Град

Jovana-Milicev-(8)

Humanitarnoj akciji za pomoć maloj Jovani Milićev danas su se priključili i članovi Kikindskog konjičkog udruženja „Banat“ – Kikinda. Na gradskom trgu, sugrađani su imali priliku da uživaju u vožnji fijakerom i jahanju konja, a sve sa jednim ciljem – da pomognu hrabroj devojčici u njenoj borbi.

– Članovi našeg udruženja su se svim srcem odazvali pozivu. Došli smo sa šest fijakera i dva konja, spremni da ulepšamo dan svima, a naročito maloj Jovani. Nadamo se da ćemo na ovaj način pomoći – rekao je Ilija Rađenović, predsednik Udruženja.

Jovana je, sa svojim roditeljima i minut mlađom sestrom bliznakinjom Anđelom, prisustvovala događaju, okružena podrškom sugrađana.

– Radimo sve što možemo da joj omogućimo što bolji život. Potrebne su joj redovne fizikalne, defektološke i logopedske terapije u Kikindi, Novom Sadu i Banji Koviljači. Najviše joj prijaju banjski tretmani koji traju najmanje tri nedelje, a posle svakog primećujemo napredak. Jednom nedeljno putujemo u Mađarsku na terapiju koja dodatno pomaže – ispričala je njena mama, Gordana Ilijin.

Ona dodaje da je prve znake kašnjenja u razvoju primetila kada je Jovana imala tri meseca, nakon čega je započeta stalna rehabilitacija. Lekari vide napredak, ali niko ne može da garantuje kakav će ishod biti – jedino je sigurno da svaka terapija znači novu šansu.

Uz sunčan dan i toplu atmosferu, brojni Kikinđani došli su sa svojim mališanima, uživajući u vožnji fijakerom, dok su najmlađi, uključujući Jovanu i Anđelu, jahali konje Sunčicu i Cicu, koje su, kako kažu članice Udruženja, izuzetno mirne i vole decu.

Tokom cele akcije bila je postavljena je kutija za prikupljanje priloga za Jovanine terapije, a oni koji žele da pomognu mogu to učiniti i slanjem SMS poruke sa brojem 1787 na 3030 ili uplatom na račun 160-6000002193007-53, preko Fondacije „Budi human“.

Jovana nije sama – uz nju su njena porodica, prijatelji i svi ljudi dobrog srca koji veruju da se uz ljubav i podršku može ostvariti svaka nada.

dr-Antal-(5)

Omiljeni lekar Kikinđana i meštana čitavog okruga, doktor Zoltan Antal, specijalista otorinolaringolog, na usluzi je pacijentima pune 44 godine. I danas, sa istom posvećenošću i pažnjom, ne žaleći ni vreme ni energiju, otvorenim, ljudskim pristupom, i, pre svega, sa velikim iskustvom i znanjem, leči pacijente u Opštoj bolnici. Za naš portal govorio je o sve češćim stanjima i bolestima novog doba.

Primećujete li povećanje broja ljudi sa alergijama i oboljenjima koje one izazivaju?

 Problem je u tome što se priroda poigrala s nama. Ranije smo imali sezonski karakter alergija. Sada, noću imate zimu, danju proleće, leto. Znači, i do 10 stepeni u februaru, toga ranije nije bilo, i organizam ne zna kako da se ponaša. Zatim, suv vazduh u grejnoj sezoni, velika upotreba herbicida, pesticida, što kvari reakciju organizma u smislu hiperaktivnosti. Ponekad se olako postavlja pogrešna dijagnoza, jer, recimo, ne može svim opstruktivcima da se kaže da su astmatičari. To su dve različite bolesti, različito se leče, različit je uzrok. Simptomi su slični su, ali nisu isti. Opstrukcija je zaštita organizma, ne mora da bude alergijskog tipa, nego, jednostavno, organizam hoće spreči da taj prljav vazduh uđe u pluća, i tada  napravi suženje, zaštitu, koju ne treba uvek suzbijati. Znači, ako prepišem terapiju – lekove, injekcije, tablete, suzbijam reaktibilnost organizma, ja ne lečim, nego omogućavam da u organizam uđe ogromna količina lošeg materijala koji je on hteo da spreči i nisam pomogao, nego sam uradio sasvim suprotno.

