Град

aleksa-geografi-(1)

Aleksa Tomić, učenik osmog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“ i ove godine pokazao je da mu je geografija među omiljenim predmetima. Na Nacionalnoj geografskoj olimpijadi,  osvojio je prvo mesto sa najboljim rezultatom od svih 99 takmičara. Na pomenutom republičkom nadmetanju učestvovali su takmičari iz Srbije i Republike Srpske.

Zahvaljujući ovom uspehu  Aleksa će predstavljati Srbiju na Evropskoj geografskoj olimpijadi koja će se održati u Litvaniji od 30.juna do 3.jula.

Podsetimo i da su treći put za redom učenici škole „Sveti Sava“ učestvovali na ovom takmičenju. Pored Alekse Tomića svoju školu i grad predstavljali su i Luka Baba, Vukašin  Ćirić, Vanja Derbakov i Nikola Tomić, učenici sedmog razreda i osmaci Dragan David i Marko Klačak. Marko Klačak i Nikola Tomić su osvojili treću nagradu.

Sve ih priprema profesor Miroslav Grujić.

-Izuzetno sam ponosan na svoje učenike koji su se takmičili ova tri dana u Beogradu i na njihove rezultate. Ovaj vid takmičenja zahteva šire poznavanje geografije od onog šta se obrađuje na časovima, kao i praktičnu primenu znanja na terenskom radu – rekao je Grujić.

A.Đ.

 

bolnica

Na konkursu Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo Opštoj bolnici odobrena su sredstva za kupovinu neophodne opreme. Ukupno je odobreno 27 miliona i 627 hiljada dinara, a nabavka je u toku.

-Akcenat je bio na nabavci agregata  s obzirom na to da je postojeći star više od 45 godina i da ne može da zadovolji potrebe sve većeg broja i sve modernije opreme kojom raspolažemo. Za agregat od 330 kW planirano je 5,4 miliona dinara i on je za 50 odsto jači u odnosu na onaj koji imamo – istakla je v.d. direktorica Opšte bolnice dr Vesna Tomin. – Za ultrazvučni bipolarni noža sa pratećim materijalom odobreno je 1,5 miliona dinara koji će značajno unaprediti rad hirurga. I elektrohirurška jedinice sa argonom koja košta 5,4 miliona dinara i operacione lampe sa satelitom koje iznose 2,5 miliona dinara, takođe će uticati na bolji rad na Odeljenju hirurgije.

U Opštoj bolnici se duže od godinu dana primenjuje metoda za trombolizu odnosno lečenje akutnog moždanog udara.

-Unutar 24 časa, zahvaljujući primeni leka, obezbedi se da se pacijent dovede u zdravo stanje. Za to nam je potreban  centralni monitoring sistem za Jedinicu za moždani udar koji se sastoji od jedne centralne jedinica i šest pacijent monitora, kako bi se bolje i lakše pratili ovi pacijenti. Za nabavku sistema odobreno je 5,7 miliona dinara.  Sredstva su odobrena i za kupovinu centralnog monitoring sistema za Koronarnu jedinicu, koja se sastoji od centralne jedinica i osam pacijent monitora. Imali smo sličan, koji je, u odnosu na savremenu medicinsku opremu, prevaziđen. Na ovaj način će stanje svih pacijenta u Koronarnoj jedinici biti lakše i bolje praćeno. Za ovu opremu biće izdvojeno 6,9 milion dinara – rekla je dr Tomin.

Dr Vesna Tomin dodaje i da očekuje da će do kraja godine biti izdvojeno još dodatnog novca za kupovinu opreme. Neophodni su novi kolonoskop i gastroskop, kao i bolesnički kreveti. Napominje da će pomenuti medicinski aparati značajno doprineti pružanju bolje zdravstvene zaštite pacijentima.

 

stipendije-(7)-(1)

Lokalna samouprava raspisala je javni konkurs za dodelu studentskih stipendija i studentskih podsticaja za školsku 2024/2025. godinu.

Pravo učešća imaju studenti prve godine koji se školuju u obrazovnoj ustanovi ili akreditovanoj ustanovi čiji je osnivač Republika Srbija, a da su ostvarili prosečnu ocenu najmanje 4,50, studenti druge i viših godina studija prvog i drugog stepena koji su ostvarili prosečnu ocenu najmanje 8,5 u prethodnoj godini studija, studenti prve godine sa hendikepom, hroničnim bolestima i pripadnici romske nacionalne manjine, koji su ostvarili prosečnu ocenu najmanje 4,50, kao i studenti druge i viših godina sa hendikepom, hroničnim bolestima i pripadnici romske nacionalne manjine, koji su ostvarili prosečnu ocenu najmanje 7 na prethodnoj godini studija.

