Култура

vladica-saksofon-(4)

Koncert Vladice Ljubičić, učenice četvrtog razreda Srednje muzičke škole „Isidor Bajić“ iz Novog Sada, održan u Narodnom muzeju u Kikindi oduševio je publiku.

Talentovana saksofonistkinja ističe da izbor Kikinde za održavanje koncerta nije bio slučajan.

-Odlučila sam da sviram u Kikindi, jer mi se prošle godine tokom izleta i zajedničkog koncerta sa učenicima iz Muzičke škole „Slobodan Malbaški“ iz Kikinde, izuzetno dopao ovaj muzej i prostor u kome nastupamo. Bilo je lepo druženje- rekla je Vladica Ljubičić koja završava odsek za saksofon u klasi profesorke Sandre Dropo Ramaji.

Ona ističe da joj je ovo četvrti po redu solistički koncert i da je ovo veče obeleženo klasičnom muzikom različitog perioda. Klavirska pratnja na koncertu bila je profesorka Ela Banković Savčuk.

-Rodom sam inače iz Kikinde i predajem u srednjoj muzičkoj školi „Isidor Bajić“ u Novom Sadu. Mislim da je ovaj program malo neobičan i moderan- rekla je profesorka Ela Banković Savčuk.

Vladica planira da nastavi školovanje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na odseku za duvačke instrumente- saksofon.

sestre-gobovic

U okviru obeležavanja gradske slave – letnjeg Svetog Nikole, Kikinđani su večeras uživali u posebnoj muzičkoj večeri. Publiku su osvojile sestre Gobović, bliznakinje i interpretatorke tradicionalne izvorne muzike, koje su još jednom pokazale zašto važe za jedne od najprepoznatljivijih čuvarki srpske muzičke tradicije.

– Posebna nam je čast i zadovoljstvo što smo večeras ovde u Kikindi da obeležimo slavu grada. Pripremile smo divan program i iskreno se nadamo da će svi uživati – poručile su sestre Gobović pred koncert.

Foto: Grad Kikinda

Njihovi nastupi odavno su prevazišli granice Srbije. Kako kažu, publika ih jednako srdačno dočekuje i u zemlji i širom sveta, a upravo u tome vide potvrdu da tradicija i dalje živi među ljudima.

– Imamo mnogo koncerata kako u našoj lepoj Srbiji, tako i po celom svetu. Ono što nas posebno raduje jeste što su naši koncerti veoma posećeni i zapaženi. Izvodimo autentičnu izvornu muziku, ali i pesme u modernijim aranžmanima, tako da spajamo tradiciju i novo vreme – istakle su umetnice.

Posebnu pažnju privukla je priča o njihovom nedavnom gostovanju u Kini, gde su publiku iznenadile izvođenjem čak tri pesme na kineskom jeziku.

– Kada god putujemo u neku zemlju, volimo da pripremimo pesmu tog naroda. Tako smo u Kini pevale tri pesme na kineskom jeziku, a večeras smo i kikindskoj publici predstavile pesme drugih zemalja, između ostalog i kinesku pesmu. Smatramo da je tradicija univerzalni jezik koji povezuje ljude – rekle su sestre Gobović.

Publika u Kikindi imala je priliku da čuje i numere sa njihovog osmog albuma „Trag večnosti“, posvećenog velikanima srpske istorije i kulture.

– Pevamo o Milunki Savić, Karađorđu, patrijarhu Pavlu, Milutinu Milankoviću… To su ljudi koji su ostavili trag u vremenu svojim delima i dostignućima. Veoma smo ponosne na taj album – navele su umetnice.

Marina i Marija Gobović ističu da im posebno priznanje predstavlja Sretenjski orden, koji su dobile od predsednika Srbije za doprinos očuvanju tradicionalne muzike.

– To je kruna naše dosadašnje karijere i veliki podstrek da nastavimo našu misiju. Više od 20 godina bavimo se ovim muzičkim pravcem i verujemo da tradicija mora da se čuva i prenosi dalje – poručile su.

Foto: Grad Kikinda

sis

U okviru svečanog obeležavanja Gradske slave, letnjeg Svetog Nikole, u petak 22. maja od 19 sati u Narodnom pozorištu biće održan koncert sestara Gobović.

