Култура

Tera 9

Učesnike 42. Simpozijuma „Tera“ danas su, u Gradskoj kući, primili gradonačelnik Nikola Lukač i članica Gradskog veća za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski.

Umetnici su izrazili svoje zadovoljstvo uslovima rada na Simpozijumu i boravkom u našem gradu. Vajar, profesor u penziji, Miroljub Stamenković, nije prvi put na „Teri“.

– Pre trideset godina bio sam izabran da ovde nedelju dana radim na temu „pečat“. Trideset godina priželjkujem da me pozovete ponovo, da napravim veliku skulpturu. Tada sam bio impresioniran uslovima i količinom materijala, a sada se ta impresija povećala. Ovde sam bio u mogućnosti da napravim skulpturu koja ima dva kubika. Jako sam zadovoljan jer ostavljam nešto što je vrlo iskreno i što sam želeo da radim – rekao je Stamenković.

Valentina Mickovski izrazila je želju da se ostvareni kontakti i saradnja nastave, ne samo na individualnom, već i na međunarodnom i na međuinstitucionalnom nivou.

– „Teru“ podržavamo i zato što, na taj način, utičemo na svest o modernom stvaralaštvu u kulturi, a još važnija stvar je da mi ovu kulturu ostavljamo svojoj deci – učimo ih kulturnom identitetu, nasleđu i multikulturalnosti koja je bitna u svim sferama društva, posebno u umetnosti, u kojoj ne postoje nikakve granice – izjavila je Mickovska.

Posle razgovora sa domaćinima, umetnici su razgledali Gradsku kuću i zahvalili čelnicima Grada na gostoprimstvu. Izrazili su želju da se vrate u naš grad sledeće godine, kada bude priređena izložba dela koja upravo završavaju.

Simpozijum se stalno prilagođava i menja na osnovu evaluacije koja se radi sa učesnicima. „Tera“ je uvek po meri umetnika, dodao je Aleksandar Lipovan, direktor Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“.

Tera 2

Umetnici koji su ove godine imali privilegiju da stvaraju na 42. Simpozijumu „Tera“, polako završavaju svoje radove i sabiraju utiske posle jednomesečnog boravka u našem gradu. U prostoru Ateljea, u punom umetničkom komforu, jednu skulpturu velikog i dve manjeg, galerijskog formata, ostaviće i Saša Pančić iz Beograda, slikar po vokaciji, ali i vajar čije su skulpture u metalu već godinama deo javnog prostora.

– Skultputre su malo van mog uobičajenog rada i poetike. Iz poštovanja prema materijalu koji vam određuje šta možete i šta ne možete, morate biti spremni da izađete iz ličnog poetskog komfora koji ste zidali godinama – precizira Pančić. – „Tera“ je za nas prilika da puno naučimo, bez obzira na iskustvo. Sve je novo. Malo je reći da smo zadovoljni, postali smo tim.

Ledija Kostandini, prva je umetnica iz Albanije, učesnica Simpozijuma. Stvara u različitim medijima, uključujući i instalacije, te joj rad sa glinom nije stran. Stacionirana je u Tirani gde ima svoj studio i radi kao slobodni umetnik.

– Sada se pitam zašto ranije nisam više radila u glini jer sam ovde shvatila da imam talenta i za to. Kada je u pitanju tema, htela sam da izaberem nešto komplikovanije, što je izazov, htela sam da se pomučim. Izabrala sam dve ruke, za to me je inspirisala glina, ne kao materijal, već kao objekt, ona označava našu povezanost sa zemljom – objašnjava Ledija. – Ne mogu ni da opišem osećaj koji imam ovde, i nije u pitanju samo radno iskustvo, jake veze stvorili smo i na ljudskoj osnovi. Sve je jako dobro organizovano, „Tera“ tim je predivan, sve nam omogućavaju. Upoznala sam mnogo ljudi u Kikindi, bili smo na mnogim događajima, videla sam i alternativnu i andergraund život grada koji je jako miran i ima divna mesta za opuštanje. Nadam se da ću imati priliku ponovo da dođem i nadam se daljoj saradnji sa „Terom“ – i drugih umetnika i organizacija iz Albanije.