Za studentski podsticaj mogu da konkurišu studenti prve godine koji su ostvarili prosečnu ocenu 4,00 i studenti druge i viših godina koji su ostvarili prosečnu ocenu najmanje 7 na prethodnoj godini studija.

Uslovi su da je podnosilac zahteva državljanin Republike Srbije, da ima prebivalište na području grada, da se školuje u obrazovanim ustanovama obrazovnoj ustanovi ili akreditovanoj ustanovi čiji je osnivač Republika Srbija i da student nije u statusu apsolventa. Dokazi koji su neophodni su uverenje o državljanstvu i fotokopija odnosno izvod iz čitača lične karte, fotokopija kartice tekućeg računa i obrazac prijave na konkurs koji se preuzima na sajtu grada www.kikinda.org.rs.

Rok za podnošenje prijava je do 30. maja. Predaju se u koverti u Uslužnom centru na šalteru broj 2 ili poštom, preporučeno, na adresu Grad Kikinda sa naznakom: Javni konkurs za dodelu studentskih stipendija i studentskog podsticaja studentima visokoškolskih ustanova na teritoriji grada Kikinde za školsku 2024/2025. godinu, Trg srpskih dobrovoljaca 12, 23.300 Kikinda.

Dokumentacija ne može biti starija od šest meseci i uz prijavu se podnose kopije traženih dokaza. Nepotpune i neblagovremene prijave neće se razmatrati.

Podsetimo prošle grad je dodelio 378 stipendija.

Volonteri-CK

Crveni krst Kikinda, u partnerstvu sa Udrugom udomitelja za djecu „Osmijeh“ iz Đurđevca, učestvuje u međunarodnom „Erazmus +“ projektu razmene mladih.

– U okviru ovog programa, 18 mladih volontera, uzrasta od 16 do 23 godine, boraviće u Zadru krajem juna, gde će deset dana učestvovati u edukativnim i interaktivnim radionicama. Tema radionica biće klimatske promene i njihov uticaj na zdravlje – rekla je sekretarka kikindskog Crvenog krsta, Danijela Bjeljac.

Program se sprovodi radi podsticanja mladih da razmišljaju o održivom razvoju, zaštiti životne sredine i očuvanju zdravlja u novim ekološkim uslovima. Pored učenja, imaće priliku i da se druže, razmenjuju iskustva i povežu kroz kreativne aktivnosti.

Razmenu će pratiti dvoje odraslih realizatora, a projekat se realizuje pod okriljem programa koji podržava Evropska unija, sa ciljem jačanja mladih i podsticanja interkulturalne saradnje.

(Foto: Crveni krst Kikinda)

maturantski-ples-(8)

Uz zvuke iz Štrausove opere „Slepi miš”, kadril, na trgu ispred Gradske kuće više od 300 maturanata srednjih škola, u sredu, 21. maja, tačno u podne obeležiće kraj jedne etape života.

Maturantski ples ove godine obeležava punoletstvo i organizuje se 18. godinu zaredom.

Maturantska parada je i najveć sinhronizovani ples na svetu u okviru parade „Ples sa Evropom“.

dance

Plesačice udruženja sportskog plesa „Dance N Soul“ imale su zapažen nastup proteklog vikenda u Rumi. Ukupno je bilo 20 nastupa od kojih je 14 bilo solo i  šest grupnih nastupa.

Sve grupe su osvojile prvo mesto, a nastupale su srebrne, zelene, ljubičaste, tirkizne, plave i crvene školjkice.

Od solista prvo mesto su osvojile Manja Injac, Vana Pavanić, Mila Marić, Teodora Cvitanović, Danica Čavić i Aleksandra Stančić. Drugoplasirane su bile  Marija Tedin, Mija Marin i Renata Žoldoš. Treće mesto osvojila je Anđela Vasilev, četvrte su bile Maša Marić i Nevena Vukelić, a peto mesto pripalo je Sofija Nikić.

Grupa „Ljubičaste šljokice“ osvojile su specijalnu nagradu, besplatnu kotizaciju za sledeću godinu na ovom takmičenju.

A.Đ.

Pozar-BVS-(2)

Na salašu kod Banatskog Velikog Sela juče je, u popodnevnim satima, izbio požar u kojem nije bilo povređenih ni životno ugroženih. Nastala je velika materijalna šteta – izgoreo je jedan od tri objekta sa pokućstvom, a sumnja se da je uzrok sijalica kod živine.

