Град

Ivan Brkljač

Povratku naših ljudi iz dijaspore veoma se ozbiljno pristupa u Udruženju “Tačka povratka” u kojem imaju odgovore na potrebe povratnika ili onih koji se za to pripremaju, kao i konkretnu pomoć.

– Ideja je nastala na konferenciji „Talenti na okupu“ koja, već pet godina, okuplja naše ljude iz dijaspore i odavde, uspešne preduzetnike, umetnike, poslovne ljude, naučnike. Već na prvoj konferenciji došli smo do zaključka da je potrebna jedna organizacija koja će biti kontakt-tačka našim ljudima iz dijaspore, pre svega visokoobrazovanima i visokokvalifikovanima, da se povežu sa srpskim društvom – bilo da žele da se vrate u zemlju ili da samo hoće da uspostave neki vid saradnje sa ljudima iz Srbije. „Tačka povratka“ nastala je na inicijativu organizacija iz dijaspore – kaže direktor Udruženja, Ivan Brkljač, Kikinđanima poznat i kao osnivač “Mokrin hausa”.

Osnivači Udruženja su Nacionalna platforma „Srbija stvara“, Naučno-tehnološki park i Srpski preduzetnici. Početak rada bio je kroz pilot-projekat UNDP-a, Razvojnog programa Ujedinjenih nacija, koji je prerastao u organizaciju koja uspešno stvara i jača mostove između dijaspore i Srbije. Za 3,5 godine postojanja, Udruženju se javilo više od 8,5 hiljada ljudi.

– Pomažemo oko različitih stvari – od savetovanja kako da se vrate, da nađu posao, da reše zdravstveno osiguranje, do toga kako da otvore firmu i povežu se sa određenim elementima u društvu – pojašnjava Brkljač. – Radimo i individualno i, kada prepoznamo da više ljudi nailazi na istu prepreku, pokrećemo inicijativu da se problem reši sistemski.

Kao primer, navodi uspostavljanje carinskih olakšica za ljude koji se vraćaju u domovinu.

– Postojao je „prag“ od 5.000 evra, to je bila maksimalna vrednost koju povratnik može da donese kad se seli nazad u zemlju. Kod ljudi koji su, recimo, 20 godina bili u inostranstvu, ispunjavao se već samim fizičkim preseljenjem – objašnjava Brkljač. – U saradnji sa Vladom, mi smo uspeli da povećamo tu vrednost. Ukoliko je neko u inostranstvu bio od dve do 10 godina, „prag“ je 20 hiljada, a za one koji su bili duže od 10 godina, nema ograničenja.

„Tačka povratka“ uspešno je rešila i problem na koji su nailazili naši ljudi kada su, dok rade u inostranstvu, hteli da kupe nekretninu u Srbiji na kredit. Ovo nije bilo moguće jer ih domaće banke nisu prepoznavale kao poreske rezidente, a istovremeno, to nije jurisdikcija banaka u inostranstvu.

U saradnji sa Bankom Poštanska štedionica postignut je dogovor i sada svako ko živi u inostranstvu i planira povratak, može da dobije kredit i da kupi stan ili kuću u Srbiji, da ima mesto na koje može da se vrati.

– Vidimo povećanu tendenciju za povratak, to je počelo još sa pandemijom, a postoji i više prilika za zaposlenje. Nacionalna služba za zapošljavanje i najveća platforma poslova, „Infostud“, imaju sve više oglasa za posao za povratnike. Na to utiče i rad na daljinu koji je, posle korone, globalno mnogo zastupljeniji. Koncept cirkularne migracije dostiže novi nivo i širi se, povećan je broj ljudi koji se vraćaju u Srbiju, bilo za stalno ili zato što, zbog promena na tržištu rada, mogu određeni period da provode u Srbiji, i to ne samo u centrima, u Beogradu i u Novom Sadu, nego i širom zemlje.

Brkljač ističe, takođe, da je informacija u medijima o tome da, zbog odlazaka u inostranstvo, u Srbiji svake godine ima 35 hiljada do 45 hiljada ljudi manje, samo polovično tačna.

– Ne uzima se u obzir broj ljudi koji se vrate. Od petoro koji odu, četvoro se vrati. Razlika u broju ljudi koji odu i koji se vrate, na godišnjem nivou je pet do osam hiljada – zaključuje Brkljač.

Kuća u Mokrinu

Izuzetan prostor za rad i smeštaj u Mokrinu, „Mokrin House“, malo je preformulisao svoju namenu tokom pandemije, kaže Brkljač. Manje se radi sa digitalnim nomadima, a sve više ga koriste kompanije za timbilding, skupove za jačanje motivacije zaposlenih.

– Od korone je smanjen broj javnih događaja za lokalnu zajednicu. Imamo u planu da to obnovimo, da se još više otvorimo prema građanstvu, vratićemo se više i prijemu pojedinačnih gostiju i organizaciji događaja koji su lokalno značajni.