Sa La Palme na Kanarskim Ostrvima stigao je vajar Horhe Veda.

– Veoma sam prijatno iznenađen, osećam se jako lepo ovde. Rad na „Teri“, grad i ljudi, sve je divno – kaže Horhe. – Moje delo je triptih po grčkom mitu „Otmica Evrope“. Nadam se da ću se vratiti sledeće godine da vidim svoje skulpture na izložbi i sve ljude koje sam ovde upoznao.

Na 42. sazivu stvaraju i Nikola Nenadić iz Hrvatske i Čedomir Vasić i Miroljub Stamenković iz Srbije.

Radove sa ovogodišnjeg simpozijuma Kikinđani će imati priliku da vide na Trgu od sledećeg leta i otvaranja 43. Simpozijuma. Do tada, kao i uvek, „Teru“ promovišu njeni učesnici, oni koji su imali čast da Simpozijum upišu u svoju umetničku biografiju.

fenokkk

Međunarodni festival orkestara FENOK u organizaciji ADZNM „Gusle“ održava se  22. put. Sugrađani će od sutra, utorka, 25. jula do nedelje, 30. jula od  20.30 sati u dvorištu Kurije moći da uživaju u tradicionalnoj muzici orkestara iz Bugarske, Turske, Rumunije, Poljske, Bosne i Hercegovine i više domaćih ansambala.

Prvo veče rezervisano je za koncert folklora. Nastupiće domaćini „Gusle“ i folklorni ansambl „Vila“ iz Novog Sada. U 21.45 sati biće održan koncert Petra Paneva, a publici će se predstaviti orekstar „Đerđevdan“ iz Bugarske pod vođstvom Vasila Deneva i Narodni orkestar „Gusala“. U četvrtak   nastupaju Narodni orkestar iz Istanbula pod upravom Ahmeda Tekina Kumaša, Akademski orkestar iz Temišvara koji predvodi profesor Emil Lučano Roške, Etnoakademski orkestar Stefana Mančića i domaćini „Gusle“.

Petak, 28. jul rezervisan je za tamburaški orkestar „Batine bećare“ iz Velikog Senmikluša, vokalni ansambl „Ojpapu“ iz Lođa iz Poljske i Akademski orkestar iz Temišvara.

Pretposlednjeg dana, u subotu, pored gostiju iz Turske i Poljske, koncertnu minijaturu izvešće Saša Petrović, tenor-prvak novosadske opere, dok će se održati i koncert „Balkansko mediteransko veče“ na kom nastupa Zorica Belić sopran i ansambl profesora Ljubinka Lazića.

Poslednjeg dana, u nedelju, bend „Vord ap“ održaće odličan pop-rok koncert.

Pokrovitelj je grad Kikinda , a finansijsku podršku pružio je i Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama.

 

Zorica 5

Mokrinskoj pesnikinji, Zorici Despotov, ovih dana stigla je još jedna vredna nagrada. Za stihove pesme „Pramen“ osvojila je prvo mesto na Međunarodnom festivalu zabavne muzike za decu i mlade „TIN“ u Donjem Milanovcu. Pesmu je otpevala Novosađanka Bojana Srdanović, još jedna od mladih koji rado slušaju, čitaju i pevaju Zoričinu poeziju.

Zorica Despotov je vaspitačica u vrtiću „Neven“ u Mokrinu. Rođena u Mojkovcu, na severu Crne Gore, po završetku Više pedagoške u Kikindi, u Mokrin se, nekako, vratila.

– U Mokrin nisam došla slučajno, to je rodno mesto moje majke i, posle dvadeset godina proživljenih ovde, doživljavam ga kao svoj drugi rodni kraj – kaže Zorica.

Iako je poeziju počela da piše vrlo rano, kaže, životne okolnosti, školovanje, kasnije porodica i posao, udaljili su je od pisanja, sve do pre nekoliko godina.