Požar su, brzom intervencijom, u kratkom roku, lokalizovali članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz ovog mesta, kojima su se u gašenju ubrzo pridružili pripadnici kikindske Vatrogasne jedinice. O događaju je obavešteno Osnovno javno tužilaštvo, potvrđeno nam je iz kikindske Policijske uprave.

(Foto: FB – „Velikoselske novine“)

Gerontoloski-(23)

Gerontološki centar, sa dva objekta – takozvanim Starim i Novim domom – ne izgleda kao institucija, već kao velika, šarolika porodica. Ovde se svako zna po imenu, svako ima svoju naviku i ritual, iako možda više nema svoju kuću. Ovo je priča o njima.

Izazovi velike porodice

Trenutno u Novom domu boravi 160 korisnika, a u Starom oko 100, različitih stepena podrške, a ima ih četiri. Najtraženiji je smeštaj za osobe kojima je neophodna potpuna nega.

– Imamo stalne liste čekanja. U ovom trenutku 14 osoba sa potpunom dokumentacijom očekuje prijem, ali taj broj varira. Uvek ima više zainteresovanih nego mesta – kaže v. d. direktor ustanove, Dragan Stjepanović. – Stacionari su uvek puni, jer se često dogodi da nam iz bolnica upućuju osobe koje nema ko da preuzme, a u tom smislu sarađujemo i sa Centrom za socijalni rad. Stacionar u Starom domu je najstariji objekat te vrste, datira iz 1900. godine i tu su potpuno zavisni korisnici, njih stotinu. Velika je potražnja za Novim domom jer ima 40 savremenih, dvokrevetnih garsonjera. U stacionaru Starog doma je 12 soba, a u paviljonima su trokrevetne sobe. Tu nam objekti nisu na zavidnom nivou, zato ove godine rekonstruišemo krov, zidove, podove i sanitarne čvorove sredstvima koje treba da dobijemo po konkursu resornog Pokrajinskog sekretarijata. I u Novom domu imamo stacionar, sa 60 korisnika. Za smeštaj ljudi kojima je potrebna potpuna nega je i najveće interesovanje – navodi Stjepanović.

Posvećeno osoblje broji medicinske tehničare, lekare, ali najveći teret nose negovateljice koje su i najbrojnije. Kako kaže direktor, uskoro će biti uvedeno i profesionalno stalno obezbeđenje u oba doma radi višeg nivoa sigurnosti.

– Posećivao sam i druge centre i naš bih izdvojio pre svega zbog profesionalnog osoblja koje se maksimalno trudi da bude na raspolaganju korisnicima. I ja ih obilazim, kad god stignem, pitam ih da li je sve u redu, da li su zadovoljni. Vidim da su oni stvarno prezadovoljni i kažu da ne pamte da ih je neki direktor ovoliko posećivao. I meni je drago da popričamo, da čujem da li postoji problem i šta još možemo da poboljšamo, jer oni su nam prioritet.

Saradnja i život van zidova

U oba doma podstiče se boravak na otvorenom, u dvorištu ili na terasama.

– Korisnici dosta vremena provode u okolini doma, gde imamo lepe letnjikovce, klupe, ukrasno drveće. U Starom domu je prelepo dvorište, uređenije je i korisnici se nude da pomognu oko njegovog održavanja, da se i sami angažuju. Mi smo ustanova otvorenog tipa, oni mogu da izađu i da odu u nabavku – navodi Stjepanović i dodaje da Centar aktivno sarađuje sa brojnim institucijama: sa Predškolskom ustanovom, Kulturnim centrom, Centrom za pružanje usluga socijalne zaštite – „Našom kućom“,  Udruženjem penzionera, kao i sa privatnim domom „Misericordia“. Organizuju se druženja, posete, različite aktivnosti. Odlična je, kaže, i saradnja sa porodicama štićenika.

Slušajući život – glasovi stanara

Stanu Periz (91) iz Novih Kozaraca srećemo u hodniku. Tiha, ali prisutna u svemu oko sebe, deli utisak sa osmehom.

– Ovo mi je deseta godina u domu. Bolje mi je nego što mi je bilo u životu. Imam troje dece, četvoro unučadi i četvoro praunučadi. Sada mi je mirno i lepo. Pratim šta se dešava, družim se. Meni je ovo kuća.

Jelena Marić (76) iz Kikinde je nova u domu, tu je od januara.

