историјски архив

Arhiv-radionice-(10)

Istorijski arhiv Kikinda i Centar za likovnu i primenjenu umetnost “Tera” započeli su u Arhivu organizovanje radionica izrade grbova i štitova naselja u Velikokikindskom privilegovanom distriktu za učenike sedmog i osmog razreda osnovnih škola.

– Koncept je da se učenicima približi šta je bio Distrikt, šta je on značio za građane Velike Kikinde, za srpski narod u njoj, i da im se, na interesantniji način, kroz crtež i rad sa glinom, predstavi to – rekao je direktor Istorijskog arhiva, Srđan Sivčev.

Prvi radioničari bili su učenici dva odeljenja Osnovne škole „Feješ Klara“. Za njih je, na početku, upriličen obilazak izložbe o Velikokikindskom distriktu u prostorijama Muzeja, kroz koju ih je vodio arhivista Vladimir Dudić.

– Deca se danas slabije interesuju za istoriju, posebno za lokalnu, više ih zanima egipatska i starogrčka. U školi se ova tema uglavnom samo pominje, ne uči se detaljnije koja su sve sela bila deo Distrikta. Sada su videli te grbove i kroz igru su izabrali jedan, crtali ga po sećanju, a zatim i izrađivali pečate u glini – objasnila je arhivista Snežana Karačonji, koja je vodila radionice.

U saradnji sa „Terom“, u radionicama učestvuju vajari i pomažu deci u izradi. Edukator sa dugogodišnjim radom u osnovnim školama danas je bio Igor Smiljanić.

– Izrada grbova i obeležja obrađuju se u osmom razredu. Deci je interesantno da istražuju, da rade sa glinom i mi smo tu da ih usmeravamo – rekao je Smiljanić.

Adrijan Molnar, učenik sedmog razreda, kaže da ovu temu još nisu imali na časovima istorije.

– Dopada mi se, korisno je i zabavno. Mislim da je važno da ljudi znaju istoriju svog grada, da je to osnovna kultura – rekao je Adrijan.

Danas izrađeni pečati biće ispečeni i poklonjeni odeljenjima koja budu učestvovala u radionicama Arhiva i „Tere“.

Radionice su uvod u obeležavanje 250 godina od osnivanja Velikokikindskog privilegovanog distrikta, koje se odigralo u novembru 1774. godine, rekao je direktor Sivčev. Ustanove u Gradu pripremaju svoje programe, a Istorijski arhiv će tada predstaviti luksuznu monografiju o Distriktu, o poveljama koje su izdate za vreme njegovog trajanja, a, u saradnji sa Maticom srpskom, biće organizovan stručni skup sa eminentnim stručnjacima iz svih oblasti društvenih nauka.

S. V. O.

 

arhiv-roditeljstvo-(3)

U organizaciji Istorijskog arhiva održano predavanje pod nazivom „Roditeljstvo nekad i sad”, master psihologa Tijane Bratić. Gošća  iz Zrenjanina osvrnula se na to kako se roditeljstvo menjalo kroz vreme, ali i na današnji koncept roditeljstva.

-Napravila sam paralelu kako su se roditelji ponašali pre trideset i četrdeset godina, kako je to bilo u vreme naših baka i deka i kako je danas. U istorijski kratkom vremenskom periodu imamo velike razlike u ophođenju prema deci i samom načinu vaspitanja – rekla je Tijana Bratić, po zanimanju mama i psiholog.

U današnjem vaspitanju veliku ulogu imaju nove tehnologije. Sa jedne strane one su odličan izvor informacija jer je puno toga dostupno, a sa druge strane deca previše vremena provode ispred televizora i sa tabletom i telefonom u rukama što dovodi do kašnjenja u razvoju.

-Deo predavanja bio je posvećen načinu na koji treba postupati i pristupati deci, koliko su emocije važne, kakvu ulogu u vaspitanju ima uzajamna povezanost roditelja i koliko su pomenuti činioci važni za pravilan odgoj dece – dodala je naša sagovornica.

Osim o razlikama, Tijana Bratić istakla je i ono što se ne menja u načinu vaspitanja i kod roditeljstva.

