spc

Casni-krst

Srpska Pravoslavna Crkva danas proslavlja Bogojavljenje, praznik ustanovljen na spomen Hristovog krštenja i objavljivanje Bogočoveka.  Današnji praznik obeležava se u spomen na događaj kada je Sveti Jovan krstio Isusa Hrista u reci Jordanu.

Prvi put, ostvareno je Sveto Trojstvo – u Božjem glasu sa neba koji reče: “Ovo je Sin moj”, krštenju Sina Božijeg u reci i Svetom duhu koji je u obliku goluba sleteo na Hrista.

Tradicionalno se na ovaj dan pliva za Časni krst. Mnogi narodni običaji i verovanja se odnose na Bogojavljenje. Na ovaj dan osvećuje se voda koja se nosi kući i pije radi zdravlja i prosvećenja duše i tela.

Smatra se lekovitom i zaštitom od nečistih sila i čuva se u kućama do sledećeg velikog vodoosvećenja. Hrišćanstvo uči da se bogojavljenska vodica nikada ne kvari, jer u njoj prebiva sila Duha Svetoga.

Danas se pozdravlja rečima: “Bog se javi” ili “Hristos se javi”, a otpozdravlja sa “Vaistinu se javi”.

krstovdan

Srpska pravoslavna crkva i vernici slave zimski Krstovdan. Po predanju, danas se ukrštaju vetrovi. Današnji, zimski Krstovdan, slavi se kao uspomena na prve hrišćane koji su primili veru na samom početku hrišćanske propovedi. Praznik se vezuje za Bogojavljenje i krštenje Isusa Hristosa, kao i za dan posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji je i krstio sina Božijeg u reci Jordanu.

Na ovaj dan, posle liturgije, u hramovima se obavlja i čin vodoosvećenja, sutra na Bogojavljenje, voda se osvećuje i van hrama, na rekama i drugim otvorenim mestima. Od Božića do Bogojavljenja mrsni su svi dani, ali se na Krstovdan, ma koji dan od ponedeljak do petka bio, strogo posti, na vodi. Ukoliko padne u subotu i nedelju, post je razrešen na ulje.

U našem narodu veruje se da se večeras u ponoć, pred Bogojavljenje, otvara nebo i Bog javlja ljudima. Čeka se ponoć, a tada uz molitvu treba izgovoriti želju.

Prema narodnim običajima u nekim delovima Srbije na Krstovdan valja da se opere sav veš i očisti kuća. Posti se strogo, prvi put posle Božića, jer je do ovog dana bilo razrešenje zbog velikog praznika. Zato je u srpskom narodu ostala izreka: „Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti“.

Koji vetar duva na Krstovdan, taj vetar će najčešće duvati tokom godine. U dvanaest dana, počinjući od Božića a zaključno s Krstovdanom, ogleda se dvanaest meseci godine koja dolazi, pa kakvo je vreme kog dana takvo će biti u mesecu koji tom danu odgovara po redosledu.

 

sv-vasilije

Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja tri praznika – slavu Svetog Vasilija Velikog, Obrezanje Gospodnje i narodni praznik Mali Božić.

To je i prvi dan 2025. godine po julijanskom kalendaru, a u crkvenom kalendaru SPC označen je crvenim slovom i kao mrsan dan.

Svetog Vasilija Velikog (Vasiljevdan) mnogi vernici SPC proslavljaju i kao krsnu slavu, a kako se obeležava prvog dana Nove godine po julijanskom kalendaru, odatle i naziv za julijansku Novu godinu – Vasilica.

Takođe, verovanje je da na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća, ali i ukućani tokom cele godine imali napretka, a mnogi Srbi veruju da na ovaj dan treba izbegavati svađe. U nekim krajevima postoji verovanje da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne sneg ili bude oblačno.

sveti-stefan-i

Danas je dan Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, jedna od slava koje se najviše praznuju u srpskom narodu. Svuda se svetkuje i kao treći dan Božića

Sveti Stefan ili Stevanjdan pada na treći dan Božića. Prva je krsna slava po Božiću, jedna od najčešćih.

Sveti Stefan prvi je od sedmorice đakona, služitelja, pomagatelja, koje su sveti apostoli rukopoložili, pa se zbog toga i naziva arhiđakon – prvi među đakonima.