– Prva zbirka pesama, „Gde stanuje sreća“, pripremljena je u neobično kratkom roku, jer su stihovi kao lavina jednostavno izvirali iz mene – objašnjava Zorica. – Naravno, bez podrške i pomoći nekolicine dragih ljudi, nikada ne bih uspela u tome, jer talenat sam po sebi nije dovoljan.Za prvu zbirku recenziju je napisao poznati pisac za najmlađe, Tode Nikoletić. Da stihovi više ne mogu da čekaju bilo je jasno kad je, nepune dve godine kasnije, 2021, izašla još jedna knjiga poezije za decu, „Skakutavo detinjstvo“.

– Poezija za decu važna je iz tri aspekta – saznajnog, estetskog i vaspitnog. U radu sa decom, shvatila sam da poezija umnogome olakšava usvajanje određenih znanja, prepoznavanje emocija, društvenih odnosa i pojava, a s druge strane podstiče maštu, kao pokretačku energiju deteta – ističe pesnikinja.

U pripremi oba naslova Zorica je pomoć imala od svoje talentovane ćerke Emilije, koja je autorka ilustracija. Obe knjige izdao je “Grafofset Čelarevo”. U međuvremenu, kompozitori i izvođači su prepoznali njen talenat. Prva pesma koju je napisala bila je za Kikinđanku Enu Gogić. Pesma pod nazivom “Ena” donela joj je uspeh na brojnim međunarodnim i muzičkim festivalima u našoj zemlji.Poezija Zorice Despotov deo je brojnih zbornika pesama za decu, uz stihove istaknutih savremenih pisaca. Ipak, postoji nešto što je Zorici važnije.

– Najveća nagrada je kada vidim da me deca prepoznaju, prilaze da me zagrle i kada govore moje stihove. Nekako volim da mislim da moje vreme tek dolazi i da ću da rastem i razvijam se zajedno sa svojom poezijom. Inspiraciju pronalazim u deci sa kojom radim, u uspomenama na svoje detinjstvo i ljude koji su ga obeležili, u lepoti sveta koji nas okružuje i u ljubavi kao osnovnoj emociji od koje uvek polazim i kojoj se vraćam – zaključuje Zorica.Pesnikinja koju u Mokrinu s ljubavlju nazivaju poetesom i naslednicom Mike i Raše, vaspitačica kojoj deca trče u zagrljaj i kada odavno više nisu u zabavištu, sada se sprema za još jedno ostvarenje svojih želja – priprema knjigu pesama za odrasle, u saradnji sa svojom Emilijom, naravno.

Njen rast i razvoj kao pesnikinje sigurno će biti na ponos njene porodice, ali i svih Mokrinčana. A njena rima, vedra, poletna i ljubavi puna, svakako će joj osigurati mesto među najboljim pesnicima i mnogo dalje od njenog drugog rodnog kraja.

 

 

 

 

PLAKAT 1

„Kikinda Open Er“ novi je kulturni sadržaj  u kom će  26. i 27. avgusta moći da uživaju svi sugrađani. Organizator je Kulturni centar, a po ugledu na svetske gradove i Kikinđani će moći da prisustvuju festivalu kulture pod otvorenim nebom, istakao je Marko Markovljev.

-Naš grad ima mnoštvo zanimljivih sadržaja, ali je malo onih koji prevazilaze granice Kikinde. Stoga smo došli na ideju da organizujemo festival kulture koji će svim Kikinđanima, komšijama u okruženju i gostima našeg grada predstaviti vrhunsku kulturu. Prvog dana planiran je koncert Gudačke reprezentacije Srbije koju je okupio naš proslavljeni violinsta Stefan Milenković i to kod spomenika Žrtvama fašizma – rekao je Markovljev.

Centralni događaj je 27. avgusta na Starom jezeru čiji potencijal je, kako navodi Markovljev, nedovoljno iskorišćen.

