutarnjoj gužvi na ulicama, u ribarskim brodovima koji se vraćaju u luku, u malim pekarama koje mirišu na susam i u lokalnim kafićima punim ljudi dugo nakon ponoći.

Turizam jeste promenio Alanju, ali joj nije oduzeo identitet.

I možda je baš to razlog zbog kog se ljudi ovde opuste mnogo brže nego na nekim drugim destinacijama. Grad deluje živo i prirodno. Nema osećaj izolovanog rizorta u kojem se sve završava iza hotelske kapije. Ovde vas grad stalno vuče napolje.

Kleopatrina plaža: razlog zbog kog se ljudi vraćaju

Na Mediteranu postoji mnogo lepih plaža, ali malo koja gradska plaža uspe da ostavi utisak kao Kleopatrina.

Dugačka, široka i prekrivena sitnim zlatnim peskom, ona izgleda gotovo nestvarno kada se spoje tirkizno more, planine u pozadini i tvrđava koja dominira iznad obale. Voda je ovde neverovatno bistra, a čak i usred leta zadržava onu intenzivnu plavu boju zbog koje ljudi satima ostaju u moru.

Ali lepota nije jedini razlog zbog kog je ova plaža posebna. Njena najveća prednost je to što je deo grada.

U Alanji ne morate da birate između dobrog mora i urbanog života. Posle kupanja možete pravo u restoran, šetnju, bar ili marinu. Sve je povezano i na nekoliko minuta udaljenosti.

To potpuno menja osećaj letovanja. Dan ovde ne izgleda kao niz organizovanih hotelskih aktivnosti, već kao spontano uživanje u gradu koji živi uz more.

Tvrđava koja Alanji daje karakter

Da nema tvrđavu, Alanja bi verovatno i dalje bila lepo letovalište. Sa tvrđavom, ona postaje nešto mnogo više.

Ogromne seldžučke zidine protežu se visoko iznad kamenog poluostrva i vide se gotovo iz svakog dela grada. Noću, kada se osvetle, izgledaju gotovo filmski, kao da lebde iznad mora.

Pogled sa tvrđave jedan je od onih prizora koji ostaju dugo u sećanju. Sa jedne strane pruža se Kleopatrina plaža i otvoreni Mediteran, sa druge marina prepuna brodova i crveni krovovi grada, dok se iza svega uzdižu planine Taurus.

Tada postaje jasno zašto je Alanja vekovima bila važna tačka Mediterana. Ona nije grad koji je naknadno izmišljen za turiste. Ima istoriju, slojeve i onu retku atmosferu mesta koje je oduvek bilo važno. I upravo ta kombinacija istorije i mora daje Alanji posebnu energiju.

Grad koji vas tera da istražujete

Jedna od najboljih stvari kod Alanje jeste to što ovde retko ostajete samo u hotelu.

Možda krenete na kratku večernju šetnju, a završite u luci među restoranima i osvetljenim brodovima. Možda sednete na piće sa pogledom na tvrđavu, pa produžite do bazara ili male ulice pune lokalnih restorana.

Alanja ima onu opuštenu mediteransku atmosferu zbog koje večeri nikada ne završavaju prerano. To posebno prija ljudima sa Balkana. Jer ovde luksuz nije hladan niti sterilan. Možete sedeti u modernom beach baru, a nekoliko minuta kasnije jesti savršen kebab u malom restoranu gde vas domaćin nudi čajem “na račun kuće”.

Taj spoj energije, gostoprimstva i spontanosti čini da se ljudi veoma brzo osećaju kao kod kuće.

Više od običnog letovanja

Alanja je jedno od onih mesta na turskoj obali koje odgovara gotovo svima. Možete dane provoditi potpuno mirno, na plaži, u hamamu ili uz dugu večeru pored mora.

Ali isto tako možete svaki dan ispuniti aktivnostima. Izleti brodom uz obalu, vožnje džipovima kroz planine Taurus, rafting, paraglajding, pećine skrivene u stenama, bazari, marina, noćni život… Grad stalno nudi još nešto.