Koliko je teško tačno dijagnostikovati alergiju i kako se pristupa lečenju?

 Potvrditi alergiju je jako komplikovan proces. Danas je, bez kompjuterske obrade, to skoro i nemoguće. Kožne probe su samo kap u moru jer se rade na samo 14 standardnih inhalatornih i nutritivnih alergena. Ako čovek na tom testiranju ne reaguje ni na jedan, to uopšte ne znači da nema alergiju. Da li to znači i da ima više alergičnih? Svakako da ima. Nekada se, takođe, olako nešto odredi kao alergija. Ljudi nam tokom cele godine dolaze sa alergijskim reakcijama: od suvog do produktivnog kašlja, od zapušenosti do sekrecije iz nosa, sa lividnom, ljubičastom sluznicom nosa koja više ne reaguje, često i nakon zloupotrebe kapi. I sve to onda izmeni kliničku sliku, više nemate tačan uvid – da li je  osnovni uzrok bila alergija, ili zloupotreba kapi, ili kriva nosna pregrada. I moramo se više potruditi da se utvrdi dijagnoza. Radi se rendgen snimak, uzimaju eozinofilni brisevi iz nosa koji upućuju na to da je organizam nateran da se brani od neke materije. Mi imamo nespecifične antialergene koji ili smanjuju reaktibilnost organizma, ili uspostave bolji protok u sluznici. Ali, tako smo samo uklonili simptome, a nismo našli uzrok, niti smo izlečili, samo smo zalečili. Obimnija ispitivanja uz pomoć novih tehnologija mogu da se rade u velikim centrima, samo je pitanje koliko ima vremena i koliko je to moguće uvesti u svakodnevnu praksu, jer to su, verovatno, skupa ulaganja u provincijske bolnice. Najbolje bi bilo kad bi dijagnoza mogla da se uspostavlja kao što se to čini vrhunskim sportistima: stavi se štipaljka na nos i pacijent trči ili vozi bicikl, u vazduh se ubacuju alergeni, i, uz pomoć  računarskog programa se meri da li ima opstrukcije.

Kako se razvijaju problemi sa sinusima i koje posledice mogu imati ako se ne leče na vreme?

Pokušavamo da utvrdimo šta pomaže i onda indirektno dođemo do nekog zaključka jer direktno, u najvećem broju slučajeva, ne može da se dokaže. Simptomi mogu da budu i reakcija na fizičke faktore, na hladnoću ili toplotu. Najveći deo sinusa se, dok sedimo ili hodamo, prazni, dok se u maksilarnim sakuplja sekret i, kada legnemo, oni se izvrnu. Nije to obavezno bakterijski neispravno, ali se „ukiseli“ i noću se sliva po zadnjem zidu ždrela, pa ćelije na sluznici reaguju izbacujući vodu, ali to nije dovoljno. Zato dolazi do sledeće reakcije – širenja krvnih sudova. Sluznica pocrveni, postane edematozna, da bi dopremila nove količine vode i leukocita neohodnih za „ispiranje“ sekreta. To je već drugi stepen odbrane. Kad sluznica nabubri, pošto ne može da pomeri koštane strukture, ona se sve više sužava i još više se zapuši. I onda imamo totalni zastoj u sinusima. Kad to pređe u hronično, kad nema dobrog protoka vazduha, zadržava se sekret koji je izuzetno pogodna podloga za razvoj bakterija i dolazi i do gnojnih sinuzitisa, pogoršava se osnovno stanje, i nos je sve više i više zapušen. Ljudi, onda, koriste kapi i kada postanu zavisni, nervni završeci izumiru, atrofiraju, više nema povratka. Nos je stalno zapušen, ne oseća da vazduh ulazi u pluća, nema nazopulmonalnog refleksa, znači da se pluća ne otvaraju, i čovek se guši jer nema osećaj da je udahnuo vazduh. Kada ovakvo stanje pređe u hronično, može se lečiti, ili malo zalečiti, ali izlečiti – nikada.

