Град

zajednicka-kosovo

U sedmodnevnoj poseti Kikindi su košarkaši kluba „Centar“ iz Kosovske Mitrovice, u okviru zimskih priprema. Ovim je nastavljena saradnja sa Košarkaškim klubom „Velika Kikinda“, krunisana potpisivanjem ugovora o bratimljenju u Kikindi 2023 godine.

Košarkaši i košarkašice sa Kosova i Metohije, njih 43, uzrasta od osam do 40 godina, pored treninga i utakmica imali su priliku da upoznaju istorijske, kulturne i turističke znamenitosti našeg grada. Teodora Jelić (11) košarku trenira četiri godine.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

-Kikinda je svetski poznata i lokalna istorija na mene je ostavila najveći utisak. Posebno mi se svideo skelet mamutice Kike koji sam prvi put videla – istakla je Teodora.

Viktor Miladinović ima 12 godina i drugi put je na severu Banata.

-Svim drugarima u Kosovskoj Mitrovici pričao sam o vašem gradu i koliko mi je lepo bilo prvi put. Sada im nosim još lepih priča o drugarima koje sam stekao i o utakmicama koje smo odigrali. Najviše mi se svidela najlepša ulica u Srbiji, a 22. u svetu – saznali smo od Viktora.

Srđan Komadina, kapiten seniorske ekipe već je boravio u Kikindi.

-Dočekani smo kao braća i sestre, a posebno je zadovoljstvo što se svi koje smo sreli interesuju za nas kako živimo u Kosovskoj Mitrovici. Isto tako bilo je i puno iskrenog interesovanja vezanih za kulturno baštinu Kosova i Metohije koja ima izuzetnu vrednost za sve Srbe. Nadam se da ćemo deo gostoprimstva moći da vratimo kada Kikinđani budu naši gosti – naveo je Komadina.

Prijem za članove Košarkaškog kluba „Centar“ u Gradskoj kući priredio je gradonačelnik Mladen Bogdan koji ih je, zajedno sa saradnicima zamenikom Dejanom Pudarom, predsednikom Skupštine grada Dušanom Popeskovim, članovima Gradskog veća Aleksandrom Aćimovim i Tihomirom Farkašem i predsednicom Sportskog saveza Jelenom Bakić, obradovao paketićima i poklonima.

-Počastvovan sam što smo ponovo imali priliku da budemo domaćini košarkašima sa Kosova i Metohije. Siguran sam da su, boraveći u Kikindi, bar na kratko, zaborave teškoće i osete slobodu koju imaju sva deca koja žive u Srbiji. Hvala što istrajavate u nameri da ostanete i ne dozvolite da se iščupaju koreni našeg naroda u južnoj srpskoj pokrajini. Ovde imate prijatelje i grad na koji uvek možete da se oslonite – precizirao je gradonačelnik Bogdan.

Dejan Pudar siguran je da će saradnja u narednim godinama biti proširena. Osim sporta, ona će obuhvatiti obrazovanje, kulturu, ali i ostale segmente društva.

Na izuzetnom gostoprimstvu je zahvalio trener KK „Centar“ Nemanja Jakšić.
-Utisci su izuzetni i svi ćemo poneti najlepše uspomene iz Kikinde. Naši najmlađi košarkaši su prvi put na ovakvim pripremama i deo su sportskog kampa. Za njih je ovo iskustvo nemerljivo. Naučili su dosta, imaju priliku da treniraju dva puta dnevno, da koriste bazen i kompletnu infrastrukturu. Imali su priliku i da vide drugačiji način života u odnosu na to kako žive u Sremskoj Mitrovici. Svi smo upoznali nove ljude, istoriju, ali i tradiciju Kikinde – rekao je Jakšić.

Aleksandar Aćim napomenuo je da je ovo druga godina da naš grad posećuju košarkaši iz Kosovske Mitrovice.

-Naši prijatelji uverili su se u to koliko empatije imamo prema njima. Pored toga što su odlični i borbeni sportisti, naši gosti preneli su nam kako žive i pokazali nepokolebljivost u stavu da ostanu na svom ognjištu. Već koliko ove godine uzvratićemo im posetu i produbiti našu saradnju – napomenuo je Aćimov.

