Hiljadu i po kvadrata vanvremenskog mozaika Đure Radlovića u knjizi profesora Trkulje

Nakovo i Nakovčani mogu da se ponose i jer je iz ovog mesta potekao pionir freske i mozaika u našoj zemlji. Slikar Đuro Radlović, profesor u penziji, prvi je kod nas, pre više od tri decenije, specijalizovao ove zidne tehnike na Fakultetu likovne umetnosti.

Po završetku zanatske škole zarađivao je kao moler i, na nagovor jednog profesora kod kojeg je radio i koji je uočio njegov talenat, upisao je Likovnu akademiju. Za mozaik se, kaže, zainteresovao, posle susreta sa Hristovim portretom u Aja Sofiji. To je nešto najlepše što sam u životu video, rekao je.

Po završetku školovanja, prva crkva u kojoj je radio mozaik je Hram Svete Petke na Kalemegdanu, sedamdesetih godina prošlog veka, a zatim su usledili i drugi sakralni objekti: manastir kralja Dragutina na Ozrenu, Hram Hrista Spasitelja i Hram Petra i Pavla u Banja Luci, Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini, Hram Svetog Ilije u Novom Sadu, Crkva Svetog Marka u Beogradu. U Rusiji, u oblasti Kemerovo, oslikao je mozaik u kapeli posvećenoj rudarima iz tog mesta koji su jurišali na Berlin na kraju Drugog svetskog rata i od kojih su mnogi dali svoj život u borbi protiv nacizma.

– Kvantitativno, to je oko 1.500 kvadrata mozaika. Reč je o ozbiljnom delu i o potpuno prećutanom autoru – rekao je prof. dr Jovica Trkulja, obrazlažući motive za priređivanje knjige „Svet mozaika Đure P. Radlovića“, predstavljene danas u Nakovu uz podršku Mesne zajednice.

O Đuri Radloviću, koji je bio vanredni profesor Fakulteta likovnih umetnosti, bez obzira na njegovo veliko delo i na akademsku karijeru, nije napisana nijedna ozbiljna likovna kritika, niti ozbiljan stručni rad, dodao je.

– Reč je o autoru potpuno nepoznatom i u širim krugovima i u njegovoj struci. Ja se bavim autorima sa margine ovih prostora koji su već zaboravljeni, progonjenim, zatvaranim. Smatram da je izuzetno važno i neka vrsta božijeg duga da se ti, takvi, veliki stvaraoci, iz nekih razloga potcenjeni, vrate i da im se da značaj koji zaslužuju. Ovo je o vraćanje duga mom zavičaju i mojim učiteljima – rekao je prof. dr Trkulja.

Pored njega, na promociji u Domu kulture u Nakovu, govorili su i profesor Radomir Knežević, Brane Marjanović, direktor Narodne biblioteke „Jovan Popović“, suizdavača knjige i Milana Bajkin iz zavičajnog odeljenja Biblioteke, kao i prof. dr Smiljana Mirkov, sociolog, ćerka prvog Radlovićevog učitelja, Žive Mirkova, kome je knjiga posvećena. Ona je zahvalila umetniku što je, „stvarajući po zakonima lepote, poklonio pravoslavnom rodu više od hiljadu kvadratnih metara izvanrednog i čudesnog umetničkog dela, kao svoju stalnu izložbu“.

Sam umetnik priznaje da nikada sebe nije video u nekoj knjizi.

– Ja sam sve radio pošteno, sa svojim znanjem i svojom pameću – rekao je. – Mislim da nema čestitije umetnosti u sakralnosti od vizantijske, koja je prisutna u srpskim oblastima. Naročito je važna arhitektura portreta i  misaonih glava onih koji dobijaju oreol jer su to kroz život zalužili. Katolička crkvena umetnost zasnovana je na bogatstvu, sjaju, zlatu i moći, a naša, vizantijska, na čestitosti, iskrenosti i sakralnosti, to je teško prevazići i po tome smo jedinstveni.

Objavljivanje ovog kapitalnog dela u kojem, na 316 strana velikog formata, prof. dr Trkulja govori o porodici, školovanju i akademskoj karijeri, a zatim i predstavlja šest monumentalnih mozaika prof. Đure Radlovića, pomoglo je Ministarstvo kulture, kao i Saborni hram Hrista Spasitelja u Banja Luci i beogradski „Dosije studio“. Predstavljanje knjige u Nakovu podržala je i članica Gradskog veća za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski.

S. V. O.

Don`t copy text!