Kako se alergije povezuju sa hroničnim oboljenjima nosa i sinusa?

Alergije ubrzavaju taj proces, naročito ako se u organizam unese materija koja izaziva burnu reakciju sa edemom, dolazi do zapušavanja i počinje proces  kao kod hroničnog stanja: zastoj vazduha i sekreta, i bolest se razvija. Kod alergija, reaktibilnost organizma samo malo smanjujemo, ne smemo uništiti odbrambeni mehanizam, samo obezbeđujemo bolju prohodnost u nosu, i možemo, eventualno, malo da popravimo stanje, da ne bi došlo do komplikacija. Dosta je teško, mali su izgledi da se izleči. Lekari često kažu da treba stalno menjati posteljinu, tepihe ili ih izbaciti, ali nije to svima lako izvodljivo.

Da li postoje metode kojima se organizam može „naučiti“ da se brani od alergena?

Dok sam bio na specijalizaciji u Beogradu, imao sam nekoliko pacijenata kojima je na Institutu „Torlak“ rađena desenzibilizacija. Pošto se otkrije na  šta je reagovao organizam, davao se razblaženi alergen. Po prestanku reakcije davala bi se manje razblažena doza i, na kraju procesa, i čist alergen, i pacijent više na njega nije reagovao.

Koliko je važno, posebno za decu, da dišu kroz nos, a ne na usta, i zašto?

Kada bi se nosna sluznica isteglila, pošto je to trepetljikasti epitel, bila bi veličine dva kvadratna metra. Znači, to je ogromna površina kroz koju prolazi vazduh, greje se, filtrira i vlaži. Dolazi do nazopulmonalnog refleksa, pluća dobijaju impuls da stiže pripremljen, kvalitetan vazduh, i otvaraju se skroz. Ako se to ne dogodi, deca dišu samo površno i nastaje problem. Ja sam među malobrojnim lekarima koji ne osuđuju majke koje daju cuclu „varalicu“ detetu. Sada postoje anatomske cucle koje ne deformišu zube i deca koja ih koriste znaju da dišu na nos. Pre nekoliko dana imao sam dete od sedam godina koje ne zna da izduva nos. Znači da ga nije koristilo sedam godina.

Dišite na nos!

 Doktor razrešava i pitanje da li zimi šalom treba zaštititi i nos i usta.

– Kad dišemo kroz nos, skoro da je šal nepotreban jer je ogromna površina na kojoj vazduh ima kontakt sa sluznicom i greje se, dok kroz usta ulazi ogromna količina vazduha koja nema kontakt sa sluznicom i direktno ulazi u pluća, tako hladan i nepripremljen. Takođe, kada se diše kroz nos, lakše se udiše, što je veoma važno – kaže dr Antal.

Posvećeni čuvar odeljenja

Doktoru Antalu prvo zaposlenje bilo je u Sajanu, a već posle godinu dana, 1982. godine, počeo je da radi i na ORL odeljenju u kikindskoj Opštoj bolnici.

– Pre podne sam radio u Bolnici, popodne i noću sam bio lekar u Sajanu.

Zatim sam otišao na specijalizaciju u Beograd. Pre tri godine sam otišao u penziju, u petak, i odmah su me pozvali da potpišem ugovor, da ostanem. Pravi penzioner bio sam u subotu i u nedelju, i u ponedeljak sam nastavio da radim. Volim ovaj posao, hoću da pomognem koliko god treba – ističe omiljeni lekar. – Kada se vrati koleginica koja još nije položila ispit, na porođajnom odsustvu je, i kolega koji je sad otišao na specijalizaciju, i ja budem višak, onda ću odustati. Do tada sam tu. Kikinda ne treba da ostane bez ušnog lekara i da se zatvori odeljenje jer 80 odsto obolelih stiže kod nas, tu su i dečija i patologija odraslih, i naša pomoć je neophodna.

