Култура

Milena i Kamenko

Teatar u Kikindi postigao je još jedan veliki uspeh. Sa predstavom „Laža i paralaža“, pobedio je na drugom „Publikumu“ u Kuli, takmičarskom festivalu profesionalnih pozorišta, saopšteno je večeras na svečanosti dodele nagrada.

Ova pozorišna manifestacija prepoznatljiva je po tome što odluku o nagrađenom donosi isključivo publika, tako što svaki gledalac daje sud o predstavi upisujući ocenu od 1 do 5.

Kikindski ansambl nastupio je treće festivalske večeri i dobio najvišu ocenu publike, 4,64. Iza pozorišta iz našeg grada ostali su:  „Izbiračica“, Narodnog pozorišta iz Subotice, sa ocenom 4,40 i, jednako ocenjeni, sa 4,02, trećeplasirani: Narodno pozorište „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina, sa predstavom „Silvija” i Šabačko pozorište, sa komadom „Violina, daire i pegla“.

Na sceni Kulturnog centra Kula nagradu je večeras, od direktora ove ustanove i selektora „Publikuma“, Kamenka Bertića, primila direktorica Narodnog pozorišta u Kikindi, Milena Živkov.

 

 

3. Vahovici 25.11.2022

Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa dobitnik je jednog od najviših priznanja koja se dodeljuju u AP Vojvodini – Pokrajinskog priznanja „Ferenc Feher“ za poseban doprinos razvoju kulture.

Osnivač i direktor Banatskog kulturnog centra, književnik Radovan Vlahović, kaže da je ovo priznanje potvrda da je put koji su prošli njegova supruga Silvija i on, imao smisla.

– Učinilo je da zaboravimo sva osporavanja koja su nas pratila u nastojanju da se ostvarimo kao prva privatna porodična institucija kulture u našoj zemlji i u regionu. Takođe, čini da istrajemo i izdržimo, i moralno i materijalno, a nadasve umetnički, sa ćerkom Senkom i sinom Nikolom, na putu stvaranja u svetu jedinstvene porodične kreativne industrije koja ima duboko utemeljenje u našem ličnom stvaralaštvu i u tradiciji našeg naroda i kulture, a isto tako i u tradicijama evropskih i svetskih kultura, i da ih definišemo kroz koncept banatizacije, kao Banatski kulturni centar – izjavio je Vlahović.

Pored priznanja u kulturnoj delatnosti, dodeljene su nagrade u oblastima:  privrede, obrazovanja, sporta, ravnopravnosti polova, ljudskih i manjinskih prava. Najviše pokrajinsko priznanje, „Mihajlo Pupin“, pripalo je operskom pevaču Željku Lučiću.

Nagrade su uručene u petak, 25. novembra, u Srpskom narodnom pozorištu, na Svečanoj akademiji kojom su obeležene 104 godine od prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srbiji.

 

Nina Suvajdzic 1

Izuzetno muzičko veče priredile su Kikinđanima u subotu saksofonistkinja Nikolina Suvajdžić i pijanistkinja Ivana Karajkov. Bila je to retka prilika za uživanje u delima klasične muzike izvedenim na saksofonu, zahvaljujući upravo umetnici iz našeg grada.

Nikolina Suvajdžić je završila je Osnovnu muzičku školu „Slobodan Malbaški“, odsek klavir, a zatim i teoretski smer u Srednjoj muzičkoj školi u Zrenjaninu. U međuvremenu je, kaže, zavolela duvačke instrumente, počela da svira flautu, a zatim i saksofon, što je bilo njeno konačno opredeljenje.

Masterirala je upravo na Odseku za klasični saksofon na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Od prošle godine u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ predaje muzičku kulturu.

– Prvi solistički koncert, uz profesorku Ivanu Karajkov, održala sam u Kikindi, pre dve godine, sa repertoarom za diplomski ispit. Sada, sa programom sa mastera, ponovo nastupam ovde. Veoma mi je drago što je mnogo mojih đaka došlo na koncert. S obzirom na to kakvu muziku mladi danas slušaju, trudim se da ih oplemenim klasičnim kompozicijama, koje čak slušamo na ekskurzijama – kaže Nikolina.

