Најновије

dusan-tomic

Fudbalska, sportska i šira društvena zajednica sa dubokim poštovanjem oprostila se od Dušana Tomića, dugogodišnjeg sportskog radnika, istaknutog društvenog delatnika i nekadašnjeg generalnog sekretara Fudbalskog saveza Vojvodine, koji je preminuo u 78. godini života.

Dušan Tomić rođen je 15. septembra 1947. godine u Ruskom Selu, u opštini Kikinda. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a Gimnaziju „Dušan Vasiljev“ u Kikindi. Diplomirao je 1971. godine na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na međunarodnom smeru, čime je započeo životni put obeležen znanjem, odgovornošću i javnim angažovanjem.
Njegov radni vek trajao je više od četiri decenije, tokom kojih je pune 42 godine obavljao brojne odgovorne izborne i imenovane funkcije. Karijeru je započeo u Opštinskom komitetu SK Kikinda kao izvršni sekretar, kao i na čelu Saveza omladine. Nakon odsluženja vojnog roka u Školi rezervnih oficira u Bileći, 1975. godine izabran je za generalnog direktora Komunalnog preduzeća u Kikindi, gde je ostavio vidljiv trag kroz realizaciju značajnih infrastrukturnih projekata.

Od 1978. godine, u dva mandata, obavljao je dužnost generalnog direktora Medicinskog centra u Kikindi. U tom periodu izgrađena je i opremljena nova bolnica, kao i zdravstvene stanice u svim kikindskim selima, čime je trajno unapređen zdravstveni sistem ovog područja. Sredinom osamdesetih godina izabran je za generalnog sekretara SIZ-a za fizičku kulturu Vojvodine, što ga je kao pokrajinskog funkcionera dovelo u Novi Sad.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina obavljao je funkciju sekretara Pokrajinske konferencije SSRN Vojvodine, a potom i generalnog direktora Novinsko-izdavačkog preduzeća „Dnevnik“ u Novom Sadu, jednog od najznačajnijih medijskih sistema tog vremena. Po isteku mandata u „Dnevniku“, bio je zamenik generalnog direktora Lutrije Vojvodine, direktor i glavni urednik „Pan radija“, kao i direktor štedno-kreditne organizacije „SD Moneta“.

Ipak, najdublji i najtrajniji trag Dušan Tomić ostavio je u fudbalu. Poslednjih 14 godina svog radnog angažmana obavljao je dužnost generalnog sekretara Fudbalskog saveza Vojvodine — period koji je i sam isticao kao najlepši u karijeri, jer je profesionalni rad spojio sa velikom i iskrenom ljubavlju prema fudbalu. Tokom godina obavljao je funkcije na svim nivoima fudbalske organizacije — od klupskog, preko pokrajinskog, do saveznog. Kao fudbalski funkcioner boravio je u 43 zemlje sveta i prisustvovao na pet svetskih prvenstava u fudbalu.

Od 2015. godine bio je u penziji i živeo je u Novom Sadu. Iza sebe je ostavio dva sina i brojne prijatelje, saradnike i poštovaoce.

Izvor: Dnevnik

pine-3062839-1280

Kompanija FCC pokrenula je ekološku inicijativu sa ciljem da zajedno doprinesemo očuvanju životne sredine.

– Ukoliko ste tokom novogodišnjih praznika imali živu jelku sa busenom, pozivamo vas da joj nakon praznika podarite novi život. Građani će imati mogućnost da svoju jelku donesu na našu deponiju, gde će ona biti zasađena i nastaviti da raste, čime zajednički doprinosimo zelenijem i zdravijem okruženju.

Ovom akcijom želimo da podignemo svest o značaju odgovornog odnosa prema prirodi i pokažemo da praznična radost može imati dugoročan, pozitivan uticaj na životnu sredinu.

Tvoj gest znači više nego što misliš – priroda će ti biti zahvalna- poručili su iz kompanije FCC.

