September 9, 2026

Jelena Trifunović

kud-novi-kozarci

U nedelju uveče na impresivan način je nastavljeno „Kikindsko leto”, koje organizuju Grad, odnosno Turistička organizacija. Sugrađani koji su napunili dvorište Kurije ovog puta mogli su da se kroz jednoiposatni program još jednom uvere u igračke sposobnosti Kulturno-umetničkog društva „Petar Kočić” iz ovog mesta, kao i da se bliže upoznaju sa radom drugih udruženja i pojedinaca po kojima su Kozarci prepoznatljivi.

– „Kikindsko leto” smo počeli sredinom jula, a naši programi sad već dostižu pun obim. Ove večeri smo poklonili pažnju Mesnoj zajednici Novi Kozarci i njihovim meštanima. Pored KUD-a, koji je imao dominantnu ulogu u programu, predstavljeni su i proizvođači pića, izrađivači rukotvorina i domaće radinosti, kao i slikari, odnosno strip crtači- kaže v. d. direktora Turističke organizacije Grada Kikinde Jasmina Orašanin.

Na pratećim štandovima posetioci su još jednom mogli da se uvere u gastronomske i umetničke domete meštana ovog sela. Među njima posebno vrednu godišnjicu proslavilo je Udruženje žena.

– Ove godine slavimo 50 godina našeg udruženja. Pored izrade ručnih radova, mi se bavimo i humanitarnim radom, a kroz naše manifestacije promovišemo selo, pomažemo mu i veoma smo složni- kaže s ponosom jedna od članica Nada Lukač, dok Boja Oljača, predsednica Udruženja dodaje da se ta sloga ogleda u vrlo intenzivnoj saradnji sa svim ostalim udruženjima iz ovog mesta – lovcima, ribolovcima, slikarima, fudbalerima i mnogim drugim.

– Sve ove godine čuvamo tradiciju čuvanja zavičaja u srcu. Naši preci, koji su došli iz Bosne u Kozarce, doneli su razne veštine i znanja i mi se trudimo da se to ne zaboravi. Ponosni smo na dve manifestacije koje organizujemo – „Pitijadu” i „Kukuruzno proleće”- kaže Oljača, podsećajući da je „Pitijadu”  osmislio jedan Kozarčanin koji, nažalost, više nije sa nama – Milorad Majkić.

Osim folklornog dela programa, publiku je ponovo oduševio višestruko nagrađivani  recitator, osnovac, Dragan Jovanić. Njegovo sugestivno izvođenje čuvene Ćopićeve pesme „Mala moja iz Bosanske Krupe” ponovo je pobralo sve simpatije publike.

Kad je u pitanju centralni deo večernjeg programa, KUD je pokazao zavidno igračko umeće, a posetioci su dugotrajnim aplauzom nagradili trud igračke grupe i njenog umetničkog rukovodioca Milana Vašalića.

– Naš KUD se diči činjenicom da za nas igrački kalendar ne postoji- kaže Vašalić. -Pauziramo samo za Novu godinu i Božić, a svim ostalim danima u godini smo aktivni. Takav naš odnos prema očuvanju tradicije prepoznali su i iz drugih sredina. Konkretno, sad smo dobili poziv za festival „Amateri svome gradu” u našem predačkom zavičaju, u Drvaru. Mi taj naum, nažalost, ne možemo da ostvarimo sami i potrebna nam je pomoć koja bi se ogledala  u pokrivanju dela putnih troškova. Uvek nastojimo do nikom ne budemo na teretu, ali ovakav poziv iz Drvara iziskuje dodatna sredstva koja sami ne možemo da obezbedimo- precizira Vašalić.

U pratećem delu programa mogle su se videti i slike članova Galerije „Zdravko Mandić”, a posebnu pažnju prisutnih privukle su strip table Milivoja Vukojevića. Ovaj umetnik je ujedno jedan od organizatora predstojećeg Festivala stripa koji će se održati u našem gradu i Kozarcima, od 21. do 23. avgusta.

Pored vinara Zorana Malbašića, svoj asortiman je predstavila i, takođe, mnogo puta nagrađivana kozaračka destilerija „Šurlan”.

H. C.

 

uz

Prethodnih dana, usled izrazito loše i kritične hidrološke situacije na reci Dunavu, koja je direktno prouzrokovala negativne efekte i na bačkom delu Hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav, u medijima se pojavilo više objava različitih „stručnjaka za sve“, koji su odjednom postali i „eksperti za vodne resurse“. U tim objavama se konstantno ističe da JVP „Vode Vojvodine“ navodno ništa nije radilo na pripremama za klimatske promene i borbi protiv suša, kao i da su potpuno nespremno dočekali ovogodišnji rekordno nizak nivo Dunava.