Muzički tandem koji izvodi tradicionalnu muziku čine bliznakinje Marina i Marija Gobović, koje su za svoj rad dobile zlatnu Medalju za zasluge Republike Srbije. Laureatkinje su brojnih nagrada i priznanja za očuvanje srpske izvorne muzike, doprinos kulturi, umetničko stvaralaštvo i rad sa najmlađima.[

Sestre Gobović su nastupale širom sveta od Amerike, Švajcarske, Rumunije, pa do Mađarske.

Koncert organizuju Grad Kikinda i Kulturni centar Kikinda.

noc-muzeja-2026-(7)

Povodom obeležavanja Međunarodnog dana muzeja, u Narodnom muzeju, u Galeriji „Nova“, otvorena je izložba „Život u banatskoj vojnoj granici“, autora Ivana Radića. Kroz izložene slike, geografske karte, oružje, pa i kuće u kojima se živelo na verodostojan način približen  je svakodnevni život na prostoru južnog Banata tokom perioda Vojne granice.

-Izložba je nastala povodom obeležavanja 300 godina od Požarevačkog mira i kroz bogatu dokumentarnu građu, ilustracije, rekonstrukcije i vizuelne prikaze osvetljava istorijske, kulturne i društvene promene koje su oblikovale Banat tokom 18. i 19. veka – navodi autor – Pre osnivanja Velikokikindskog distrikta osnovana je vojna granica i posetioci mogu da se putem ove izložbe uvere u promene koje su se desile u tom periodu. Na koji način su ljudi živeli i kako su dolazile promene za stanovništvo koje je regrutovano kao vojna snaga. Vojne vlasti upravljale su životima običnih ljudi i uslovljavali su ih da budu u vojnoj službi.

Kroz bogatu izložbu posetioci imaju priliku da se upoznaju sa životom graničara, razvojem naselja, vojnom organizacijom i običajima stanovništva koje je živelo na prostoru nekadašnje banatske vojne granice.

-Poseban segment postavke čine rekonstrukcije uniformi, istorijske mape i ilustracije koje verno prikazuju vreme velikih promena na prostoru južnog Banata i šireg podunavskog regiona. Vojna uniforma ima veliki uticaj i upliv na narodno odelo. Na samom početku dolazi do otpora jer su Srbi smatrali da uvođenjem uniforme gube svoj identitet. Marija Terezija, pošto je videla reakcije, ostavila je vreme da se stanovništvo navikne na uniforme koje su kasnije bile toliko prihvaćene, da su ih graničari nosili i nakon završetak vojnog roka kao uspomenu na ratišta na kojima su bili. Pojedini delovi vojne uniforme prihvaćeni su i kao narodno odelo – kaže Radić.

Sa uvođenjem promena dolazi i do boljeg života stanovništva, razvija se trgovina, obrada zemlje je bolja i efikasnija.

-Tokom 100 godina, to su četiri generacije jedne porodice, spremnije se dočekuje 19. vek kada su ljudi sa ovih prostora pomogli Srbima sa druge strane Save i Dunave da dođe do spajanja u jednu zemlju Srbiju – dodao je Ivan Radić.

Slike su delo studenata sa Fakulteta primenjene umetnosti. U okviru nastave studenti, tada treće godine, tokom čitave godine radili su na rekonstrukciji uniforme graničara banatske vojne granice. Pre likovnih prikaza sledilo je istraživanje, a nakon toga sa kostimografima iz pozorišta urađena je rekonstrukcija uniformi. Od pet, koliko treba da se uradi i da prikažu njihov razvoj, urađen su dve pešak i strelac.

Miloš Pušara, v.d. direktor Narodnog muzeja napomenuo je da će biti organizovana stručna vođenja kroz izložbu i predavanja:

-I mi smo doprineli da izložba bude bogatija tako da smo izložili i deo naše etnološke i istorijske zbirke. Ona ima snažnu simboliku jer su granica, kolonizacija i migracije važan segment naše nacionalne istorije. Pozvaćemo i učenike da nas posete i tako više saznaju o lokalnom nasleđu.

Otvaranju izložbe prisustvovala je i Marijana Mirkov, članica Gradskog veća koja je pozvala građane da dođu i da vide postavku koja sve vraća u vreme koje ne sme da se zaboravi.

-Ovo je prilika da svi mi vidimo kako je Banat nekada izgledao, kako su živeli, razmišljali i koje nade i želje su imali graničari, šta da ostave svima nama. Istorija su ljudi i na nama je da sačuvamo kulturu sećanja na naše pretke – precizirala je Marijana Mirkov.