 

Novogodiswe-slavlje

Kikinda u osmoj deceniji prošlog veka po stopi razvoja u odnosu na broj stanovnika bila druga u SFRJ, odmah iza Velenja, s drastično višim prosečnim ličnim dohotkom nego u pokrajini, republici i državi, što se pozitivno održavalo na standard meštana  

Vremena se menjaju, pa s njima i društvene prilike i ljudske navike. Tako i način ispraćaja stare i dočeka nastupajuće godine. Pre nekoliko decenija u našem gradu sve je bilo drugačije, pa i novogodišnja slavlja. Ko tada za najluđu noć nije ostajao kod kuće ili slavio u privatnoj režiji, obreo bi se u nekom od brojnih ugostiteljskih objekata, koji su za tu priliku, svi redom – kao košnica bili puni.

Kikinđani su, naime, u to doba u egzistencijalnom smislu, prednjačili  ne samo u odnosu na žitelje okolnih gradova, nego i mnogo šire. Statistika nedvosmisleno potvrđuje da su im buđelari bili puniji, a time i širi prostor za životnu komociju. Kikinda se, kao grad, nakon Drugog svetskog rata ekonomski i društveno ubrzano razvijala, što se pozitivno odražavalo na njenu demografsku sliku. Prema zvaničnim podacima, 1948. godine imala je 28.665 stanovnika. Broj žitelja  se 1961. godine povisio na 34.059, dve decenije kasnije na 37.576, potom 1981. „skočio“ na 41.706, a 1991. s cifrom od 43.501 dostigao istorijski rekord. Danas, poređenja radi, naš grad ima oko 32.000 stanovnika.

Osamdesetih godina prošlog veka u kikindskoj  privredi i društvenom sektoru ukupno je bilo 27.000 zaposlenih. Bili smo, da se komšije ne naljute, ekonomski razvijeniji od Zrenjanina. U takvim okolnostima, sa solidnim primanjima, većina žitelja mogla je, solidno živeći, da prati i tadašnji ustaljeni, bez kafane skoro nezamisliv, novogodišnji slavljenički trend. Zato su za Novu godinu svi ovdašnji ugostiteljski objekti bili krcati. Elitno mesto novogodišnjeg okupljanja bio je hotel „Avala“.

Prestižni su takođe bili restorani „Lovac“ (kod škole „Jovan Popović“) i „Radnički dom“. Stolica za novogodišnju noć morala je da se rezerviše barem dva meseca ranije. Konzumacija se blagovremeno tražila i za provod u centralnom gradskom restoranu „Vojvodina“, u kojem je uglavnom slavila radnička klasa „pojačana“  siromašnijom omladinom. Veselo je bilo i u privatnim lokalima „Bosna“, „Sana“, „Šinobus“, „Kod Daneta“, „Kod Dalmatinca“, „Šaran“, „Kod Joze“, „Kod Keče“, „Miloš Obilić“, „Dom JNA“, noćni bar…Bez „žive“ muzike i narodnjaka nije se moglo.

Vrata skoro svih ovih restorana i kafana odavno su zamandaljena, ili im je prostor drugačije namenski iskorišćen. Novogodišnji provod Kikinđana, s, osetno izmenjenim sadržajem, preselio se u neki drugi ambijent.

 

PLATE ZA RADOVANJE

Kikinda se osamdesetih godina ubrzano razvijala, pa su se u nju, da žive i rade, masovno doseljavali uglavnom mladi, neretko stručni ljudi iz drugih sredina, čak i iz prestonice. Prema zvaničnim podacima, po stopi razvoja u odnosu na broj stanovnika, bila je druga u Jugoslaviji, odmah iza Velenja, industrijskog grada u Sloveniji. Računajući visinu dohotka „po glavi stanovnika“, Kikinda je za oko 28 odsto bila iznad vojvođanskog proseka, za oko 37 odsto iznad republičkog i 44 odsto iznad proseka u SFRJ.

M. I.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

image.webp

U mnogim srpskim domovima jednom godišnje upali se slavska sveća, zamiriše tamjan, a porodični sto postaje mesto gde se neguje sećanje na pretke i obnavlja duhovni temelj doma. Slava nije samo običaj – ona je molitveni čin, dan kada dom postaje mala crkva, a porodica zajednica u veri, ljubavi i blagodarnosti.

Crkva uči da slavski svetitelj nije samo zaštitnik, već i molitveni svedok vere pred Bogom. Svetitelj je „prijatelj doma“, onaj koji u Hristu živi i koji svojim primerom podseća porodicu da istraje u dobru.