Ime Stevan ili Stefan potiče od grčke reči Stefanos i znači onaj koji je krunisan, ovenčan. I danas mnoga muška deca dobijaju njegovo ime.

Kao propovednik u Jerusalimu, odveden je iz grada i kamenovan do smrti, te se zato naziva i Prvomučenik Stefan. U kamenovanju je učestvovao i njegov rođak Savle, kasnije poznat kao apostol Pavle.

Pomen arhiđakonu Stefanu crkva daje četiri puta godišnje – 15. avgusta slavi se Sveti Stefan letnji ili Stevan Vetroviti. Ovom svecu u našoj zemlji posvećeno je više od 40 hramova.

Po običajnom kalendaru, danas se iznosi božićna slama iz kuće. Pažljivo pokupljena, slama se ne baca, jer se veruje u njenu plodotvornu moć.

Stavlja se u raklje voćki u pčelinjak, kokošarnik ili privredne zgrade. Ovim danom završava se praznovanje Božića.

RTS

SVETI-NIKOLA-3

Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja, zaštitnika putnika, moreplovaca, ribara i splavara. Procenjuje se da gotovo polovina pravoslavaca u Srbiji slavi Svetog Nikolu. Ranijih godina važila je izreka da ko ne slavi svetog Nikolu, onda ide u goste.

Sveti Nikola je bio čudotvorac, zaštitnik dece, moreplovaca, siročadi, mornara, siromašnih, putnika, trgovaca, čak i lopova.

Slava Svetog Nikole pada u vreme velikog božićnog posta. Tradicija je da se za Nikoljdan pripremaju posna jela.

 

Budući da je poznat Sveti Nikola i kao zaštitnik dece, od davnina je postojao običaj da se na dan kada se ovaj sveatc slavi deca daruju orasima, jabukama i slatkišima. Tokom noći, dok deca spavaju, Sveti Nikola bi ima ostavio darove u cipele ili pokraj prozora. Deca bi, naročito za taj dan, očistila svoje cipele i stavila ih blizu kreveta kako bi se ujutru prvo njima obradovala.

Na ovaj praznik, gde god da se nađu, lađari spuštaju sidra. Zaustavljaju lađe dok se mornari pomole svetitelju i onda nastavljaju put. Pripremaju topove za paljbu odajući počast svome zaštitniku. Na ovaj način slavu je obeležavao i knez Miloš Obrenović.

U Vizantiji je na Svetog Nikolu bio običaj da se na taj dan amnestiraju zatvorenici. U narodu postoji verovanje da će onome ko danas oprosti dug sledeća godina biti bogata i plodna. Postoji i verovanje da danas ne treba nikoga podsećati na dug, niti mu dodatno otežavati položaj zbog toga što je dužnik.

 

 

danas-je-vavedenje-presvete-bogorodice

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Vavedenje Presvete Bogorodice, jedan od najznačajnijih praznika posvećenih Bogomajci. Ovim se praznikom podseća na trenutak kada je Bogorodica prvi put uvedena u Božji hram, čime je postala prva zavetovana devica u hrišćanskoj tradiciji.

Vavedenje, ili kako ga još zovu Sveta Prečista ili Ženska Bogorodica obeleženo je crvenim slovima u pravoslavnom kalendaru. Spada u dvanaest najvećih hrišćanskih praznika
Bogorodica se smatra zaštitnicom žena i porodilja i razna su narodna verovanja vezana za moć ikona na kojima je ona predstavljena.

Tradicionalno, domaćice prave obilne trpeze u čast ovog praznika. Posebna pažnja se posvećuje hrani, verujući da će ona doneti plodnost i blagostanje u dom.

Stariji kažu da ako na Vavedenje pada kiša – biće rodna godina, ako duva jak vetar – nerodna. Ako bude hladno i sa snegom, sledeća godina bila bi blaga i topla.

Na ovaj dan post je obavezan jer Vavedenje pada u vreme velikog Božićnog posta.

Stefan-Decanski

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 24. novembra,  slave Svetog kralja Stefana Dečanskog, koji se u narodu naziva još i Mratindan.

Zajedno sa svetim Savom i knezom Lazarom čini trojstvo najmudrijih, najpožrtvovanijih i najblagorodnijih ličnosti i svetitelja koje je dao srpski narod.