Posebna atrakcija je prikaz stanovanja. Urađene su makete kuća koje predstavljaju evaluaciju kuća kroz 18. vek, a u prirodnoj veličini je koliba koja je najzanimljiviji tip staništa.

Sve posetioce iznenadili su Milan i Vid Vašalić koji su svirali na arhaičnim instrumentima i pevali stare pesme.

A.Đ.

 

tera-noc-muzeja-2026-(4)

Međunarodni dan muzeja i Evropska noć muzeja obeležen je u Muzeju „Tera“. Ove godine programi namenjeni deci i odraslima organizovani su pod motom „Glina susreće svetlo“. Najviše učesnika bilo je u radionicama za decu i igrama namenjenih najmlađima. Igra sa glinom „Topanje“ koja je i tradicionalna severnobanatska dečja igra okupila je predškolce i osnovnoškolce. Među njima je vila i Nađa Lazarov:

-Napravila sam činiju od gline. Volim da stvaram, a od gline se lako prave predmeti. Sam mnom je puno drugara i svi smo dali sve od sebe da naše skulpture budu najlepše – otkrila nam je Nađa.

Upoznavanje muzeja  organizovano je i putem radionica štampe na tekstilu, uz mentora Anamariju Malenčić i vajarska radionica sa Sanjom Radusin Smiljanić, Igorom Smiljanić i Tera timom, kao i kroz dečja radionicu „Grad SkulpTerra“ koju je vodila Katarina Dragin, muzejski edukator. Cilj  je upoznavanje dece sa kulturnim nasleđem kroz igru i umetnost.

-Najviše mi se svidela skulptura koju je napravila umetnica iz Japana, žena koja drži svinju. Lju sam nacrtao, obojio, isekao makazama, a potome je lepkom zalepio uz ostale. Na ovaj način napravili smo mapu Kikinde kao grada-muzeja – rekao nam je Marko Mirković koji je učestvovao u ovom programu.

Deca si uspela da povezuju motive terakota kolekcije „Tera“ sa lokalnom arhitekturom, a to je uspelo i bratu i sestri Stefanu i Aglaji koji su zajedno sa tatom Andrejom Levošev pre tri godine došli iz Rusije. Prvi put su prisustvovali Noći muzeja u „Teri“.

-Svidelo mi se da slikamo skulpture koje nam se najviše dopadaju i da ih potom postavljamo na mapu grada. I sestra i ja smo se jako lepo proveli – kazao je Stefan.

Tokom ove večer organizovana su stručna vođenja kako kroz Muzej, tako i izložbi. Sanja Radusin Smiljanić, v.d. direktorica CLPU „Tera“ istakla je da je veoma zadovoljna odzivom sugrađana i gostiju:

-Međunarodna noć muzeja okupila je veliki broj porodica i deca koji su rado učestvovali u svim programima i radionicama.

Vrhunac večeri je „Tera Ephemera“, jedinstveni multimedijalni događaj u kojem monumentalne terakota skulpture susreću svetlo, projekciju i pokret. Cilj nam je bio da stalnu postavku našeg Muzeja predstavimo publici na drugačiji način i sigurna sam da smo u tome uspeli.

A.Đ.

tera-noc-muzeja-(2)

Međunarodni dan muzeja i Evropska noć muzeja biće obeležen u Muzeju „Tera“ pod motom „Glina susreće svetlo“. U subotu, 18. maja posetioci će moći da uživaju u bogatom programu radionica, igara, stručnih vođenja i izložbi. Vrhunac večeri je „Tera Ephemera“, jedinstveni multimedijalni događaj u kojem monumentalne terakota skulpture susreću svetlo, projekciju i pokret.

Igra sa glinom „Topanje“ koja je i tradicionalna severnobanatska dečja igra organizuje se od 16 do 18 sati, od 17 do 18 časova je radionica štampe na tekstilu, uz mentora Anamariju Malenčić. U 17 sati počinje i vajarska radionica sa Sanjom Radusin Smiljanić, Igorom Smiljanić i Tera timom, a takođe od 17 časova je i dečja radionica: „Grad SkulpTerra“ koju vodi Katarina Dragin, muzejski edukator. Uz pomoć kartona, papira, olovaka, markera, lepka i makaza, deca će kreirati mapu Kikinde kao grada-muzeja, povezujući motive terakota kolekcije Tera sa lokalnom arhitekturom. Cilj radionice je upoznavanje dece sa kulturnim nasleđem kroz igru i umetnost.

