сајан

pregledi-pritisak

Članice Crvenog krsta iz Sajana, u subotu, 14. decembra, organizuju besplatno merenje krvnog pritiska i šećera u krvi. U zgradi Mesne zajednice pregledi će se obavljati od  8 do 9 časova.

-Volonterke Crvenog krsta iz Sajana periodično, tokom čitave godine, organizuju preventivne preglede za starije meštane, kako bi prekontrolisali krvni pritisak i šećer u krvi. Ovo je prava podrška zdravstvenom sistemu, a ujedno je i najvažnija pomoć starijima. Ovom prilikom, svi koji dođu na pregled, moći će da popričaju sa volonterima i dobiju savete. Ukoliko rezultati ne budu u granicama normale, naše volonterke daće preporuku da se jave izabranom lekaru – istakla je sekretarka Crvenog krsta Danijela Bjeljac.

mikulas-sajan-(2)

Sve mališane u Sajanu na sam 6. decembar Mikulaš je nagradio 27. godinu za redom. Običaj ustanovljen u ovom selu je da Mikulaš ide od kuće do kuće, razgovara sa decom i deli im paketiće. Njega u ovom pohodu prati Krampusi, zaduženi za neposlušnu decu koji na sreću nikada nemaju puno posla.

 

-Ove godine Savet Mesne zajednice obezbedio je više od 140 paketića. Ovom narodnom običaju, koliko se raduju deca, toliko ga vole i odrasli s obzirom na da ih vraća u detinjstvo. Sve bebe, ali i deca i mladi do 15 godina dobili su paketiće pune voća, slatkiša i slaniša. Veliku zahvalnost dugujemo udruženjima u selu, kao i pojedincima da darovi budu bogati i lepi – istakao je Zoltan Tot, predsednik Saveta MZ.

 

Na dan Svetog Mikloša deca treba da očiste cipele i čizme jer, ako se Mikulaš ne pojavi lično, u tajnosti ostavlja poklone u cipele.
Prema legendi sveti Mikloš bio je biskup i pomogao je siromašnom čoveku koji je imao tri ćerke. U toku noći im je u tajnosti u prozor ostavio vrećicu zlatnika. Najmlađa ćerka je čula korake i samo je uspela kroz prozor da vidi siluetu koja odlazi, dok legenda kaže i da je prozor bio zatvoren i zbog toga je Mikulaš kroz dimnjak ubacio vrećicu zlata. Ćerka je baš tada ostavljala mokre čarape na peć da se suše i zlatnici su upali u čarapu.

Zbog radova na električnoj mreži, u ponedeljak, 18. novembra od 7.30 do 14. 30 sati povremeno će bez struje ostajati sledeće ulice u Sajanu: Petefi Šandora od Košut Lajoša prema Padeju,  polovina ulice Petefi Šandora prema ulici  Velika, Velika od kućnog broja 134 do kućnogbroja 108, Velika od Đure .Đakovića prema ulici Vetrenjača do kućnog broja 40, kompletna  Egete Jožefa i ulica Adi Endre od Sabove do Kraljevića Marka

RAMONA-KNJIGE-(4)-(1)

Đaci prvaci na teritoriji grada koji nastavu pohađaju na mađarskom jeziku s polaskom u školu dobili su poklone Saveta mađarske nacionalne manjine i iz Mađarske preko Fondacije „Rakoci“.

-Mališane smo obradovali sa školskim torbama i školskim priborom. Školske torbe obezbedila je vlada Mađarske, a nacionalni Savet mađarske nacionalne manjine kupio je pribor za prvake u vrednosti od 8.000 dinara za svakog đaka – saznajemo od Ramone Tot, članice Saveta mađarske nacionalne manjine.

Pokloni su dodeljeni prvacima u Osnovnoj školi „Feješ Klara“ kojih ima sedam, u OŠ „Mora Karolj“, gde ih je četvoro, koliko ih je i OŠ „Gligorije Popov“ u Ruskom Selu.

-Svake godine obradujemo prvake na ovaj način. Ujedno, ovo je način da pomognemo porodicama na samom početku školovanja njihove dece – navela je naša sagovornica.

A.Đ.

sajan-zetva-(4)

Oštre kose i srpovi, vredne ruke i želja da se očuva tradicija u ručnom košenju žita, slika je koja je iz Sajan poslata u okviru 27. Severnobanatskih žetelačkih svečanosti. Tradicionalna manifestacija okupila je sedam ekipa  iz Crne Bare, Mađarske i Sente i Sajana.

