September 10, 2026

Aleksandra Djuran

traktor-1

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije saopštilo je da je Uprava za agrarna plaćanja verifikovala 259.485 zahteva za promene u elektronskom Registru poljoprivrednih gazdinstava (eRPG), a korisnici koji su podneli zahteve za podsticaje po hektaru za tekuću godinu mogu da očekuju rešenja u eSandučićima već od danas.
Prema navodima Ministarstva, u 2025. godini registrovano je više od 7.000 novih poljoprivrednih gazdinstava, pa je sada broj aktivnih poljoprivrednih gazdinstava 477.950.

Tokom trajanja javnog poziva za podnošenje zahteva za ostvarivanje prava na osnovne podsticaje u biljnoj proizvodnji odobreno je 133.445 zahteva za promene u eRPG, a korisnicima je omogućeno i podnošenje zahteva za podsticaje za gazdinstva koja se nalaze u procesu registracije, kao i za parcele koje se nalaze u procesu provere, kako bi se što veći broj poljoprivrednih proizvođača prijavio za subvencije.

Ministarstvo je pozvalo poljoprivredne proizvođače da redovno proveravaju svoje eSanduče na portalu eUprave kako bi prihvatili i preuzeli rešenja. Nakon prihvatanja rešenja, potrebno je da se korisnici odreknu prava na žalbu saglasno Uputstvu za odustanak od žalbi. Na taj način rešenja postaju pravosnažna i izvršna, a sredstva će biti brže isplaćena na korisnički račun prijavljen u elektronski Registar poljoprivrednih gazdinstava.

Takođe, u toku je administrativna obrada zahteva za četvrti kvartal premije za mleko, a prema navodima Ministarstva, Uprava za agrarna plaćanja ulaže maksimalan napor da svi zahtevi budu završeni u najkraćem mogućem roku.

Uprava za agrarna plaćanja nastavlja realizaciju planiranih mera podsticaja, pa se u aprilu očekuje raspisivanje Javnog poziva za subvencije za tov junadi, svinja, jagnjadi i jaradi i Javnog poziva za subvencije za kvalitetna priplodna grla.

Predviđene su i nove mere podrške poljoprivrednim proizvođačima u vidu investicija za nabavku novog traktora i za izgradnju i opremanje objekata u ukupnom iznosu od milijardu dinara, a javni pozivi po tom osnovu biće uskoro raspisani.

sajan-fetahi-(1)

Sead Fetahi i Tatjana Bonjecka odlučili su da užurban život Italije i Švedske zamene za mir i spokoj u Sajanu. Sead, rodom iz Prištine i Tatjana, Ukrajinka upoznali su se u Bergamu gde su bili zaposleni kao kuvari u restoranu. Životni put odveo ih je Stokholm u kom je Tatjana odlučila da se presele u Srbiju.

-Duži period tražila sam kuda ćemo da se preselimo. Na internetu sam videla da se prodaje imanje u Sajanu. Kada sam ga prvi put pokazala suprugu bio je izričit u tome da ne želi da dođe ovde. Prošlo je pola godine i ponovo sam naišla na isti oglas i tada sam ga nagovorila da dođemo i pogledamo šta je to što se nudi. Za manje od sedam dana kupili smo kuću i okućnicu i već tri godine gradimo sebi život na severu Banata – otkrila nam je Tatjana.

Sead je 1994. godine iz rodne Prištine trbuhom za kruhom otišao u Italiju. Kako kaže nakon srednje ekonomske škole želja mu je bila da upiše Policijsku akademiju u Beogradu, međutim život je imao druge planove.

-Posle služenja vojnog roka i boravka na ratištu otišao sam u Italiju. Učio sam jezik i bio kuvarski šegrt. Zavoleo sam taj posao, pa sam jedno vreme imao i sopstvene restorane – priča Sead.

Dobio je ponudu da ode u Švedsku koju nije želeo da odbije, a Tatjana, takođe kuvarica, pratila ga je.