-Kikinda će biti domaćin „Rok operi“ pod vođstvom dirigenta i arnžera Fedora Vrtačnika. Vanvremenski antologijski rok hitovi biće izvedeni u posebnom simfonijskom zvuku i specifičnim interpretacijama. Nastupaju hor i okestar Narodnog pozorišta i novosadski „Big bend“, kao i solisti među kojima su Bojana Stamenov, Jelena Gavrilović i ostali.  – kazao je Marko Markovljev i dodao da se nada da će festival kulture na otvorenom postati tradicionalan i još bolji jer Kikinda je prestonica kulture sa ili bez titule.

Generalni pokrovitelj je Grad Kikinda, a stav lokalne samouprave je da prostor Starog jezera može bolje i sadržajnije da se iskoristi, kazala je Valentina Mickovski, članica Gradskog veća.

-Lokalna samouprava upotpunosti podržava ovaj događaj jer imamo zajednički cilj da unparedimo kulturnu ponudu grada, ispunimo kulturne potrebe i podignemo kulturu na viši nivo – napomenula je Valentina Mickovski – Kulturni sadržaji tokom dvodnevnog festivala prilagođeni su svim uzrastima  i sigurna sam da će svi programi biti posećeni.

Koncerti su od 20 časova i besplatni su. Na Starom jezeru planirane su i radionice za decu, kao i Noćni bazar na kom će se predstaviti lokalni proizvođači hrane i pića.

Melizmi 7

Ženska pevačka grupa Kulturnog centra, „Melizmi“, nastupiće na petom Internacionalnom festivalu folklora u mestu Montekatini Terme u pokrajini Toskana u Italiji.

– Imamo čast da, na poziv organizatora Festivala, uz pomoć Grada i Kulturnog centra, učestvujemo na ovako velikom i značajnom festivalu. Predstavićemo običaj spremanja mlade uz pesme koje su se pevale tom prilikom. Nastupićemo na otvorenom u gradu koji posećuje veliki broj turista. Verujem da ćemo u najboljem svetlu predstaviti kulturu i tradiciju Banata i da ćemo ostvariti nove kontakte radi buduće saradnje – kaže Biljana Mandić, osnivačica i vođa Grupe „Melizmi.

Festival pod nazivom „Ispod neba Toskane“ održaće se od 27. do 31. jula. Svakog leta okupi više od 20 folklornih grupa sa oko 600 učesnika.

 

igor knjiga

Umetnički rukovodilac u Akademskom društvu za negovanje muzike „Gusle“ i specijalista vaspitač za tradicionalnu igru, Igor Popov, svoju prvu knjigu „Običaji i igre Srba u Pomorišju“ promovisao je u Temišvaru, u Svečanoj dvorani Saveza Srba u Rumuniji.  Izdavač ove jedinstvene monografije i organizator promocije je Savez Srba u Rumuniji i Vlada Rumunije. Mentor je bila dr Olivera Vasić, a recenzenti su etnolog dr Vesna Marjanović, etnokoreolog dr Vesna Karin i pokojna dr Selena Rakočević.

-Knjiga je, zapravo, deo mog specijalističkog rada iz 2012. godine. Ima dva dela i u prvom su obrađeni običaji i obredi Srba u Pomorišju, dok je drugi deo posvećen igri i plesovima ovog kraja i on sadrži notne zapise i kinetograme. U Rumuniji većina mesta poseduje svoju monografiju, međutim, nema puno pisanih dela o igrama iz Pomorišja i sada su one sabrane na jednom mestu – kaže Igor Popov.

Tokom 15 godina terenskog istraživanja zabeleženo je 50 igara. Knjiga može da posluži i kao naučna literatura, ali može da bude interesantna i običnim ljudima koji žele više da saznaju o običajima Srba u Rumuniji. Podaci koji se nalaze u delu odnose se na period od polovine 19. veka do danas.