Pijanistkinja Ivana Karajkov je samostalni stručni saradnik – korepetitor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Kaže da klasični muzičari imaju svoju publiku, ali i uspevaju da steknu novu.

– Trudimo se da malo prilagodimo nastupe široj publici. U poslednje vreme je trend da se, u nekoliko rečenica, objasni repertoar, i publika je zadovoljna, lepše slušaju, pronalaze inspiraciju u kompozicijama koje im sviramo.

Na repertoaru u Kikindi bila su dela Jovane Stefanović, Filipa Gajsa i francuskih kompozitora, Sezara Franka i Ide Gotkovski. Umetnice su ih izvele nadahnuto, sa zrelim izvođačkim izrazom, a publika svih uzrasta je to i prepoznala.

Petkovic 2

Kikindskoj čitalačkoj publici sinoć se predstavio pisac Nebojša Petković iz Beograda. U Kulturnom centru, promociju njegovog najnovijeg romana „Čuvar grada“, upriličio je Klub književnika „Duško Trifunović“ iz Kikinde.

Petković je pisac čije se knjige žanrovski određuju kao fantastika. On je autor prvog književnog dela u kome se radnja, u postapokaliptičnom svetu razorene civilizacije, dešava na prostoru Srbije. Sam, međutim, priznaje da voli da pravi spoj realnog i fantastičnog, odnosno da prikaže i kako se akteri iz realnog sveta suočavaju sa nepoznatim i nadnaravnim. Upravo to je učinio u svom poslednjem romanu, istorijskoj fikciji,„Čuvar grada“, sa izmišljenim i istorijskim ličnostima.

Radnja „Čuvara grada“ smeštena je u 1409. i 1410. godinu, u Beograd Despota Stefana Lazarevića. U njegovom odsustvu dešavaju se misteriozna ubistva, a rešava ih bivši kapetan gradske straže.

– Lično sam verujući čovek i kroz fantastiku prikazujem odnose vere i hrišćanstva, starije oblike verovanja i antagonizama u vezi s tim, posebno u ovoj knjizi jer je u pitanju period u kojem je hrišćanstvo bilo dominantno na našem prostoru. Generalno sam zadovoljan, mislim da je ovo najzrelije što sam do sada napisao.

Petković je, inače, animator i dizajner, po zanimanju je arhitekta. Njegova prva dela čine trilogiju u žanru distopijske fantastike pod nazivom „Poslednji grad“. Čine je romani: „Potraga“, „Rat“ i „Izdaja“. Posle toga napisao je i zaseban roman „Čudnovati događaji u novogodišnjoj noći“. Piše i kratke priče na temu folklorne i epske fantastike.

Popularnost epske fantastike poslednjih decenija objašnjava time što se takvi romani često ekranizuju, ali i ljudskom prirodom.

– To je taj eskapistički momenat, bekstvo od stvarnosti, potpuno razumljiva ljudska potreba da pobegnemo u neke imaginarne svetove koji nas, opet, podsećaju na naš; da uživamo u iskonskoj borbi dobra i zla, u arhetipovima. Mislim da to ima korene u bajkama koje smo svi voleli kao mali, a koje su, sasvim razumljivo, i počeci narativne književnosti – kaže Petković.

Roman „Čuvar grada“ izdanje je „Strahora“ iz Novog Beograda, izdavačke kuće koja, po opredeljenju, objavljuje dela autora koji pišu o Srbiji.

Devojčice 2

Predstava Reflektor teatra „Devojčice“ odigrana je sinoć na sceni Narodnog pozorišta Kikinda. Gostovanje je organizovao Centar za podršku ženamam povodom obeležavanja svetske kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”.

To je dokumentarna pozorišna predstava o ženskom odrastanju u Srbiji danas. Koautorke i izvođačice ovog komada koji je režirala Minja Bogavac, govore svoje lične priče. One nisu profesionalne glumice, već devojke i mlade žene, koje koriste pozorište da podele svoja iskustva i zapažanja o ženskom odrastanju u patrijarhalnom društvu, predrasudama i stereotipima sa kojima se susreću.

Kikinda je prvo gostovanje ovog komada koji je kreiran kroz višemesečni umetnički, edukativni i istraživački proces, kaže rediteljka Minja Bogavac.