Lekar za čoveka

Doktor Antal omiljen je i zbog toga što sluša pacijente.

– Za svakog pacijenta imam vremena. Juče sam imao 48 pacijenata i za svakog sam odvojio vremena koliko je god bilo potrebno. I kada bih radio privatno, bilo bi isto. Jer, ne sme da se dešava da se pacijent ne pregleda isto ovde kao u privatnoj ambulanti. Lekar koji to radi, po mom mišljenju, nije za ovaj poziv. Nije svaki čovek za lekara, nije svaki lekar za čoveka – zaključuje dr Antal.

S. V. O.

 

 

SPS-Dan-zena-(2)

Konferencija za novinare u Gradskom odboru Socijalističke partije Srbije povodom Međunarodnog praznika žena, koju su organizovale članice Foruma žena – Gordana Trnić Iličić, Marija Naumović i predsednica Foruma, Maja Bubulj, istakla je značaj borbe žena za svoja prava i ravnopravnost u društvu.

– Iako smo na papiru osvojile mnoga prava, u stvarnosti se i dalje susrećemo sa diskriminacijom. Stereotipi koji vladaju društvom nastavljaju da oblikuju život žena, koje se svakodnevno bore na svim frontovima. Žene su decenijama radile na poboljšanju svog položaja, ali im ništa nije „dato“ kao što je to slučaj sa muškarcima. One su stub porodice, ima toliko žena u selima koje nose gazdinstvo na svojim leđima, ali na papiru ne postoje jer je muškarac taj koji je vlasnik. Treba da se fokusiramo na sličnosti i da se podržavamo, jer samo tako možemo izgraditi bolje društvo – istakla je Marija Naumović, članica Izvršnog odbora SPS-a. Ona je dodala da žene ne treba da budu jedne drugima neprijatelji, već podrška, jer same najbolje razumeju šta znači biti žena u današnjem društvu.

Takođe je skrenula pažnju na značaj žena domaćica koje često ostaju nevidljive, ali su ključne za funkcionisanje porodice i društva. Podsetila je i na zastarele prakse u nekim delovima Balkana, poput abortusa na osnovu pola fetusa, što je tragično i mora se više pričati o tome, naglasila je.

Gordana Trnić Iličić, članica Izvršnog odbora SPS-a i odbornica u Gradskom parlamentu, govorila je o značaju uključivanja žena u politiku. Ona je istakla da je 30 odsto minimalna kvota za žene na izbornim listama, ali da je potrebno više žena u političkim strukturama.

– Iako je uticaj okoline i porodičnih obaveza veliki, važno je da žene same odluče da se aktiviraju, jer samo tako mogu ostvariti promene koje žele. U politici žene često moraju da se izbore za svoje mesto, ali treba da pokažemo da imamo snagu, volju i odlučnost i da iskažemo svoje mišljenje. Mi smo primer svojoj deci i društvu, i ovakve konferencije su podsećanje da smo tu, da postojimo i da smo spremne da pomognemo – dodala je Gordana Trnić Iličić.

Konferencija je organizovana sa ciljem da se skrene pažnja na važne teme za žene i da se pokaže da žene mogu da se udruže, rade zajedno i budu najveća podrška jedna drugoj.

S. V. O.

8-mart-1

Prijatno iznenađene i obradovane bile su danas brojne sugrađanke kojima je Dan žena, uz ruže i osmeh, neočekivano, lično čestitao i gradonačelnik Mladen Bogdan.

Gradonačelnik je obišao brojne sugrađanke – u zdravstvenim ambulantama, bolnici, hitnoj službi, banci, tržnom centru i drugim trgovinskim radnjama, a ovakav lep znak pažnje ukazao je i prolaznicama na ulici…

Dame su bile pozitivno iznenađene džentlmenskim gestom prvog čoveka grada, koji im je izmamio osmehe na licima.