Takođe, postoji i izreka: “Sveti Mrata, sneg za vrata”, kojom je označen početak zimskog, hladnog i snežnog perioda godine.

Veruje se, da će ako na današnji dan domaćin preuzme poslove u kući na sebe, ukućanima krenuti nabolje. S druge strane, ako se domaćin ponaša razmaženo i zanoveta, godina će biti loša.

arandjelovdan

Srpska pravoslavna crkva danas slavi Sabor Svetog Arhangela Mihaila, u narodu poznatom kao Aranđelovdan.

Aranđelovdan je posvećen arhangelu Mihailu, predvodniku vojske anđela, bestelesnih sila dobra koje su učestvovale u stvaranju sveta.

Na ikonama se arhanđeo Mihailo predstavlja i sa krilima, u vojvodskoj odeždi, sa mačem u jednoj i kantarom u drugoj ruci, jer prema narodnom verovanju, on u času smrti uzima ljudsku dušu.

Postoji verovanje i običaj kod mnogih hrišćana koji slave Svetog Mihaila da se, pošto ga smatraju živim svetiteljem, ne sprema žito, što je neopravdano i netačno. Neophodno je pripremiti žito za slavu, jer se žito priprema za duše predaka, a ne za dušu sveca, koji je pred Bogom živ.

Aranđelovdan je jedna od najčešćih srpskih slava, a da li će trpeza biti posna ili mrsna, zavisi od toga na koji dan pada.

Veruje se da se na Aranđelovdan nebo otvara za molitve, i da će se vernicima ispuniti i najveće, najvažnije želje, ako se pomole iz duše, iskreno i sa zahvalnošću.

mitrovP

Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju, u narodu poznatiji kao Mitrovdan.

Slava je posvećena Svetom Dimitriju Solunskom, poznatom po hrabrosti i veri, i simbolizuje snagu, zaštitu i prelazak iz jeseni u zimu. Mitrovdan je posvećen antičkom komandantu Soluna iz trećeg veka, mučenom i pogubljenom zbog širenja hrišćanstva.

U Srbiji su Svetom Dimitriju posvećeni mnogobrojni hramovi, uključujući i crkvu u Pećkoj patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani. Krsna je slava brojnih porodica i ime nekih esnafa, a u mnogim mestima na ovaj dan održavaju se zavetine.

U našem narodu važi običaj da se Mitrovdan smatra za dan kada dolazi zima. Ako padne sneg za Mitrovdan, prema predanju, zadržaće se do aprila. Važi i obrnuto, lepo vreme na 8. novembar najavljuje blagu zimu.

Dok je Srbija bila pod Turcima, govorilo se da su se hajduci na Mitrovdan razilazili i skrivali kod svojih jataka, da bi se ponovo sastali na proleće, za Đurđevdan. Otud i poznata izreka “Mitrovdanak – hajdučki rastanak i Đurđevdanak –  hajdučki sastanak”.

candles-1851176-1280

Pravoslavni vernici danas, 1. novembra obeležavaju Mitrovske ili jesenje zadušnice koje padaju uoči praznika Svetog Dimitrija Solunskog koji se praznuje 8. novembra. Zadušnice se uvek obeležavaju u subotu kao sećanja na Hristovo pogrebenje i smrt ali i nadu u vaskrsenje koje je čovečanstvo dobilo Hristovim vaskrsenjem.  Na bogosluženjima subota je dan za pomen svim mučenicima i upokojenima.

Na zadušnice se obilaze grobovi upokojenih srodnika i prijatelja ali pre izlaska na groblje u crkvama se vrši bogosluženje u ranim jutarnjim časovima nakon čega se služi opšti parastos. Vernici u hramove donose koljivo i spisak imena krštenih pokojnih koje žele da se pomenu tokom parastosa.  Ako su naši pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvek može da se ode u crkvu.

Na groblju se takođe može obaviti parastos, mada se najčešće čini mali pomen. Osveštava se žito, prekađuje grob i pale sveće za pokoj duša umrlih.

Na zadušnice se deli milostinja za duše pokojnih. Treba se setiti potreba onih kojima je i najmanja pomoć dobrodošla.

 

 

error: Content is protected !!