јануар 26, 2026

Jelena Trifunović

kurija

U poslednjoj nedelji raspusta za učenike osnovnih škola, Narodni muzej Kikinda pripremio je edukativni program „Zima u muzeju“, namenjen deci uzrasta od sedam do 12 godina. Biće održan od 10 do 14. januara, od 11 do 13 sati.

Za utorak je planirana likovna radionica-izrada kalendara za 2023. godinu, a za sredu edukativna tura- zimski izlet do Suvače. Četvrtak će biti u znaku istraživanja gradskog jezgra- Kikinda u 4 frtalja, dok je petak rezervisan za istraživanje stalne muzejske postavke. U subotu će biti održana kreativna radionica „Umetnost u muzeju“. Prijave nisu potrebne, a cena ulaznice za jednu radionicu je 150 dinara.

Centar za stručno usavršavanje biće domaćin zimskog kampa za decu od šest do 12 godina, koji se održava od 10. do 12. januara. Interaktivnu radionicu „Hemija na dar- napravi sam“ vodiće nastavnica Senka Heldrih, a kreativnu radionicu „Muzički vremeplov“ multiinstrumentalista i vaspitač Milan Vašalić. Radionice će biti održane od 16 do 18 sati.

Ewywf5cWYAAzd45

Adam Grosman, Peter Knies i Peter Bartl bila su trojica pripadnika nemačke poljske policije kojima se 24. avgusta 1941. godine izgubio svaki trag, nakon što su krenuli u velikokikindski atar. Nemačke policijske vlasti utvrdiće „napornim i dugotrajnim nastojanjima“ da su, vozeći se svojim biciklima na putu Velika Kikinda-Bašaid, naišli na pripadnike dragutinovačkog partizanskog odreda koji su ih ubili i zakopali u obližnjem kukuruzištu.  Njihovi leševi pronađeni su poslednjeg dana 1941. godine. Uslediće surova osveta.

Trećeg januara 1942. godine u parku pored Sokolane u centru Kikinde, prvo je organizovana pogrebna svečanost za pobijene Nemce, a potom javno streljanje u dvorištu Kurije. Zbog ubistva trojice nemačkih poljočuvara, pogubljena su devetorica rodoljuba iz Dragutinova i Beodre, među kojima je bio i komandant Odreda Lazar Pajić.

Na velikim crvenim plakatima, građanstvo je obavešteno o streljanju „komunističkih zlotvora“. Šestorica su bili partizani, a trojica su optuženi da su im pomagali i pružali sklonište. Kako bi dodatno zastrašili stanovništvo,  beživotna tela rodoljuba okačili su na vešala ispred pravoslavne crkve gde su visila 24 sata.

U popodnevnim satima, u zatvor Kurije, vraćen je transport kikindskih zatvorenika sa Banjice. Razloga za radost zbog povratka, ubrzo će se ispostaviti, nije bilo. Streljanje pripadnika dragutinovačkog odreda bilo je samo uvod u još svirepiji zločin.

Naredba o odmazdama predviđala je da za jednog ubijenog nemačkog vojnika, sledi smrtna kazna za 50 do 100 komunista. Paul Bader, vojni zapovednik, 22. decembra izdaje zapovest po kojoj će za jednog ubijenog Nemca biti streljano 50, a za ranjenog 25 partizana.

Kako streljanje 3. januara nije bilo u skladu sa zapovešću o odmazdama, za novo javno streljanje odabran je treći dan pravoslavnog Božića. Odsek javne bezbednosti zabranio je da se crkvena zvona oglašavaju od 9 do 11. januara kako se zvonjava ne bi protumačila kao pošta streljanim rodoljubima.

Da je na pomolu masakr, zloslutno su najavila vešala podignuta ispred Kurije osmog januara. Devetog januara pojavili su se plakati Upravnog odseka Podbanskog zvanja o streljanjima koja će uslediti istog dana u Kikindi, Mokrinu, Aranđelovu, Dragutinovu i Petrovgradu. Žrtve su 150 građana srpske i romske nacionalnosti, zarobljeni u racijama tokom jeseni 1941. godine: partizani, njihovi simpatizeri, ali i slobodarski opredeljeni ljudi koji nisu želeli da prihvate nemačku okupaciju. Na plakatu su ispisana imena sa kratkim opisom „krivice“: članstvo u SKOJ-u i KPJ, sakupljanje i prenošenje oružja, kurirska služba za partizane, skrivanje ilegalaca…