Krsna slava ima svoje obavezne elemente koji nose hrišćansku simboliku. Nekoliko dana pred slavu, sveštenik obično obilazi domove i osvećuje vodicu. Osvećenje vodice označava očišćenje doma i priziv Božje blagodati. Ta voda se čuva kao svetinja i koristi se za pripremu slavskog kolača ili za pokropljivanje hleba ako se kupuje u pekari.

Sveća se pali ujutru ili pred početak obreda i gori tokom celog dana. Ikona svetitelja je duhovni centar kuće. Stoji na istočnom zidu, na počasnom mestu u dnevnoj sobi ili trpezariji. Pred njom se pali kandilo, čita molitva i prinosi tamjan.

Vino simbolizuje Hristovu krv i radost Duha Svetoga, a tamjan molitvu koja se uzdiže ka nebu. Slavski kolač je simbol Hrista koji je „hleb života“. Mesi se od belog brašna i kvasca, ukrašava znakom krsta i natpisom „IC XC NI KA“ („Isus Hristos Pobeditelj“). Obično je okruglog oblika, jer krug simbolizuje večnost i savršenstvo. Ukrasi na gornjoj kori imaju posebno značenje. Ptice predstavljaju zdravlje i veselje, grozd blagoslov nad vinogradom, vekna hleba rodnu godinu, knjiga uspeh u učenju, burence izobilje u kući. Kolač se obično optoči vencem od upletenih pletenica i zakiti strukom bosiljka.

Slavsko žito (koljivo) predstavlja simbol večnog života i vaskrsenja. Potiče od grčke reči „kolivon“ što znači zrno. Koljivo se pravi u slavu svetitelja, ali i u znak sećanja na sve preminule članove porodice. Slavska sveća je simbol Hrista kao Svetlosti sveta, a plamen označava živu veru i prisustvo Boga u domu.

Na dan slave, kolačar (predstavnik porodice) u crkvu nosi slavski kolač, crno vino i žito. Tokom obreda sveštenik osveštava hleb i koljivo, i zajedno sa domaćinom, lomi kolač i preliva ga vinom, što predstavlja jedinstvo sa Hristom i sećanje na njegovu žrtvu. Svešteniku se predaje i čitulja na kojoj su napisana imena živih i preminulih članova porodice radi pomena. Osvećenje i rezanje kolača može da se obavlja i kod kuće. Kad sveštenik dođe, na stolu treba da zatekne sve što je potrebno: slavski kolač, koljivo, crno vino, sveću, čitulju, kadionicu, kašičicu i nož.

Sveća se pali pred početak obreda, dok kandilo treba da gori cele noći. Sveštenik čita molitvu „Oče naš“, tropare slave, i molitvu za osvećenje žita. Tokom obreda, okade se ikona, kolač, koljivo, vino, prostorija, porodica i prisutni gosti. Kroz vekove su se uz slavlje, uveli običaji koji nisu crkvenog porekla. Tako recimo, nije obavezno da se poziva veliki broj gostiju niti se mora pevati i igrati, jer slava nije „žurka“, već porodični dan u molitvi. Takođe, nije obavezno praviti raskošnu trpezu, a preterivanje u piću Crkva izričito ne odobrava. Ono što je najvažnije jeste da domaćin učestvuje u liturgiji, da se pričesti i da tog dana u kući vlada duhovna sabranost.

Jednodnevna poseta Beogradu pretvorila se u nezaboravan doživljaj i bogato iskustvo za učenike drugog razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ iz Novih Kozaraca, koji su, zahvaljujući dobroj organizaciji i podršci dobrih ljudi, obišli neke od najznačajnijih kulturnih, naučnih i duhovnih institucija prestonice.

Među njima su Hram Svetog Save, Patrijaršija Srpske pravoslavne crkve, Muzej Nikole Tesle i Palata nauke.

U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu ugostio ih je Patrijarh srpski Porfirije. Gostima je uputio očinsku pouku i poželeo blagosloven predstojeći praznik rođenja Gospodnjeg.

Snažan utisak na decu ostavila je i Palata nauke, savremeni naučni centar sa interaktivnim postavkama i planetarijumom, koji su učenicima na zanimljiv i pristupačan način približili svet nauke.