„Vi koje ste stub porodice, društva i napretka, svojim radom, ljubavlju i upornošću svakodnevno doprinosite razvoju našeg grada, čineći ga boljim i toplijim mestom za život. Vaša hrabrost, mudrost i istrajnost inspirišu sve nas da težimo pravednijem i ravnopravnijem društvu.
Neka vam ovaj dan donese radost, poštovanje i zahvalnost koje zaslužujete – danas kao i svakog dana u godini. Sa zajedničkom vizijom, stvaramo svet u kojem vaše ruke oblikuju budućnost, a vaša ljubav i briga grade temelje za generacije koje dolaze”; istakao je gradonačelnik čestitajući damama Međunarodni praznik žena.
 

 

 

 

Zarko-Macak

Miljenik je dece i zaposlenih.

Narandžasti mačor Žarko deo je svakodnevice u Osnovnoj školi „Žarko Zrenjanin“. Često je ležerno opružen na klupi ispred školske zgrade, ili se razigrano šetka među decom na odmorima i degustira užinu koju mu daju, a ponekad, radoznalo ušeta u školu- najčešće na poziv đaka koji ga rado uvedu.

Pred školu je stigao kao mače lutalica, i tu pronašao prijateljsko okruženje, u kom je i ostao. Deca su ga nazvala jednostavno i simbolično- Žarko. Tako je i postao nezvanična maskota škole u Mikronaselju.

Sada Žarko traži novi dom!

Lepo se slaže sa psima, ali ovde u Mikronaselju dolazi u kontakt i sa četvoronošcima koji nisu prijateljski raspoloženi prema mačkama. Takođe, postoji opravdana bojazan da inspekcije ne bi blagonaklono gledale na njegovo povremeno prisustvo u školi.

Zbog svega toga, trenutno bi najbolje rešenje za Žarka bilo da bude udomljen u kućnim uslovima.

Šta je potrebno znati?

Preslatki mačor ima oko dve godine, sterilisan je i veterinarski zbrinut tj vakcinisan i očišćen od parazita. Trenutno o njemu vodi brigu jedna sugrađanka čije dete pohađa ovu školu, ali nije u prilici da ga zadrži.

Ako želite da pružite Žarku ljubav i pažnju, sigurno je da će vam on to i uzvratiti.

 

 

 

 

kanali5
JVP „Vode Vojvodine“ nastavlja sa radovima na prenameni dela kanalske mreže za odvodnjavanje u dvonamenske sisteme kojima će biti omogućeno navodnjavanje. Radovi se izvode na novih 19 sistema na teritoriji AP Vojvodine.
U ovoj fazi predviđena je rekonstrukcija sledećih sistema: Progarska Jarčina 1, Skorenovac, Plandište 3, Bačko-gradištanski rit, Pristupni put za CS Čik – Perlek, Kera bara i Velika bara, Šećeranski 2. faza, Čoka, Novokneževački kanal K i Vok 3. faza, Progarska Jarčina 2, Livade, Plandište 3, druga faza, Bašaidski, Regionalni podsistem „Kikinda“, Horgoš-Martonoš, Stari Kereš, Molski rit, Kereš i KC-III, J-II i J-II-1 i Krivaja.
Radovi podrazumevaju mašinsko uklanjanje vegetacije, iskop kanala, razastiranje zemlje, čišćenje propusta kanala, kao i rekonstrukciju postojećih objekata na njima.
Dužina kanalske mreže obuhvaćena ovim radovima iznosi oko 90 kilometara, a površina na kojoj će biti omogućeno navodnjavanje je preko 17.000 hektara.
JVP „Vode Vojvodine“ je za ove radove izdvojilo 535 miliona dinara, a završetak posla očekuje se do leta tekuće godine.
Pored navedenih 19 sistema, planom za ovu godinu predviđeno je da se obnovi niz dodatnih sistema u okviru novih projekata.
Podsetimo da je preduzeće pokrenulo ovaj veliki projekat posle više decenija u nameri da se pomogne korisnicima i pospeši mogućnost navodnjavanja poljoprivrednih površina u letnjim mesecima, svuda gde je to moguće.
basaid-dom-prozori-(1)-(1)

U Mesnoj zajednici Bašaid u toku je kompletno sređivanje Doma kulture. Nakon što je  zamenjena kompletna stolarija na prozorima i vratima i podovi na prvom spratu, ovih dana završena je i zamena stolarije u prizemlju objekta. Prostorije koriste članovi Kulturno-metničkog društva, đaci OŠ „1. oktobar“ i udruženja građana.