U međuvremenu, „Mokrin House“ je od velike pomoći lokalnim poljoprivrednicima. U saradnji sa „Biosens institutom“ i „Delta holdingom“, pokrenut je projekat „Digitalno selo“ i upravo Mokrin je prvo digitalno selo u Srbiji.

– Mokrinskim paorima ovo donosi niz prednosti. Dobijaju potpuno besplatno veliko znanje poljoprivrednog instituta „Biosens“, kao i edukacije i softvere koje mogu da koriste kako bi znali kada je najbolje da se đubri, kada da se seje, koja sorta žita se preporučuje. Zemljišta im se ispituju i imaju više informacija kako da se bavi pametnom poljoprivredom. Naš rad sa lokalnom zajednicom se nastavio, ali u drukčijem formatu, koji je, možda, manje javno vidljiv, ali je koristan ljudima – kaže Brkljač.

radlovic

Nabavkom novog aparata za automatsku identifikaciju mikroorganizama, na rezultate mikrobioloških analiza, pacijenti više neće čekati četiri ili pet dana. Sa kompletnim antibiogramom, nalazi će biti dostupni za 12 sati, saznajemo od direktorice kikindskog Zavoda za javno zdravlje dr Sandre Radlović. Medicinski aparat biće kupljen zahvaljujući proteklom pokrajinskom konkursu na kom je za ovu namenu, kikindskoj zdravstvenoj ustanovi opredeljeno 4,7 miliona dinara.

– Mikrobiološke analize, analize izolata bakterija i gljivica biće znatno ubrzane. Za manje od 12 sati dobićemo kompletan rezultat analize zajedno sa antibiogramom. To će posebno biti od velike koristi pacijentima koji leže na jedinicama intenzivne nege i koji su životno ugroženi. Mi ćemo za 12 sati dobiti kompletan mikrobiološki nalaz na koji se do sada čekalo četiri do pet dana- ukazuje dr Sandra Radlović.

Na istom konkursu pokrajine, Zavodu za javno zdravlje sredstva u visini od 19,9 miliona dinara, opredeljena su za građevinske radove u prizemlju zgrade u ulici Kralja Petra Prvog.

– Zgrada je izgrađena početkom prošlog veka i potrebna je adaptacija. Nadamo se da će naši pacijenti i zaposleni dobiti savremenu, modernu zdravstvenu ustanovu kakvu i zaslužuju. Tokom izvođenja radova, proces rada sa pacijentima neće trpeti, biće im pružane sve zdravstvene usluge kao i do sada. Sigurna sam da će se ovim novim ulaganjima,  zdravstvena zaštita podići na viši nivo- ističe direktorica ZZJZ.

Nakon sprovođenja javne nabavke, novi dijagnostički aparat biće kupljen i stavljen na raspologanje Centru za mikrobiologiju Zavoda za javno zdravlje. Podsetimo da je od marta prošle godine, Centar za mikrobiologiju smešten u novoj zgradi u ulici Generala Drapšina, koja je izgrađena zahvaljujući sufinansiranju Pokrajinske vlade.

KSV-28

Pedesetdvogodišnji muškarac koji je zadobio teške telesne povrede u tuči u ugostiteljskom objektu u Mokrinu u ponedeljak, sada je u stabilnom stanju, saznali smo u PR službi Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu.

Kako se navodi u saopštenju, T. Z, rođen 1971. godine, primljen je u Urgentni centar KCV u ponedeljak, nakon inicijalnog pregleda u Opštoj bolnici u Kikindi.

Nakon detaljne dijagnostike, lekarske pomoći i zbrinjavanja povreda, pacijent je stabilnog zdravstvenog stanja, smešten na Kliniku za neurohirurgiju radi nastavka lečenja.

Kikindska policija uhapsila je trojicu muškaraca: D. Z. (1996), M. J. (1994) i B. L. (2003) sa područja Kikinde, zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršili krivična dela teška telesna povreda i nasilničko ponašanje, i I.G. (1999), koji je osumnjičen za nasilničko ponašanje.

Trojica uhapšenih, D. Z, M. J. i B. L. se sumnjiče da su u ponedeljak, 10. aprila, u toku noći u jednom lokalu u Mokrinu, posle svađe, zadali više udaraca pedesetdvogodišnjem muškarcu T. Z. i mladiću starom 24 godine. T. Z. je zadobio teške, a mladić lake telesne povrede. Sva četvorica uhapšenih osumnjičeni su  da su uništili inventar ugostiteljskog objekta.