Saopštenje JVP ‘’Vode Vojvodine’’ prenosimo u celosti:

Od 1876. godine, kada je započeto sistematsko merenje nivoa Dunava, ovakva hidrološka situacija nije zabeležena i sa punim razlogom može se nazvati istorijskom.

Zato je neophodno da se građani upoznaju sa činjenicama i konkretnim merama koje su „Vode Vojvodine“ preduzimale prethodnih godina.

Crpna stanica Bezdan izgrađena je 1957. godine, sa projektovanom minimalnom kotom zahvatanja vode od -29 centimetara u odnosu na nulu vodomerne letve u Bezdanu, za sva tri instalirana agregata.

„Vode Vojvodine“ su pre desetak godina ugovorile i ishodovale projektnu dokumentaciju za obnovu građevinske konstrukcije i zamenu starih agregata novim, većeg kapaciteta, koji bi imali mogućnost zahvatanja vode do kote -100 centimetara u odnosu na nulu vodomerne letve u Bezdanu.

Projektnu dokumentaciju izradio je „Energoprojekt – Hidroinženjering“ iz Beograda, kompanija sa više od 75 godina iskustva u realizaciji ovakvih, ali i znatno većih projekata.

Važno je naglasiti da određivanje minimalne kote zahvatanja vode nije bila proizvoljna odluka bilo kog direktora, rukovodioca niti zaposlenog u JVP „Vode Vojvodine“. Reč je o stručnom proračunu zasnovanom na do tada dostupnim podacima o nivoima vode u Dunavu i međunarodno priznatim metodologijama za procenu uticaja klimatskih promena.

Radovi na rekonstrukciji izuzetno su složeni. Oni podrazumevaju razbijanje armirano-betonske temeljne ploče debljine veće od jednog metra, iskop do nove, niže kote, izradu nove armirano-betonske ploče i formiranje crpilišta prema karakteristikama novih agregata većeg kapaciteta od postojećih – i sve to u veoma ograničenom prostoru postojećeg crpilišta.

„Vode Vojvodine“ su tokom prethodnih osam godina završile rekonstrukciju dva od ukupno tri agregata.

A kada se ima u vidu to da je prethodni rekordno nizak nivo Dunava, dostignut 2022. godine, iznosio -103 centimetra, jasno je da su rekonstruisani agregati bili prilagođeni i za rad u takvim uslovima.

Uporedo sa rekonstrukcijom Crpne stanice Bezdan, tokom prethodnih deset godina intenzivno se radilo na izgradnji novih regionalnih sistema za navodnjavanje.

Njihov broj povećan je sa pet, koliko ih je bilo 2016. godine, na deset u ovoj godini, dok su još dva sistema u završnoj fazi izgradnje, čime će njihov ukupan broj biti povećan na dvanaest.

Preko Abu Dabi fonda izgrađeni su novi objekti i kanali za dodatno navodnjavanje više od 100.000 hektara.

Takođe, preko Fonda za prenamenu sistema za odvodnjavanje izvedeni su radovi na 49 sistema u 25 lokalnih samouprava, čime je stvorena mogućnost za potencijalno navodnjavanje dodatnih više od 80.000 hektara.

Ova ulaganja doprinela su povećanju broja korisnika sistema za navodnjavanje, što se ogleda i u rastu naplaćenih naknada za navodnjavanje — sa 90 miliona dinara u 2016. godini na 151 milion dinara u 2025. godini.
Imajući u vidu sve veće potrebe i promene hidroloških uslova, prepoznato je da je neophodno izgraditi novu, dodatnu crpnu stanicu na području Bezdana.

Izrada projektne dokumentacije ugovorena je sa „Hidrozavodom DTD“ iz Novog Sada, koji takođe ima višedecenijsko iskustvo, duže od 75 godina, u projektovanju ovakvih objekata. Ova kompanija učestvovala je i u izradi originalnih projekata za potrebe izgradnje Hidrosistema DTD.

Kao i kod rekonstrukcije postojeće crpne stanice, određivanje kota i kapaciteta nije bila proizvoljna odluka bilo kog direktora, rukovodioca niti zaposlenog u JVP „Vode Vojvodine“, već rezultat stručnih proračuna zasnovanih na dostupnim podacima o nivoima vode i međunarodno priznatim metodologijama za procenu uticaja klimatskih promena.

Projektna dokumentacija je do sada izrađena na nivou PGD – Projekta za građevinsku dozvolu i predata je na ishodovanje dozvole neposredno pre početka ovog kritičnog perioda.

Dakle, projektnu dokumentaciju nisu izrađivale nove, neafirmisane niti tek osnovane projektantske kuće. Radili su je stručnjaci i kompanije koje iza sebe imaju decenije iskustva i brojne realizovane projekte, kako u Srbiji tako i u inostranstvu.

Definitivno se ne može reći da se JVP „Vode Vojvodine“ i Hidrosistem DTD nisu pripremali za posledice klimatskih promena i borbu protiv suše.