– Čekala sam osam meseci i, na moj veliku radost, tu sam. Najdraže mi je osoblje – ljubazni su, nasmejani, pažljivi. Sve mi odgovara, svojevoljno sam došla, dok sam još sposobna da se adaptiram. Imam dva sina, ne želim da im budem teret. Ovde su svi zlatni, mladi, nasmejani, nikad me u životu nije toliko mazio i pazio, niti mi ukazivao toliku pažnju, to je bilo pravo čudo za mene. Jedino ne valja što ima 90 odsto žena. Drugarice su mi Evica koja je bila učiteljica, Dana i Jovanka – priča Jelena.

U trpezariji zatičemo Dragu Stari (81). Sa baka Nadom, kako zove svoju drugaricu, deli sobu i ljubav prema cveću.

– Imamo mali ritual – kafu među cvećem. Drugovi su mi i Ferenc i Bogdan. Moja ćerka živi u Nemačkoj, kod kuće ne mogu sama. Ovde su i lekari i sestre, i danju i noću – kaže Draga. – Tu sam već tri i po godine. Ovde je toplo. Ljudi su važni.

Ferenc Vaš (87), nastavnik u penziji iz Ruskog Sela, sedi uz kompjuter. Vešt je sa tehnologijom, ima Fejsbuk, čita vesti, piše.

– Bio sam nastavnik matematike i fizike. Penzionisao sam se posle 44 godine rada u školi. Izgubio sam suprugu 2022. godine i došao ovde. Ćerka mi je bolesna. Bolje je nego da sam sam – priznaje Ferenc. – Imam miran kutak, mogu da čitam, gledam vesti, proučavam psihologiju, filozofiju. Najvažnije je što sam zbrinut ako mi nešto zatreba.

U Starom domu, u dvorištu dočekuje nas Olga Plavkić (79) u svojoj kreativnoj radionici. Sa posebnom pažnjom ređa komadiće papira u mozaik.

– Radim portrete, Teslin najviše. Bili smo u Zrenjaninu, u Molu, izlagala sam, osvajali smo nagrade. Radim s ljubavlju. Nemam roditelje bila sam u dečijem domu. Muž mi je preminuo, ćerka radi. Da sam kod kuće, bila bih sama. Imam drugaricu Obrenku – već šest godina smo cimerke. Ona je mnogo dobra, pomažemo jedna drugoj. Ja sam vedra osoba, ovde me poštuju.

Tišina, briga i život u punom krugu

Dok prolazimo kroz uredno dvorište, gde štićenici u hladu razgovaraju, zalivaju cveće i dele kafu, postaje jasno da je ovo mnogo više od ustanove socijalne zaštite. Ovde život ne prestaje – on se nastavlja, polako i dostojanstveno.

U Gerontološkom centru žive ljudi sa imenima i pričama. Njihov život nije stavljen na pauzu, već je samo promenio formu. Ovo je mesto u kojem dobijaju ono što često nije bilo zagarantovano ni u mladosti – sigurnost, pažnju, brigu i pripadnost.

U domu nije kraj. U domu je novo poglavlje. Ovde život teče u laganom ritmu.

S. Vulović Ostojić

Osamdesete-Muzej-(8)

U Galeriji Nova Narodnog muzeja otvorena je izložba „24 sata u Kikindi osamdesetih godina XX veka“. Postavka obrađuje period od 1980. do 1989. godine kroz 24 fiktivna događaja u toku jednog dana, raspoređenih po satnici na digitalnim satovima. Likovi su izmišljeni, ali svaka priča oslanja se na stvarne događaje, predmete, zgrade, društvene prilike i uspomene. Postavku je osmislio i realizovao kustoski tim Narodnog muzeja.

– Izložba počinje u 00:45, rođenjem jedne Monike, čime počinje i priča o novoj bolnici – navodi direktorka Narodnog muzeja Lidija Milašinović. – Po tom principu funkcioniše cela izložba – u tri sata te noći jedna porodica je, u svom „opelu kockici“ krenula na more i mi se, na taj način, bavimo Livnicom i fabrikom IDA, fabričkim odmaralištima. Slede i neke ne tako lepe teme kao što su nestašice i šverc, imamo jedan deo koji se bavi ekonomijom, ali i sećanje na polufinale Kupa Maršala Tita, kada je Kikinda izgubila od „Dinama“ u Zagrebu. „Događaji“ se završavaju posle 11 sati uveče u diskoteci „Akvarel“ iz koje imamo i snimak. Mislim da je ovo dobar način da se proputuje kroz Kikindu osamdesetih za 24 sata. Sigurna sam da će građani pažljivo čitati ovu izložbu, zato što osamdesete imaju i dobre i loše strane i zato što su devedesete „zamaskirale“ njihovu pravu sliku. Za mnoge od nas one nisu bile tako davno, jako ih se dobro sećamo, ali, dok smo se bavili ovom temom, ispostavilo se da naša sećanja ne odgovaraju sasvim stvarnoj situaciji. Mi ne možemo i ne želimo da menjamo sećanja, i ne treba, ali smatramo da ona zaslužuju realan okvir, neki širi kontekst. Čini mi se da se dugo vrtimo u nekom začaranom krugu i da zato ova izložba može da bude neobična i provokativna.