I upravo zbog toga sedam dana u Alanji često prođe prebrzo.

Zašto je Alanja možda najbolje lice turske rivijere

Turska obala prepuna je poznatih letovališta. Neka imaju luksuznije rizorte, neka mirnije plaže ali malo koja destinacija uspeva da spoji toliko različitih stvari na jednom mestu.

Alanja ima more zbog kog dolazite, ali i grad zbog kog želite da ostanete budni do kasno. Ima istoriju koja nije samo dekoracija za turiste. Ima energiju velikog letovališta, ali i dovoljno lokalnog života da sve deluje stvarno.

I možda upravo zato poslednjih godina sve više srpskih turista bira baš Alanju.

Jer ljudi danas ne traže samo ležaljku i all inclusive narukvicu. Traže atmosferu, mesto koje ima život, večeri koje se pamte i osećaj da su negde zaista bili. A Alanja upravo to daje.

Leto koje ćete pamtiti

Možda ćete ovog leta otići tamo zbog Kleopatrine plaže. Možda zbog odličnih hotela, dobre hrane ili toplog Mediterana.

Ali postoji velika šansa da ćete Alanju zapamtiti po nečemu sasvim drugom, po večerima pod osvetljenom tvrđavom, po mirisu mora iz luke, po dugim šetnjama kada grad još uvek ne spava i po osećaju da leto ovde traje sporije nego bilo gde drugo.

I možda ćete baš tada razumeti zašto se legenda o Kleopatri nikada nije izgubila. Neka mesta na Mediteranu jednostavno imaju način da vas nateraju da poželite da ostanete duže.

kulturizam.com

 

Snimak-ekrana-2026-05-25-190353-750x375

Dok se ispred filijala biroa za zapošljavanje širom Nemačke formiraju redovi nezaposlenih, nemačka industrija prolazi kroz jednu od najtežih kriza poslednjih decenija. Prema podacima portala „Deutschlandkurier“, u poslednjih nekoliko godina nestalo je više od 340.000 radnih mesta u ključnim granama privrede. Najteže su pogođene automobilska, tekstilna i metaloprerađivačka industrija, nekadašnji stubovi nemačkog ekonomskog uspeha. Umesto novih zapošljavanja, sve više kompanija zatvara pogone, smanjuje proizvodnju i otpušta hiljade radnika.

Prema analizi konsultantske kuće „EY“, samo tokom 2025. godine nemačka industrija izgubila je oko 124.100 radnih mesta, gotovo dvostruko više nego godinu ranije. Od 2019. godine broj zaposlenih u industriji smanjen je za više od 266.000, dok pojedine procene govore i o preko pola miliona izgubljenih poslova.

Posebno je pogođena automobilska industrija, simbol nemačke ekonomske moći. Samo prošle godine ugašeno je oko 50.000 radnih mesta, dok je od 2019. nestalo više od 111.000 poslova – praktično svaki sedmi u tom sektoru. Ozbiljan pad beleže i tekstilna i metalna industrija, koje se suočavaju sa padom proizvodnje, skupom energijom i sve jačom konkurencijom iz Azije.

Uglavnim uzrocima stručnjaci navode rekordno visoke cene energije, pritisak kineske konkurencije, spor prelazak na električna vozila, ogromnu birokratiju i slabljenje izvoza. Velike kompanije poput Volkswagen, Bosch, Thyssenkrupp i ZF Friedrichshafen već su najavile nova smanjenja broja zaposlenih. Mnoge firme pokušavaju da izbegnu nagle masovne otkaze, pa pribegavaju „tihom“ gašenju radnih mesta kroz zamrzavanje zapošljavanja i postepeno zatvaranje pogona.

Ekonomisti upozoravaju da je reč o pravoj deindustrijalizaciji koja najviše pogađa dobro plaćene i visokoproduktivne poslove. Takva radna mesta teško mogu biti zamenjena poslovima u uslužnom sektoru ili državnoj administraciji, što dugoročno ugrožava standard stanovništva i ekonomsku stabilnost zemlje.