-Svake godine u okviru Etno kampa mi istražujemo teren Pomorišja i misija je da sve igre koje smo zabeležili i istražili na neki način oživimo i to u kulturno-umetničkim društvima Srba u Rumuniji. Sa društvima u Čanadu, Aradu, Velikom Sentpeteru, Fenlaku  „Gusle“  sarađuju godinama, tako da bi nove koreografije našle mesto u njihovim repertoarima – dodaje Popov. –  U Pomorišju se obeležavaju seoske slave, organizuju balovi, razne svečanosti, slavlja. Svaki događaj počinje tako što se odigra šest igara koje su okosnica igračkog repertoara Pomorišja i to je običaj koji je sačuvan odavnina.

Igor Popov je, koristeći se zapisima sa terena, postavio i koreografiju „Srpske igre iz Pomorišja“ koju su prvi izveli članovi „Gusala“. Nakon toga, postavljena je u Velikom Sentpeteru, Čanadu, Fenlaku i Aradu.

-Igre su teške, zahtevaju dobre sastave i dobre ansamble. Traže puno vežbanja i jedne su od najtežih igara što se tiče koraka, stila i same igračke tehnike. KUD „Plavi delija“ iz Velikog Sentpetera do sada je, sa ovom koreografijom, osvojio puno nagrada, a jedna od najznačajnijih je srebrna plaketa na Evropskoj smotri srpske dijaspore 2019. godine – saznajemo od našeg sagovornika.

O knjizi su, pored autora, govorili dr Kristina Planjanin Simić , književnica Javorka Markov Jorgovan, Saša Jašin i direktor ADZNM “Gusle” Zoran Petrović, a podršku je dao i počasni predsednik Saveza Srba u Rumuniji dr Slavomir Gvozdenović.

Posebnu notu promociji su dali članovi ADZNM “Gusle” iz Kikinde i KUD-a “Plavi delija” koji su prikazali tradicionalne igre i pesme koje su Srbi iz rumunskog Pomorišja vekovima igrali i pevali. U Kikindi je promocija planirana za 26. jul.

 

tera 2

Postavljanjem skulptura nastalih na prošlogodišnjem sazivu u centar grada i dolaskom ovogodišnjih učesnika, počeo je 42. Internacionalni simpozijum „Tera“. Svečanosti otvaranja na trgu večeras prisustvovali su učesnici i brojni gosti.

Godišnju izložbu otvorio je državni sekretar za kulturu, Miodrag Ivanović.

– Ministarstvo kulture u poslednje tri godine ulaže značajna  sredstva u decentralizaciju kulture i to je vidljivo na događajima kakav je večerašnji – rekao je Ivanović. – „Tera“ je poznata u celom svetu i umetnici koji dolaze ovde iz svih krajeva sveta pronose dobar glas ne samo o Kikindi, već i o celoj Srbiji.

Lokalnu samoupravu na svečanosti su predstavljali gradonačelnik Nikola Lukač, njegova zamenica Dijana Jakšić Kiurski i članice Gradskog veća, Valentina Mickovski i Melita Gombar.

Lukač je podsetio da je „Tera“ odavno prevazišla Kikindu i region, postavši svetski domaćin vajarstva.

– Grad će, siguran sam, uz podršku resornog ministarstva i pokrajinskog sekretarijata, podržati dalji razvoj ovog segmenta umetnosti u Kikindi. Vajarima želim da im naš grad bude inspiracija da naprave izuzetna dela – rekao je Lukač.

Novi direktor „Tere“, Aleksandar Lipovan, izjavio je da Simpozijum već 42 godine počiva na vrednostima koje je postavio osnivač i doskorašnji direktor, Slobodan Kojić.

– Odgovornost je velika, mi smo spremni, gradimo tim za budućnost – kazao je Lipovan. – Oduševljenje i ovogodišnjih učesnika je veliko i znam da će svima biti žao kada bude trebalo da idu kući.

Na godišnjoj izložbi na trgu izloženi su veliki formati različitih poetika koje su, prošle godine, izradili Julija Klem iz Nemačke, Bernar Ridiger iz Francuske, Ivana Radovanović iz Crne Gore i Aleksandar Bunčić, Lazar Marković i Bogdan Vukosavljević iz Srbije.