Najstariji kosac bio je 87-godišnji Ferenc Hereši iz Sente.

-Ranije nismo imali kombajne samo kose, srpove i naše ruke. Žito smo vezivali u snopove koje su vukli konji na kolima. Postojala je samo mašina koja od klasja odvaja seme. Za kosce je najvažniji dobar alat, kosa, koja mora da bude oštra. U suprotnom kosac bi se brzo umorio. Kao mali imao sam kratke pantalone i još uvek se sećam kako je strnjište bilo oštro – istakao je Hereši sa kojim je bio i Kristof Sabadoš koji će naslediti ovu tradiciju porodice Fekete. Otkrio nam je da je naučio da kosi od bake Margite Šarvari čiji je zadatak ovoga puta bio da spremi ukusan fruštuk ekipi kosaca.

-Ja sam četvrta generacija kosaca i ponosan sam na tu činjenicu. U našoj porodici ovo je tradicija koja se nasleđuju sa kolena na koleno – saznali smo od Kristofa.

 

Sa gostima iz mađarskog grada Aparthalma Sajan se pobratimio 2013. godine i već 11 godina oni su deo svečanosti.

-Prvi put smo u Sajanu kosili žito, svidela nam se manifestacija i dolazimo svake godine. Volimo ovo okupljanje koje nas vraća u prošlost, u detinjstvo. Drago nam je što smo deo tradicije koja se čuva i svima u Mađarskoj pričamo o njoj – otkrio je Đerđ Vinca iz Aparthalma.

Ekipa iz Crne Bare bila je najveselija. Za jelo su pripremili prave poslastice.

-Nekada je bilo teško doći do žita, znatno teže nego danas. Čitavu sezonu radili su za džak žita, a mi ga danas zaradimo za jedan da. Treba da cenimo ono što imamo – kaže Lajko Maćaš iz Crne Bare.

Nekada se za vreme žetve ustajalo u četiri ujutro i kretalo na njivu. Radilo se dok se vidi. Koscima su velika pomoć bil žene koje su vezivale žito u snopove, ali i pripremale obilan doručak. Fruštuk je činio hleb, barena jaja i krompir, luk, slanina, rakije, kajsija, šljiva i višanja, ali i slatkih kolača, ko  je mogao da ih priušti.

Najveću podršku manifestaciji pruža grad Kikinda,a ovom događaju prisustvovali su gradonačelnik Nikola Lukač, njegova zamenica Dijana Jakšić Kiurski i su članica Gradskog veća Melita Gombar. Otvarajući žetelačke svečanosti gradonačelnik Lukač istakao je važnost čuvanja običaja, ali i dobrosusedskih odnosa među narodima.

-Zajednička saradnja je ključ uspeha i bolje budućnosti a kada smo udruženi možemo mnogo toga. Sajanske žetelačke svečanost su tu i da nas podsete kako je to nekada bilo, a na nama je da mladi budu ti koji će je dalje čuvati – precizirao je Lukač.

Vršidba žita je jedan od najvažnijih poljoprivrednih radova, a kosidba je imala i ulogu jačanja zajednice.

-Značaj ovakvih manifestacija je, osim što neguju tradiciju, je što promovišemo prve porodične vrednosti, gde je porodica stub društva i zajedno dolaze do hleba na stolu. Važno nam je da mladi to uvide i da znaju da za sve treba da se potrude i da sopstvenim radom stignu do rezultata – navela je Dijana Jakšić Kiurski.

Mladi se priključuju manifestaciji, tako da će ona da se organizuje još dugo godina  dodala Šara Benjocki, predsednica KUD-a „Adi Endre“, koji je i organizator žetelačkih svečanosti.

-Puno mi je srce kada vidim koliko i mladima u Sajanu znači ova manifestacija. Još uvek imaju priliku da o ručnom košenju žita uče od naših najstarijih kosaca, koji su i sami nekada ručno kosili žito sa svojim roditeljima. Oni na pravni način mogu da dočaraju kako je to nekada bilo, ali i da im pokažu kako se ručno kosi hlebno zrno. Kroz ovu manifestaciju želimo da im pokažemo kako je nekada puno rada trebalo da se dođe do parčeta hleba. Svima nam je isti cilj, da sačuvamo tradiciju i da je prenesemo na mlade – rekla je Šara Benjocki.