-Nekada je muškarac, kao glava kuće, odlazio na posao i nije ga bilo kod kuće, a danas iako je u kući vreme provodi na telefonu, pa ga opet nema. Roditeljstvo se uči i naši roditelji su ga naučili od svojih majke i oce, a mi od njih. Tradicionalan pristup nije se puno promenio, ali okolnosti u kojima se dece vaspitavaju jeste – precizirala je Tijana Bratić.

Ovom prilikom je istaknuto i da su ranije deca brže sazrevala i bila su samostalnija, jer su roditelji bili manje prisutni. Današnji roditelji više štite decu, što je nepotrebno, jer je važno da se izbore za sebe.

A.Đ.

 

 

1707938707176

Predavanje „Rokenrol i raspad Jugoslavije” u holu Istorijskog arhiva održao je master istoričar Dragoljub Mandić. Rodom iz Mokrina, Mandić napominje da mu je drago što je svojim sugrađanima predstavio svoj naučno – istraživački rad.

-Uskoro će Arhiv Vojvodine objaviti moj naučni rad koji se  bazira na analizi raspada Jugoslavije iz ugla rok muzike. Istražio sam kako su se određene scene ponašale, da li su bile nacionalistički ili pacifistički nastrojene, kao i njihov uticaj na naš pogled na događaje koji su doveli do raspada nekadašnje države – pojasnio je Dragoljub Mandić.

Mladi istoričar stava je da se raspad rokenrola sasvim slučajno poklapa sa raspadom SFRJ.

-Rokenrol je od 1991. godine u globalnom padu. Možda je u to vreme i bilo raskidanja dugogodišnjih prijateljstava među pojedinim muzičarima, ali sada su te relacije obnovljene. Simptomatično je da je bilo svađa među članovima istih bendova koji su i dan danas  neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima – kaže Mandić.

Interesantno je i to da temu istražuje mladić koji nije bio rođen u zlatnom dobu rokenrola, ali sluša ovaj muzički žanr.

-Svima je interesantno viđenje moje generacije, kako mi posmatramo te događaje – kazao je Dragoljub Mandić i otkrio da mu je dr Nele Karajlić omiljeni rok muzičar.

Predavanju je prisustvovala članica Gradskog veća Valentina Mickovski.

-Drago mi je što Istorijski arhiv promoviše mlade i uspešne istoričare. Dragoljub Mandić na zanimljiv način predstavio je svoje viđenjerokenrol scene Jugoslavije i uticaj na antiratni pokret. Poruku koju je uputio je da je važno kakvu muziku slušamo jer ona utiče na sistem vrednosti svakog od nas – rekla je Mickovska.

Istraživanje je bazirano na novinskim člancima tadašnje štampe i video materijala, zatim memoara i autobiografija, uz korišćenje postojeće naučne literature i publicistike.

Rokenrol

U holu Istorijskog arhiva Kikinda u sredu, 14. februara  u 18 časova biće održano predavanje pod nazivom „Rokenrol i raspad Jugoslavije”.

Predavanje će održati master istoričar Dragoljub Mandić, a bazirano je na analizi raspada Jugoslavije iz ugla rok muzike. Okupljeni će čuti više o istraživanju tadašnje štampe i video materijala, zatim memoara i autobiografija, uz korišćenje postojeće naučne literature i publicistike objedinjeno.

04186845-8f9b-46c3-a80d-458f76b92979

Povodom obeležavanja Dana grada u Istorijskom arhivu otvorena je izložba pod nazivom  “Grbovi i simboli grada Kikinde od 1774. godine do danas”. Autori izložbe su Vladimir Dudić i Nikola Radosavčev koji su odabrali  grbove, pečate i obeležja ne samo Kikinde, nego i sela koja se nalaze na teritoriji Grada.

