Rođen u Prištini pre 49 godina, Sead Fatahi sa 19 godina otisnuo se u svet. Naoružan zvanjem kuvar dvadeset godina proveo je u Italiji, gde je sa ženom Tatjanom iz Ukrajine imao dva restorana. Život u Italiji zamenio je Švedskom gde je u američkom restoranu pekao bifteke, a pre dve godine oprostio se od Evropske unije, doselio u Sajan i postao poljoprivrednik.
-Tatjana je obilazila mesta u Srbiji i ona je „presudila“ da to bude Sajan. Od svih domaćinstava koje smo videli ovo nam se najviše dopalo. Tražili smo kuću sa velikom okućnicom, a ovde smo uz stambeni objekat kupili i četiri hektara zemlje. Selo je mirno i grad je blizu tako da izbor nije bio težak – otkrio nam je Sead.

Sead i Tatjana bave se stočarstvom, povrtarstvom i voćarstvom. Pomoć u vođenju posla imali su i od gradske uprave jer su po konkursu za pomoć poljoprivrednicima dobili sredstva za banatske gološijane i izgradnju plastenika.
-Hvala gradu što ima sluha za poljoprivrednike, posebno za nas koji smo tek na početku. Imamo 20 koza, 30 ovaca, kuniće, guske, banatske gološijane. Želja nam je da proizvodimo mesne i mlečne proizvode koji će biti bez ikakvih dodataka. Cilj nam je zdrava hrana i to koziji sirevi stari i polustari izrađeni po italijanskim receptima. Kako se u ovom kraju malo proizvode ovčiji sirevi, rešeni smo da to promenimo. Nadam se da ćemo do naredne godine izgraditi mlekaru u kojoj ćemo sve i proizvoditi, ali i povećati stado koza i ovaca – saznajemo od Fatahija.
Od koza uzgajaju alpine, a ovce su mešavina il de fransa i virtemberga. Uz kuću je i veliki voćnjak u kom su kajsije, kruške i šljive od kojih će praviti pekmeze, ali i slane soseve po italijanskoj recepturi.


– Primetno je opadanje populacija divljači, fazana i lanadi. Šakala ima i po 40, 50 u trskama i kopovima. Love noću, u čoporima. To je veoma pametna i lukava životinja, on je strvinar, jede uginule životinje, čak i ubijene jedinke svoje vrste. Do sada nisu ulazili u sela, ali su u dvorištu jedne kuće van naselja pojeli psa na lancu – kaže Veselinov.
Šakali se veoma brzo razmnožavaju jer imaju dovoljno hrane koju nalaze i love, što otežava njihovo istrebljenje. Nove teritorije osvajaju u velikim migracijama, tražeći područja sa više hrane. Kod nas stižu s juga, iz Dalmacije, kaže Veselinov. Jedina dobra vest je da ove životinje beže od ljudi, veoma su plašljivi. Danju se ne mogu videti i love isključivo noću.