Svim osumnjičenima određeno je zadržavanje do 48 sati, nakon čega će, uz krivičnu prijavu, biti privedeni Osnovnom javnom tužilaštvu u Kikindi.

dr čedomir gavrančić 1

Kikinđanina doktora Čedomira Gavrančića, specijalistu transfuziologa i hematologa, sugrađanima poznatog kao načelnika u Opštoj bolnici, u Novi Sad je, pre dvadeset godina, odveo profesionalni napredak. Ovih dana, posle pet godina provedenih u penziji, ponovo se zaposlio, ali kao lekar opšte prakse u Prvoj zdravstvenoj stanici u našem gradu.

– Dolazio sam u Kikindu i čuo sam da nema dovoljno lekara ni u primarnoj ni u sekundarnoj, zaštiti, da je potreba enormna i da je mnogo penzionisanih lekara vraćeno na posao. Hteo sam da pomognem, ovde je svaka pomoć dragocena – kaže doktor Gavrančić. – U Prvoj zdravstvenoj stanici, recimo, tri lekara su nedovoljna za pola grada, znači za oko 15 hiljada stanovnika. Evo, u popodnevnoj smeni sada je samo jedan lekar na dve ambulante. Ljudi su me jako lepo dočekali, puno hvala svima, i osoblju i pacijentima, mnogi su me se i setili, to je jako lepo i puno mi znači. U zdravstvu uvek treba dovoljno iskustva i strpljenja, a toga ponestaje.

Po završetku Medicinskog fakulteta u Beogradu, doktor Gavrančić se vratio u rodni grad i dve godine radio kao lekar u Kikindi i u Bašaidu. Završio je specijalizacije iz transfuziologije i iz hematologije. Zatim odlazi na mesto direktora Pokrajinskog zavoda za transfuziju u Novom Sadu i svih 11 transfuzija u Vojvodini. Radni vek nastavlja i na Odeljenju imunohematologije i transfuziologije u Kliničkom centru Vojvodine. Pored iskustva u radu s pacijentima dugog dve i po decenije, imao je i značajnu ulogu u reformi sistema transfuzije.

– Radno iskustvo je veoma važno u brzoj proceni zdravlja čoveka. Lično mislim da je lakše sa pacijentima raditi kao specijalista, mada je, s druge strane, to i teže, zbog stručne procene. U opštoj praksi je presija velikog broja pacijenata i različitih bolesti, što zahteva stalnu pažnju i opservaciju. Mnogo ljudi je u teškoj situaciji, ostaju bez posla, što remeti porodične odnose i njihovo zdravstveno stanje – kaže dr Gavrančić.

Govoreći o razlikama u lečenju i samom sistemu zdravstvene zaštite u vreme kada je, kao mlad lekar, počinjao rad sa pacijentima i danas, doktor Gavrančić ističe upravo značaj socijalnog statusa i posledica po zdravlje.

– Ima mnogo promena u snabdevanju pacijenata lekovima. Ranije je to svakom pacijentu bilo obezbeđeno, na knjižicu, jednako su svima bili dostupni svi lekovi, bar oni osnovni. I svako je dobijao bar primarnu dijagnozu u ambulanti. Sada je mnogo lekova na slobodnoj listi i pacijenti moraju da ih kupe, što nisu svi u mogućnosti. Vanredno veliki su zahtevi i napori za lekare i sestre da odrade normu. Pacijenti odustaju, odlaze kod privatnika ili se sami leče. Povećanjem broja lekara smanjio bi se broj pacijenata i produžilo bi se vreme koje se posvećuje pacijentu. Važno je da pacijent može da sedne i da ga saslušate, da dobije i lepu reč, koja je svima potrebna. Moj utisak je i da se povećao broj psihijatrijskih bolesnika i dijabetičara. Veliki broj ljudi uzima sedative.

Jedan od razloga manjeg broja lekara je i taj što mladi lekari ne žele da rade van velikih centara.

– Jeza ih hvata da iz Beograda, recimo, dođu u selo. Da budu seoski lekari, to ne mogu da prihvate. Misle da razvojni put visokoškolovanog kadra to ne uključuje i da je ponižavajuće, smatraju da je to znak da nisu kvalitetni ili prepoznati za rad u velikom centru.

On podseća da je ranije zakonom bilo uređeno da je obavezan minimalno dvogodišnji staž pre dobijanja specijalizacije, a prioritet u tome imali su  upravo lekari koji su radili u seoskim ambulantama. Taj sistem treba da se vrati, smatra dr Gavrančić.

– Po mom mišljenju treba materijalno stimulisati seoske lekare, posebno one u multinacionalnim sredinama. Takav posao uključuje veći trud, u selu lekar radi sve. Rad u seoskim ambulantama i opštoj praksi uopšte, u iskustvenom smislu je dragocen. Sada se smatra da to lekaru specijalisti nije potrebno. U drugim zemljama takođe nemaju obavezne dve godine rada u opštoj praksi, ali je zato status tih lekara, recimo u Francuskoj, bolji od statusa specijaliste.