-U Stokholmu smo bili zaposleni u američkom restoranu. Bio sam šest godina šef kuhinje, ali naš cilj oduvek je bio da se preselimo u mirno mesto i sami proizvodimo hranu. Pre tri godine taj san se ostvario dolaskom u Sajan. Kuvanja se nismo odrekli. Pravimo svoj sir, a konstantno imamo i prijatelje koji nas posećuju i budu naši gosti više dana, te im spremamo specijalitete na koje smo ih navikli. Sređujemo kuću koja će biti etno kuća, za sve naše drage goste koji dolaze da uživaju u jelu i zdravoj hrani koji sami proizvodimo – napominje naš sagovornik.

Imanje je Tatjana tražila pet godina.

-Ovde sve imamo infrastrukturu neophodnu za život, u blizini je grad sa Bolnicom, supermarketima i svim neophodnim za život, a u selu imamo svoj mir. Ništa nam ne fali, u domaćinstvu imamo koze, ovce, živinu, patke, guske. Pravimo sireve i uživamo. Kao strana državljanka imam sva prava i ovo je sada moja kuća – dodaje Tatjana.

Domaćinstvo ima pet hektara i u njemu preovladavaju koze rase alpina.

-Ovakvo domaćinstvo postoji samo u snu. Živimo i jedemo u skladu sa prirodom, a toga više nema u Evropi i svetu. Cilj nam je da povećamo broj koza, sada ih je četrdeset i ima mesta za još dvadeset. To će nam omogućiti da razvijemo proizvodnju sireva koji ljudi ovde još nisu probali. Imam i avasi ovce i želja mi je da imam umatičeno stado. Ovu mlečnu vrstu ima svega pet, šest domaćinstava u Srbiji, a mi se nadamo da ćemo ih imati tridesetak. One su nam neophodne za izradu poznatog sira – precizira Fetahi.

U toku je izgradnja pogona za proizvodnju sireva. Mašine su poručene i vrlo brzo će stići, kako bi se proširila proizvodnja. Na pomoćnim objektima nalaze se table sa nazivom ulica Lenjinova i JNA. Fetahi je table pronašao u domaćinstvu i želeo je da ih sačuva jer ga podseća na ulice u Prištini u kojima je živeo.

Međusobno komuniciraju na italijanskom jeziku, iako Tatjana odlično govori srpski jezik i kako je rodom iz Ukrajine mentalitet Srba joj potpuno odgovara.

ITALIJANSKI I FRANCUSKI SIREVI
Na imanju porodice Fetahi proizvode se italijanski i francuski sirevi. Za proizvodnju koriste klasične italijanske recepte u čemu imaju nesebičnu pomoć italijanskih kolega.
-Za Srbiju, ukusi naših sireva nisu uobičajeni. Pravimo sir kaćotu koji u sebi sadrži paradajz, a osmislili smo i dva naša recepta. Eksperimentišemo sa tradicionalnim receptima jer nam je želja da u prodaju uvrstimo još nekoliko vrsta sireva koje sami osmišljavamo. Sve prodamo od kuće i naši kupci su uglavnom iz Beograda i Novog Sada – napomenula je Tatjana.

DOBAR GLAS DALEKO SE ČUJE
O lepom iskustvu koje imaju pričaju svojim prijateljima.
-Pomogli smo četvoročlanoj porodici Bočar iz Belorusije da se dosele u Sajan. Poreklom Rusi, želeli su da započnu sopstvenu proizvodnju. Kupili su kuću sa okućnicom i bave se plasteničkom proizvodnjom – kažu Sead i Tatjana.

PODRŠKA GRADA
Preko konkursa lokalne samouprave namenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju supružnici Fetahi dobili su sredstva sa kojima su kupili foliju za plastenik, muzilicu, kao i dve ture autohtone sorte živine „banatski gološijani“.
-Takve pomoći su retke u evropskim državama – saznajemo od Tatjane Donjecka.

A.Đ.