-Pojedini pečati prvi put su izloženi javno. Nastali su krajem 18. veka i deo su građe koju čuvamo i oni su na srpskom, nemačkom, mađarskom i latinskom jeziku. Cilj nam je da se vidi da su sva četiri jezika bila u upotrebi u administraciji u pojedinom periodu. Svi pečati su izloženi u originalnom dizajnu, naročito oni koji se odnose na grad i naseljena mesta. Isto tako građani koji posete izložbu moći će da, posle 80 godina, vide i delove druge Povelje koju smo dobili u digitalnoj verziji iz Hrvatskog državnog arhiva, a koju je car Franc I Habzburški 1817. godine izdao Velikokikindskom privilegovanom Distriktu. Ne znamo kako je završila u Hrvatskoj i pretpostavlja se da je krajem rata odneta – rekao je Vladimir Dudić i dodao da su izložene prve dve strane, a kompletan tekst povelje nalazi se u Istorijskom arhivu.

Koordinator digitalnih procesa Istorijskog arhiva Nikola Radosavčev imao je izazovan zadatak da sve grbove pripremi za izložbu.

-Pečati su stari i moj zadatak je bio da pečate, veoma male rezolucije, prikažem što je kvalitetnije moguće. Svi pečati su izrađeni od voska i to je bio dugotrajan proces. Slike su stare i uz pomoć efekata potrudio sam se da izgledaju kao iz doba kada su nastale – napomenuo je Radosavčev.

Izložba se sastoji od 15 panoa i pripremana je pola godine. Biće otvorena do polovine maja.

 

 

DSC_1028

Predstavnici Istorijskog arhiva Kikinde su u četvrtak, 9. novembra, u galeriji Muzeja podunavskih Šbava otvorili izložbu „Veze Sombora i Kikinde kroz dokumenta Istorijskog arhiva Kikinda”. Izložba je realizovana kroz partnerstvo sa Istorijskim arhivom Sombor, a ideja vodilja projekta jeste kulturno povezivanje dva grada, koje će ići uporedo sa sobraćajnim povezivanjem putem brze saobraćajnice „Osmeh Vojvodine”.

Autori izložbe su v.d. direktor i arhivista Srđan Sivčev, a dizajn i tehničku realizaciju potpisuje Nikola Radosavčev. Izložbi su, u ime Grada Kikinde, prisustvovali predsednik Skupštine Grada Mladen Bogdan i  članica Gradskog veća Valentina Mickovski.

-Somborcima smo predstavili dokumenta koja se nalaze u Istorijskom arhivu u Kikindi, a koja se odnose na njihov grad. Između ostalog, izloženi su plakati o kulturnoj, privrednoj i ekonomskoj saradnji, kao i o bračnim vezama između meštana dva grada. Plakati datiraju od polovine 19. veka do izbijanja Drugog svetskog rata i u Muzeju podunvaksih Švaba može da se vidi 16 panoa. Ovo je prvi put da ovako sarađujemo, a naša zajednička misija je kulturno povezivanje Kikinde i Sombora koje treba da prati i buduću brzu saobraćajnicu takozvani  smajli Vojvodine . Tako je dogovoreno da naredne godine slična izložba bude organizovana u našem gradu – istakao je Srđan Sivčev.

 

Izložba je otvorena do 1. decembra.

 

HDA-004

Istorijski arhiv Kikinda je, zahvaljujući saradnji sa Hrvatskim državnim arhivom iz Zagreba, došao u posed digitalnih fotokopija povelje koju je car Franc I Habzburški izdao 1817. godine Velikokikindskom privilegovanom distriktu. Povelja se do oktobra 1944. godine nalazila u Kikindi, a tada su je nemačke okupacione trupe u povlačenju ponele sa sobom. Povelja iz 1817. godine potvrđuje i proširuje prava Distrikta i naslanja se na povelju Marije Terezije iz 1774. godine, kojom je ustanovljen Distrikt.

– Priča da postoji povelja u Zagrebu ovim je potvrđena. Zahvaljujemo se Hrvatskom državnom arhivu, jer se posle gotovo osam decenija povelja obrela u Kikindi, makar i u digitalnom obliku. Naredene godine je 250 godine od uspostavljanja Velikokikindskog privilegovanog distrikta, tako da je u  planu da se izda monografija koja će na jednom mestu okupiti sve povelje, diplome, značajna dokumenta koja se čuvaju u Istorijskom arhivu. O svakom dokumentu biće ispisana i istorijska pozadina – istakao je Srđan Sivčev, v.d. direktora Istorijskog arhiva.