Mesna zajednica čuva ovu manifestaciju i želi da je učini još boljom.

-Žetva je bila dan radosti i zajedništva. Posao je zahtevao angažovanje čitave porodice, ali i komšija i prijatelja. Naša dužnost je da očuvamo narodnu tradiciju i da je prenesemo na mlade. Kada vide kako se teško dolazilo do hrane na trpezi, mladi će više ceniti ono što sada imaju – napomenuo je Zoltan Tot, predsednik Saveta  MZ Sajan i zamenik pokrajinskog sekretara za poljoprivredu.

Pomoć žetelačkim svečanostima pružili su i Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje ,propise, upravu i nacionalne manjine, kao i fondacija Betlen Gabor iz Mađarske.

A.Đ.

 

 

 

kamp-sajan-(2)

Kulturno-umetničko društvo „Adi Endre“ iz Sajana i udruženje prosvetnih radnika Banata „Pastor Vera“ domaćini su sedmog kampa folklora. I ove godine četrdesetak učesnika ima priliku da nauči više o tradiciji raznih naroda sa  ciljem da zavole folklor i da upoznaju običaje i tradiciju.

-Deca uče o tradicionalnim igrama sa područja Karpatskog basena. Osim toga učesnike učimo i pesmama, ali i da sviraju na instrumentu citra. Trudimo se da programi budu što bogatiji, tako da postoje i radionice veza i crtanja – istakao je Robert Tapai, predsednik udruženje prosvetnih radnika Banata „Pastor Vera“.

Kamp, koji traje četiri dana, svakodnevno posećuju učesnici iz Sajana, Kikinde, Bečeja i Padeja.

-Svake godine imamo i novih učesnika i drago nam je zbog toga. Sve novo što se nauči, kasnije se primenjuje u radu folklornih grupa sajanskog društva „Adi Endre“. Primera radi od prošle godine oformljene su dve citraške grupe – napomenuo je Tapai.

Pomoć u održavanju kampa pružili su lokalna samouprava, MZ Sajan, Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine, kao i fondacije „Betlen Gabor“ i „Čori Šandor“ iz Mađarske.

A.Đ.

balint-pastor-(4)

Predsednik SVM Balint Pastor sa saradnicima posetio je Kikindu i Sajan. Tokom obilaska Osnovne škole „Feješ Klara“ još jednom je istaknuto da je za rekonstrukciju jedine dvojezične obrazovne ustanove u gradu Pokrajinska Vlada izdvojila 400 miliona dinara za rekonstrukciju i sanaciju.

-Škola je značajna za sve Kikinđane. Izgrađena je davne 1812. godine, u vreme kada je Napoleon krenuo u pohod na Rusiju, i od tada do danas radi u kontinuitetu. Smatram da su sredstva namenjena rekonstrukciji opravdana. U toku je javna nabavka za izvođača radova tako da će se radovi obavljati dok traje letnji raspust – rekao je Pastor.

Hermina Čemere, direktorica OŠ „Feješ Klara“ dodala je da je najveći problem dotrajao krov.

-U prvoj fazi radovi će obuhvatiti sanaciju krova, zamenu prozora i vrata na svim učionicama kao i podove. U drugoj fazi menjaće se vodovodne i strujne instalacije, izgradiće se lift za osobe sa hendikepom i adaptiraće se kompletno  dvorište – saznajemo od Hermine Čemere.

U Sajan je fokus bio na Domu kulture koji je središte mesta s obzirom na to da okuplja udruženja i građane.

A.Đ.

1711195446892

Sajan je bio domaćin tradicionalne manifestacije „Uskršnje narodne igre“. U organizaciji Društva za negovanje tradicije i ekologije ,,Delibab“, uz podršku lokalne samouprave i Mesne zajednice Sajan,  druženje dece, mladih i udruženja žena održano je trideseti put.

Uskršnje aranžmane pripremila su udruženja žena iz čitave Vojvodine, a pozivu organizatora odazvale su se i članice „Sunca“ iz Padeja.

-Pripremili smo farbana jaja, uskršnje ukrase na kojima dominira zeka, korpice i ručne radove. Rado dolazimo u Sajan i volimo što smo deo ove manifestacije koja je uvod u najradosniji hrišćanski praznik. Sve je izrađeno od prirodnih materijala, a i jaja se najlepše ofarbaju u lukovinu ili trave – saznajemo od Dragice Radnov, predsednice udruženja „Sunce“.