-U Reflektor teatru najviše volimo da radimo sa mladima i za mlade. Želeli smo da u ovoj predstavi nemamo profesionalne glumice niti studentkinje glume, već devojke koje će nam doneti svoje različite perspektive. Bilo je izazovno da se među njima napravi atmosfera koja je podržavajuća, da su među sobom solidarne, i čini mi se da smo u tome uspeli. Ono u čemu možda nismo uspeli jeste da dopremo do nekih drugih devojčica u Srbiji. Nekad u šali kažem da je ovo predstava o belim srednjeklasnim i privilegovanim devojčicama. Ali takve su se devojke javile na našu audiciju, a mi smo se trudile da dotaknemo i teme svih drugih i drugačijih devojčica- navodi rediteljka.

Ideja predstave je da osnaži devojčice, devojke i mlade žene, da jedna drugoj budu saveznice i podrška, ali i da im pošalje poruku da su sve devojčice na svetu vredne, hrabre, pametne i da  zaslužuju da rastu u sigurnom i bezbednom okruženju.

-Stvaranje predstave je bilo lepo iskustvo za sve nas. Publika je pozitivno reagovala. Žene, devojke i devojčice pronašle su se u našim pričama i to nam je vrlo drago jer to je i bio naš cilj- kaže Ana Petrov.

U Reflektor teatru će 30. novembra proslaviti deseti rođendan. Prva predstava ovog teatra bila je „Muškarčine“ u kojoj su sedmorica mladića delila svoja iskustva i zapažanja o odrastanju. Sada je u planu zajednička, maratonska predstava.

-U okviru jubileja imali smo turneju „Muškarčine“ kroz deset sela Srbije. Mislim da je to vredan i važan jubilej i dokaz kako nezavisno, aktivističko i angažovano pozorište bez imalo flerta sa komercijom može da opstane punih deset godina, zaključuje Bogavac.

Duma koncert 3

Ljubitelji popularne muzike kikindskih izvođača večeras su, uprkos hladnom i maglovitom vremenu, napunili salu Narodnog muzeja. Koncert pod nazivom „Muzika je božanski šapat koji leči našu dušu od tišine“ još jedan je u nizu muzičkih večeri nastalih po ideji i u organizaciji pijanistkinje Ljiljane Sivčev i, takođe pijaniste, Vladimira Kovačevića.

– Svi smo željni lepih stvari. Publika voli ovakve događaje, a mi nastupamo iz entuzijazma, iz ljubavi prema gradu i prema ljudima – rekao je Milan Prunić Duma, koji je bio u dvostrukoj ulozi – vokalnog soliste i moderatora večeri.

Osim publike, ovakvim umetničkim doživljajima raduju se i izvođači. Gordana Adamov Lana nastupa već drugi put.

– U Kikindi sam doživela sve najlepše stvari: ljubav, jer odavde je moj suprug, u ovom gradu sam dobila dete, odavde sam pravila karijeru. Nastupi za kikindsku publiku za mene su uvek posebni – kaže Lana.

Na muzičkoj večeri nastupili su i vokalni solista Jasna Grbić, harmonikaš Žarko Adamov i violinista Srđan Stojanović, kao i recitatorka, petogodišnja Lara Petkov. Muzičku nostalgičnu priču zaokružili su članovi hora „Kornelije Stanković“ sa dirigentkinjom Evom Aranjoš-Francuski.

– Večeras nastupamo sa evergrin pesmama. Naš cilj je da ljudima poklonimo muziku, da uživaju, da im prenesemo ono što mi osećamo svaki put kada pevamo – posebnu energiju i radost.

Raznovrsan repertoar, radost u nastupu profesionalaca, ali i uživanje publike učinilo je i ovo muzičko veče jednim od onih za pamćenje. Kikiđani će, sasvim sigurno, brzo poželeti novi „božanski šapat“. Za sada se zna da ih do Nove godine neće biti, izjavio je Milan Prunić Duma. Osim, kako je rekao, ako ne stigne peticija kikindske publike.

