сајан

sead fatahi 2

Rođen u Prištini pre 49 godina, Sead Fatahi sa 19 godina otisnuo se u svet. Naoružan zvanjem kuvar dvadeset godina proveo je u Italiji, gde je sa ženom Tatjanom iz Ukrajine imao dva restorana. Život u Italiji zamenio je Švedskom gde je u američkom restoranu pekao bifteke, a pre dve godine oprostio se od Evropske unije, doselio u Sajan i postao poljoprivrednik.

-Tatjana je obilazila mesta u Srbiji i ona je „presudila“ da to bude Sajan. Od svih domaćinstava koje smo videli ovo nam se najviše dopalo. Tražili smo kuću sa velikom okućnicom, a ovde smo uz stambeni objekat kupili i četiri hektara zemlje. Selo je mirno i grad je blizu tako da izbor nije bio težak – otkrio nam je Sead.

Sead i Tatjana bave se stočarstvom, povrtarstvom i voćarstvom. Pomoć u vođenju posla imali su i od gradske uprave jer su po konkursu za pomoć poljoprivrednicima dobili sredstva za banatske gološijane i izgradnju plastenika.

-Hvala gradu što ima sluha za poljoprivrednike, posebno za nas koji smo tek na početku. Imamo 20 koza, 30 ovaca, kuniće, guske, banatske gološijane. Želja nam je da proizvodimo mesne i mlečne proizvode koji će biti bez ikakvih dodataka. Cilj nam je zdrava hrana i to koziji sirevi stari i polustari izrađeni po italijanskim receptima. Kako se u ovom kraju malo proizvode ovčiji sirevi, rešeni smo da to promenimo. Nadam se da ćemo do naredne godine izgraditi mlekaru u kojoj ćemo sve i proizvoditi, ali i povećati stado koza i ovaca – saznajemo od Fatahija.

Od koza uzgajaju alpine, a ovce su mešavina il de fransa i virtemberga. Uz kuću je i veliki voćnjak u kom su kajsije, kruške i šljive od kojih će praviti pekmeze, ali i slane soseve po italijanskoj recepturi.

božićna akcija u sajanu

Mesna zajednica Sajan podelila je jele svim bebama rođenim u ovoj godini. Darivano je osam novorođenčadi: Mark, Elizabeta, Nenad, Tanja, Marina, Vivien, Zoe i Tristan. Ova božićna akcija započeta je 2018. godine.

-Od tada, svake godine pred Božić poklonimo za novorođenu decu jelke sa busenom koje će, posle praznika, biti posađene. Ostaće kao lepa uspomena.

Ideju za ovu akciju sam dobio jer su i moji roditelji 1982. godine kada sam rođen, posadili jelku u našem dvorištu. Ovim gestom želimo da im čestitamo predstojeće praznike i još jednom poželimo dobrošlicu- kaže za Kikindski portal predsednik Saveta MZ Sajan Zoltan Tot.

 

 

 

Ogromne štete od šakala u lovištima primetne su svuda, pa i na teritoriji Kikinde. Ovi predatori primećeni su u atarima svih sela. Pojedinačno, ubijaju sitne životinje, ali u čoporima napadaju fazane i zečeve, čak i srne, kaže predsednik lovačkih društava u Iđošu i Sajanu, Veselin Veselinov.
– Primetno je opadanje populacija divljači, fazana i lanadi. Šakala ima i po 40, 50 u trskama i kopovima. Love noću, u čoporima. To je veoma pametna i lukava životinja, on je strvinar, jede uginule životinje, čak i ubijene jedinke svoje vrste. Do sada nisu ulazili u sela, ali su u dvorištu jedne kuće van naselja pojeli psa na lancu – kaže Veselinov.
On objašnjava da ovih strvinara, do pre desetak godina nije bilo. Od starijih su čuli da je populacija šakala bila vrlo brojna posle Drugog rata, ali je problem tada protpuno rešen trovanjem, koje danas zakonom nije dozvoljeno.
– Mi smo organizovali hajke sa po 20, 30 ljudi – priča Veselinov, ali to neće rešiti problem. Potrebno je sistemsko rešenje jer je lovno privredna osnova ugrožena, jako je smanjen broj korisne divljači, zečije, fazanske, srneće.
Šakali se veoma brzo razmnožavaju jer imaju dovoljno hrane koju nalaze i love, što otežava njihovo istrebljenje. Nove teritorije osvajaju u velikim migracijama, tražeći područja sa više hrane. Kod nas stižu s juga, iz Dalmacije, kaže Veselinov. Jedina dobra vest je da ove životinje beže od ljudi, veoma su plašljivi. Danju se ne mogu videti i love isključivo noću.
Šakal je opasan i zbog toga što, kao i lisica, može da prenese besnilo i pseću kugu. Pripada porodici pasa i ima veličinu srednjeg psa. Odrasle jedinke dostižu dužinu od 80 cm do 130 cm i visinu 40 cm, teški su i do 15 kilograma. Imaju uspravne, široko razmaknute uši. Vrst koja nastanju naše krajeve je braonkasto-zlatne boje. Njihovo omiljeno stanište su guste, neprohodne šikare.
Kada krenu u lov, ispuštaju karakterističan urlik sličan visokom, cvilećem kriku. Obično zavijaju u večernjim satima, dajući signale ostalima o tome gde se nalaze. Za njih nisu tipične sezonske migracije, zadržavaju se tamo gde imaju dovoljno hrane. Zato njihovo prisustvo najviše utiče na lovna područja, kakvo je i naš kraj.
error: Content is protected !!