Centralni deo svečanosti je posvećen deci koja su se u velikom broju odazvala uskršnjim igrama, istakla je Silvija Tosegi, predsednica „Delibaba“.

-Svi su se odazvali pozivu da uveličaju naš jubilej, 30 godina od prve manifestacije. Naš cilj je da očuvamo običaje i tradiciju i da je prenesemo na mlađe. Učimo ih na koji način su se nekada farbala jaja, kako se kuvala šunka, kako se pravila uskršnja pletenica, koja jela i kolači su se služili za Uskrs.  Deca uživaju u našim igrama trčanju sa jajetom u kašici, traženju jaja, oslikavanju – navela je Silvija Tosegi.

Manifestaciji je prisustvovala Melita Gombar, članica Gradskog veća.

-Manifestacija prikazuje bogatstvo kulturne baštine, lepote tradicije i uskršnjih običaja Mađara koji žive na ovom prostoru. Uskršnja izložba je prava simbolika jer je jaje oduvek značilo preporoda, obnove, rađanja novog života. Osmišljena da spoji decu, mlade i one koji su u starijoj dobi, daje pečat mađarskoj tradiciji i istoriji i oslikava našu multinacionalnu i multikulturnu sredinu – napomenula je Melita Gombar.

Predsednik Saveta Mesne zajednice Zoltan Tot dodao je da su „Uskršnje narodne igre“ jedna od najznačajnijih manifestacija u ovom mestu.

-Činjenica da traje tri decenije govori koliko je važna i značajna, ne samo za meštane Sajana, nego i za čitav grad. Kroz nju čuvamo narodne običaje i tradiciju i prenosimo ih na one koji dolaze. Hvala lokalnoj samoupravi koja je pomogla da se na pravi način obeleži veliki jubilej – kazao je Tot.

Učesnici iz Kikinde, Mokrina, Iđoša, Ostojićeva, Čoke, Novih Kozaraca, Padeja uživali su u druženju, a bilo im je omogućeno da posete i Zavičajnu kuću.

A.Đ.

IMG-816ac457bba574864feccfc615349f2b-V

Za poljoprivrednike je organizovano predavanje na temu konkursa za dodelu subvencija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, ali i o ažuriranju podataka u e agraru. Ovim povodom u Sajanu su bili posetiti Atila Juhas, državni sekretar pomenutog Ministarstva i dr Viktor Molnar, direktor Fonda za razvoj poljoprivrede AP Vojvodine. Ovom prilikom istaknuto je da je ove godine budžet pomenutog Ministarstva 105 milijardi dinara, što je i najveći iznos u protekloj deceniji, povećan je iznos za subvencije na 18.000 dinara po hektaru, a u toku je prijava i obnova gazdinstava.

Raspisan je konkurs za tov junadi, za podnošenje kredita za subvencionisane kamate koji su dostupni preko komercijalnih banaka, IPARD i podnose se zahtevi za direktna plaćanja. Smatram da smo ovim budžetom zadovoljili sve potrebe proizvođača – rekao je Atila Juhas.

Dr Viktor Molnar rekao je da je Pokrajina ove godine izdvojila 1,5 milijardu dinara za lokalne samouprave, dok je 1,3 milijardu opredeljena za konkurse za poljoprivredne proizvođače.

-Ove godine konkursi za poljoprivrednike raspoređen je u tri velike grupe za kupovinu mašine i opreme i to za: stočarsku proizvodnju, biljnu proizvodnju i za preradu. Investicija se, pošto se odobre sredstva, realizuje u roku od 60 do 90 dana – istakao je dr Molnar.

 

Sajan 2024 (1)

Telo muškarca (55) pronađeno je u kući u ulici Petefi Šandora u Sajanu. Kako su saopštili iz Policijske uprave Kikinda u toku je istraga koja će pokazati šta se desilo. O slučaju je obavešteno Više javno tužilaštvo u Zrenjaninu, a telo je poslato na obdukciju u Zavod za sudsku medicinu u Novi Sad.

Kako saznajemo, o nemilom događaju policiju su obavestile komšije koje su čule eksploziju. Preminuli je u tom momentu bio sam u kući, jer mu je supruga radila, a sin je bio u školi.

Prema rečima meštana nastradali Sajanac bio je vredan i radan. Bavio se zidarskim poslovima, uvek je bio angažovan tokom sezone i nikada nije odbio da nekome u selu pomogne.