Povelja je pisana latinskim jezikom, prevod na srpski uradio je još 1868. godine Aleksandar Stojačković, a arhivista Vladimir Dudić ga je objavio u novom, 19. broju časopisa “Atendite”, uz izvesna prilagođavanja modernom srpskom jeziku.

 

386609869_694029482752437_8210423347264318888_n

Na  konkursu Ministarstva kulture Istorijski arhiv Kikinda je dobio sredstva na osnovu dva projekta ukupne vrednosti 700.000 dinara. Za instalaciju računarske mreže unutar kancelarija  ove ustanove opredeljeno je 300.000 dinara, dok je za nabavku i montažu fiksnih arhivskih polica u depou u Čanadskoj ulici  utrošeno 400.000 dinara.

Prema rečima Nikole Radosavčeva, koordinatora digitalnih procesa, nova računarska mreža doprineće osavremenjivanju rada, boljoj povezanosti i komunikaciji, sigurnijem čuvanju podataka na serveru, pristupu ARHIS-u , arhivskom informacioniom sistem Republike Srbije, i bržem procesu digitalizacije. Polovinom septembra  zamenjena e instalaciona mreža u kancelarijama Istorijskog arhiva, a samu instalaciju pratila je zamena starih, novim, mrežnim uređajima.

-Dobijanjem sredstava, nastavljeno je ulaganje u smeštajne kapacitete depoa u Čanadskoj ulici. Srđan Sivče. Ministarstvo kulture omogućilo je Arhivu da započne sa instalacijom arhivskih polica na spratu depoa koji se nalazi u bivšoj Zemljoradničkoj zadruzi. Postavljanjem novih, metalnih, polica, dobili smo još preko potrebnog prostora za smeštaj arhivske građe – istakao je v.d. direktor Srđan Sivčev.

Devic 1

Istoričar Nemanja Dević danas je u Kikindi, u organizaciji Istorijskog arhiva, promovisao svoju knjigu „Za Partiju i Tita: partizanski pokret u Srbiji 1941-1944“ sa kojom je odbranio svoju doktorsku disertaciju.

Govoreći o tome da su istoričari koji se bave kritičkom istoriografijom često suvišni i nepoželjni, Dević napominje da i sam deli tu sudbinu.

– Postoje određeni narativi u društvu koji su se formirali pod uticajem višedecenijske propagande, filmova, književnosti. U našem društvu svakodnevno ima previše prošlosti. Suvišni su istoričari koji se oslanjaju na istorijske izvore, koji ruše i preispituju mitove, koji mitovima postavljaju neugodna pitanja – kaže Dević.

Kao istoričar, dodaje, nastoji da utvrdi tačne podatke u svakom svom istraživanju, ne osvrćući se na ideologiju i propagandu.

– O partizanima se pisalo mnogo, Do 1985. godine, na teritoriji cele tadašnje Jugoslavije bilo je objavljeno između 80 hiljada i 100 hiljada različitih naslova, od novinskih članaka do biografija. To govori o snažnoj propagandi koja je trebalo ne samo da rekonstruiše Drugi svetski rat, nego da ga konstruiše. Ideologija je legitimna, ali mi živimo u postideološkom dobu i, ako se bavimo istorijom, treba stalno da se preispitujemo. Ovom knjigom ja nisam dao konačnu i savršenu, idealno objektivnu verziju istorije, nego sam postavio neka nova pitanja. To je moja težnja, da kritički iščitavam postojeću literaturu, da koristim nove izvore i da otvaram nova pitanja. Nadam se da će nove generacije demantovati nas, kao što mi ponekad demanutujemo stare generacije istoričara, to ću smatrati iskorakom – objašnjava Dević.