– Moj otac je učestvovao na prvom sazivu, bio sam ovde kao dete i ponosim se time. Uslovi su fenomenalni, a skulpture se zidaju. Napravio sam „Dobro drvo“, to je nastavak moje poetike o očuvanju životne sredine. Iako dvadeset godina radim sa drugim materijalima, razmišljam o tome da se vratim glini – ispričao je  Vukosavljević.

Nikola Nenadić, ovogodišnji učesnik Simpozijuma, profesor je na Akademiji primenjenih umjetnosti u Rijeci. Prvi put je, kaže, u ovom delu Srbije i impresioniran je „Terinim“ parkom skulptura.

– Takav park skulptura nisam video dugo vremena, čak ni od kamena. Ja sam specijalizirao kamen, video sam dosta sličnih parkova u svetu, ali ovo je fantastično. Možda samo u Kini, Tajlandu i Koreji imaju tako monumentalne skulpture, ovo je pravo bogatstvo. Već smo počeli da radimo, uz stručnjake koji imaju veliko iskustvo i stalno su uz nas. Iako smo došli sa idejom i vizijom, mislim da ćemo ih ovde promeniti zbog utiska koji na nas ostavlja Kikinda, da ćemo svoj pečat utisnuti u trag grada i „Tere“ – kazao je Nenadić.

Uz Nenadića, ove godine, do kraja meseca, u Ateljeu će stvarati Horhe Beda Morsiljo Huliani iz Španije, Ledia Kostandini iz Albanije i Čedomir Vasić, Miroljub Stamenković i Saša Pančić iz Srbije.

O delima sa 41. simpozijuma govorila je kustoskinja, istoričarka umetnosti, Verica Nemet. U programu je učestvovao Hor “Kornelije Stanković“ sa dirigentkinjom Evom Francuski Aranjoš.

Za više od četiri decenije, bilans Simpozijuma je oko 250 učesnika iz 40 zemalja i više od hiljadu skulptura ostavljenih „Teri“, gradu, Srbiji, kao jedinstveni trag za nove generacije umetnika i njenih poštovalaca.

Batinic 7

Ovih dana, u izdanju Banatskog kulturnog centra iz Novog Miloševa, uz podršku Grada Kikinde, iz štampe je izašla knjiga pesama „Reči o mislima, misli o rečima“ Kikinđanina Dragana Pop Dragana. To se, kako nam je sam autor rekao, desilo u godini kada on obeležava jubilej.

Do sada je, pored najnovije, objavio četiri knjige poezije – „Zagubljene adrese“, „Put u ništa“, „Doručak sa Frojdom“, „Utopija entropija dagerotipija“, tri knjige haiku stihova – „Duša u kutiji od šibica“, „Mačke“ (dvojezično, srpsko-engleski), „Kuku-riku haiku“, i jednu zbirku kratkih priča – „Moglo je i gore”. Poezija mu je prevođena na mađarski, rumunki, bugarski, japanski i engleski jezik.

Jubileji su povod da čovek preispita i sebe i ono što je do tada uradio.

Prvu pesmu objavio sam 1978. godine, u kasarni „Sedam sekretara SKOJ-a“ u Samoboru, na Zidnim novinama koje sam ja uređivao. Imao sam 19 godina i bio sam vojnik u toj kasarni. Pesme sam počeo da pišem nekoliko godina pre toga, iz nužde. Nisam bio sportista, nisam bio lep, nisam svirao gitaru, pa mi je preostalo ništa drugo nego da pustim dugu kosu i počnem da recitujem, prvo tuđe, a onda i svoje stihove, ne bih li privukao pažnju devojaka.

Nakon odsluženja vojnog roka sledi moj beogradski period. Pisanje, čitanje, druženje sa pesnicima po književnim večerima i kafanama, boemija i po malo, uzgred, studiranje. Tada bojažljivo nudim pesme redakcijama novina i časopisa, da vidim mogu li da objavim i negde gde nisam ja urednik. Tako je počelo i evo, još uvek traje.