„Terra Ephemera“ najavljena je za 20 sati, a posetioci će moći da vide multimedijalne instalacije umetnika Aizeka, Ivana Soloda i Sašea Snova, u kustoskoj postavci kolektiva „Lightscape Ventures“. Samo ove večeri, monumentalne terakota skulpture biće transformisane projekcijama, svetlom i pokretom – dijalog materijala i digitalne umetnosti, trajnog i prolaznog.

Od 21 sata je muzički program uz DJ set Gigatron Selecta. Tokom večeri biće stručna vođenja kroz stalnu postavku i Salon izložbu Branislava Nikolića „The Fall“.

 

dance-n-soul

U Narodnom pozorištu u petak je obeležen Svetski dan plesa, u večeri ispunjenoj energijom, muzikom i scenskim pokretom, pred brojnom publikom koja je imala priliku da uživa u bogatom programu.

Manifestaciju je i ove godine organizovala plesna škola „Dance N Soul“, a program je obuhvatio 26 tačaka – grupne koreografije i solo nastupe mladih plesača uzrasta od četiri godine do 16 godina.

-Deca su pokazala svoj maksimum, a publika je sve nastupe ispratila sa neskrivenim oduševljenjem. Zaista smo prezadovoljni i još sabiramo utiske- kaže Mirna Krnić iz plesne škole „Dance N Soul”.

Publika je sa pažnjom ispratila raznovrsne nastupe, kroz koje su mladi izvođači predstavili svoj rad, trud i napredak u oblasti modernog plesa i fristajla.

Kako ističu organizatori, cilj obeležavanja Svetskog dana plesa bio je da se kroz druženje sa publikom i scenski nastup predstavi rad škole i doprinese promociji plesa kao umetničke forme koja spaja ljude i podstiče kreativnost kod mladih.

Plesna škola „Dance N Soul“ trenutno broji oko 120 članova raspoređenih u osam grupa, a njeni članovi već beleže zapažene nastupe na takmičenjima u zemlji i regionu, uz najavljene nove izazove u narednom periodu.

Foto: Sretenović

sandra-stankovic-izlozba-(5)

Izložbom u Narodnom muzeju Sandra Stanković, ikonopisac obeležava 25 godina rada. Simboličnog naziva „Simbioza“ spojila je tradiciju, duh i umetnost na jednom mestu. Iako joj ovo nije prva samostalna izložba u Kikindi, koja je bila pre dve decenije kada je izlagala radove na platnu, potpuno je drugačija od onoga što inače radi.

-Sugrađani su navikli da su moji radovi na lipovoj dasci i slično, a ovoga puta podloge likovi svetitelja naslikani su na predmetima koje sam dobijala od dragih ljudi i oni obeležavaju moje stvaranje i moj život. Pretežno su novi radovi, a najstariji je iz 2011. godine kada je bila izložba „Srpske kraljice i princeze“. Posebno mi je značajno što su izložena i tri rada moje ćerke Nataše koja se prvi put predstavlja široj javnosti – otkriva Sandra Stanković.

Do sada je izlagala na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u Srbiji i regionu, a nosilac je i sertifikata za stare umetničke zanate. Dobitnica je i više priznanja među kojima su nagrada grada Kikinde, „Žena zmaj“, „100 uspešnih žena Srbije“,  ima i sertifikat „Najbolje iz Vojvodine“.

-Imam puno planova za naredni period i nadam se da će se svi ostvariti. Ikonopisanje spada u najstarije zanate na svetu i teško je opstati kao preduzetnik. Ipak, nadam se da se na tržištu prepoznaje kvalitet – napomenula je naša sagovornica.

Prisutne je pozdravio i protojerej Boban Petrović, starešina hrama Svetih Kozme i Damjana. Ovom prilikom on je istakao saradnju sa Stankovićevom na oslikavanju novoizgrađenog hrama.

-Bila je svesna odgovornosti oslikavanja ikonostasa u jedom hramu. S pravom sam insistirao da ga ona oslika jer je on ponos naših Svetih Vračeva. Sandra Stanković živiće kroz svoje ikone i u narednih 100, 200 i 300 godina – rekao je protojerej Petrović.