Ono što se trenutno dešava jeste velika prirodna katastrofa, koja se ogleda u izuzetno niskom nivou Dunava. U samo jednom padu nivo reke oborio je prethodne negativne rekorde za gotovo 70 centimetara. Na vodomernoj letvi u Bezdanu izmereno je -169 centimetara.

To je nivo vode koji je daleko ispod fizičkih i tehničkih projektnih karakteristika vodozahvata u Bezdanu i Bogojevu.

Ako smo mi iz JVP „Vode Vojvodine“, prema navodima pojedinih medijskih „eksperata za vodne resurse“, nestručni i odgovorni za trenutnu hidrološku situaciju na Dunavu u Srbiji, postavlja se jednostavno pitanje:
Kako je moguće da iste ili još teže probleme imaju Mađarska, Rumunija i Bugarska?

Da li to znači da su „Vode Vojvodine“ odgovorne i za stanje Dunava u tim državama?

Trenutno imamo situaciju u kojoj su tri nuklearne elektrane u tri različite države prinuđene da rade na minimalnim ili ispod minimalnih kapaciteta, iako u svojim zemljama obezbeđuju znatan deo proizvodnje električne energije.

Kako je moguće da tako važni objekti, čija je vrednost i strateški značaj višestruko veći od Hidrosistema DTD, ostanu bez dovoljnih količina vode.

Da li to znači da su i tamošnji stručnjaci „nesposobni“, kako se sada tvrdi za JVP „Vode Vojvodine“?

Ili je ipak vreme da shvatimo da nije sve posledica ljudskog faktora i da postoje prirodne pojave koje čovek ne može u potpunosti da kontroliše?

Trenutno smo svi pogođeni prirodnom katastrofom do sada neviđenih razmera.
U istim tim zemljama zabeležene su obustave rečnog transporta, restrikcije u snabdevanju električnom energijom, proglašenja vanrednih situacija i obustave rada pojedinih privrednih sistema.

Dakle, problem nije lokalan. On je regionalan i posledica je ekstremnih hidroloških uslova koji su pogodili čitav sliv Dunava.

I dok traju kritike, mi radimo.

Dok se po medijima piše o „nespremnosti“ i „neznanju“ ljudi koji decenijama rade u sektoru vodoprivrede, mi smo prethodnih dana danonoćno radili na pronalaženju rešenja.
I uspeli smo. Omogućeno je ponovno pokretanje jednog agregata na Crpnoj stanici Bezdan pri koti od -159 centimetara u odnosu na nulu vodomerne letve u Bezdanu. To je gotovo 60 centimetara ispod projektovanog minimalnog radnog režima.

Istovremeno, produbljujemo kanal koji dovodi vodu iz Dunava, izgradili smo zemljanu branu i na nju postavili mobilne pumpe – takozvane BAP-ove, koje prebacuju vodu iza brane. Na taj način veštački podižemo nivo vode u zoni crpne stanice i dovodimo ga u režim u kojem je moguć rad agregata.

Ponovo imamo ubacivanje sveže vode u Veliki bački kanal.

Dakle, dok drugi traže krivce, mi tražimo rešenja.

A ako ne verujete nama, pitajte građane Bezdana.

Izvor: nsuživo.rs

 

hzt

Potpredsednik Pokrajinske vlade i pokrajinski sekretar za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Vladimir Galić obišao je danas područje Specijalnog rezervata prirode „Deliblatska peščara“ zahvaćeno velikim požarom i razgovarao sa predstavnicima službi koje danonoćno učestvuju u njegovom gašenju.

-Situacija je izuzetno ozbiljna i zahteva maksimalnu mobilizaciju svih raspoloživih kapaciteta. Prema poslednjim podacima sa terena, požarom je zahvaćeno oko 1.700 hektara, a u akciji je angažovano ukupno 339 ljudi, 63 vozila i 33 radne mašine. Na terenu su pripadnici Sektora za vanredne situacije, zaposleni u JP ‘Vojvodinašume’, dobrovoljna vatrogasna društva, Vojska Srbije, ‘Srbijavode’ i druga javna preduzeća i službe. To pokazuje razmere ove akcije i odlučnost države da upotrebi sve raspoložive resurse kako bi požar bio stavljen pod kontrolu.

Galić je istakao da borbu sa vatrom dodatno otežavaju specifičnost terena, gusto rastinje i šumske sastojine, kao i vremenski uslovi i promenljiv pravac vetra. Deliblatska peščara predstavlja jedno od najvrednijih zaštićenih prirodnih područja u Srbiji, a pojedini njeni delovi nalaze se u režimu prvog stepena zaštite, zbog čega je, pored zaštite ljudi i imovine, od ogromnog značaja sprečiti dalje širenje vatre na najvrednija staništa.