 

 

narodni-muzej-1
U Galeriji „Nova“ Narodnog muzeja sutra, 27. martasa početkom u 18 časova, biće otvorena izložba restauriranih ikona iz etnološke zbirke Narodnog muzeja Kikinda pod nazivom „Nova lica svetitelja“.
Restaurirane ikone rezultat su projekta koji je u 2024. godini finansirao Pokrajinski sekretarijat za kulturu, informisanje i odnose s verskim zajednicama u iznosu od 800.000,00 dinara, a u okviru kog je izvršena kompletna konzervacija, restauracija i zaštita 14 ikona od strane Ateljea za konzervaciju Heritage iz Novog Sada.
Većina ikona izrađena je od strane samoukih majstora – ikonopisaca, na drvetu, platnu, staklu ili papiru i predstavlja svedočanstvo narodne umetnosti i njenog naivnog likovnog izraza.
U sklopu otvaranja biće održana prezentacija konzervatora Dragana Ogara koji će publici pojasniti izvedene tretmane zaštite na ikonama.
Izložba će biti otvorena do 21. aprila.
novak

Novak Despotović, kao član ekipe Srbije Matematičke gimnazije osvojio je drugo mesto na H Kavkaskoj matematičkoj olimpijadi. Takmičili su se i Nina Šušić koja je bila prva, Marko Trajković drugi i Vladimir Branković koji je osvojio treću nagradu.

Deseta Kavkaska međunarodna matematička olimpijada održana je od 14. do 19. marta u Majkopu u Rusijai, na bazi Adigejskog državnog univerziteta, uz učešće 158 učenika iz 15 zemalja u mešovitom formatu. Uživo su se nadmetali učesnici iz Rusije, Abhazije i Uzbekistana, a onlajn su bili učesnici iz Jermenije, Belorusije, Irana, Kazahstana, Kirgistana, Pridnjestrovlja, Srbije, Turske, Tajlanda, Tadžikistana, Turkmenistana i Švajcarske.

Izrada zadataka je bila u dva dana , 15. i 16. marta. Svakog dana takmičari su dobili po četiri zadatka, a za rešenje je na raspolaganju bilo četiri sata.

Kavkaska matematička olimpijada organizuje se od 2015. godine. Tokom svih godina njenog postojanja učestvovalo je ukupno 1.339 učenika iz 22 zemlje sveta. Takmičenje se sastoji iz dva dana u dve uzrasne kategorije: juniorska liga i seniorska liga. U komisiji takmičenja su treneri ruske nacionalne ekipe iz matematike, kao i dobitnici zlatnih i srebrnih medalja sa Međunarodne matematičke olimpijade iz različitih godina.

Dusan-Vasiljev-(1)

Žiri za dodelu književne nagrade „Dušan Vasiljev“, u sastavu Radovan Vlahović, predsednik, Đorđe Pisarev i Selimir Radulović jednoglasno je doneo je odluku da ovo prestižno književno priznanje pripadne Simonu Grabovcu, za knjigu „Proplanak“ i Nenadu Šaponji, za knjigu „Srećna voda“.

Ocena žirija je da je reč o dva pesnika koji, desetlećima, posvećeno obrađuju srpsku pesničku njivu, s darom i merom, i jedan i drugi, na svoj način.

Simon Grabovac se, kao pesnik, očas našao, profilišući se, svojom prvom pesničkom knjigom „Krtičnjak“, kao jedan od najizrazitijih glasova mlađeg srpskog pesništva. Potom se predao lutanju i traganju, ne skrećući sa staze istinske pesme i njenih istinskih izvora. Čovek (savremeni) i pesma su dva istinska junaka njegove nove knjige, dve semantičke razjasnice koje se ukršćuju i dopunjuju. Savremeni čovek, koji ne zna ko je, ne zna štaće sa sobom, jer čak i njegovim strahom vladaju drugi. Napušten, sam, bez identitetskog znaka, on se kreće, besciljno, poskakujući, po gorama i dubodolinama. Stoga traži (i nalazi) spas u jedinstvenoj uskoj kapiji reči,u (zatravljenom) proplanku, koji je samo njemu poznat, u pesmi, koja se hrani jednostavnom slikom (slikom jednostavnosti), koja nastavlja svoj život inakon propadanja u grotlo metafore.