Krvava drama u dvorištu Kurije počela je u 10 časova. Pred streljački vod od 50 policajaca, izvođeni su u grupama od po deset- 25-godišnji student prava, 21-godišnji krojački pomoćnik, 56-godišnja domaćica, 47-godišnji baštovan, 36-godišnji poljoprivrednik… Izvršenje zločina praćeno je aplauzima i povicima iz gledališta. Kroz otvorene prozore Kurije, vojnici, policajci i civili posmatrali su streljanje, a neki od njih kao policijski komesar Anton Veber poveli su i svoju decu. Pobijeno je 30 antifašista-  21 Kikinđanin i 9 Mokrinčana. Pošto su žrtve 24 sata visile na vešalima, mobilisani Romi odneli su ih kolima iza katoličkog groblja kod železničke stanice i zakopali u zajedničku raku.

U svom izveštaju, sreski načelnik dr E. Kusing naveo je da su se streljani „junački držali“. Dok je prva grupa vikala oproštajne reči svojim ukućanima i rođacima, druga i treća su „klicale Sovjetskoj Rusiji i slično“.

Tog devetog januara 1942, fašisti su streljali po 30 rodoljuba u Kikindi, Mokrinu, Petrovgradu, Aranđelovu i Dragutinovu. U Banatskom Aranđelovu, za razliku od drugih mesta, žrtvama je bilo dozvoljeno da napišu oproštajna pisma.

Obeležavanje 9. januara

Polaganjem venaca i komemorativnim skupom ispred „zida plača“ u dvorištu Kurije, boračke organizacije na čelu sa SUBNOR-om zajedno sa predstavnicima grada, u ponedeljak 9. januara u 11 sati  obeležiće 81 godinu od svirepog zločina i odati poštu stradalim žrtvama.

IMG_3861 (Large)

Najradosniji hrišćanski praznik, dan rođenja Isusa Hrista, proslavljen je u kikindskim hramovima Svetog oca Nikole i Svetih Kozme i Damjana. Među velikim brojem sugrađana koji su prisustvovali služenju Božićne liturgije, bio je i gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima-zamenicom gradonačelnika Dijanom Jakšić Kiurski i predsednikom skupštine Mladenom Bogdanom, kao i narodni poslanik Milenko Jovanov.

Božić je praznik cele porodice i zato se očekuje da ona tokom prazničnih dana bude na okupu. Mir i blagostanje sugrađanima poželeo je protonamesnik Miladin Spasojević, starešina Hrama Svetog oca Nikole.

Posle svete arhijerejske liturgije, božićne praznike sugrađanima je čestitao prvi čovek grada Nikola Lukač.

Najlepši Božićni običaji u našem narodu održali su se do današnjih dana. Pekara Trojka darovala je Hramu Svetog oca Nikole pogaču sa 300 parčadi koja je podeljena sugrađanima. U ovaj božićni kolač stavljeni su zlatnik i tri srebrnjaka, koji će, kako se veruje, doneti sreću onima koji ih pronađu.

Posle četrdesetodnevnog Božićnog posta, danas je prvi dan kada se jede mrsna hrana. Božićna trpeza okuplja celu porodicu, prema običajima ona je svečana i berićetna, jer se veruje da će zbog toga čitava godina biti takva.

Prema narodnom verovanju, danas valja od svakog posla nešto započeti, da bi do sledećeg Božića sve išlo od ruke. Ne spava se, da se ne bi dremalo cele godine.

Na današnji dan ne valja da bude svađa i rasprava, a posvađani treba da se pomire. Praznik se provodi u krugu porodice, ne ide se u tuđe kuće.

 

 

Jovanov badnjak

Srpska napredna stranka obeležila je danas Badnji dan unošenjem badnjaka u svoje prostorije, a domaćin je bio šef poslaničkog kluba SNS u Narodnoj skupštini, Kikinđanin Milenko Jovanov. Jovanov je, nakon što je sveštenik osveštao Badnjak, poručio da je prošla godina bila teška i puna izazova, a da 2023. neće biti ništa lakša, već puna iskušenja.

-Zato je važno da budemo porodica i da se držimo zajedno, da kao prava porodica zajedno prolazimo kroz sve izazove koje život postavi pred nas- rekao je Jovanov.