Poseta je krunisana košarkaškom utakmicom prvih timova „Centra“ i „Velike Kikinde“.

A.Đ.

 

 

 

pas-na-povocu-1

Građani često nisu sigurni šta treba da preduzmu kada se suoče s napadom psa, bilo da se radi o vlasničkom ili napuštenom psu. Jedna takva situacija dogodila se nedavno, kada je devojku koja je šetala svog psa, napao drugi, vlasnički pas. Vlasnik je bio prisutan, ali njegov pas nije bio na povocu, niti je imao korpu, na šta je, po propisima, obavezan.

Sekretar Sekretarijata za inspekcijske poslove Gradske uprave, Petar Žigić, objašnjava da je važno razlikovati vlasničkog od napuštenog psa i preduzeti odgovarajuće mere.

– Ako vas napadne vlasnički pas, potrebno je odmah prijaviti napad Policiji. Policijski službenici izlaze na teren, sačinjavaju zapisnik i identifikuju vlasnika psa. Ovaj zapisnik je neophodan ukoliko planirate da pokrenete privatnu tužbu. Takođe, obavezan je i lekarski izveštaj. Komunalnoj inspekciji u Uslužnom centru Gradske uprave prijavljujete nepoštovanje Gradske odluke – da je pas bio bez povoca i bez korpe na javnoj površini, i mi vlasnika kažnjavamo zbog uočenih nepravilnosti – kaže Žigić.

On navodi da vlasnik psa može biti kažnjen zbog šetanja psa bez povoca ili zaštitne korpe, u zavisnosti od veličine i vrste psa.

– Kazna za svaki prekršaj iznosi 25.000 dinara. Ako pas nema ni povodac ni korpu, kazna se udvostručuje. Ove i druge mere uvedene su da bi građani poštovali Odluku i povećali bezbednost u gradu – objašnjava Žigić.

U slučaju napada napuštenog psa, situacija se prijavljuje Gradskoj upravi. Takođe je potrebno dostaviti lekarski izveštaj i policijski zapisnik.

– U takvim slučajevima “Zoohigijena” proverava zdravstveno stanje psa, kako bi se utvrdilo da li je zaražen nekom bolešću i preduzima dalji postupak. Ukoliko se potvrdi da je napad izvršio napušteni pas, zahtev za naknadu štete podnosi se, takođe, u Uslužnom centru – navodi Žigić i dodaje da Komunalna inspekcija redovno kontroliše sprovođenje propisa.

Komunalni inspektori prilikom redovnih i ciljanih kontrola sagledavaju sve što je u njenoj nadležnosti i sadržano je u Gradskoj odluci. Proveravaju i da li vlasnici poštuju pravila, kao što su upotreba povoca i zaštitne korpe. U slučajevima kada prekrše propise, Inspekcija ima pravo da ih upozori ili kazni. “Nije uvek cilj da odmah izričemo kaznu. Ponekad izdajemo upozorenja, ali ako se prekršaj ponavlja, ili je u pitanju teže kršenje propisa, sledi sankcionisanje”, dodaje sekretar.

Žigić je ukazao i na povećanje kazni.

– Prošle godine kazne su bile 10.000 dinara, i bile su mandatne, u roku od osam dana mogla je da se plati samo polovina iznosa. Sada iznose 25.000 dinara. To je učinjeno kako bi se povećala svest o odgovornom vlasništvu i kako bismo bili u ravni s drugim gradovima. Ovo nije pitanje represije, već sigurnosti svih građana.

On naglašava da saradnja između Policije i Komunalne inspekcije igra ključnu ulogu.

– Policija nama dostavlja izveštaje o incidentima, dok mi, s druge strane, njih obaveštavamo o slučajevima koje evidentiramo na terenu. To omogućava efikasno sankcionisanje nesavesnih vlasnika i obradu slučajeva napada.

Prošle godine je, prema njegovim rečima, izdato sedam prekršajnih naloga – šest zbog nesavesnog držanja psa i jedan zbog izvođenja psa bez zaštitne korpe.

“Naš cilj je da osiguramo mir i bezbednost u gradu, a za to je neophodno da svi građani poštuju pravila”, zaključuje Žigić.