Kako ističe učiteljica Nela Damjanov, poseta nije bila zvanična školska ekskurzija, ali je zahvaljujući dobroj organizaciji i zajedničkom angažovanju roditelja i prijatelja prerasla u sadržajan obrazovni događaj.

– Deca su se vratila puna utisaka, emocija i novih znanja. Ovaj dan će dugo pamtiti. Poseta Patrijaršiji realizovana je uz podršku vojnog sveštenika oca Aleksandra Sekulića, koji je dugi niz godina službovao u ovoj instituciji, i muzičarke i kompozitorke Dragane D. Mirković, autorke poznate duhovne pesme „Mi smo deca neba“- ističe učiteljica Nela Damjanov.

-Nismo očekivali ovakav doček i ovakvu organizaciju. Sve se odvijalo spontano i izuzetno lepo i dostojanstveno. Deca su posetila i bioskop u MTS dvorani gde su gledala animirani film po sopstvenom izboru- dodaje.

Kako ukazuje, putovanje je zamišljeno kao skromna poseta Beogradu, ali je preraslo u nezaboravan doživljaj za mališane.

 

Naslovna foto printskrin SPC

Foto: Privatna arhiva

ZA-CETVRTAK-18.9.-ofk-kikinda-IZDVOJENA-SLIKA

Severnobanatski srpskoligaš u pauzi sezone, poslednjeg dana kalendarske godine, odlučio je da prvu ekipu, nakon pripremnog perioda koji startuje sredinom januara, u prolećne borbe za bodove povede novi stručnjak, a dosadašnjem šefu struke Vladimiru Kitanoviću uprava je ponudila mesto koordinatora mlađih selekcija.
– Rastali smo se kada je reč o našoj saradnji u prvom timu, istina je da mi je ponuđena pomenuta pozicija, a izjasniću se za nekoliko dana – kaže Kitanović.
D. P. 

subnor

U organizaciji SUBNOR-a i Grada Kikinde, u prostorijama Udruženja penzionera održana je tradicionalna podela novogodišnjih paketića deci članova SUBNOR-a, veterana i pripadnika Posebnih jedinica policije. Programu su prisustvovala i deca iz ruskih porodica iz Kikinde, okolnih mesta i Sombora, uz učešće gostiju i saradnika iz više udruženja.

Podela paketića održana je 30. decembra u 17 časova, a ukupno je uručeno oko 180 novogodišnjih paketa. Među njima je bilo oko 160 paketića za decu iz Kikinde, 11 za decu iz ruskih porodica iz Kikinde i okoline, kao i devet paketića za rusku decu koja su u Kikindu došla iz Sombora.

Pored SUBNOR-a, u realizaciji programa učestvovalo je i Udruženje „Svet bez granica“ iz Sombora, koje je organizovalo dečji program i dolazak Deda Mraza u ruskoj narodnoj nošnji. Ovom prilikom u Kikindi su boravili i predstavnici organizacije „Bojevo bratstvo“, koja je, kako je istaknuto, dala značajan doprinos povezivanju udruženja i gradova.

Predsednica sveruske organizacije „Bojevo bratstvo“ u Srbiji i Republici Srpskoj, Olga Litvina, naglasila je značaj zajedništva i negovanja prijateljstva.

-U ovoj godini uradili smo mnogo za širenje našeg prijateljstva i ljubavi. Najaktivniji su bili naši izviđači i ljudi iz SUBNOR-a, jer čuvaju sećanje na heroje, bez kojih nas danas ne bi bilo. Naše srce je uvek uz veterane – poručila je Litvina.

O saradnji i prijateljstvu Kikinde i Sombora govorila je i Elena Gornović iz Udruženja građana „Svet bez granica“, ističući da je organizacija za kratko vreme okupila veliki broj članova različitih nacionalnosti i da se bavi obrazovnim, kulturnim i humanitarnim projektima.

-Naši gradovi su se povezali dušom. Sada smo prijatelji, a podrška koju smo dobili iz grada Sombora, dokaz je te saradnje. Naš gradonačelnik, Antonio Ratković, kad je čuo da idemo za Kikindu, odmah je poslao paketiće za vas – rekla je Gornović.