Od tih prvih pesama koje su imale konkretnu, upotrebnu, udvaračku vrednost, poezija je vrlo brzo, za mene, postala nešto mnogo više i uzvišenije, značajan segment mog bitisanja.

Davno sam to shvatio, a u ovoj knjizi koja je izašla 45 godina nakon prve objavljene pesme, i zapisao: Poezija je najiskreniji, najsuptilniji i najuzvišeniji vid komunikacije. Dijalog. Prvo sa sobom, a onda pokušaj uspostavljanja dijaloga sa drugim ljudima, ali i sa drugim svetovima… Komunikacija u smislu preispitivanja, istraživanja, otkrivanja, proveravanja, nadgradnje, dogradnje, drsko rušenje starih i još drskije uspostavljanje novih temelja… i naravno, čuđenje. Samo radoznao, začuđen i ushićen čovek ide napred i gore, tražeći odgovore na postavljena i nepostavljena pitanja. Neke odgovore dobije, neke nasluti, a neki i dalje ostaju tajne zarad novih razotkrivanja.

Do sada ste objavljivali poeziju, haiku i kratke priče. U kojoj književnoj formi se osećate najlagodnije?

Formu ne biram ja. Nju odabere ideja koju razvijam i pokušavam da je  pretočim u reči. Ideja i forma se same pronađu i stope. Nastajanje pesme, haikua, priče… je proces. Neizvestan, turbulentan, uzbudljiv… kad na kraju iznedri nešto čime sam zadovoljan, svejedno mi je u kojoj je to formi. Naravno da nikad nisam baš skroz zadovoljan. Ako se to nekada desi, prestaću da pišem jer više neće biti razloga. Ipak, čini mi se da poezija daje najveću slobodu da istražujem, pa mi je malo bliskija od ostalih književnih formi.

Da li Vam je važnije da čitalac razume Vaša osećanja, da prepozna svoja, ili nešto treće?

Već sam rekao da poeziju doživljavam kao komunikaciju sa sobom, a onda i sa drugim ljudima. Kao neku vrstu mentalne igre i poziva svima da u njoj učestvuju. Važno mi je da uspostavim tu komunikaciju. Zato i objavljujem pesme i u časopisima i u knjigama, da bi stigle do drugih ljudi i zaintrigirale ih da se upuste u avanturu čitanja, odgonetanja, preispitivanja i sebe i drugih, ocenjivanja… Da od ljudi koje lično poznajem dobijem povratnu informaciju o efektu koji su pesme, ili pesma kod njih proizvele. Ponekad takvu informaciju dobijem i od nepoznatih ljudi koji reaguju u nekom časopisu, na nekom sajtu, ili u obrazloženju žirija koji mi je dodelio nagradu.

U matematici su dva plus dva četiri. To važi za sve koji rešavaju neki zadatak i svaki matematički zadatak ima jedno tačno rešenje. Pesmu će, pak, svako doživeti, tumačiti i valorizovati na manje ili više drugačiji način, prepoznaće moja, svoja, univerzalna… ko zna koja i čija osećanja. Za razliku od matematike ovde je svaki rezultat tačan. Dakle, važno mi je da čitaoca pokrenem na akciju, a rezultat u smislu da li mu se pesma dopada ili ne, manje je važan.

Salvador Dali je rekao: “Važno je da se o mojim delima priča, pa makar i dobro“.

Čini se da u svojim pesmama tragate za smislom, da li ga nalazite? U čemu je smisao relacije reč-misao-reč?