U Institutu za savremenu istoriju u kojem je zaposlen, kaže, ne radi se na novim i epohalnim otkrićima, ali se postavljaju nova pitanja, otkrivaju izvori i trude se da period od 1941. do 1945. godine prikažu kao jedan dramatičan i kompleksan period u istoriji srpskog naroda koji treba razmatrati iz više uglova.

– Živimo u vremenu degradacije vrednosti institucija i ljudi od struke, pogotovo usponom društvenih mreža imamo situaciju da smo maltene svi postali eksperti za sve i tu vidim najveći problem i potencijal za dalje urušavanje kredibiliteta i ustanova i stručnih pojedinaca. S druge strane, trudim se da svojoj generaciji poručim da na događaje ne gleda crno-belo. Andre Žid je rekao da je sivo jedina boja istine, i upravo tako, sa mnogo nijansi, treba gledati prema prošlosti.

Iako je doktorirao sa monografijom o partizanima, napisao je i nekoliko knjiga o Ravnogorskim pokretu i bio u javnosti označen kao revizionista, četnik, što je, kako kaže, sudbina istoričara koji se bave savremenom istorijom, da budu obeleženi po onome što istražuju.

Na današnjoj, dobro posećenoj promociji, publika je imala priliku da sa ovim perpektivnim istoričarem sučeli mišljenja, kao i da kupi dva njegova dela: „Za Partiju i Tita: partizanski pokret u Srbiji 1941-1944““ i „Srpska priča – Sećanja iz rata i revolucije 1941-1945 – Aleksandar M. Milošević“.

Arhiv predavanje 1

Kako je nastalo Panonsko more, šta su Tetis i Paratetis, kako je Vojvodina postala plodna ravnica i kako je dobila ime, samo su neke od priča, potkrepljenih podacima iz relevantnih izvora koje publici, širom pokrajine, predstavlja novosadski publicista Zoran Knežev.

Njegovo predavanje pod nazivom „Hronika nastajanja Vojvodine“ sinoć je u svečanoj sali muzeja, imala priliku da sluša i publika u Kikindi.

– U sat i po vremena smestio sam priču, prilagođenu svim uzrastima, o tome kako su nastali ovi prostori – kaže Knežev. – Čitavo čovečanstvo je zasnovano na mitu, mi imamo zapise poslednjih 300, 400 godina, sve pre toga su legende. Zato sam prikupljao razne informacije, kako bih Vojvođanima ispričao priču o Vojvodini. Niko nam, do sada, recimo, nije objasnio Panonsko more ili kako je nastao Dunav.

U mnoštvu zanimljivih činjenica sa ovih prostora je i podatak da je, u 15 veku, u Vojvodini bilo samo 0,5 odsto obradive površine. Usledile su kolonizacije i veliki trud i muka da se stvore bolji uslovi za život, napominje Knežev.

– Malo ljudi zna da se ovde gajio pirinač, kao i da je Vojvodina, pre i posle Drugog svetskog rata, bila jedan od najvećih evropskih izvoznika šafrana, najskupljeg začina. Nedovoljno su poznate i zdravstvene prilike. U 18. veku, prema podacima koje je ostavio jedan Francuski lekar, od hiljadu rođenih, do 10. godine je umiralo više od 500.

Sekretarijat za kulturu Grada Novog Sada prepoznao je značaj predavanja Zorana Kneževa i podržao njegovo održavanje u desetak vojvođanskih mesta. Tako su priče iz davnina, posle Sombora, Vrbasa i Novog Bečeja, stigle i u Kikindu, u organizaciji Istorijskog arhiva.

Zoran Knežev istražuje prošlost naših prostora 15 godina. Autor je velikog broja istoriografskih dela: „Vojvodina: kazivanja i sećanja“, „Vojvodina: hronike i legende“, zatim pet dela iz istorije Novog Sada, „Tamburaške priče iz davnina“. Izdavač je „Laguna“, ali se knjige mogu kupiti i preko njegovih profila na društvenim mrežama, kaže autor.

Posle predavanja usledila su pitanja iz publike i razgovor o davnim vremenima o kojima priče, bile one mitovi ili činjenice, svakako treba sačuvati.

error: Content is protected !!