Rečju ka svetlosti

Organizacija slepih i slabovidih „Severni Banat“  priredila je Zbornik poezije slepih stvaralaca „Rečju ka svetlosti“ koji je promovisan danas u prostorijama udruženja. Zastupljene su pesme šest autora iz cele Srbije: Jelke Bota, Danke Avramović Mijatović, Ratomira Šćepića, Emilije Matić, Dragana Popovića Kuruzlije i Jagode Nakrajkućin.

-U Zborniku čije objavljivanje je omogućio Grad Kikinda zastupljene su pesme slepih i slabovidih lica iz cele Srbije od kojih su tri autora iz Kikinde.  Zahvaljujemo se Gradu koji je prepoznao potrebe i značaj projekta kako bi se slepi i slabovidi pesnici predstavili široj javnosti. Ovo je treći zbornik koji je udruženje objavilo- kaže Jagoda Nakrajkućin, jedna od autorki i urednica Zbornika.

Početkom novembra, Kikinda je bila domaćin 23. Smotre stvaralaštva slepih i slabovidih umetnika Srbije koja je okupila učesnike iz cele zemlje.

-Organizacija „Severni Banat“ je, od osnivanja 2007. godine, svojim aktivnostima pokazala da je od velikog značaja za grad, pre svega zbog organizovanja različitih manifestacija- sportskog, kulturnog, edukativnog sadržaja kojima okuplja slepa i slabovida lica, članove njihovih porodica, ali i druge građane. Siguran sam da će sa ovakvim aktivnostima i manifestacijama nastaviti uspešan rad- ukazao je Ivan Ninčić, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu.

 

Studio Valjevo

Izložbu „Tera- Skulpture” koju čini dvadeset radova u terakoti iz kolekcije Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera” posetioci Internacionalnog umetničkog studija  “Radovan Trnavac Mića” u Valjevu u prilici su da pogledaju do kraja godine.

Postavku čini prikaz umetničkih dela nastalih na Internacionalnom simpozijumu skulpture u terakoti čiji su autori eminentni akademski vajari iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Italije, Francuske, Holandije, Turske, Južne Koreje i Japana.

Pred publikom su dela Slobodana i Miroslave Kojić, Ane Bešlić, Mrđana Bajića, Dragane Ilić Kažić, Igora Smiljanića, Branka Ružića, Ivana Kožarića, Koste Angeli Radovanija, Mojice Smerdu, Frančeska Roviela, Antonija Di Tomaza, Eugenija Rinalda, Paole Gasparoto, Zlatka Glamočaka, Jeroena Meijera, Seme Okan Topač, Čung Bovon, Juko Hihare i Kohta Sakaia.

Zahvaljujući Sporazumu o dugoročnoj saradnji sa Internacionalnim studijom iz Valjeva započela je razmena umetničkih produkcija nastalih u okviru godišnjih programskih aktivnosti dve ustanove kulture.

-Ovakve saradnje doprinose prezentaciji i promociji savremene likovne umetnosti kao i internacionalnih kolekcija koje ustanove baštine- navode u CLPU „Tera“.

Internacionalni umetnički studio „Radovan Trnavac Mića“ ugostio je više od 350 umetnika iz celog sveta koji su ostavili na poklon 243 umetnička dela. Odabrana dela iz umetničke kolekcije kikindskoj publici biće predstavljena na izložbi čije je otvaranje zakazano za 2. decembar u Galeriji „Tera“.

Trkulja 3

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi održana je tribina – veče posvećeno profesoru Đuri Radloviću, začetniku tehnike mozaika u slikarstvu koji je, prvi put posle 14. veka i Nemanjića, vratio mozaike u srpske crkve.

O njegovom životnom i profesionalnom putu govorio je profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, Kikinđanin, Jovica Trkulja. Profesor Trkulja inicirao je organizovanje tribine jer je, kako je naglasio, veoma važno da ljudi u zavičaju, Kikindi i Nakovu, saznaju za dostignuća i umetničke domete profesora Radlovića.

– Talenat Đure Radlovića zapazili su još nastavnici u školi u Nakovu u koje je kolonizovana njegova porodica. Ipak, posle završene zanatske škole u Kikindi, radio je kao moler. Njegov talenat primetio je jedan profesor kome je krečio stan i nagovorio ga da upiše likovnu akademiju – ispričao je profesor Trkulja o umetničkim počecima prvog slikara mozaičara u Srbiji.