Biblija kaže da smo mi, ljudi, stvoreni po obličju Božjem i da tu prasliku nosimo u sebi. A suština Boga, Tvorca Vasione i svega u njoj je ljubav. Dakle, ljubav je smisao našeg života. Ali, uvek ima neko ali. Tvorac nam je dao slobodu volje i izbora. Da li nas je time nagradio, ili kaznio? Postoje i druge sile koje nas vuku na drugu stranu, a naša volja nije uvek dovoljno jaka da se odupremo. Smisao je borba koju treba svako da vodi u sebi sa sobom i da pomogne drugima da ljubav prevagne, da pozitivna energija nadvlada negativnu.

Moto moje knjige su dva citata. Jedan je iz Jevanđelja po Jovanu: “U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog.“ Knjige novog zaveta su, sa grčkog, prevođene na druge jezike. Grčka reč logos, ovde je prevedena kao reč, ima još nekoliko značenja: misao, um… (po tome i naziv nauke o mišljenju, logike). Moje lično i slobodoumno tumačenje je da u početku beše um. Samosvesna energija koja prožima ceo svemir i drži ga na okupu i u pozitivnom poretku. Tako je bilo u početku, a tako će biti i do kraja. U prilog ovom mom razmišljanju je i tvrdnja  Nikole Tesle koji je rekao da se čovek nakon ovozemaljskog života pretvara u svetlost, to jest energiju (pozitivnu) iz koje je i nastao.Tu reč, tu energiju,taj um, to pozitivno treba da tražimo u sebi i negujemo. Drugi citat je Volterov, filozofa iz vremena prosvetiteljstva, koji nije bio naklonjen hrišćanstvu, ali je njegova preporuka da, ako želimo da komuniciramo, moramo precizno definisati svoje pojmove, vrlo važna.

Dakle, treba u sebi tražiti tu pravu reč i precizno je definisati, jer pogrešne reči i nedovoljno precizne i neadekvatno definisane reči često su povod, uzrok, izvor nerazumevanja, sukoba, svakojakog zla.

Šta je poezija danas?

Za mene, poezija je nešto uzvišeno, kao i sve druge umetnosti. Prvi pokušaji ljudskog roda da spozna sebe, da komunicira sa Bogom, da pronađe odgovore na pitanja koja su ga mučila, bili su kroz sliku, skulpturu, ples, muziku, igru, poeziju… Kroz umetnost. Poezija je oduvek imala i danas ima tu magijsku, ali i isceliteljsku moć, da nas usmeri na put izlečenja duše. Ili, makar da nas podstakne da razmišljamo i shvatimo gde grešimo, da se borimo da stvaramo, negujemo i širimo lepotu u svim njenim vidovima.

Davno smo shvatili da je zabluda da umetnost uopšte, pa samim tim i poezija, može da promeni svet. Ne može, ali može da pomogne pojedincu da promeni sebe, na bolje, a onda – zrno po zrno pogača.

Gde potencijalni čitaoci mogu da kupe Vašu knjigu?

U knjižari „Riznica knjiga“ u Kikindi, ili preko sajta izdavača, Banatskog kulturnog centra.

Sagorevanja engl

Knjige troje autora kikindske izdavačke kuće „Partizanska knjiga“ do kraja godine biće objavljene u prevodima na tri svetska jezika.

Roman „Kaplarovo igralište“ Vladimira Bulatovića u prevodu na arapski objaviće iranski izdavač „Ana Pol Publišing Haus“. Ovo je ujedno  prvi prevod neke od knjiga ovog autora.

Roman Jugoslav Ane Vučković, pored ogromne popularnosti na domaćem i regionalnom tržištu i već tri prevoda na engleski, nemački i makedonski jezik, pojaviće se u prevodu na grčki, ali i malteški.Tako će Ana Vučković postati prva srpska autorka čija knjiga je prevedena na ovaj egzotični evropski jezik.

Zbirku priča „Sagorevanja“ Srđana Srdića, objaviće isti grčki izdavač, a reč je o delu već objavljenom u Engleskoj 2018. godine. Za sinopsis ove knjige Srdić je svojevremeno nagrađen stipendijom Fondacije „Borislav Pekić“.

Podršku prevodima dela autora „Partizanske knjige“ pružilo je Ministarstvo kulture Republike Srbije.