-U ovom trenutku najosetljivije je područje u pravcu Šumarka, dok je Dubovac obezbeđen i ekipe neprekidno prate situaciju. Ljudi su na terenu 24 časa dnevno, bez prekida, i čine sve što je u njihovoj moći da zaustave vatru i zaštite naselja. Za sve angažovane obezbeđeni su voda, hrana i druga neophodna logistička podrška. Posebnu zahvalnost dugujemo vatrogascima, radnicima ‘Vojvodinašuma’, pripadnicima Vojske Srbije, dobrovoljnim vatrogascima, ‘Srbijavodama’, lokalnim samoupravama i svima koji danima u izuzetno teškim uslovima daju maksimum na terenu.

On je naglasio da je u ovakvoj situaciji apsolutni prioritet zaštita života stanovništva i ljudi angažovanih na gašenju, a zatim zaštita kuća, infrastrukture, šuma i prirodnih vrednosti rezervata.

-Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić pružio je punu podršku svim ljudima koji se bore sa ovom vatrenom stihijom i država će nastaviti da obezbeđuje sve što je neophodno. U ovom trenutku nisu nam potrebne političke podele, širenje panike i neproverenih informacija. Apelujem i na predstavnike opozicije da jednu ovako ozbiljnu situaciju ne koriste za političke obračune. Za politiku će biti vremena. Sada moramo biti odgovorni i jedinstveni, pomoći ljudima koji se bore sa požarom i slušati isključivo uputstva nadležnih službi.

-Deliblatska peščara je prirodno blago Srbije i Vojvodine. Učinićemo sve da sačuvamo pre svega ljudske živote, naselja i imovinu, a zatim i što veći deo ovog jedinstvenog prirodnog područja. Kada požar bude potpuno ugašen, predstoji nam procena posledica i ozbiljan posao na sanaciji i obnovi oštećenih površina – poručio je Galić.

Izvor: NS uživo.rs

 

Dzev-(6)

Banatsko Veliko Selo ponovo će okupiti umetnike iz različitih krajeva naše zemlje.

Deseta likovna kolonija „Kerkez Dušan Džev“, na kojoj će učestvovati oko 30 umetnika iz Beograda, Novog Sada, Zrenjanina, Subotice, Titela, Kikinde i okolnih mesta biće održana od 13. do 16. avgusta .

Osim stvaranja novih dela i čuvanja uspomene na prerano preminulog velikoselskog umetnika, cilj okupljanja je i  negovanje prijateljstva koja su se među slikarima razvila tokom prethodnih godina, kaže Marko Đaković, predsednik Udruženja likovnih i književnih stvaralaca „Džev”.

– Uglavnom su to akademski slikari koji su već godinama prisutni na koloniji. Učesnici koji su ranije dolazili praktično su se pretvorili u jednu porodicu. Toliko su se zbližili da se rado odazivaju iz godine u godinu- kaže Đaković.

Za razliku od prethodnih godina, kada su umetnici imali zadate teme, ovogodišnja kolonija biće potpuno otvorena za njihovu inspiraciju.

– Ranije su teme bili stari objekti Banatskog Velikog Sela, a potom i novije javne građevine. Ove godine nismo hteli da imamo određenu temu, već smo umetnicima ostavili na volju da rade ono što ih inspiriše- objašnjava Đaković.

Svečano otvaranje zakazano je za 13. avgust u 19.30 časova kod Zavičajne kuće, dok će dan kasnije u Biblioteci „Branko Ćopić“ u Velikom Selu biti otvorena izložba radova sa prošlogodišnje kolonije.

Poseban program očekuje učesnike u nedelju. Organizatori su, uz pomoć Konjičkog kluba „Banat“, pripremili obilazak sela fijakerima.

-Želja učesnika bila je da upoznaju Banatsko Veliko Selo i njegovo okruženje. Obići ćemo železničku stanicu, crkvu i druge značajne objekte, i to fijakerima- najavljuje Đaković.

Za učesnike je u subotu predviđeno i zabavno veče uz grupu „Roj”, čime će jubilarna kolonija još jednom spojiti umetnost i druženje.

osmeh-vojvodine-

Vlada Srbije usvojila je Predlog zakona o zaduživanju Republike Srbije kod četiri poslovne banke za finansiranje projekta izgradnje brze saobraćajnice na pravcu Bački Breg-Sombor-Kikinda, prenosi portal E kapija.