On dodaje da je do problema sa nedostatkom lekara došlo i zbog nedostatka pravovremene i kontinuirane zamene. Stariji od 65 godina su penzionisani, domovi zdravlja su ispražnjeni, nekoliko godina nisu dodeljivane specijalizacije.

– Kad pođete kod lekara morate biti sigurni da ćete biti pregledani, jer ste uredno plaćali osiguranje. Mora vam biti zagarantovan minimum prava na zdravlje. Ne sme da se dogodi da neko ne uspe da dođe do lekara jer nije zakazan ili jer selo nema lekara. Sa aspekta stanovništva koje živi u manjim sredinama to nije u redu jer su građani jednaki po Ustavu, treba da im je podjednako dostupna zdravstvena zaštita, ali to nije problem samo u Kikindi – dodaje doktor Čedomir Gavrančić i zaključuje:

„Ja želim da učestvujem i da pomognem iako sam u penziji, kao i mnoge moje kolege, ali mi smo samo privremeno rešenje“.

policija (2)

Društvenim mrežama proširio se snimak brutalne tuče koja se dogodila u jednoj kafani u Mokrinu. Tom prilikom Mokrinčanin T. Z. (52) koga je, kako se na snimku vidi, grupa muškaraca svirepo tukla i stolicama dok leži na podu, zadobio je teške telesne povrede. Jezivoj tuči i demoliranju lokala u čemu je učestvovalo više lica, prethodila je svađa.

Oštećenom je lekarska pomoć ukazana u Kliničkom centru u Novom Sadu i za sada, nije poznato njegovo stanje. Uhapšenima  je određeno policijsko zadržavanje.

Javnost se posebno zgrožena činjenicom da su se napadači, nakon tuče, fotografisali okrvavljenih ruku sa komentarom: „Sve smo razbili hahahah”.

V_Mickovski

Kako bi se stekla prava slika o stanju kulture na teritoriji Grada, iz lokalne samouprave inicirana je sistemska analiza rada ustanova, institucija, udruženja, društava, svih koji proizvode i plasiraju kulturne programe. Ovo će biti i tačka od koje započinje izrada Strategije razvoja kulture Grada Kikinde za period od 2023. do 2027. godine.

O ovom dokumentu, prioritetima, kandidaturi Kikinde za prestonicu kulture, ali i o stanju u ovoj oblasti, za „Kikindski portal“ govori Valentina Mickovski, članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje.

– To je planski i akcioni dokument koji će nam pomoći da iskristališemo programe koji su u ponudi, a takođe i potrebu za ulaganjem u infrastrukturu u ovoj oblasti. Lokalna samouprava nije obavezna da ima ovakav dokument, ali je Strategija najbolji način da se izdvoje dobre stvari i uoči sve što je potrebno poboljšati. Uspostaviće se prioriteti i znaćemo tačno gde su potrebne promene i ulaganja. Iako ustanove kulture funkcionišu odlično, prijavljuju se na konkurse, dobijaju znatna sredstva od ministarstava i sekretarijata, smatramo da je sada dobro vreme da vidimo šta treba unaprediti.

„Kikindski portal“: Za analizu stanja u ovoj oblasti angažovan je Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. U proteklim sedmicama stručnjaci ove ustanove obavili su razgovore sa fokus grupama u ustanovama i udruženjima, direktorima institucija kulture. Šta pokazuju prvi rezultati?

Valentina Mickovski: Najveći problem je nedostatak sadržaja za tinejdžere.  Takođe su anketirani građani i, posebno, mladi ljudi u gradu i selima. Mladi su rekli da im je potrebno mesto na kojem bi mogli da stvaraju, takođe su izrazili želju za bioskopom i trudićemo se da im sve to obezbedimo. Planiramo da  ustanovimo mesto za mlade na kojem će moći da ispolje svoju kreativnost u svim oblastima kulture i umetnosti, gde će moći da stvaraju. Još uvek nemamo konkretno rešenje, ali je činjenica da je to mladima potrebno da bi ostvarili svoj potencijal i da bi se osećali korisnima, da bi se povezivali i imali osećaj pripadnosti, da ni ne požele da odu u kladionicu ili kafić. To je nešto što stvarno nedostaje ovom gradu. Prepoznato je i da saradnja između kulturnih ustanova i obrazovnih institucija mora da se formalizuje, da se shvati ozbiljnije. Kulturni programi moraju se prilagoditi deci i školskom programu. Uz to, najave kulturnih aktivnosti moraju da se prilagode komunikaciji mladih, a to je putem društvenih mreža jer smo od njih čuli da često nisu obavešteni o događaju. Sve naše aktivnosti usmerene su ka tome da sugrađani budu zadovoljni kulturnom ponudom Grada, što znači da je program usklađen sa potrebama i ukusom publike. Strategija razvoja kulture Grada biće završena do 31. jula i biće ponuđena Skupštini na usvajanje. Pre toga, građani će imati priliku da učestvuju u javnoj raspravi o ovom dokumentu u Gradskoj upravi.