Prvi susret sa ovom tehnikom imao je u Veneciji, u Crkvi Svetog Marka, ukrašenoj mozaikom čije postavljanje je trajalo 600 godina, kaže profesor Radlović.

–  Zatim sam, u toku studiranja, naišao na Hristov portret u Aja Sofiji, to je nešto najlepše što sam u životu video. Počeo sam da radim mozaike fakultativno. Moj profesor me je naterao da specijaliziram tu tehniku iako ona do tada nije ni postojala na fakultetu. Po završetku studija, dobio sam da ukrasim mozaikom kapelu Svete Petke na Kalemegdanu, i tako je počeo moj put u sakralnoj umetnosti.

Slede izrade mozaika u Hristovoj crkvi u Banjaluci, crkvi na Ozrenu, u manastiru kralja Dragutina, crkvama u Bijeljini i Mrkonjić gradu, u Rusiji. I to je samo deo njegovog umetničkog puta.

– Profesor Radlović je pionir na ovom prostoru u novijem vremenu, najveća radionica mozaika u regionu. On je ustanovio tehnologiju, poseban postupak koji je razvio do najvišeg profesionalnog nivoa, zato je i mogao da napravi takvu produkciju. Važno je i to da radionica ima kontinuitet, sve vreme se podiže kvalitet i, tehnološki i poetički, dostiže se najviši nivo – rekao je Radomir Knežević profesor na Fakultetu likovnih umetnosti.

Najnovije, grandiozno delo profesora Radlovića su mozaici koji nastaju uz pomoć njegovih studenata u Crkvi Svetog Marka u Beogradu: ceo crkveni ikonostas, zatim mozaik „Krunisanje cara Dušana” koji se nalazi iznad groba poglavara, „Nedremano oko“ iznad moštiju patrijarha Germana i oltar od venecijanskog murano stakla. Završen je i mozaik Bogorodice ispod kojeg će biti postavljena kompozicija „Pričešća svetih apostola“, dimenzija 19 sa šest metara, koja je već ocenjena kao najveća i najlepša na svetu.

Knjiga pesama sugrađanke Dragane Danilović, „Dinamika postojanja“, nedavno je izašla iz štampe. Pesnikinja je u stihove pretočila sećanja i odbleske, sve šumove i damare životne koje pesnici sa jakim senzibilitetom tako dobro opažaju. Zbirka sadrži dvadeset devet pesama, svrstanih u pet ciklusa: Tragovi, Odraz, Znaci, Rog i Uspomene.

– Recimo da ti ciklusi podsećaju na životna poglavlja, a život donosi preplitanje radosti i bola, tuge i sreće. Neminovne, često prerane odlaske –  kaže Dragana.

Naglašava da je, u procesu stvaranja, njeno, često detinje nestrpljenje, najbolje usmeravala profesorka, književnica Marija Knežević. Draganina mentorka prepoznala je u njenoj poeziji pisanje intuicijom, inače veoma retko kod pesnika.

Ovo je Draganina treća knjiga i prva koja nije napisana za decu. Do sada je objavila zbirke ,,Žirafa mi je rekla“ (2010.) i „Narandžasti oblaci’’ (2016). Najnovije stihove posvetila je sinu.

– Posvetiti knjigu sinu je i zahvalnost i blagoslov – kaže Dragana. – U vrlo mladim godinama, sa dvadeset dve, postala sam roditelj. Skoro da sam odrastala sa svojim detetom. U toj sreći i uzajamnoj ljubavi, bliskost je neminovna.

Dragana Danilović je rođena Kikindi, detinjstvo je provela u Banatskom Velikom Selu, a danas živi u Novim Kozarcima. Završila je Visoku školu za obrazovanje vaspitača u Kikindi. Radila je kao novinar.

Stihovi iz „Dinamike postojanja“ objavljivani su u književnim časopisima. Zbirku je uredio Enes Halilović i izdata je u ediciji „Sent“ istoimenog časopisa iz Novog Pazara. Moći će da se kupi na promociji „Dinamike postojanja“ koja će se održati 8. decembra u Narodnoj Biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi.