Kadeti Muškog rukometnog kluba Kikinda zauzeli su drugo mesto u Prvoj ligi Vojvodine, pošto su poraženi u finalu od Vrbasa. Na završnom turniru u našem „Jezeru”, prethodno su Kikinđani u polufinalu savladali Mladost TSK iz Bačkog Jarka, a prema rečima trenera Miroljuba Maćoša, veliki problem predstavljao je zgusnuti raspored utakmica u finišu sezone.
– Naši dečaci praktično su i glavni igrači drugog tima MRK Kikinda u seniorskoj Trećoj ligi Vojvodine, petom rangu u Srbiji, pa su tokom sedam dana odigrali tri prvenstvene utakmice u tom stepenu. Učestvovali su i na državnom prvenstvu srednjih škola, na kojem su odigrali četiri utakmice i bili šesti, te još tri na završnom prvenstvu za igrače do 14 godina. Tako su za sedam dana odigrali u proseku od osam do 10 utakmica, što je neverovatno samo po sebi. U datim okolnostima ostvareni rezultat u kadetskoj Prvoj ligi Vojvodine predstavlja maksimum, a usto, u finalu nastupili smo i bez dvojice povređenih igrača iz prve postave – kaže Maćoš.
Trener Kikinđana, osvrće se i na rad kompletne Škole rukometa MRK Kikinda.
– Čestitke svim dečacima na uloženom trudu i naporu tokom čitave sezone. Bila je ovo mučna takmičarska godina za kikindski seniorski rukomet i muški i ženski, jer su oba naša tima ispali iz elite, pa ovaj kadetski uspeh dođe kao melem na ranu. Kadetska ekipe formirana je pre samo dva meseca, u hodu smo se uigravali i za tako kratko vreme, pravo je čudo da smo uspeli da sve skockamo. Superiorno smo osvojili prvo mesto u grupi, a nakon pobede u polufinalu, izgubili smo u finalu od Vrbasa, koji ima čuvenu rukometnu školu. Nisu nas Vrbašani ničim iznenadili i dok smo imali snage vodili smo i do pet razlike. No, ovaj turnir na rasporedu je bio u nezgodno vreme po nas.
Maćoš još napominje da je noseće godište kadeta 2006, a da su njegovi igrači većinom godinu pa i dve mlađi, a ima čak klinaca i 2009. godišta.
– Ekipu nisam mogao da formiram letos zbog nedostatka igračkog kadra, te sam bio prinuđen da tokom jeseni osposobim dečake rođene 2008. i 2009. za takmičenje sa starijima, a potom je od zime usledilo nadmetanje u Prvoj ligi Vojvodine. I pored svega, najefikasnija smo ekipa, sa prosekom od preko 30 golova po utakmici. Po ko zna koji put pokazali smo da dece nadarene za rukomet u Kikindi ima, kao i da znamo kako treba da se radi sa njima. Ove sezone, osim seniorskog pogona, imali smo još četiri selekcije: drugi tim i ekipe dečaka do 16, 14 i 12 godina, a tu je bio i mini rukomet.
Nakon dugo godina pauze formirana je i druga ekipa, koju je Maćoš takođe vodio.
– Tako smo momcima koji su izašli iz mlađih kategorija pružili priliku za sticanje igračkog iskustva, jer odatle će preći u prvi tim. Pokazao se taj potez kao pun pogodak, imamo nekoliko momaka koji već sada kucaju na vrata prve ekipe. Usto, ostvarili su ti dečaci i nekoliko pobeda protiv igrača koji su mnogo duže u rukometu nego što oni imaju godina života.
I za kraj trener mlađih kategorija u MRK Kikinda ističe:
– Nadam se da ćemo u narednom periodu na prvom mestu dodatno omasoviti našu školu, lestvicu podići još više i time skrenuti pažnju javnosti i na nas, jer mnogo toga kvalitetnog što smo načinili, prošlo je gotovo neopaženo.
NA SPISKU 19 IMENA
Za kadetsku ekipu Kikinde nastupali su: Mićo Majkić (kapiten), Daniel Jepurski, Andrej Suvajdžić, Aron Gordoš, Mihalj Holi, Milan Čeleketić, Nikola Tucić, Nemanja Balaban, Goran Šljapić, Aleksa Pavlov, Uroš Obradov, Vladen Simić, Nikola Basta, Rastko Popović, Uglješa Mikić, Petar Jovanović, Marko Grbić, Jovan Krstić i Dimitrije Marković.
– Propagiramo zdrave načine života, a ovo je jedan od njih. Kikinda je grad sporta i uvek dobar domaćin i siguran sam da će tako biti i ovoga puta. Okupilo se 24 muške i 12 ženskih ekipa, a podsetiću samo da Srbija u basketu ima mnogo uspeha i zato verujemo da će i ovim kikindskim takmičarima to biti i dodatni motiv da budu što bolji.
Jelena Čudanov, predsednica Sportskog saveza Kikinde, dodala je:
– U dve pomenute škole časove fizičkog vaspitanja pored učitelja, redovno drže i profesori i rezultati su vidljivi. Reč je o „malim olimpijskim igrama” zabavnog karaktera, gde do izražaja dolazi svestranost i spretnost, a razvija se motorika. Naši učenici bili su 30 sekundi brži od drugoplasiranih, a pored toga načinili su i najmanje grešaka. Nije slučajno što su ove dve škole bile uspešne, jer u njima i dalje finkcioniše projekat „Sport u škole” koji je nekada bio sprovođen u svim, a sada još živi u školama „Jovan Popović” i „Vuk Karadžić”. Kod nas u školi dobro funkcioniše i Gimnastički klub što je takođe odlična baza – kaže Svetlana Mirčić Vukobrat, profesorica fizičkog iz OŠ „Sveti Sava”.
– Trudimo se da radimo sa decom osnovne i prirodne oblike kretanja, a predlažemo i da se svi profesori fizičkog upute u rad s učenicima mlađih razreda. Nažalost, ti prirodni oblici kretanja nekada su bili normalni, jer su deca igrala napolju, trčala, skakala, prevrtala… Sada mi to radimo u salama veštački, jer je modernizacija života dovela do toga da se deca sve manje kreću.
Nakon pobede na Gradskom stadionu nad Omoljičanima, tri kola pre kraja vojvođanskog „Istoka”, Kikinđani su overili prvo mesto i povratak u društvo srpskoligaša. Jevto Jarčević, trener OFK Kikinde, smatra da je ova utakmica bila ogledalo čitave sezone.
Sledi gostovanje u Perlezu, a, iako je sve odlučeno, valja sačuvati ugled prvaka i nedaleko od ušća Begeja u Tisu.
– U OFK Kikindu sam došao na preporuku Jarčevića kada on još i nije bio trener u klubu. Imao sam moralnu obavezu da pomognem i zbog njega i zbog svih ostalih u klubu koji su me kao Nišliju odlično prihvatili. Cilj smo ostvarili, zasluženo smo prvaci, svaki bod je čist i možemo biti ponosni na koji način smo se vratili u Srpsku ligu. OFK Kikinda se vratila tamo gde pripada – kaže Radovanović, među saigračima omiljen zbog svojih manira.
Zorica Balog uzela je tri bronze: u katama ekipno i pojedinačno, te u borbama, a David Lenard bio je drugi u pojedinačnim i treći u ekipnim katama.