Kako je istakao, Srbiji se postavlja pitanje da li može biti slobodna i svoja.

-Postavljaju nam pitanje oni koji to, verovatno ne razumeju, jer ni sami nisu slobodni. Pa valjda im je nenormalno da jedan mali ponositi narod, sa jednim mudrim, hrabrim i velikim liderom, kakav je predsednik Aleksandar Vučić, u ovakvim vremenima, može da bude slobodan i svoj.

Jovanov je odgovorio onima koji optužuju da se ponovo pravi „kult ličnosti“ rečima: Nemamo kult, ali itekako imamo ličnost.

-Želim vam da praznike provedete u miru i blagostanju sa vašim porodicama, da vam Gospod obasja vašu trpezu i vaš dom najlepšim darovima. I da svi zajedno, okupljeni, pobeđujemo- poručio je predsednik poslaničke grupe naprednjaka.

 

viber_image_2023-01-06_15-19-54-094

U protekle tri decenije u Kikindi se neguje lep običaj da badnjak ispred Crkve svetog Nikole donose konjanici uz povorku zaprega i fijakera okićenu hrastovim grančicama. Tako je bilo i danas. Prethodno je praznična povorka prodefilovala gradskim ulicama. Badnjak je osveštao protojerej Miladin Spasojević, starešina Hrama Svetog oca Nikole. Ovogodišnji domaćin badnjaka je sugrađanin Sava Petrov.

-Sloga je najvažnija i najpotrebnija u današnje vreme. Danas smo organizovali sve konje, konjanike i zaprege, ima sigurno petnaestak zaprega, ne samo iz našeg udruženja. Danas se deli radost, zdravlje, veselje- kaže Petrov, koji je član Konjičkog kluba „Banat“.

I ove godine donošenju, osvećenju i paljenju badnjaka , prisustvovao je velik broj sugrađana koji će badnjake uneti u svoje domove i u porodičnoj atmosferi dočekati najradosniji hrišćanski praynik.

Prema hrišćanskoj tradiciji, običaj sečenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak Zvezde da se rodio Hristos Spasitelj, nasekli granja i poneli ga u pećinu da nalože vatru i ogreju Hrista i njegovu majku. Badnjak predstavlja ono drvo koje je Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio i takođe nagoveštava i drvo Hristovog Krsta.

Badnji dan je poslednji dan božićnog posta, kojim se vernici pripremaju za proslavu najradosnijeg praznika rođenja Isusa Hrista, praznika cele porodice koja je tada na okupu.

Sutra, na sam dan Božića, posle svečane božićne liturgije, osveštavanje i lomljenje česnice biće organizovano u Hramu Svetog Nikole kao i u Hramu Svetih Kozme i Damjana.

 

U Hramu Svetih Kozme i Damjana

Svečano donošenje, osvećenje i paljenje badnjaka  upriličeno je i u Hramu Svetih Kozme i Damjana. Praznična povorka konjanika, zaprega i fijakera okupila se ispred Hrama u 12 sati, odakle je prodefilovala gradskim ulicama drugog i trećeg rejona (pogledajte galeriju slika).

 

 

 

 

 

 

 

badnjak

Pravoslavni vernici u Srbiji danas obeležavaju Badnji dan tradicionalnim unošenjem i paljenjem badnjaka, liturgijama u hramovima i porodičnim okupljanjem za posnom trpezom, pred najradosniji hrišćanski praznik Božić.

U Gradsku kuću, badnjak je uneo gradonačelnik Kikinde Nikola Lukač sa predstavnicima Policijske uprave Kikinda, Kikindskog konjičkog kluba, Vaterpolo kluba ŽAK-a i Rukometnog kluba Kikinda Grindeks, a u prisustvu članova Gradskog veća i zaposlenih u Gradskoj upravi.

Prema verovanju, sa badnjakom,  u kuću se unosi sreća, zdravlje i napredak uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika – Božića. Badnjak je mlado drvo, obično hrastovo, koje simboliše Hrista i njegov ulazak u svet.

Čestitajući Badnji dan, gradonačelnik Lukač poželeo je zdravlje, sreću, radost i blagostanje.

Svečanu salu Gradske kuće u popodnevnim satima ispuniće korinđaši. Sve je spremno za njihov dolazak.