Kako se navodi u obrazloženju predloga zakona, Srbija će se direktno zadužiti za 29,6 milijardi dinara kod AIK Banke, OTP banke Srbija, Banca Intesa i UniKredit Bank Srbija.
Zaduživanje je predviđeno Zakonom o budžetu Srbije za 2026. godinu, kojim je za ovaj projekat odobreno zaduživanje do 35,16 milijardi dinara. Kredit će biti denominovan u dinarima, sa ciljem, kako se navodi, veće upotrebe domaće valute i smanjenja deviznog rizika.
Ugovor o dugoročnom investicionom kreditu potpisan je 24. jula 2026. godine u Beogradu, a njime su definisani uslovi finansiranja projekta.
Kredit će se otplaćivati u šestomesečnim ratama, dok je rok dospeća 10 godina, odnosno do 30. juna 2036. godine. Predviđen je grejs period do 30. juna 2028. godine, nakon čega će se glavnica otplaćivati u jednakim polugodišnjim ratama.
Kamatna stopa je definisana kao šestomesečni BELIBOR plus fiksna marža od 2,4% godišnje. Naknada za obradu zahteva i realizaciju kredita iznosi 0,30% od ukupnog iznosa zajma i plaća se jednokratno, dok naknada na neiskorišćena sredstva iznosi 0,30% godišnje.
Sredstva kredita mogu se povlačiti do 30. decembra 2028. godine, uz mogućnost produženja ovog roka uz pisanu saglasnost banke. Predviđena je i mogućnost prevremene otplate bez naknade.
Projekat brze saobraćajnice Bački Breg-Sombor-Kula-Vrbas-Srbobran-Bečej-Kikinda-Nakovo, odnosno povezivanja granice sa Mađarskom i granice sa Rumunijom, Vlada je još 2020. godine proglasila projektom od posebnog značaja za Srbiju.
Aktuelnim kreditom finansiraće se realizacija deonice Bački Breg-Sombor-Kikinda, dok je u okviru komercijalnog ugovora definisana i Faza 1 projekta na pravcu Bački Breg-Sombor-Kula-Vrbas-Srbobran.
Investitorska prava u ime i za račun Republike Srbije na projektu obavljaju Koridori Srbije, dok su Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, kao korisnik kredita, Koridori Srbije kao investitor i kompanija Azvirt, ogranak Beograd, kao izvođač radova zaduženi za sprovođenje i realizaciju projekta.
KUD-Kozarci

Ljubitelji folklora i tradicionalne kulture imaće priliku da uživaju u nastupu članova Kulturno-umetničkog društva „Petar Kočić“ iz Novih Kozaraca, koji će biti održan u nedelju 9. avgusta od 20 časova u dvorištu Kurije.

Koncert će publici doneti pesmu, igru i raskošne narodne nošnje, uz program kojim članovi ovog kulturno-umetničkog društva čuvaju i predstavljaju tradiciju i običaje svog kraja.

Nastup se organizuje u okviru letnjeg kulturnog programa, a za sve posetioce ulaz je besplatan.

Organizatori koncerta su Turistička organizacija Grada Kikinde i Grad Kikinda.

 

1037129-vucic-f

Uprkos mnogobrojnim obavezama, predsednik se trudi da pažljivo pročita svaku žalbu.

Predsednik Srbije Aleksanda Vučić, na čiju je inicijativu počeo s radom portal Ko si bre ti i na kom građani mogu da prijave bahate funkcionere na svim nivoima, već je počeo da postupa po pritužbama nezadovoljnih ljudi, piše portal Republika.

Naime, od 10. jula, kad je portal počeo s radom, predsedniku su se obratile hiljade građana. Ovaj dodatni element kontrole i prijave korupcije, bahatosti i nepravilnosti u radu ljudi na važnim funkcijama narod je dočekao s odobravanjem, a neki od prozvanih već su se morali da oproste od fotelja u kojima su sedeli godinama.

„Uprkos mnogobrojnim obavezama, predsednik se trudi da pažljivo pročita svaku žalbu. Naravno, tu ima i neosnovanih pritužbi, ali Vučić proverava sve informacije i potom donosi odluku“, kaže dobro upućeni sagovornik Republike.

Tako je posle 11 godina na čelu RGZ Borko Drašković razrešen dužnosti direktora odlukom Vlade Srbije, a na njegovo mesto postavljen je geodetski inspektor Dalibor Babić. Time je završen mandat jednog od najdugovečnijih rukovodilaca u državnoj upravi koji je obeležen projektima digitalizacije katastra, ali i brojnim kritikama.

Na čelo RGZ došao je 205, kao vršilac dužnosti direktora, dok je 2017. zvanično imenovan za direktora. Novi mandat dobio je 2022, ali je sa funkcije smenjen pre isteka petogodišnjeg mandata.

Takođe, odlukom Vlade, dugogodišnji direktor Republičke direkcije za imovinu, Jovan Vorkapić smenjen je s ove funkcije. On je 2013. postavljen na mesto direktora ove direkcije, a prethodno je bio advokat i to u nekim veoma poznatim privrednim slučajevima. Od 2013. neprestano je bio na čelu institucije koja upravlja državnom imovinom koja se uvek merila milijardama evra. Dva puta mije produžavan mandat, 2016. na pet godina i opet 2021, koji je trebalo da istekne u decembru ove godine, ali je smenjen pre kraja mandata.