(Ne)poznate odredbe Gradske odluke

Iako je Odluka o uslovima i načinu držanja pasa i mačaka dostupna na zvaničnoj stranici Grada, mnogi vlasnici sa njom nisu upoznati, ili bar ne u celosti. Ovo su samo neke od manje poznatih odredbi:

– pas koji može predstavljati opasnost po okolinu, može se izvoditi na javne površine ukoliko je sa uspehom prošao obuku iz socijalizacije i vlasnik je dužan da prijavi držanje takvog psa.

– vlasnik, odnosno držalac, psa može da izvodi na povocu dužine do dva metra. Psi rasa nemački ovčar, belgijski ovčar, rotvajler, doberman, nemački bokser, veliki šnaucer, crni terijer, argentinski pas, bul mastif, mastif, napuljski mastif, pirinejski mastif, šarplaninac, kavkaski ovčar, erdel terijer; psi drugih velikih rasa i srednjih rasa čija visina u grebenu prelazi 55 centimetara, kao i svi psi nastali ukrštanjem sa jednom ili više navedenih rasa ako su stariji od pet meseci, mogu da se izvode samo na povocu koji ne može da bude duži od jednog metra i sa zaštitnom korpom.

– psi malog rasta ili štenad do pet meseci starosti mogu se izvoditi bez zaštite korpe na njušci.

– prilikom izvođenja psa i mačke, vlasnik ili držalac dužan je da kod sebe ima potvrdu o izvršenom obeležavanju i o vakcinaciji, potvrdu o izvršenoj obuci i proveri stepena socijalizacije za pse koji mogu predstavljati opasnost po okolinu i pribor za čišćenje javne površine i uklanjanje izmeta.

Odluku o uslovima i načinu držanja pasa i mačaka Grada Kikinde možete pročitati na ovoj stranici. 

Prijavljivanje nepoštovanja Odluke moguće je i anonimno, na broj (0230) 30-60-60.

S. V. O.

melizmi-crkva-(3)

Ženska pevačka grupa „Melizmi“ uoči pravoslavne Nove godine organizovala je koncert u hramu Svetog Nikole. Ova godina u znaku je jubileja, istakla je ovim povodom Biljana Mandić iz ove grupe.

-Osnovani smo pre dve decenije i naša želja bila je da prvi koncert u ovoj godini održimo u našoj crkvi koja obeležava 250 godina postojanja. „Melizme“ vodim iz ljubavi, sakupljajući najlepše stvari iz života i uz podršku Kulturnog centra. Ovaj koncert posvećujemo našoj dugogodišnjoj saradnici Ljiljani Pancel, koja više nije sa nama i kojoj želimo da iskažemo dužno poštovanje. Nastup je i izraz zahvalnosti našim porodicama, jer su uvideli značaj onoga što radimo. Iza nas je veliki broj snimljenih dokumentarnih filmova u kojima prikazujemo običaje, ali i nastupa u zemlji i inostranstvu gde smo predstavljali naš grad na najlepši način – navela je Biljana Mandić.

Koncertu duhovnih, prazničnih i tradicionalnih pesama prisutvovali su sugrađani, kao i članica Gradskog veća Marijana Mirkov.

-Ženska pevačka grupa „Melizmi“ uvek nas prijatno iznenadi svojim nastupima. Tako je bilo i u hramu Svetog Nikole gde su se spojili pravoslavlje i tradicionalna pesma našeg naroda. Ponosni smo na sva naša kulturno-umetnička društva i pevačke grupe jer su oni dokaz da smo kao zajednica uspeli da očuvamo tradiciju i da je na pravi način prenesemo na mlađa pokolenja – dodala je Marijana Mirkov.

Od početka do danas deo „Melizama“ bilo je više od 40 žena. Prijatelji grupe su i muzičari Marko Stupar i Stefan Boškov.

A.Đ.

dositejeva-toplovod

Iz gradskog budžeta za 2025. godinu za Javno preduzeće „Toplana“ planirana je subvencija od 17,4 miliona za izgradnja vrelovoda sa priključcima u Dositejevoj ulici i šest miliona za nabavku opreme.