Na otvaranju izložbe govorio je i Leonard Valenta, profesor istorije iz Bosne i Hercegovine koji je dugogodišnji prijatelj Sandre Stanković.

-Od fejsbuk poruka do upoznavanja od putovanja od Kikinde do Sarajeva, ovo je celoživotno prijateljstvo. Sandra je svojim radom pronašla svoje mesto i u mom udžbeniku iz istorije, ali i u srcima svih nas koji je znamo i vrednujemo njenu umetnost – dodao je Valenta.

Izložbu čini 60 ikona i u narednom periodu može se pogledati u Galeriji „Nova“.

A.Đ.

attendite-hor

Deo Hora Kulturnog centra Kikinda „Attendite“, pod upravom prof. dr Biljane Jeremić, uspešno je nastupio u Parizu i Minhenu tokom uskršnjih praznika.

U Parizu su se predstavili publici u Srpskom kulturnom centru, dok su u Minhenu nastupili u Verner fon Simens gimnaziji. Izvođenjem spleta srpskih pesama od severa do juga Srbije, ansambl je preneo snažnu emociju i autentičan izraz, naišavši na topao prijem publike.

stasa-radak

Mlada saksofonistkinja iz Kikinde, Staša Radak, još jednom je potvrdila svoj izuzetan talenat osvojivši prvo mesto na Republičkom takmičenju Udruženja muzičkih i baletskih pedagoga Srbije. Uz nju, zapažen nastup imale su i druge učenice kikindske muzičke škole, koje su svojim rezultatima pokazale da Kikinda ima snažnu i perspektivnu muzičku scenu.

Na 31. Republičkom takmičenju održanom u Beogradu, Staša Radak, učenica Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, osvojila je prvu nagradu u kategoriji saksofona sa visokih 98,67 bodova.

Ovaj uspeh, kako sama ističe, nije došao slučajno.

-Osvojila sam prvu nagradu sa 98,67 bodova. Tokom priprema prošla sam kroz mnogo rada, odricanja i treme, ali me je sve to dodatno ojačalo i motivisalo. Ponosna sam što sam opravdala trud i posvećenost svoje nastavnice – kaže Staša.

Pored Staše, na takmičenju je učestvovalo još četvoro učenika kikindske muzičke škole – tri sa odseka saksofona i jedna učenica klavira. Zajedno su proveli dan u Beogradu, stičući ne samo takmičarsko, već i dragoceno životno iskustvo.

Među njima je i Dunja Karać, učenica drugog razreda, kojoj je ovo bilo prvo republičko takmičenje.

-Bilo mi je lepo i zanimljivo, a svirala sam bolje nego što sam mislila. Imala sam tremu zbog žirija, ali mi je značilo što sam prošla sve ovo sa drugaricom – kaže Dunja, koja je osvojila pohvalu.

Slično iskustvo deli i Lejla Jović, kojoj je ovo takođe prvi nastup na ovakvom nivou.

-Bila sam srećna i ponosna što sam imala priliku da sviram. Mnogo mi znači jer sam mogla da pokažem koliko sam napredovala – ističe Lejla.

Jovana Vujanić, učenica trećeg razreda, osvojila je prvu drugu nagradu u svojoj kategoriji, a kako kaže, ključ uspeha bio je u posvećenosti i uživanju u muzici.

-Najvažnije mi je bilo da uživam u sviranju. Mislim da je to ono što publika i žiri najviše prepoznaju – navodi Jovana.

Na klaviru je nastupila i Ksenija Divljakov, kojoj je ovo bilo prvo republičko takmičenje.

-Iako nisam osvojila nagradu koju sam želela, za mene je ovo bilo veoma uzbudljivo i korisno iskustvo – kaže Ksenija.

Profesorka saksofona Nikolija Suvajdžić ističe da je zadovoljna celokupnim nastupom učenika, posebno imajući u vidu da su neki od njih tek na početku svog takmičarskog puta.

Uspeh Staše Radak predstavlja nastavak njenog izuzetnog niza rezultata – nedavno je osvojila maksimalnih 100 bodova na međunarodnom festivalu u Sremskoj Mitrovici, kao i prvo mesto na Smotri muzičkih talenata Srbije.

Mlada Kikinđanka uskoro završava osnovno muzičko obrazovanje i priprema se za prijemni ispit za srednju muzičku školu u Novom Sadu, dok je iza nje već i prvi solistički koncert u rodnom gradu.

error: Content is protected !!