Na njegovo mesto postavljena je Ivana Janačković, pravnica koja je skoro 20 godina obavljala poslove u ministarstvima, a do postavljenja na mesto direktora direkcije bila je savetnica premijera Đure Macuta.

ODVOJITI ŽITO OD KUKOLJA

„Predsednikova ideja s portalom Ko si, bre, ti i jeste bila da se ljudi ohrabre i prijave one koje smatraju da ne rade svoj posao kako treba. Narodski rečeno, da se odvoji žito od kukolja i da se pokaže da nema nedodirljivih, ali i da se pošalje poruka građanima da je njihov interes iznad svega“, dodaje naš sagovornik.

Prema njegovim rečima, čistka je tek počela i uskoro mogu da se očekuju nove smene doskora nedodirljivih kadrova.

„Vučić je već izdvojio nekoliko prioritetnih slučajeva, a radi se o ljudima od lokala, pa do nivoa republike, za koje je proverom utvrdio da im je interes građana bio poslednja rupa na svirali i da su funkciju koristili radi ličnog bogaćenja i promocije. Ovi problemi posebno su bili izraženi na nižim nivoima vlasti, gde lokalni šerifi vladaju strahom. Zato je mogućnost anonimnog prijavljivanja ohrabrila ljude da ukažu na to.“

Izvor: republika

Foto: Tanjug/ Rade Prelić www.kosibreti.rs/printskrin

salcburg

Salcburg je jedan od onih gradova koji osvajaju već pri prvom susretu. Dovoljno je da prošetate njegovim baroknim ulicama, popnete se na tvrđavu koja dominira gradom ili zastanete pored reke Salzah da shvatite zbog čega se nalazi među najlepšim evropskim destinacijama. Spoj bogate istorije, vrhunske kulture, impresivne prirode i austrijske elegancije čini ga gradom u kojem ćete lako provesti nekoliko dana, a ipak imati osećaj da niste stigli da vidite sve, piše kulturizam.com.

Rodni grad Volfganga Amadeusa Mocarta, filmska kulisa legendarnog ostvarenja “Moje pesme, moji snovi” i jedan od najlepše očuvanih baroknih gradova Evrope, Salcburg uspeva da ostane autentičan uprkos milionima turista koji ga svake godine posećuju.

Stari grad, koji se nalazi na UNESKO listi svetske baštine, najbolje je mesto za početak upoznavanja sa gradom. Uske kamene ulice, prelepi trgovi, raskošne crkve i prepoznatljivi kovani natpisi iznad radnji daju poseban šarm svakom koraku. Najpoznatija ulica, Getrajdegase, prepuna je butika, tradicionalnih prodavnica, restorana i poslastičarnica, ali i Mocartove rodne kuće, jednog od najposećenijih muzeja u Austriji.

Iznad grada dominira tvrđava Hoenzalcburg, jedna od najvećih i najbolje očuvanih srednjovekovnih tvrđava u Evropi. Do nje možete pešice ili uspinjačom, a pogled koji se odatle pruža na krovove Salcburga, reku Salzah i okolne planine jedan je od najlepših u Austriji.

Tragovima filma “Moje pesme, moji snovi”

Ljubitelji kultnog filma “Moje pesme, moji snovi” u Salcburgu će pronaći veliki broj lokacija na kojima su snimane čuvene scene. Jedna od najlepših je dvorac Helbrun, udaljen svega nekoliko kilometara od centra grada.

Ovaj raskošni renesansni dvorac poznat je po svojim jedinstvenim vodenim igrama, fontanama i skrivenim prskalicama koje već više od četiri veka zabavljaju posetioce. Upravo ovde snimana je čuvena scena u kojoj Marija i deca pevaju pesmu “Do-Re-Mi”, pa nije iznenađenje što je Helbrun danas nezaobilazna stanica za brojne ljubitelje filma.

Pored dvorca nalazi se veliki park idealan za šetnju, a ceo kompleks predstavlja jedno od najlepših mesta za beg od gradske gužve.

Jedan od najboljih zooloških vrtova Centralne Evrope

Odmah pored dvorca nalazi se Zoološki vrt Salcburg, koji važi za jedan od najlepših i najposećenijih zooloških vrtova u centralnoj Evropi.

Smešten u podnožju planine Untersberg, zoo vrt se prostire na velikoj površini i posebno se izdvaja po prirodnom okruženju u kojem životinje imaju mnogo prostora. Ovde živi više od 150 različitih vrsta sa svih kontinenata, a zbog odlične organizacije i brojnih sadržaja predstavlja idealnu destinaciju za porodice sa decom, ali i za sve ljubitelje prirode.

Pogled koji se ne zaboravlja – planina Untersberg

Ako želite da doživite Salcburg iz potpuno drugačije perspektive, obavezno izdvojite vreme za odlazak na planinu Untersberg.