-Radi se o proširenju postojeće mreže i, nakon više godina, možemo da se pohvalimo da ćemo uspeti da priključimo nove korisnike na vrelovod. Putem ove investicije naši korisnici postaće i objekti Filijale Nacionalne službe za zapošljavanje i Fonda za zdravstvo i penzijsko-invalidsko osiguranje gde će biti instalirane i podstanice. Trasa će obuhvatiti deo Dositejeve od Gradskog trga do pomenutih zgrada u dužini od 200 metara. U ovom delu grada očekujemo i priključenje zainteresovanih domaćinstva, a novi vrelovod moći će u budućnosti da se razvija – pojasnio je v.d. direktor JP „Toplana Dušan Marjanović.

Za pomenutu deonicu vrelovoda projekat je završen. Isto tako završena je sva neophodna dokumentacija za prevezivanje kotlarnice u ulici Hajduk Veljkovoj na kotlarnicu Centar.

-Započeli smo i nabavku uređaja čiji je cilj ušteda prirodnog gasa- energenta koji se troši prilikom proizvodnje toplotne energije. Proračuni su da ćemo za dve i po godine isplatiti ovu investiciju, a u narednih 40 godina ostvarićemo značajne uštede za sistem. Kako nemamo alternativu gasu, moramo da razmišljamo o uštedama koje moramo da ostvarimo i koje će nam omogućiti buduća ulaganja i proširenje infrastrukture – naveo je Marjanović.

I ove grejna sezone biće evidentirane najkritičnije lokacije, kako bi se, po završetku grejne sezone, zamenio cevovod.

Nastaviće se i sa automatizacijom podstanica koje omogućava bolje i lakše funkcionisanje samog sistema. Ono omogućava i balans sistema i da svi korisnici daljinskog grejanja podjednako dobijaju toplotnu energiju.

A.Đ.