„Kikindski portal“: Kikinda će konkurisati za Srpsku prestonicu kulture za 2025. godinu. Koji su naši aduti i šta bi nam to donelo?

V. Mickovski: Pomenuta strategija pomoći će nam i prilikom konkurisanja za prestonicu kulture. Mislim da imamo čime da se ponosimo kada je kultura u pitanju jer svaka od ustanova ima odličnu reputaciju, kako u AP Vojvodini tako i u Ministarstvu. Imamo „Teru“, internacionalno izvrsno pozicioniranu unikatnu ustanovu. Narodni muzej ima projekat za rekonstrukciju u jedan atraktivan i moderan prostor, kakav ne postoji na širem području, što bi moglo da zainteresuje žiri. Takođe, Kulturni centar nudi novi infrastrukturni projekat. Programi koje ćemo ponuditi biće atraktivniji od postojećih. Verujemo da nam ova titula ne bi donela samo oživljavanje kulturnog života grada i podizanje kulture na viši nivo, već bi se kultura povezala i sa ostalim sferama društva. Imaćemo bolju vidljivost, marketing će biti mnogo lakši, verujem da bi turizam procvetao, a takođe i sektor usluga, ugostiteljstvo, ekonomija i investicije. Nije nevažno i da prestonica kulture dobija znatna sredstva od ministarstva. Čak i ako ne uspemo u tome, imaćemo osnov da se prijavljujemo na konkurse u državi i Evropi.

„Kikindski portal“: Kako, kao resorna članica Gradskog veća, ocenjujete kulturni život grada i sela?

V. Mickovski: U razgovoru sa građanima, u intervjuima u fokus-grupama, ustanovili smo da bi bilo poželjno da budemo kreativniji u promociji kulture u selima. Sve kulturne ustanove treba da se približe deci u selima, to će biti u akcionom planu. Na primer, muzej bi mogao da održava kreativne radionice, pozorište bi moglo da gostuje u selima, a „Tera“ bi mogla da održava radionice grnčarstva ili vajarstva u malom – i da ih upozna sa onim što postoji u Kikindi. Uz to, bilo bi poželjno da ustanove kulture međusobno bolje sarađuju, kao i da analiziramo rad udruženja građana. Takođe sam za formalniju saradnju između ustanova kulture i obrazovnih institucija; shvatili smo da neka deca nikada nisu posetila pozorište, ili pak „Teru“. Možda bismo neke nastavne programe mogli da prilagodimo ponudi neke od ustanova. Cilj je da svako dete zna šta Kikinda poseduje, da svake godine bar jednom ode u svaku od ustanova. Važno je to i za sve građane grada i sela jer sami smo najbolji ambasadori svog mesta.

grinder-2175150_1920

Grad Kikinda i u ovoj godini na osnovu konkursa dodeliće bespovratna sredstva preduzetnicima, mikro, malim i srednjim preduzećima koja posluju na teritoriji Grada Kikinde, za sufinansiranje nabavke mašina i opreme, nove i polovne do sedam godina starosti.

Pravo na korišćenje bespovratnih sredstava imaju preduzetnici, mikro, mala i srednja preduzeća koja imaju od jednog do 100 zaposlenih. Neki od uslova su da su upisani u registar Agencije za privredne registre najkasnije do 31. decembra 2021. godine, da imaju sedište odnosno registrovan ogranak na teritoriji Grada Kikinde i da su pozitivno poslovali u 2022. godini.

Pregled  dostavljene dokumentacije i ispunjenost uslova za dodelu bespovratnih sredstava utvrdiće Komisija za ocenjivanje i odabir korisnika koju rešenjem obrazuje gradonačelnik.

Učesnik konkursa može podneti zahtev za sufinansiranje najviše do 50% vrednosti predmetnih mašina i opreme sa uračunatim PDV-om (ukoliko je prodavac opreme u sistemu PDV-a).

Najmanji iznos sredstava po projektu je 75.000 dinara, a najveći 400.000 dinara. Prijavljivanje na konkurs traje do 28. aprila.

Za ovaj programa podrške razvoju, osavremenjivanju, proširenju i povećanju obima proizvodnje, stabilizacije proizvodnje, investiranja u savremena sredstva za rad u cilju povećanja konkurentnosti privrednih subjekata, te ukupnog razvoja preduzetništva i privrede na teritoriji grada Kikinde, u gradskom budžetu je opredeljeno tri miliona dinara.

Tekst konkursa, pravilnik za dodelu podsticaja i obrazac prijave nalaze se na sajtu grada.