Predsednik SUBNOR-a Sava Orelj podsetio je da se podela paketića organizuje svake godine uz podršku Grada Kikinde.

-Hvala gradu Kikindi i „Tozi Marković“ za podršku i paketiće. Deo poklona namenjen i deci iz porodica slabijeg materijalnog stanja, čime je akcija dobila i humanitarni karakter – naglasio je Orelj.

saobracajna-policija-mup-2

Na putevima na području Policijske uprave u Kikindi prethodnog dana dogodila se jedna saobraćajna nezgoda, u kojoj je povređen jedan učesnik u saobraćaju. Zbog povećanog intenziteta saobraćaja tokom praznika, policija upućuje apel građanima da bezbednost stave na prvo mesto.

Prema podacima granične policije, od 25. decembra 2025. godine u Republiku Srbiju je iz pravca Mađarske i Hrvatske ušlo ukupno 190.450 vozila. Taj pojačan priliv doveo je do povećanog opterećenja saobraćaja, naročito na severnim i zapadnim graničnim prelazima, što zahteva dodatni oprez svih učesnika u saobraćaju.

Iz Policijska uprava u Kikindi apeluju na vozače da pokažu strpljenje, poštuju saobraćajne propise i prilagode brzinu uslovima na putu. Poseban naglasak stavljen je na odgovorno ponašanje tokom dočeka Nove godine, kada se tradicionalno beleži povećan broj učesnika u saobraćaju.

Policija posebno upozorava vozače da ne upravljaju vozilom pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, kako bi se tokom prazničnih dana očuvalo povoljno stanje bezbednosti saobraćaja i sprečile nezgode sa težim posledicama.

decija-ng

Na trgu ispred Gradske kuće, najmlađi sugrađani dočekali su Novu godinu tačno u podne, uz slatkiše, predstavu ansambla „Lane“ i dolazak Deda Mraza.

Tradicionalni doček namenjen deci okupio je brojne mališane koji su, u pratnji roditelja, uživali u programu prilagođenom njihovom uzrastu. Smeh, pesma i novogodišnje čestitke obeležili su događaj, a centralni trenutak bilo je odbrojavanje do 12 časova.

Među mališanima koji su podelili svoje utiske bio je i desetogodišnji Veljko, koji kaže da će ovu Novu godinu pamtiti po druženju.

-Ove godine sam poželeo traktor i kombajn i Deda Mraz mi je ispunio želju. Moja novogodišnja želja je da se svi lepo provedemo za Novu godinu i Božić – rekao je Veljko.

Osmogodišnja Darija ističe da još čeka svoj poklon.

-Poželela sam tablet za Novu godinu. Moja želja za sledeću godinu je da budemo svi zdravi, veseli i da se radujemo – istakla ona.

Desetogodišnji Jovan Novu godinu je dočekao sa već ispunjenom željom.

-Prošla je stara godina, došla je nova. Deda Mraz je došao i doneo nam paketiće. Poželeo sam fudbalsku loptu, jer treniram fudbal, i to mi je ispunio – naveo je Jovan.

Svoju poruku podelila je i osmogodišnja Monja.

-Poželela sam sreću i ljubav za moje roditelje, a za sebe da dobijem kućicu sa kucama. Još uvek čekam da mi Deda Mraz ispuni tu želju – objasnila je ona.

JP-KIKINDA

Javno preduzeće „Kikinda“ obaveštava građane da će tokom novogodišnjih i božićnih praznika raditi po izmenjenom rasporedu.

 

Radno vreme tokom praznika:

31. decembar – od 7.00 do 12.00 časova

1, 2, 6. i 7. januar – neradni dani

 

U cilju obezbeđivanja kontinuiteta usluga, Gradska pijaca će tokom praznika raditi po redovnom rasporedu, izuzev 1. i 7. januara, kada neće raditi.

 

Parkiranje na teritoriji grada neće se naplaćivati 1, 2, 6. i 7. januara, u skladu sa prazničnim režimom rada.

 

Dežurne službe tokom praznika:

Službe vodovoda i kanalizacije dežuraju 24 časa, a za informacije i prijavu kvarova dostupan je pozivni centar: 062/88-44-891

Služba zoohigijene – dežurni telefon: 062/88-44-927

Služba groblja – dežurni telefon: 062/88-52-292