Istvan-Marta
-Imala sam sreću da se četvrt veka bavim onim što volim. Knjige su mi svetinja,  još od đačkih dana. Moji nerazdvojni drugari. Čaroliji lepe reči, kada je duhovni užitak u pitanju, nema ravna. Na raspolaganju sam u biblioteci imala sve vredno napisano na srpskom i mađarskom. Predivan ugođaj.  Dok prelistavaš požutele stranice, budi ti se i rasplamsava radoznalost. Hoćeš da saznaš više od napisanog, pa se hvataš novih zapisa, a potom nastojiš da to novootkriveno, a dragoceno za istoriju ili zanimljivo za javnost, obelodaniš. Još ako znaš jezik – znaš sve.
Tako u najkraćem Marta Ištvan definiše sopstveni radni opus u Gradskoj biblioteci „Jovan Popović“, koji se, u najvećoj meri, svodio na angažman u pozajmnom odeljenju, da bi potom preuzela postupak obrade knjiga na srpskom i mađarskom jeziku.
I nije ova naša sugrađanka samo „običnim“ čitaocima bila na usluzi. Odaje kikindskog hrama knjige pohodili su i oni koji vole  da pišu,  odnosno manje ili više uspešni istraživači prošlosti. A Marta je činila sve da te osobe što brže i lakše dođu do neophodne literature, upućivala ih na odgovarajuće, po njih ključne, detalje pisanih tragova ovdašnjeg bitisanja kroz vekove.
I šta se, u jednom momentu, desilo? Na nagovor nekolicine tih kojima je svesrdno pomagala, uplovi i ona u spisateljske istraživačke vode. Poznavanje srpskog i maternjeg, mađarskog, jezika, kao i na fakultetu  potpuno ovladavanje nemačkim, a uz to i ruskim, bili su joj, a i danas su, od neprocenjive vajde.
Marta Ištvan za kratko vreme postala je pouzdan i plodonosan hroničar ovog dela Banata. I ono što je posebno zanimljivo: njen odabir i obrada tema odstupaju od ustaljene matrice većine lokalnih istraživača prošlosti  – da se već objavljeno prerađuje i kompilira, čak i prepisuje, pa „krsti“ kao sopstveno autorstvo. U opsegu njenog interesovanja su ponajviše ljudi iz davnih vremena i njihove sudbine, o kojima piše bez ideološkog i etničkog zazora. U Martinim knjigama susrećemo se sa galerijom „novih“ likova, i te kako bitnih za doba u kojem su živeli, a zbog  kulturnih, arhitektonskih, privrednih i drugih tragova koji su iza njih ostali, i danas, a i ubuduće, vrednih  pominjanja i poštovanja.
Naša sagovornica se, pišući o istoriji rodnog grada, prvo okušala u novinarstvu. Od 2000. godine tekstove o zavičajnoj prošlosti objavljuje, sem u kikindskim medijima, u vojvođanskim glasilima na mađarskom jeziku. Pomenimo „Het Nap“, „Mađarso“, „Rimokatolički glasnik“… Vremenom u njoj sazreva želja da ogromno znanje ovekoveči u tvrđim koricama od novinske hartije.Marta svoju prvu knjigu posvećuje pokretačima opekarske industrije u našem gradu. Sastavlja svojevrsni rodoslov nemačke porodice Bon, koja, zabeležila je, doseljava iz Neuzine i ovde, između ostalog, podiže crepanu, koja će u decenijama koje slede proslaviti Kikindu.
-Potrudila sam se da Bona što objektivnije predstavim, odnosno da tu priču rasteretim ideoloških stega i zaklona, kojima su u priličnoj meri bili opterećeni pojedini autori koji su se ranije bavili ovom temom – veli Marta. – Bon je, u celini, bio pozitivna ličnost.
Značajno je doprineo sveukupnom, pre svega privrednom, razvoju naše sredine. Na svetlost dana iznela sam mnoštvo podataka koji to potvrđuju…
Marta 2010. godine započinje prikupljanje građe za knjigu „Velikokikindske nemačke građanske porodice  pre Drugog svetskog rata“, koju, u sopstvenom izdanju, uz određenu finansijsku pomoć lokalne samouprave,  na srpskom, mađarskom i nemačkom objavljuje tri godine kasnije. Delo, na inicijativu potomaka kikindskih Nemaca, koji žive u SAD i Kanadi, a ne znaju nemački jezik, s kojima je Marta stupila u kontakt, doživljava i englesko izdanje.
U obimnom spisateljskom opusu Ištvanove pomenimo u ličnoj produkciji  2012. godine štampanu knjigu na dva jezika „Kikindska galerija lica“, u kojoj se bavi sugrađanima vrednim pažnje i uvažavanja, sa kojima je kao novinar  razgovarala. Tri godine kasnije sledi njeno novo autorsko izdanje na četiri jezika – srpskom, mađarskom, nemačkom i engleskom, s podužim naslovom „Istorija porodice Krimer – i Suvače u Velikoj Kikindi“.
Evo najkraćeg sižea Martinog pripovedanja. Preduzetnik Fabijan Krimer, ovdašnji Nemac inače,  1909. godine od grupe lokalnih zadrugara srpske nacionalnosti za 1.600 forinti, što je tada bio ogroman novac, kupuje nešto ranije iz Padeja u delovima dopremljeni mlin na konjski pogon. Suvača je, kao vlasništvo porodice Krimer, pod nadzorom Fabijanovog sina Johana, nesmetano funkcionisala sve do 1945. godine, kada je konfiskovana i proglašena kulturnim dobrom od državnog interesa. Dirljiva je, bolna i poučna životna priča Kremera, u kojoj je ključna ličnost Johan, koji posle oslobođenja, za razliku od većine svojih sunarodnika, sa svojim bližnjima ostaje u Kikindi, u porodičnom domu nedaleko od mlina.  Oboljeva i 1954. umire. Johanova ćerka, inače, živi na korak od Suvače, dok su joj deca u Nemačkoj.
Marta  je potrošila čak tri godine na hroničarski poduhvat o spomenicima na ukupno 11 kikindskih grobalja s naslovom „Sećanje za budućnost“. Nisu, upozorava Marta, samo ulične zgrade autentični tragovi zavičajne prošlosti. To su i mesta na kojima počivaju naši potomci – Srbi, Mađari, Nemci, Jevreji i ostali. Puno je onih koji zavređuju da ih nova pokolenja preko štiva upoznaju. Sledi uskoro Martina nova knjiga na ovu temu. Stvaralačka inventivnost ove naše tihe i nenametljive sugrađanke kao da nema granica.
Marta, inače, živi sama. Suprug joj je davno preminuo. Sin i ćerka su se osamostalili, imaju svoje porodice, a mamini su redovni, naravno i najdraži, gosti. Stan u Galadskoj  junakinja naše priče pretvorila je u svojevrsnu riznicu lepe literature, vrednih slikarskih dela, unikata primenjene umetnosti, porcelanskih fragmenata iz davnih vremena, atraktivnih suvenira donetih sa brojnih putopisnih destinacija širom sveta, ličnih rukotvorina…  Inspirativan ambijent za Martina nova spisateljska ostvarenja.
M. Ivetić
kud-mokrin-bozic-(1)