Moderna žičara za svega nekoliko minuta vodi vas na visinu veću od 1.700 metara, gde vas očekuje panorama kakva se retko viđa. Sa vrha se pruža pogled na čitav region Salcburga, brojna austrijska jezera, kao i veliki deo Alpa koji se prostiru kroz Austriju i Nemačku.

Čak i tokom leta na pojedinim delovima mogu se videti ostaci snega, dok svež planinski vazduh predstavlja pravo osveženje nakon obilaska grada. Ljubitelji planinarenja ovde mogu pronaći brojne uređene staze različite težine, dok će oni koji žele samo da uživaju u pogledu imati dovoljno razloga da se zadrže satima.

Grad muzike, umetnosti i dobrog života

Nemoguće je govoriti o Salcburgu, a ne pomenuti Mocarta. Njegovo ime prisutno je gotovo na svakom koraku – od muzeja i trgova do koncerata klasične muzike koji se održavaju tokom cele godine.

Posebnu atmosferu grad dobija leti, kada čuveni Salcburški festival okuplja neke od najboljih svetskih umetnika, a trgovi, palate i pozorišta postaju velike koncertne scene. Međutim, muzika je ovde prisutna tokom cele godine i predstavlja sastavni deo identiteta grada.

Uz muziku neizostavne su i čuvene Mocart kugle, jedan od najpoznatijih austrijskih suvenira, koje i danas možete kupiti u originalnoj poslastičarnici.

Salzburg Card – karta koja se zaista isplati

Jedna od najboljih odluka tokom obilaska grada jeste kupovina Salzburg Card kartice.

Ona omogućava besplatan ulaz u veliki broj muzeja i znamenitosti, uključujući tvrđavu Hoenzalcburg, Mocartovu rodnu kuću, dvorac Helbrun, kao i korišćenje gradskog prevoza. Za pojedine atrakcije uključene su i uspinjače, dok za druge ostvarujete značajne popuste.

Ukoliko planirate da obiđete više znamenitosti tokom obilaska Salcburga, ova kartica se veoma brzo isplati i omogućava da grad istražujete bez razmišljanja o pojedinačnim ulaznicama.

Kada je najbolje posetiti Salcburg?

Salcburg je grad koji ima posebnu atmosferu u svako godišnje doba.

Proleće je idealno za šetnje kroz parkove, obilazak vrtova dvorca Helbrun i uživanje u prijatnim temperaturama bez velikih gužvi.

Jesen donosi prelepe boje, mirniju atmosferu i odlične uslove za obilazak znamenitosti, zbog čega mnogi smatraju da je upravo tada najlepše posetiti grad.

Leto je rezervisano za festivale, koncerte na otvorenom i najživlju atmosferu, ali tada treba računati i na najveći broj turista.

Zima pretvara Salcburg u pravu božićnu bajku. Adventski sajmovi, praznična rasveta i pogled na tvrđavu pod snegom stvaraju jednu od najlepših zimskih atmosfera u Evropi.

Grad kojem se ljudi vraćaju

Salcburg nije grad koji ćete obići za jedan dan i zaboraviti. To je mesto u kojem istorija, priroda, muzika i arhitektura funkcionišu kao savršena celina. Bilo da šetate starim gradom, uživate u pogledu sa Untersberga, istražujete dvorac Helbrun ili provodite dan u jednom od najboljih zooloških vrtova u Evropi, svaki deo grada nudi drugačiji doživljaj.

Možda je upravo zato Salcburg jedna od onih destinacija kojoj se putnici rado vraćaju – jer svakim novim dolaskom otkrijete još jedan razlog da ga zavolite.

Izvor: kulturizam

 

 

lepar

Išao je sedamnaest puta na duga putovanja biciklom. Antal Lepar (63), vitalni Kikinđanin, ni ovog leta nije propustio priliku da spoji lepo i korisno. Svakodnevno biciklom prelazi po stotinak kilometara po lokalu i to mu, kako kaže, predstavlja već rutinu. Uostalom, mnogo puta je išao biciklom i kroz Mađarsku, Rumuniju, Slovačku, sve do Beča…

Ljubav prema dvotočkašima na vlastiti pogon ulio mu je otac.

– Odmalena sam zavoleo bicikl. Prvo putovanje sam imao s pokojnim ocem na buč u Banatsku Topolu. Drum je bio od sitne kocke, a ja sam stojeći vozio ženski bicikl. Osamnaest kilometara u jednom pravcu. Ne znam koliko sam tad imao godina. Sećam se, bio sam baš mali, jer nisam mogao da dohvatim pedale kad bih seo na sic. Zato sam „terao“ stojećki. Tad sam zavoleo bicikl- kaže Antal. Otad, do danas, njegov kilometar sat mnogo puta je „okrenuo na nulu”. Ni sam ne zna koliko je kilometara prešao.