I s toga se proplanka, veli pesnik, ne treba iskobeljati nikada.Reč je o jednoj ponesenoj i žustroj, gotovo mladalačkoj, zbirci, najednoj strani, obogaćenoj iskustvom i zrelošću pesnika, na drugoj strani.Onoga koji vreba priliku da zaćuti, budući je reč, zapravo, mukli krik, odnosno, suvišno ponavljanje, pa do njega, možda, nije nikada ni trebalo da dođe.

„Srećna voda“ je jedan od srećnijih trenutaka savremenog srpskog pesništva. Saglasno tome, i nalog savremenoj (uprljanoj) duši da se kupa unjoj. Na zadnjoj strani korica ove knjige, u kraćoj (autopoetičkoj) belešci,pesnik veli da, u svetu čednih duša, nema pesme bez metafizičkog sabesednika. I da ništa tako dobro ne oplođuje zemlju pesme kao zrno tuge. Štaviše, veli on, u otisku istinskog pesnika, tuga priziva radost, overavajući da život postoji. Stoga je istinskim otisak svih nas, koji bauljamo svetom brzih na plenu i lakih na grabežu, slediti verodostojni kret duše. Autorova srećna voda je neuhvatljiva voda, s jedinstvenim tokom, jer, putujući ka njoj, mi plovimo ka duši, čednoj, sa znanjem da je sreća vode vatra.

Ova se knjiga, dobrim dolom, utapa u osnovni tok reakulturalizacije srpskog duhovnog pesništva, uzev u obzir stihovne nizove koji su najneposredniji reminiscencija na iskušenja monaške i svetootačke literature i monaške literature. Tako ćemo se, u njoj, suočiti s jedinstvenim naukom da kad potoneš pokušaj da otkriješ da plivaš, pa kad to prepoznaš, jednostavno, zaboravi da umeš, ili, pak, s naukom da i kad na oblak sletiš počneš da učiš da, iznova, hodaš. Sve su to, kao što smo rekli, iskustva i iskušenja onih koji ništa nemaju, a sve poseduju, tihih sinova zemlje, kojih svet nije dostojan. Naposletku, plivajući brzacima srećne vode autor je, celinom utiska, našao reč, istinsku reč, koja može da ga zaštiti, makar je čuo samo u snu, ili je, makar, opipao ispod kože!

 

rpk-energetski-paosi-(2)

Seminar „Energetski pasoš zgrade – od zakona do prakse“ organizovan je u prostorijama Regionalne privredna komora Severnobanatskog upravnog okruga, u saradnji sa Centrom za cirkularnu ekonomiju Privredne komore Srbije i Fondacijom “Hajnrih Bel” organizuju
Cilj je blagovremeno informisanje privrednika i ostalih zainteresovanih za nastupajuće obaveze u vezi sa energetskom efikasnošću zgrade. Energetski pasoš je sertifikat o energetskim svojstvima zgrade koji daje energetsku ocenu zgrade. Njegova namena je da korisnicima pružaju informacije o energetskim karakteristikama zgrade i potrebnim budućim ulaganjima.

Skupu je prisustvovala i Ana Marija Ugrinov, profesionalni upravnik stambenih zajednica.

-Zgrade u našem gradu nemaju dobru energetsku efikasnost, dok je u samim stanovima situacija nešto drugačija s obzirom na to da se dosta domaćinstava odlučuje na zamenu stolarije za šta konkurišu kod lokalne samouprave. Ovakva edukacija za sve nas koji se bavimo poslom profesionalnog upravnika je važna pošto sve što čujemo možemo da prenesemo stanarima u stambenim zajednicama. Postoje i banke koje kreditiraju stambene zajednice za ovu vrstu posla, međutim još uvek ne znamo kakav model finansiranja se nudi. Gradovi Niš, Novi Sad i Beograd bili su deo pilot projekata vezanih za energetsku efikasnost stambenih zgrada što je urodilo plodom jer je primetna štednja energetskih resursa. Investicija je značajna, ali za nekoliko godina ona će se isplatiti – saznajemo od Ana Marije Ugrinov.