 

ribočuvarska služba

U pojačanim kontrolama ribolovnih voda kojima upravlja JVP „Vode Vojvodine”, uoči novogodišnjih i božićnih praznika zaplenjeno je čak 11 kilometara nelegalno postavljenih mreža, tačnije 365 komada.

Ribočuvarska služba JVP „Vode Vojvodine”, pod čijom su ingerencijom ribolovne vode i zaštićena područja, proteklih dana radila je pojačanim intenzitetom radi sprečavanja krivolova.

Akcije su sprovedene u saradnji sa Jedinicom za bezbednost na rekama MUP-a Srbija na sledećim područjima: Park prirode „Jegrička”, kanal Bečej-Bogojevo, kanal Novi Sad-Savino Selo, Kikindski kanal, kanal Novi Bečej-Banatska Palanka, kanal Bački Petrovac-Karavukovo i reka Dunav.

Inače, Ribočuvarska služba je sa novom i savremenijom opremom tokom 2022. godine uspešno sprovela 3.152 kontrole, a u akcijama je zaplenjeno oko 70 kilometara ilegalno postavljene mreže, 179 raznog nedozvoljenog alata i sedam čamaca.

IMG_3302 (Large)

Badnjaci, božićna pšenica, suve šljive, grožđe i smokve, orasi i lešnici, šareni slatkiši za korinđaše – obavezan su deo ponude kikindske pijace na Badnji dan. Ako niste već pazarili u nekom od supermarketa, već se odlučili da posetite gradsku pijacu- niste pogrešili. Ponuda je raznovrsna, a prodavci raspoloženi da, uz pazar, u komšijskoj atmosferi, sa vama proćaskaju i upute najlepše novogodišnje i božićne želje.

Ponuda na tezgi sugrađanina Dragana Tokića u duhu je Badnjeg dana i Božića. Zatičemo da kako vezuje male snopove slame.

– Čini mi se da je slama interesantna ljudima, vraća ih u prošlost. Slama se unosi na Badnji dan u kuće da bi osvanula za Božić, gde su se deca igrala u prijatnoj prazničnoj atmosferi kada se okuplja porodica. To me zaista raduje i vraća u detinjstvo. Pitaju me koliko treba za slamu, a ja kažem uzmite i nosite, neka vam je sa srećom- sa osmehom priča Tokić, dok nam odvaja snop slame.

-Prodavnice su danas preuzele primat, ali šteta, ipak smo mi Kikinđani i treba jedno drugom dati podršku. Mi smo ovde na pijaci spremni da uslužimo mušterije, a na kraju krajeva, pijaca služi i da se malo cenkamo. Ustvari to je komunikacija među nama, to nam fali. Ko je ostvari, alal mu vera, to je najveća sreća u životu.

U kući Tokića, praznični duh obavezno unesu i korinđaši.

-Sa ponosom mogu da kažem da kod mene dođe 20 do 25 korinđaša. Unuka ih je animirala, žena pripremi lepe i prigodne paketiće sa, između ostalog, posebno išaranim i upakovanim medenjacima. A kad im dam neki dinarčić za srećan put, tome se najviše obraduju- priča ljubazni prodavac.

 

 

 

 

deca sa ahondoplazijom

Udruženje građana „Deca sa ahondroplazijom Srbije“ čije je sedište u Kikindi, upriličilo je 3. januara u Novim Banovcima dodelu paketića za mališane iz udruženja, kao i za članove njihovih porodica.

-Deca su se slikala sa Deda Mrazom, provozala se u njegovim kočijama i uručila mu najveću od svih želja, a to je da sva deca sa ahondroplazijom žele da porastu u Srbiji primenom inovativne terapije- kaže sugrađanin Davor Terzin, otac troipogodišnje Staše.

Na jednom mestu okupili su se roditelji dece i kako bi razmenili iskustva u periodu njihovog odrastanja. Jedan od ciljeva udruženja je pomoć roditeljima koji nemaju iskustva niti znanje na šta sve treba obratiti pažnju u najranijim danima mališana sa ahondroplazijom.

Kroz kampanju „Hoću da rastem”, u Udruženju nastavljaju sa podizanjem svesti o ovoj retkom genetskom poremećaju o kom se i dalje malo priča, a još manje zna.