– Ljiljana, moja žena, i ja smo bili takmičari u biciklizmu. Oboje jako volimo ovaj sport, a još više od samog sporta me privlačilo putovanje. Još kao mali, išao sam autom u Beč, jer mi se starija sestra tamo udala. Išao sam, dakle autom, ali san mi je bio da idem biciklom do Beča. I kad sam imao 19 godina odlučio sam: krenuću, pa šta bude! Kad sam prvi put otišao tamo, javio sam se pismom ukućanima jer nije bilo mobilnih telefona. Kad im je stiglo pismo od mene to je bio šok. Roditelji samo što nisu pali u nesvest kad su videli da sam biciklom stigao do Beča.

U međuvremenu sam se oženio, počeo sam da prvim i kuću, pa je tu bio i posao, potom sam dobio i dete, tako da mi nekoliko godina nije padalo na pamet da to ponovim- dodaje Anti, kako ga mnogi na severu Banata znaju.

Kad se ekonomski stabilizovao i rešio neka od ključnih egzistencijalnih pitanja, ponovo se u njemu probudila ljubav prema „velosipedisanju”.

– Dosad sam sedamnaest puta išao na duža putovanja. Supruga Ljiljana je sa mnom išla na pet. Do mora sam, recimo, išao triput, a od toga samo jednom sam ušao u vodu. Prošao sam celu Makarsku rivijeru, a da nisam ulazio u vodu. Jednostavno me ne privlači- kaže ovaj Panonac. -U početku na putovanja nisam nosio ni šator. Bio mi je to dodatni teret, međutim kad se spava pod otvorenim nebom, uf… Kroz Mađarsku i nije strašno, ali kroz Bosnu ili Srbiju… zmije, vukovi, insekti…a kod nas na Tari ima i medveda.

Šta čovek mora da ima u krvi da bi se uopšte odvažio na višednevni put biciklom, pitamo našeg sagovornika.

– Pre svega je potrebna volja. Treba to da voliš „nenormalno”. Kod mene volje ne nedostaje. Imam 63 godine, ali i dalje volim ovaj sport kao kad sam počinjao. Druga stvar: potreban je kvalitetan bicikl. Ne mora baš od karbona, ali mora biti kvalitetan i imati kvalitetne gume. Treće: moraš se opremiti i poneti sve što ti je neophodno. Znači da budeš spreman za razne vremenske neprilike. Poslednji put kad sam išao za Beč uhvatila me kišurina, tako da se mora uvek biti spreman. Moraš, naravno, nositi i rezervnu unutrašnju gumu, fleke i lepilo. Uz to i sprej koji može da sanira bušenje gume. Naravno, tu je i pribor za prvu pomoć- naglašava naš sagovornik.

Kad su u pitanju hrana i voda, kako rešava taj problem?

-U bisagama nosim zalihe hrane za dva dana. S jedne strane mi je biciklistička oprema, s druge strane, „civilna”, da je tako nazovem. Nosim minimum opreme da se ne pretovaram. Hranu i vodu za dva dana uvek imam i uvek dokupljujem. Isključivo konzerve. Jedino kupujem voće, sladoled i bezalkoholno pivo i mnogo vode. Mora se na putu jesti i slatko. Ja  recimo jedem i čips, jer preko znoja gubim minerale, pa nečim slanim moram to da nadoknadim. Dakle, na sve mora da se misli, a mnogi misle da je to lako i da bi svi mogli. Ipak, pored hrabrosti i puno drugih stvari mora da se ima u vidu- podvlači naš sagovornik.

Uz sve to, mnogo je iskušenja na putu. Čak i higijenskih. -Najgore je kad nemaš gde da se okupaš. Prošle godine sam se, recimo, kupao u Drini, a kad nema uslova, onda nosiš vlažne maramice. Prebrišeš se uveče, pa obučeš čistu i suvu garderobu. Ako imaš priliku, opereš garderobu  i opremu u reci. Tako je bilo i prošle godine kad sam išao za Hercegovinu, u kojoj imam rodbinu.

Uprkos tehnologiji, koju Anti koristi, u velikoj meri se oslanja i na „analognu” navigaciju.

-Uglavnom i danas nosim auto-kartu. Imam i navigaciju, ali više volim fizičku auto-kartu. Često i pitam usput prolaznike, jer negde ne postoji saobraćajni znak ili je iskrivljen, prelepljen…

Pitamo ga, naravno, za planove.

– Ništa ne smem da planiram u ovim godinama. Imam 63 godine, ali ako budem ovakvog zdravlja i dalje, naravno da ću ići. Prvo ću ponovo kroz Bosnu i Hercegovinu. Imam rodbinu s ove strane Biokova, tako da ću sigurno ići ponovo da ih vidim. A more? Paaa, uopšte se ne mora leti do mora-  konstatuje Antal.

 

N. Savić