Slike redova ispred biroa za zapošljavanje postale su simbol nove nemačke realnosti: kvalifikovani radnici, inženjeri i majstori traže pomoć i novu šansu na tržištu rada. Dok političari raspravljaju o „zelenoj tranziciji“ i subvencijama, industrijski motor koji je decenijama pokretao Evropu sve više usporava.

Nemačka se tako nalazi pred ozbiljnom istorijskom prekretnicom, zemlja koja je godinama upozoravala na nedostatak radne snage sada masovno gubi sopstvene industrijske poslove. Posledice po izvoz, standard građana i socijalnu stabilnost su već dugoročne i veoma ozbiljne.

Posebno zabrinjavaju najave velikih igrača. Volkswagen planira da do 2030. godine eliminiše čak 35.000 radnih mesta u Nemačkoj, dok Bosc sprema rezove od preko 22.000 pozicija u svojoj mobilnoj diviziji Tisenkrup Stil, jedan od stubova nemačke čelične industrije, najavio je smanjenje radne snage za čak 11.000 ljudi što predstavlja gotovo 40% zaposlenih u čeličnom segmentu. Ovi rezovi nisu slučajni: oni su direktna posledica sistematskog urušavanja uslova za poslovanje.

Savez nemačke industrije (BDI) otvoreno upozorava da je Nemačka kao poslovna lokacija „u žestokom padu“. Industrijska proizvodnja pada već četvrtu godinu zaredom, a za 2026. godinu se očekuje stagnacija umesto oporavka. Visoke cene energije, nastale kao posledica energetskog zaokreta, zatvaranja nuklearnih elektrana i odricanja od ruskih energenata, u kombinaciji sa briselkom birokratijom i kineskom konkurencijom, primoravaju kompanije da premeste proizvodnju u inostranstvo. Kapacitet iskorišćenosti u hemijskoj industriji pao je na svega 70%.

Najteže posledice oseća nemački Mittelstand, porodične firme koje čine kičmu ekonomije. Gubitak visokokvalifikovanih, dobro plaćenih industrijskih radnih mesta teško se nadoknađuje uslužnim sektorom ili državnim poslovima u zdravstvu i administraciji. Ovo ne ugrožava samo ekonomsku konkurentnost Nemačke, već i socijalnu stabilnost zemlje, dok se u tradicionalnim industrijskim regionima poput Porajnja i Baden-Virtemberga sve češće čuju glasovi nezadovoljstva aktuelnom ekonomskom politikom. Umesto da zaštiti svoj industrijski motor, Berlin nastavlja da gura ideološke agende na račun radnika i poreskih obveznika.

Piše: Stefan Stojanović

Izvor: Srpski ugao

iuz

Američki Stejt department objavio je dokument „United States Policy to Promote Regional Stability and Prosperity in the Western Balkans“, kojim definiše prioritete Sjedinjenih Američkih Država prema regionu Zapadnog Balkana u narednom periodu. U dokumentu se Srbija pojavljuje kao jedan od najvažnijih regionalnih partnera, dok Vašington najavljuje pokretanje formalnog strateškog dijaloga sa Beogradom tokom 2026. godine.

Nova strategija fokusirana je na jačanje regionalne stabilnosti, ekonomsku integraciju, energetsku bezbednost, borbu protiv korupcije i smanjenje uticaja spoljašnjih aktera, pre svega Rusije i Kine. Istovremeno, američka administracija naglašava potrebu za intenzivnijom saradnjom sa državama regiona kako bi se ubrzao njihov evropski put i podstakao privredni razvoj.

Posebnu pažnju privlači deo dokumenta u kojem se navodi da će SAD tokom ove godine organizovati formalne političke dijaloge sa Srbijom i Severnom Makedonijom. Reč je o mehanizmu koji u američkoj diplomatskoj praksi predstavlja viši nivo institucionalne komunikacije i može otvoriti prostor za širenje saradnje u oblasti ekonomije, energetike i bezbednosti.