U prepunom Domu kulture održan je „Božićni koncert“ Kulturno-umetničkog društva „Mokrin“. Ženska i dečija pevačka grupa izveli su božićne pesme, a predstavili su se i sve ostale sekcija društva.

-Ovo je bila prilika da našoj vernoj publici predstavimo božićne običaje. Naše društvo ima oko 200 članova i pored pevačkih i igračkih grupa imamo tamburaški orkestar, recitatorsku i dramsku grupu. Sa ovim nastupom počinjemo koncertnu godinu i na sceni smo imali sve generacije od predškolaca do izvorne grupe – istakao je Živko Ugrenović, predsednik KUD-a „Mokrin“.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

Koncert je otvorio gradonačelnik Mladen Bogdan.

-Posebnu čar ima Božićni koncert u Mokrinu. To je naše najveće selo koje ima veliki broj manifestacija koje treba da neguje i čuva. Kulturno-umetničko društvo okuplja i mlade i starije meštane i društva iz okruženja i važno je da je tako. Budite povezani sa ljudima i budite još aktivniji – naveo je gradonačelnik Bogdan.


Nastup Mokrinčana pohvalila je i pomoćnica.
-Značajan broj dece i mladih deo je mokrinskog kulturno-umetničkog društva i to je siguran zalog da će naša tradicija biti sačuvana. Mnoga seoska društva organizovala su koncerte u proteklom periodu i oni su najbolji čuvari naših običaja i kulture. Na podršku lokalne samouprave svi oni mogu da računaju – dodala je Dijana Jakšić Kiurski.


Pored božićnih pesama i običaja, mnogobrojna publika uživala je i u igrama iz Studenice, Crnorečja, Niša, Leskovca.

A.Đ.

 

 

milan-dragosavac-(1)

Završna manifestacija „Dani informatike u školama Vojvodine“ održana je na Fakultetu za ekonomiju i inženjerski menadžment FIMEK u Novom Sadu. Manifestacija je prava oaza znanja u kojoj učenici i nastavnici iskazuju svoje obrazovne vrednosti, intelektualne potencijale i stvaralaštvo. Realizovana je pod pokroviteljstvom Pokrajinskog sekreterijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice i Fakulteta za ekonomiju i inženjerski menadžment. Organizator i realizator bio je Centar za razvoj i primenu nauke, tehnologije i informatike iz Novog Sada. Na manifestaciji je dodeljena plaketa „Prof. dr Stjepan Han“ najboljoj školi i nagrade najboljim nastavnicima i učenicima za postignute rezultate u radu.

Jedan od dobitnika nagrade je sugrađanin, nastavnik Tehnike i tehnologije u penziji, Milan Dragosavac koji je nagrađen Specijalnim priznanjem za dugogodišnji rad na digitalizaciji nastave.

– Ovoga puta sam za manifestaciju udžbenik šestog razreda iz predmeta Tehnika i tehnologija pretvorio u elektronski oblik. Posao je bio zahtevan. Udžbenik se sastoji iz devet oblasti, sve su do detalja predstavljene sa mnogo dinamike i idejnih rešenja na slajdovima. Urađeno je devet prezentacija i plus glavna prezentacija koja sadržajno povezuje sve ostale. Oblasti su interesantne i poučne: „Praktična nastava“, „Životno i radno okruženje“, „Saobraćaj“, „Rad u programima Envizioner ekspres i Skečap“… Svaka izrađena prezentacija ima galeriju slika i video prilog. Prezentacije sam izradio u programu Power Point uz svesrdnu pomoć programa za crtanje, dizajn i pisanje – Korela. Na slajdovima dominiraju lepe boje ukomponovane sa izabranim dekorativnim fontovima. U većini objekata koji se nalaze na slajdovima nadovezano je više specijalnih efekata, što slajdove čini dinamičnim i privlačnim za gledanje. Interesantni su i naslovni slajdovi koji se protežu kroz sve prezentacije i doprinose afirmaciji obrazovnih vrednosti – kaže nastavnik Milan.