Koordinator u Fondaciji „Hajnrih Bel“ Tibor Moldvai naveo je da se podržavaju projekti iz takozvane zelene agende i zelene tranzicije.

 

-U Srbiji veliki broj stambenih zgrada ne zadovoljava standarde Evropske unije u pogledu energetske efikasnosti. Trenutno se najveći broj objekata rangira u kategorijama E i F, a trebalo bi da dostigne C ili B. Objekti sagrađeni posle 2012. godine trebalo bi da imaju energetske pasoše. Uređenje fasada i krovova preduslov je za bolju energetsku efikasnost. Naša Fondacija ima dva projekta na osnovu kojih lokalne samouprave, a među njima i Kikinda, dobijaju oko 50 odsto subvencija koje će uputiti građanima kako bi se poboljšala energetska efikasnost u kućama i stanovima. Iskustvo koje imamo govori nam da su kapaciteti najveći izazov, odnosno energetski menadžeri nemaju dovoljno ljudstva da organizuju sve konkurse – naveo je Moldvai.

Pasoš je obavezan prilikom dobijanja upotrebne dozvole za nove zgrade i obimnih renoviranja postojećih još od 2009. godine. Najnovijim izmenama Zakona o planiranju i izgradnji, predviđeno je da narednih godina sve zgrade, bez obzira na starost i ime, imaju ovaj dokument. Osim energetskog pasoša, obuhvaćeno je i predstavljanje uslova učenja lokalne samouprave u programu i primera dobre prakse.

A.Đ.

sajam-zaposljavanja-1

Nacionalna služba za zapošljavanje Filijala Kikinda poziva poslodavce i nezaposlene na Sajam zapošljavanja koji će se održati 11. aprila ne od 11 časova u Sportskoj hali Partizan, ulica Trg srpskih dobrovoljaca 23.

Prijava poslodavaca za učešće na sajmu je u toku i vrši se lično u Filijali Kikinda ili pozivom na broj telefona 0230/411-732 ili e-mail Snezana.Stepanovic@nsz.gov.rs.

Poslodavci će biti u mogućnosti da na sajmu iskažu svoje kadrovske potrebe i jednostavno i brzo pronađu potrebne radnike. Na raspolaganju im je i besplatna profesionalna selekcija prilikom izbora kandidata i mogućnost korišćenja finansijskih olakšica pri zapošljavanju.

Zainteresovana nezaposlena lica treba da se jave svom savetniku za zapošljavanje
radi evidentiranja učešća i informisanja o pripremi za sajam. NSZ savetuje nezaposlene da
pre dolaska na sajam pohađaju Obuku za aktivno traženje posla koja je dostupna i na online
platformi za učenje Nacionalne službe za zapošljavanje, kako bi što bolje sastavili svoj CV
i pripremili se za razgovor za posao.

salas

Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu raspisao je konkurs za unapređenje ekonomskih aktivnosti na selu kroz podršku nepoljoprivrednim aktivnostima u Vojvodini u 2025. godini. Kroz dodelu bespovratnih sredstava, cilj je dodatno upošljavanje seoskog stanovništva, upošljavanje žena i razvoj ruralnog turizma. Prijavljivanje traje do 22. aprila.

Za realizaciju mere predviđeno je ukupno 50.000.000 dinara za investiciono i tekuće održavanje objekta, nabavku ostale opreme za autentične ugostiteljske objekte u domaćoj radinosti ili seoskom turističkom domaćinstvu i podizanje ograde oko objekta.

Maksimalan iznos bespovratnih sredstava po jednoj prijavi ne može biti veći od 2.000.000 dinara. Minimalan iznos bespovratnih sredstava po jednoj prijavi iznosi 50.000 dinara.
Bespovratna sredstva za podršku investicija po konkursu utvrđuju se u iznosu do 80 odsto od prihvatljivih troškova investicije”, navodi se u tekstu konkursa.

Pravo na podsticaje ostvaruju lica koja su upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava i nalaze se u aktivnom statusu, odnosno fizičko lice koje je nosilac registrovanog poljoprivrednog gazdinstva.

bombardovanje-venci-(1)

Vazdušni napadi NATO snaga na teritoriju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije počeli su 24. marta 1999. I ove godine kod spomenika poginulim i nestalim borcima Kikinde od 1991 – 1999. godine „Tuga“ položeni su venaca u znak sećanja na sve koji su izgubili živote.