Dokument Srbiju posmatra kao nezaobilazan faktor regionalne stabilnosti i važnog sagovornika u rešavanju ključnih pitanja Zapadnog Balkana. Istovremeno, Vašington nastavlja da podržava projekte regionalnog povezivanja, razvoj infrastrukturnih koridora i stvaranje jedinstvenijeg ekonomskog prostora u regionu, što Srbiji daje dodatni značaj kao saobraćajnom i energetskom čvorištu jugoistočne Evrope.

Jedan od centralnih ciljeva strategije jeste i smanjenje energetske zavisnosti regiona od ruskih izvora. U tom kontekstu, SAD najavljuju podršku novim energetskim projektima, diversifikaciji snabdevanja i većem prisustvu zapadnih kompanija na tržištu Zapadnog Balkana. Dokument takođe ukazuje na nameru Vašingtona da ponudi alternativu kineskim investicijama i finansijskim aranžmanima koji su poslednjih godina postali značajan faktor u regionu.

Kada je reč o odnosima Beograda i Prištine, američka administracija ponavlja podršku dijalogu i sprovođenju ranije preuzetih obaveza, ocenjujući da je trajna normalizacija odnosa jedan od preduslova dugoročne stabilnosti Zapadnog Balkana.

Analitičari ocenjuju da je najznačajnija poruka dokumenta upravo namera Vašingtona da Srbiju uključi u intenzivniji institucionalni dijalog, što predstavlja signal da SAD Beograd vide kao ključnog regionalnog partnera, a ne kao državu koju žele da zaobiđu u kreiranju buduće politike prema Balkanu. Strategija istovremeno potvrđuje da će pitanja energetike, infrastrukturnih investicija i geopolitičkog pozicioniranja ostati u središtu američko-srpskih odnosa u narednim godinama.

Izvor: balkanwatch.com

pks

Kako portal “Balkan Watch” navodi u daljem tekstu: Čarli Kirk stoji ponosno na ulicama Beograda! Balkan Watch posvetio mural borcu za bolji svet.

Nevladina organizacija Balkan Watch organizovala je oslikavanje murala koji je posvećen istaknutom borcu, političkom aktivisti i književniku Čarliju Kirku.

Mural koji krasi ulice srpske prestonice posetio je medijski tim eminentnog desničarskog časopisa Breitbarta, koji su se lično uverili u vrednosti koje baštini srpska omladina. Oslikavanjem ovog murala Balkan Watch je pokazao da su srpska i američka kultura slične i da se zasnivaju na istim tradicionalnim i hrišćanskim vrednostima.

„Stojimo ovde ispred murala Čarliju Kirku. Želeli smo da podsetimo ljude na vrednosti za koje se Čarli borio, ali i da pokažemo javnosti za koje vrednosti se zalažemo mi iz Balkan Watcha“ izjavio je član organizacije Balkan Watch prilikom obraćanja američkim novinarima.

„Takođe želeli smo da razbijemo stereotipe koji su stvoreni o američkoj kulturi i da podsetimo da su osnovne američke vrednosti sloboda govora, patriotizam, hrišćanstvo i briga o porodici. Upravo ove vrednosti koje je negovao Čarli jesu vrednosti koje se vrednuju i neguju u našoj zemlji.

Ko je Čarli Kirk?

Čarli Kirk (1993 – 2025) je američki konzervativni politički aktivista, govornik i osnivač organizacije Turning Point USA, koja se bavi promovisanjem konzervativnih ideja među mladima i studentima širom Sjedinjenih Američkih Država.

Postao je poznat po zalaganju za slobodu govora, patriotizam i tradicionalne hrišćanske vrednosti. Kroz javne govore, debate, podkaste i medijske nastupe izgradio je snažan uticaj među mladim konzervativcima i postao jedno od prepoznatljivih lica savremenog američkog konzervativnog pokreta.

Tokom svog javnog delovanja često je govorio o značaju porodice, vere, nacionalnog identiteta i prava svakog pojedinca da slobodno izrazi svoje mišljenje. Njegov rad privukao je pažnju ne samo u Americi, već i među ljudima u Srbiji i na Balkanu koji dele slične vrednosti i interesovanja.

Foto: PrtSc/ balkanwatch.com

 

error: Content is protected !!