Inače, ovo je deveta uzastopna godina kako Dragosavac za svoj rad osvaja specijalna priznanja. Napominje da se već uveliko sprema za osvajanje desetog jubilarnog priznanja. Obrađuje temu „Značaj nagrada – praćenje rada učenika“.

R. K.

sajan-svinjokolj-(3)

Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Sajanu svake godine organizuju svinjokolj nakon kog se meso i mesne prerađevine poklanjaju socijalno ugroženim meštanima. Aleks Nađ, predsednik sajanskih vatrogasaca kaže da je prvobitni cilj bio da se mlađe generacije nauče tradicionalnom svinjokolju.

-Želja nam je bila da zajedno provedemo vreme i da se družimo. Kupili smo dve svinje od proizvođača u selu i pošto smo završili sa poslom shvatili smo da nam je ostalo dosta mesa, tako da smo rešili smo da pomognemo onima koji nemaju. Meso i mesne prerađevine poklonimo samačkim staračkim domaćinstvima, ali i našim vatrogascima koji imaju više dece, kako bi i oni uživali u praznicima  – kaže Aleks Nađ.

Prvi humanitarni svinjokolj organizovan je pre sedam godina.

-Dobrovoljno vatrogasno udruženje u Sajanu broji 122 aktivna člana. Najmlađi ima šest, a najstariji 93 godine. Najmasovnije smo udruženje u selu i biti dobrovoljan vatrogasac je postalo porodična tradicija – napominje naš sagovornik.

Sajanski vatrogasci odazivaju se svakom pozivu.

-Hvala bogu, prošle godine intervenisali smo u manjem broju požara, tri su bila van sela i dva u selu. Naši dobrovoljci učestvovali su i u gašenju šumskog požara koji je 25. avgusta izbio u Kučevu. Ljudi, spremnih da pomognu imamo, a prošle godine na konkursu Pokrajine dobili smo 450.000 dinara za kupovinu tri odela. Od lokalne samouprave takođe dobijamo pomoć, a ono što bi nam bilo neophodno su kvalitetna motorna testera i velike makaze za sečenje koje su nam dotrajale – naveo je Nađ.

A.Đ.

CK-Zimska-skola-(6)

U Zimskoj školi humanosti kikindskog Crvenog krsta danas trodnevnu obuku prvi put završava 18 polaznika, osnovaca uzrasta od četvrtog do šestog razreda, potencijalnih volontera ove organizacije. U proteklih 15 godina pokazalo se da veliki broj njih posle ove, osnovne obuke, i nastavlja da se bavi humanitarnim radom.

– Cilj je, pre svega, da ostvarimo saradnju sa svim osnovnim školama. Decu upoznajemo sa istorijatom Crvenog krsta, njegovom ulogom u lokalnoj zajednici, kao i o tome na koji način i sami mogu da se angažuju – da postanu volonteri i da u svojim školama i zajednicama učestvuju u humanitarnim aktivnostima – kaže stručni saradnik Crvenog krsta, Bela Šamu. – Sa njima radimo i prvu pomoć, to su znanja i veštine koje su im prvenstveno ovde dostupne. Kada savladaju laičku prvu pomoć, spremni su da zbrinu apsolutno sve povrede, i upravo to i privlači najveći broj novih polaznika. Imamo i predavanja o prevenciji i borbu protiv trgovine ljudima, zatim kako da prepoznaju prevare na društvenim mrežama i u oglasima, ko sve može da bude žrtva. Promociju humanih vrednosti radimo u sedam modula: od tolerancije do nenasilnog rešavanja konflikata i načina na koji mogu da izbegnu sukobe, zatim kako da ih reše, kome da se obrate, ali je, pre svega, ovo lepo druženje i upoznavanje.