Vesna Pantović izgubila je brata Antala Šipoša.

-Moj brat nestao je 2. juna 1992. godine u okolini Mostara. Imao je 22 godine i bio je dobrovoljac . Vest o njegovom nestanku zatekla nas je. Najgore od svega je što mi već 34 godine ne znamo šta se desilo, i dalje se vodi kao nestao. Uzet nam je DNK, ali njegovi ostaci nikada nisu pronađeni. Živim u Novom Sadu i od kada je podignut spomenik svake godine dolazim da odam počast. Do pre nekoliko godina sa mnom je dolazila i majka koja je preminula, a da nikada nije saznala gde joj je sin izgubio život – rekla nam je Vesna Pantović.

Katica Kalačonji izgubila je supruga u ratovima devedesetih.

-Moj suprug Mihalj Karačonji poginuo je sa samo 39 godina. Poginuo je u selu Jelik u Bosni 1993. godine na svoj rođendan. Bio je zaposlen u fabrici „Toza Marković“ i na ratište je otišao kao dobrovoljac. Naši sinovi imali su 16 i 15 godina. Osetila sam da će se nešto desiti i kada sam čula vest pomišljala sam da sebi nešto uradim, ali onda sam pomislila na svoju decu, izgubili su oca, ne treba da ostanu i bez majke – navodi Katica Kalačonji.

Na spomen ploči je 37 imena ispred spomenika „Tuga“, a među prvima, koji su tog 24. marta izgubili život, je i sugrađanin Miodrag Gladišev, stariji vodnik prve klase, koji se nalazio u Kuršumliji. Josip Višnjica, član SUBNOR-a Koršumlije takođe je prisustvovao obeležavanju.

-Te noći bili smo na isturenom mestu treće armijske oblasti. Stradalo je 12 starešina i vojnika u toku tog napada i oni su prve žrtve agresije. Bili smo duboko pod zemljom, sedam, osam metara ispod zemlje. Skoro mrtvog sam iz skloništa te noći izneo pukovnika Milića i zahvaljujući Bogu i sreći mi smo danas ovde. Oko 19 sati sa nosača iz Napulja puštene su tri krstareće rakete jedna za drugom koje su pale tačno na tajno sklonište, za koga niko od nas koji smo bili tamo nije ni znao. Rakete su ga pogodile oko 20 časova i pet minuta. Pored 12 poginulih bilo je više desetina povređenih koji i sada trpimo posledice. Krstareće rakete imale su u sebi osiromašeni uranijum jer veliki broj njih bori sa raznim oblicima tumora. Svedoci smo teškog vremena za koje ne želimo da se ikada desi Taj 24. mart, svima nama, traje i danas i trajaće do kraja našeg života – priča Višnjica.

Moramo živeti dalje, ali ne treba oprostiti, kazao je gradonačelnik Mladen Bogdan.

– Na nama je da sa dužnim poštovanjem, odamo počast i vojnicima i policajcima, ali i da se setimo svih nevinih žrtava ratova devedesetih. Poštujemo porodice poginulih, ali i lokalne samouprave koje nam pomažu da očuvamo kulturu sećanja. Kikinđani pamte, ne samo ovaj datum, nego i ratove devedesetih i svi zajedno pokazali smo da je naša zemlja i Kikinda iznad svih podela – kazao je Bogdan.

Vence su položili predstavnici lokalne samouprave, garnizona iz Kuršumlije i Bačke Topole, porodice poginulih, boračke organizacije. U programu su učestvovali učenici OŠ „Feješ Klara“.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Kikindski portal (@portalkikindski)

A.Đ.

Gimnazija

Obnova zgrade Gimnazije „Dušan Vasiljev“ u kojoj se nalazi i Ekonomsko – trgovinska škola u Kikindi trebalo bi da počne do leta, budući da je Grad raspisao javni poziv za izvođače radova, s tim da je planirana i izgradnja priključka za hidrantsku mrežu.