Srž postavke čine priče, fotografije, dokumenta, predmeti iz zbirki muzeja i privatnih arhiva. Posetioci mogu videti originalne predmete, radio-aparate, komade nameštaja iz tipičnih dnevnih soba i kuhinja, kasetofone.

Prikazan je i arhivski materijal o podizanju nove bolnice čija je izgradnja sa i opremanjem, umesto planiranih 40 miliona, koštala 207 miliona dinara, a čak 70 odsto novca obezbeđeno je iz mesnog samodoprinosa. Tu je i priča o puštanju u rad otvorenih bazena kod Hale „Jezero“ na kojima je bilo i po 2.400 kupača dnevno, zabavnih sadržaja i noćnog kupanja. Zaposleni su tada dobijali besplatne legitimacije za ulazak.

Posebna pažnja posvećena je industriji – Fabrika IDA Livnice željeza i tempera „Kikinda“ otvorena je 1980. godine i zaposlila hiljadu radnika. Najveće interesovanje kupaca bilo je za „kadet de“ od 1.200 kubika sa dvoje vrata. Dve godine kasnije IDA je tržištu ponudila 4.650 „Opelovih“ vozila.

Bila je to uspešna decenija i za Industrijsko poljoprivredno preduzeće (IPP) „Banat“, Složenu organizaciju udruženog rada koja je svoje Organizacije udruženog rada (OUR-e) imala u gradu i u svakom selu u opštini, što je i ilustrovano televizijskom emisijom.

Izložba govori i o popularnim imenima toga doba – Maja, Milica, Aleksandar, Zoran, i o tome da je, u toj deceniji, u Kikindi, broj rođenih bio dva puta veći od broja umrlih.

U arhitektonskom smislu, osamdesete su donele prepoznatljiv izgled trga, u želji da se grad „uljudi“, i izgradnju hotela „Narvik“ čiji su arhitektura i enterijer „gostima dočaravati banatski ambijent i ukazivati na to da je Kikinda grad pšenice, keramike i metala“.

Godine 1982. otvorena je Robna kuća „Butik“ sa pet odeljenja, pored već postojeće Robne kuće „Beograd“ koja je postojala od 1970. godine. Šinobus na relaciji Kikinda-Žombolj saobraćao je dva puta dnevno. Najavljen je i šesti simpozijum „Tera“, a tu je i izveštaj sa „Dana ludaje“ – najteži plod imao je 99 kilograma.

Mladi su večeri provodili u diskotekama: „Delfin“, „Maja“, „Akvarel“, „Kameleon“, diskoteci u Domu omladine, „Paunu“ i „Lunu“. Najpopularniji kafići bili su „Desetka“,  „Tref“ i „Roki“, ispred kojih su, tokom leta, bile ogromne gužve.

U Domu omladine, otvorenom 1985. godine, u sali u kojoj je bila diskoteka za oko 500 posetilaca, povodom praznika – Dana mladosti i Dana republike, organizovane su Gitarijade pod nazivom „Ki rok liga“. Bilo je to zlatno doba kikindskog rokenrola.

A tu su i sportske priče na plakatima – marta 1980. godine Nogometni klub „Istra“ iz Pule i OFK „Kikinda“, sastali su se na utakmici Druge savezne lige na „Gradskom stadionu u Narodnom vrtu“. Ulazak za ložu koštao je 50 dinara.

Mnoštvo eksponata iz ove decenije, i konkretnih priča sa već zaboravljenim podacima zadržaće svakog posetioca dugo u Galeriji Nova jer će, oni koji je pamte, ali i oni koji ih nisu proživeli, moći da se prisete ili saznaju mnogo toga. Ovi prvi će se sećati sa nostalgijom i setom, drugima će biti zanimljivo i, verujemo, pomalo čudno. A sve će ih u rikverc povesti na ulazu parkirana savršena „kadet kockica“ bele boje sa crvenim sedištima.

Postavka će biti otvorena do 11. avgusta.

S. V. O.