-Primarni cilj kampanje jeste obezbeđivanje inovativne terapije za svu decu sa ahondroplazijom, koja bi im omogućila neometan razvoj kao i kod sve ostale dece i obezbedila lepšu, bolju i kvalitetniju budućnost. Iako smo napravili dosta pomaka, borba za terapiju i dalje traje te nam je i dalje potrebna podrška šire javnosti i medija kako bi se naš glas čuo i kako bi terapija bila dostupna u što kraćem vremenu, jer na žalost, u našem slučaju, vreme nam nije najbolji prijatelj- ukazuje Terzin.

U ovom momentu, u Srbiji ima oko 12 dece koja su indikovana za primanje terapije. U Udruženju „Deca sa ahonroplazijom Srbije” smatraju da je u realnosti taj broj veći, jer je ovo oboljenje i dalje tabu tema na našim prostorima.

 

 

 

 

IMG_3289 (Large)

Zrenjaninac Željko Stanisavljev pre nepunih mesec otvorio je u Kikindi „Pite ispod sača 0230“. Pored toga što slasne pite spremljene na starinski način imaju poseban ukus, ono što ovog buregdžiju izdvaja je akcija solidarnosti.

-Niko ne treba da bude gladan. Besplatan obrok za one koji ne mogu da kupe, to nisam prvi izumeo. Nisam prvi, ni poslednji- skroman je Željko.

Ispred lokala koji se nalazi na mestu nekadašnje „Špongine pekare“ zatičemo nekoliko kesa sa pitama.

-Prvi je to uradio buregdžija iz Kragujevca. Kada sam to gledao na televiziji, srce mi je zaigralo, bio sam veoma dirnut i rekao sebi- ako ikada budem otvorio svoju radnju, učiniću isto- priča za Kikindski portal.

Pedesetogodišnji Zrenjaninac, na predlog prijatelja i poznanika, odlučio je da otvori radnju u Kikindi. U Zrenjaninu više pekara ima u ponudi pite ispod sača, a ovde nijedna.

-Prvi put sam u Kikindu došao pre dva meseca. Radio sam u Zrenjaninu u radnji gde se prave pite ispod sača. Tu su dolazili ljudi iz Kikinde i govorili mi: ajde majstore, dođi, otvori u Kikindi. Iako sam planirao da otvorim radnju u Zrenjaninu jer tamo imam gde, a ovde sam došao pod kiriju, ipak sam se odlučio za Kikindu- priča.

Posao je na početku, pa je i poslovanje u minusu, ali Željko nema dilemu da čini ispravno delo.  Pomisao da je nekome pomogao, ispunjava ga radošću.

– Pekari, kada im ostane, prodaju pecivo i hleb na džakove ili u pola cene, ja to nisam hteo.  U našem poslu ne peče se po narudžbini kao kad odete u hamburgeriju na primer, pa naručite jedan hamburger. Ja moram da imam ispečenih pita, ali ne proda se sve. Ostane, i mi to onda isečemo i okačimo napolje, da uzme onaj ko nema. Pitao sam da li ovde ima dom za beskućnike ili da u saradnji sa Crvenim krstom damo ugroženim porodicama. Nama dnevno ostane od 5 do 15 kilograma pite- kaže humani Zrenjaninac.

Kada je tek otvorio radnju, na ulici ga je jedan mladić presreo i zamolio za obrok, rekavši da nema novca i da živi od socijalne pomoći. Željko ga je uputio da ode po pite, a ovaj susret je, kaže, dodatno učvrstio njegovu želju da bude solidaran.

-Bila je jedna žena iz neke humanitarne organizacije koja pomaže obolelima od raka. Kupila je sendvič i parče pite i ostavila kako bi donirala obrok. Slikala je to i okačila na društvene mreže. Te večeri je skoro 15 kilograma pita, koliko nam je ostalo, pa smo iznosili, planulo za sat vremena.

Na pitanje, može li neko njegovu humanost da zloupotrebi, Željko je jasan.

-To me ne brine. Meni je ipak mnogo važnije da dobije i neko ko stvarno nema. Tada mi je puno srce- kaže ovaj buregdžija širokog srca.

Ukusne pite

Jedna starija sugrađanka pre nekoliko dana poslužila se besplatnim pitama, pa je narednog dana došla da pohvali da su veoma ukusne i u znak zahvalnosti donela voće.

-Pite koje iznosimo i okačimo ispred nisu upakovane u papir kako bi ljudi mogli na vide sa čim su, pa da izaberu. Ima i posnih-saznajemo od Željka.

 

Don`t copy text!