U Crvenom krstu praktikuju da u Zimsku školu humanosti uvek dođu novi polaznici kako bi što više njih dobilo priliku da volontiraju.

Jedna od njih je i Milana Gajari, učenica šestog razreda Osnovne škole „Feješ Klara“.

– Prijavila sam se jer volim da pomažem ljudima. Učili smo prvu pomoć i o trgovini ljudima. Mislim da je korisno jer ovde učimo da budemo spremni da pomognemo drugima ako je potrebno – kaže Milana.

Lena Markuš je učenica četvrtog razreda škole „Žarko Zrenjanin“.

– Zanimalo me je da vidim šta se radi na ovim radionicama – priča Lena. – Učili smo o tome kako je nastao Crveni krst, pravili smo realističke rane i učimo da ih previjamo. Biću spremna da pomognem ljudima pre nego što dođe Hitna pomoć, ako je neko u nesvesnom stanju ili je povređen. Rešila sam da budem volonter u Crvenom krstu.

Trenutno kikindski Crveni krst ima 45 volontera-osnovaca u podmlatku i oko 25 volontera u omladini ove organizacije, a godišnje se, u svim programima i akcijama angažuje od 120 do 140 novih humanitaraca, svih uzrasta i životne dobi.

S. V. O.

italija-ucenica-2

Sofija Anibalo (17) iz Italije u našem gradu boraviće godinu dana u okviru programa „Interkultura“. U Kikindu stigla je krajem avgustu iz Sijene, mesta u Toskani. U trećem je razredu Gimnazije „Dušan Vasiljev“, a njeni domaćin je porodica Divković.

-Kikinda je lep i miran grad i veoma mi se sviđa. Sve koje sam upoznala su ljubazni i puno mi pomažu, naročito sa srpskim jezikom koji se trudim da naučim. Nije mi lako da ga savladam pošto je potpuno drugačiji od italijanskog jezika, naročito gramatika. Trudim se i nadam se da ću naučiti srpski jezik do kraja mog boravka ovde – kaže Sofija.

I u Italiji i u Srbiji izučavaju se isti predmeti u školi, naročito engleski jezik i matematika. U rodnoj zemlji ona je četvrti razred srednje škole i ima još godinu dana do kraja.

-Iznenadio me je odnos učenika i profesora koji su otvoreni i imaju prijateljski odnos prema đacima. U Italiji je to veoma retko s obzirom na to da imamo formalnu komunikaciju. Svidela mi se se i to što se prepodnevne i poslepodnevne smene menjaju na mesečnom nivou. To pomaže učenicima da imaju vremena za sebe i neke druge aktivnosti koje nisu usko vezane za školske obaveze – napominje naša sagovornica.

Hrana je, takođe, jedno od novih iskustava za mladu Italijanku.

-Od svega što sam probala posebno su mi se svidele musaka i sarma. Potrudiću se da naučim kako se prave, iako baš nisam neka kuvarica, kako bih kada se vratim svojoj porodici pripremila ova jela – dodaje Sofija Anibalo.

Noćni život sličan je i u Sijeni i u Kikindi.

-Ne izlazim puno, iako sam se odlično provela u kikindskim kafićima. Dok sam u Srbiji planiram da odem do Beograda, Subotice i u Novi Bečej gde imam prijatelje – otkrila nam je Sofija.

Bogdan Dejanović ide sa Sofijom u razred i kako kaže tu je da joj pomogne da se lakše snađe u novoj sredini.

-Sofija jako brzo uči srpski jezik i traži da sa njom pričamo na našem jeziku. Sviđa joj se rad u timu i interesuje se za sve što je vezano za našu istoriju i kulturu. Njen najjači utisak o Kikindi jeste ova ravnica, pošto dolazi iz kraja koji je okružen brdima i planinama. Isto tako tempo života je pravo otkrovenje za nju s obzirom na to da se u njenom rodnom gradu živi puno brže nego kod nas – saznajemo od Dejanovića.

Pošto završi srednju školu u Italiji naša gošća želi da upiše kriminologiju na fakultetu.

A.Đ.

error: Content is protected !!