Investicija je vredna 455,9 miliona dinara, bez PDV-a, tačnije to je procenjena vrednost javne nabavke. Ponude na tender podnose se do 25. marta, a sporazum s odabranim izvođačima trajaće 300 dana, pa se može smatrati da je to ujedno i rok za završetak svih predviđenih radova.

„Rok za izvođenje građevinskih radova koji su predmet javne nabavke ne može biti duži od 300 kalendarskih dana od uvođenja u posao ponuđača – izvođača radova. Nadzor je dužan da izvođača uvede u posao u roku od deset dana od stupanja na snagu ugovora, ukoliko drugačije nije dogovoreno. Radovi na objektu izvode se u dve faze. Predmet javne nabake je prva faza radova“, navedeno je u dokumentaciji objavljenoj na Portalu javnih nabavki.

Kako je objašnjeno, tehnička dokumentacija za rekonstrukciju zgrade najstarije srednje škole u Kikindi, koja je kulturno dobro, izrađena je na nivou idejnog rešenja, idejnog projekta i projekta za građevinsku dozvolu.

Rekonstrukcijom su obuhvađeni radovi na glavnoj školskoj zgradi, delu prizemnog objekta i fiskulturnoj sali. Planiranim radovima je, između ostalog, obuhvaćena i rekonstrucija elektro i energetskih, mašinskih, telekomunikacionih i instalacija vodovoda i kanalizacije, zamena radijatora, te izgradnja betonskog okna za lift, pristupne rampe za osobe s invaliditetim i sanacija krova. Osim toga, predviđena je zamena sanitarija i sanitarne opreme, te malterisanje i krečenje svih zidova.

Obnovu školske zgrade najavio je i ministar za javna ulaganja u Vladi Srbije Darko Glišić, kada je u septembru prošle godine posetio Kikindu, a krajem decembra 2024. godine izdata je i dozvola za rekonstrukciju.

Gimnazija „Dušan Vasiljev“ osnovana 1858. godine i nosila je naziv „Velikokikindska Gimnazija“. „Realka“ sa četiri razreda nalazila se u zgradi Kurije – Velikokikindskog dištrikta, u kojoj se danas nalaze Narodni muzej i Istorijski arhiv. Kopanje temelja za  školski objekat počelo je sredinom oktobra 1899, a već u septembru naredne godine, uz veliku svečanost, otvorena je nova zgrada gimnazije, koja postaje postaje „Velikoko – kindska Viša Gimnazija“, koju su do Prvog svetskog rata, pohađali učenici, mahom nemačke i mađarske nacionalnosti, o čemu svedoči podatak da je od 421 maturanta, koliko ih je od osnivanja do rata izašlo iz škole, svega 49 bilo srpske nacionalnosti.

Nakon rata Gimnaziju su uglavnom pohađali đaci srpske nacionalnosti, a između 1918. i 1941. škola je uživala je velik ugled, i njeni maturanti bili su izvanredni studenti, od kojih su mnogi su postali priznati naučni radnici. Početkom Drugog svetskog rata, Gimnazija je izmeštena, a okupaciona vojska koristila je školski objekat kao kasarnu. Po završetku rata, 1945. podeljena na Nepotpunu mađarsku i Nepotpunu srpsku gimnaziju. Transformacijom 1950/51, od osmogodišnje gimnazije odvojena su niža odeljenja i pripojena novoformiranim osmogodišnjim osnovnim školama. U tom periodu završena je i obnova zgrade. Vek nakon osnivanja, 1959, Gimnazija je nazvana po Kikinđaninu Dušanu Vasiljevu, pesniku, proznom i dramskom piscu, jednom od najznačajnijih srpskih ekspresionista.

Narednih godina Gimnazija doživljava stalni uspon, do školske 1974/75. godine, kada su, na inicijativu tadašnjeg ministra prosvete SFRJ Stipe Šuvara, osnovani Centri za obrazovanje. Nove generacije nisu upisivane narednih 16 godina, a školske 1990/91. obnavlja se rad Gimnazije.