Sajan MZ

Sajan je jedno od najmanjih naseljenih mesta na području grada Kikinde, i selo u kojem se, u saradnji sa Mesnom zajednicom, meštani veoma trude da ga učine što lepšim i udobnijim za život.

– Trudimo se da naše raspoložive kapacitete – humane, materijalne i zakonske, usmeravamo ka poboljšanju života naših meštana, da im uvek pružimo adekvatnu pomoć, koliko god smo u mogućnosti. Prioritete u radu utvrđujemo tako što slušamo njihov glas i to usklađujemo sa raspoloživim finansijskim  sredstvima – kaže predsednik Saveta Mesne zajednice Sajan, Zoltan Tot.

Uređeni kolovozi, rasveta, signalizacija…

Osvrćući se na godinu za nama, Tot kaže da je većina planiranog i ostvarena.

– Planirali smo popravku krova na staroj bioskopskoj sali. Struka je, međutim, procenila da je potrebna kompletna rekonstrukcija koja košta pet miliona dinara, pa smo, za sada, učinili prvi korak, izradili smo projektno-tehničku dokumentaciju. Kao što je i bilo predviđeno, izgradili smo dva autobuska stajališta, remontovali smo električnu instalaciju rasvete u Domu kulture i postavili solarnu saobraćajnu signalizaciju za usporavanje u zoni škole na regionalnom putu što, pokazalo se, ima efekta. Urađen je kolovoz sa tucanikom  u ulicama Udarnička, Hunjadi Janoša i Petefi Šandora, što nam je bilo preostalo iz prethodne godine – kaže Tot.

Iz budžetskih sredstava Grada, koja su iznosila šest miliona dinara, obnovljena je i javna rasveta u celom selu i postavljene su nove led-sijalice. Planirano  održavanje trotoara ostalo je za ovu godinu.

– Nastavljeni su i radovi na putu između Sajana i Iđoša koji koriste naši poljoprivrednici. U 2021. godini uređen je deo u dužini od 800 metara, a  prošle godine tucanik je postavljen na još 600 metara puta. Ove radove finansirao je Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, a za sredstva je aplicirao Grad. U pitanju je napredna tehnologija, novi, kvalitetni materijali su ugrađeni i očekujem da će dugo trajati.

Tot dodaje da je, od Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, prošle godine dobijeno 30 hiljada dinara za izradu višejezične informacione table – na srpskom, mađarskom i engleskom jeziku, sa mapom i agendom mesta, koja će uskoro biti postavljena u centru sela.

Po konkusima za javne radove, Mesna zajednica je, u 2022. godini, radno angažovala tri osobe sa invaliditetom, za šta je utrošeno 443 hiljade dinara.

Meštani u redovnim akcijama uređenja sela

U Sajanu se veoma vodi računa o tome da se selo redovno, periodično čisti i uređuje. Akcijama se meštani spremno odazivaju, organizovano, kao članovi udruženja, ili samostalno, kaže Tot.

U akciji pošumljavanja prostora oko fudbalskog terena, posađeno je 600 stabala sibirskog bresta, dobijenog od „Vojvodinašuma“. MZ je prošle godine obezbedila i višegodišnje zasade koji su posađeni u parku u centru sela. Održavanje i zalivanje sadnica takođe su meštani preuzeli kao svoju obavezu.

U velikoj akciji povodom Dana planete u aprilu, očišćeno je celo selo. Još jedna redovna aktivnost je „Bazar zdravlja“ – besplatno merenje krvnog pritiska i šećera u krvi, koje organizuju veoma aktivno mesno Udruženje penzionera i Crveni krst Kikinda.

Udruženja sa dugom tradicijom i dugovečnim manifestacijama

Kulturno-umetničko društvo „Adi Endre“ najstarije je u Sajanu, ove godine slave 75 godina postojanja. Ovaj KUD poznat je na širem prostoru kao nosilac „Žetelačkih svečanosti“. Zaslužni su i za organizaciju Dana sela – Svetog Stefana, ali i za brojne kulturne i folklorne manifestacije.

Višedecenijskim radom na očuvanju običaja mogu da se pohvale članovi Društva za negovanje tradicije i ekologije „Delibab“. Oni su, ove godine, 29. put održali Uskršnje svečanosti.

– Pored već pomenutog Udruženja penzionera, u društvenom životu sela aktivni su i članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Članovi Lovačkog udruženja „Slatina“ takođe, pored svojih redovnih aktivnosti, nađu vremena da se priključe akcijama koje pokreće Mesna zajednica, kao i Udruženje sportskih ribolovaca koje, inače, redovno organizuje i takmičenja za najmlađe – kaže Tot.

On napominje da je za udruženja koja nemaju svoje prostorije dostupan prostor u Domu kulture sa plaćenim režijskim troškovima.

Za dotacije civilnim i sportskim organizacijama, udruženjima i Rimokatoličkoj crkvi, iz budžeta namenjenog selu izdvojeno je, prošle godine, 1,4 miliona dinara.

Da u selu svima bude dobro

I ove godine, kada su u pitanju investicije, radiće se po ustanovljenim prioritetima, kaže Zoltan Tot.

– Limeni krov zgrade u kojoj se nalazi vrtić „Medenjak“ je u veoma lošem stanju, zgrada je izgrađena pre više od 30 godina i do sada se nije ulagalo u nju. Krov prokišnjava i to nam je prioritetna investicija.

Dva gasna kotla u Domu kulture se moraju zameniti novim kako bi se smanjili troškovi i to će biti naredna investicija ove godine. Uskoro će početi obnavljanje trotoara kod pijace i nastaviće se sa uređenjem kolovoza u delu  ulice Hunjadi Janoša i u Užičkoj ulici. Biće sanirane i udarne rupe u Ulici Adi Endrea.

Redovne akcije neće izostati ni ove godine: uređenje parka, pošumljavanje, čišćenje sela, održavanje kanala za atmosferske padavine.

Tot, takođe, naglašava da će, u čitavom selu, sa postavljanjem prečistača za vodu koji će koristiti zajedno sa stanovnicima Iđoša, biti zamenjene vodovodne cevi.

Za ovu godinu iz budžeta Grada, Sajanu je pripalo 8,5 miliona dinara, što je više u odnosu na 2022.

– Za dotacije za narednu godinu moramo planirati još više novca jer je sada to malo za sve aktivnosti – objašnjava Tot. – Bilo bi dobro da nam se izdvajanja povećaju bar za 30 odsto.

U Sajanu, prema prvim procenama sa najnovijeg popisa, živi nešto više od 800 stanovnika. Na popisu iz 2011. godine bilo ih je tačno 1.164. U saradnji sa svojom Mesnom zajednicom meštani se trude da održavaju i poboljšaju uslove u kojima žive. Zato su saradnja i poverenje od najveće važnosti, siguran je Tot.

– Mesna zajednica treba da bude u službi građana. Kad imaju problem, ljudi nam se odmah obraćaju. To su, najčešće, skromni zahtevi i mnogo im znači kada to rešimo. Uvek se trudimo da im pomognemo i to je uzajamno, radi lepšeg života u našem mestu.

Kolping društvo Srbije u Sajanu – osnaživanje kroz edukaciju

Sajan je, pored Novog Sada, jedino mesto u Srbiji u kojem svoj edukativni centar ima Međunarodno udruženje „Kolping“. Ova organizacija realizuje projekte u cilju pozitivnih društvenih promena kroz razvoj pojedinaca, podršku starijima i osnaživanje marginalizovanih grupa. Društvo je osnovano 1850. u Kelnu i deluje u 60 zemalja, u našoj državi duže od dve decenije.

Kolping društvo Srbije organizuje edukacije, posebno namenjene ženama u seoskim sredinama, ali i javne događaje. U Sajanu su prošle godine deveti put priredili Međunarodni festival kuvanja, što je samo jedna od aktivnosti.

 

taksi 1

Na sednici Skupštine Grada koja je zakazana za četvrtak, biće razmatran i predlog za poskupljenje taksi-prevoza. Razlog za donošenje ovakve odluke je, kako se navodi, unapređenje kvaliteta usluge.

U obrazloženju se, takođe, navodi da se postojeće cene u auto–taksi sistemu mogu smatrati gotovo minimalnim za funkcionisanje. Povećanjem cena, vodeći računa da je ona prihvatljiva za korisnike, omogućilo bi se lakše pokrivanje troškova za svako vozilo kao i unapređenje kvaliteta usluge.

Ukoliko se predlog usvoji, nova cena starta, tačnije obavezna najniža cena vožnje, biće povećana sa 220 na 250 dinara u prvoj i drugoj tarifi, dok će u trećoj tarifi (koja se obračunava samo u novogodišnjoj noći), start poskupeti sa 340 na 350 dinara.

U prvoj tarifi (vožnje od 6 do 22 sata radnim danima i subotom, u okviru mesta), svaki pređeni kilometar poskupeće sa 65 na 75 dinara. Za vožnje koje se obračunavaju po drugoj tarifi (noćna vožnja, vožnja nedeljom i vožnje do drugih naseljenih mesta), takođe će kilometar biti skuplji za deset dinara i nova cena biće 90 dinara.

Za obe tarife sat vremena čekanja poskupljuje za 100 dinara i iznosiće 750 umesto 650 dinara.

Najniža cena vožnje u trećoj tarifi poskupljuje za deset dinara i biće 350 dinara, s tim što se već uračunata kilometraža za ovu tarifu povećava sa dva na 2,4 kilometra.

Cena za prevoz prtljaga težeg od osam kilograma ostaje nepromenjena, u iznosu od 50 dinara.

Inače, najniža obavezna cena prevoza, takozvani „start“ podrazumeva vožnju do 1,8 kilometara u okviru prve i 1,5 kilometar u drugoj tarifi.

Gradsko veće odobrilo je predlog povećanja cena i uputilo ga Skupštini na usvajanje. Ukoliko se predlog usvoji, nove cene stupiće na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu grada Kikinde“.

stefan varga5

Stefan Varga, učenik osmog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“ ređa izvanredne rezultate iz programiranja, matematike i fizike. Najnoviji uspeh ostvario je na republičkom takmičenju iz programiranja održanom u Računarskoj gimnaziji u Beogradu gde je osvojio prvu nagradu i zlatnu medalju.

-Legli su mi zadaci i dobro sam uradio, četvrti zadatak je bio dosta težak. 300 poena je trebalo za top 5. Učestvovala su 72 učenika osmih razreda. Ja sam se jedini takmičio iz Severnobanatskog okruga- kaže Stefan za Kikindski portal.

Zahvaljujući ostvarenom rezultatu, ovaj svestrani četrnaestogodišnjak plasirao se i na Srpsku informatičku olimpijadu koja ga očekuje u narednom periodu.

Da je među najboljima i u matematici i fizici, potvrđuje to što se plasirao na državna takmičenja i iz ovih nauka. Međutim, za Stefana to nije ništa neobično. Na čak tri republička takmičenja učestvovao je i prošle godine kada je doneo dve srebrne medalje: iz programiranja i fizike.

Neočekivano, ipak, na pitanje koji je njegov najdraži predmet u školi, odgovara:

-Fizičko, jer igramo basket.

Kako je maher za matematičke, programerske i zadatke iz fizike sa kojima malo ko u njegovoj generaciji može da se uhvati u koštac, priznaje da mu je na tim časovima u školi neretko dosadno.

Kao i većina tinejdžera njegovih godina, voli sport i kompjuterske igrice. Trenira tenis, igra šah, a voli i plivanje kojim se ranije aktivno bavio. Prošle godine je završio Muzičku školu, odsek klavir. I tu je ostvario prosek 5,00. Skromno kaže da za sve ima vremena.

Najznačajnija Stefanova podrška su roditelji. Matematički gen imao je od koga i da nasledi. Mama Zorica je profesorka matematike, a tata Ervin programer i vanredni profesor na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Stariji brat Andrej je bio đak generacije Osnovne škole „Sveti Sava“, a izuzetne rezultate iz matematike i programiranja nastavio je da ostvaruje i kao srednjoškolac.

Stefanu nauka ide od ruke, ali važnost rada i pripreme nikako nije zanemariva. Internet danas u tome pruža odlično uporište, platforme poput petlja.org i codeforces.org nude mnoštvo korisnog, edukativnog materijala.

Da će i u nastavku školovanja Stefan postizati sjajne uspehe, nesumnjivo je već sada, iako on još vaga koju će srednju školu upisati.

-Još nisam odlučio. Gimnaziju u Kikindi, prirodno-matematički smer ili matematičko odeljenje Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ u Novom Sadu- kaže Stefan.

Ipak, već sada je gotovo siguran da će programiranje i oblast veštačke inteligencije, biti njegov budući poziv.

Uverena da će svojim radom i trudom ostvariti sve što zacrta je i Stefanova razredna Nikolina Suvajdžić.

-Stefana poznajem dve godine, u školi sam počela da radim kad su oni polazili u sedmi razred. Stefan je dete koje ne želi silno da se istakne, i koje na „prvu loptu” ne upada u oči, već svojim rezultatima i radom sve pokazuje. Pre svega je drug, uvek spreman da pomogne svom razredu, šta god da je u pitanju. S obzirom na to da sam nastavnik muzičke kulture, kao njegov razredni starešina mogu ponosno da kažem da Stefan odlično svira klavir i da je završio osnovnu muzičku školu, što mi je posebno drago. Celom razredu sam pre svega prijatelj, pa tek onda razredni starešina, i znam da oni to prepoznaju. Stefanu želim da nikad ne odustaje od svojih snova- kaže Stefanova razredna.

Niže nagrade

Među brojnim Stefanovim nagradama izdvojićemo još neke. Na državnom takmičenju iz fizike zablistao je i kao đak šestog razreda osvojivši drugu nagradu. Iste godine plasirao se i na državno takmičenje iz matematike i bio prvi na okružnom iz programiranja.

Dobio je i diplomu Društva matematičara Srbije za zapažen rezultat na međunarodnom takmičenju „Kengur bez granica“ za 2022.  godinu, a lane se plasirao i na Srpsku informatičku olimpijadu. Među priznanjima je i plaketa „Sveti Sava” koja se dodeljuje najboljim učenicima ove škole.