– Stolarija nije menjana od kada je zgrada izgrađena pre više decenija. Bila je dotrajala i bilo je vreme da se ovaj prostor uredi s obzirom na to da ga koriste najviše deca, članovi Kulturno umetničkog društva „Bašaid“ – istakao je predsednik Saveta MZ Bašaid, Bojan Mikalački.

Osim pomenutog, prostor je okrečen, na spratu zgrade urađen je i novi sanitarni čvor, kao i nova led rasveta. Sredstva za pomenute radove obezbedila je Mesna zajednica u dogovoru sa meštanima, a pomoć je stigla i od lokalne samouprave. U radove je, samo u proteklom periodu, uloženo oko 800.000 dinara.

– Čim vremenski uslovi dozvole započinjemo i radove na fasadi i spoljnjoj rasveti. Pošto se oni završe Dom kulture u kom je smeštena i seoska biblioteka i Odeljenje policije, u potpunosti je renoviran. Zgrada je u samom centru i mesto je okupljanja svih meštana Bašaida. Bilo je krajnje vreme da se zaustavi njeno propadanje – zaključio je naš sagovornik.

U okviru Doma kulture biće oformljena i etno-soba.

– Nekada je naše mesto imalo etno-sobu sa predmetima koji svedoče o prošlosti sela. Kako se godinama nije ulagalo u Dom kulture, prostorija u kojoj su se nalazili je postala neuslovna, te su i predmeti sklonjeni. Sada ponovo ima uslova za njihovo čuvanje i prikazivanje, tako da će u Bašaidu opet zaživeti etno-soba – zaključio je Mikalački.

A.Đ.

Aleksandra-Padrov-(5)

Petodnevni program „Nedelje žena“, u organizaciji Kulturnog centra, završen je večeras nastupom Aleksandre Padrov u sali Gradskog udruženja penzionera. Ova izuzetna vokalna solistkinja iz Sremske Mitrovice, profesorka pevanja i solistkinja Radio-televizije Beograd i Radio-televizije Vojvodina, priredila je koncert pod nazivom „Počnimo ljubav ispočetka“.

– Moja misija su pesma i lepota, jer u moru svakodnevnih dešavanja ljudi žude za lepim zvukom. Ovi koncerti su prilika da se neguju i očuvaju najlepše pesme – šlageri, zabavne, stare narodne i gradske pesme. Veoma mi je prijatno kod vas, u Kikindi se osećam kao kod kuće – istakla je Aleksandra Padrov.

Aleksandra je nastupila uz pratnju svojih kolega muzičara, Dušana Radojičića i Zorana Kovačevića iz Radio Beograda, pruživši publici veče puno emocija i lepih melodija.

Tanja Nožica, pomoćnik direktora za programske sadržaje, podsetila je da se programi u okviru „Nedelje žena“ održavaju već šest godina.

– Aleksandru Padrov publika dobro poznaje, ovo joj je peti nastup u Kikindi i uvek se traži mesto više. Iako prethodnih dana nije bilo velikog odziva publike, zadovoljni smo kako je sve proteklo – rekla je Nožica.

Iako su programi namenjeni široj publici završeni, umetnički duh manifestacije nastavlja da živi. Već sutra, u Kulturnom centru, biće održana ženska likovna kolonija na kojoj će dvadesetak slikarki iz čitave Vojvodine imati priliku da kroz svoja dela odaju počast ženi i njenoj ulozi u društvu.

„Nedelja žena“ potvrdila je još jednom značaj kulturnih dešavanja koja afirmišu umetnost, tradiciju i značaj žena u svim sferama života.

S. V. O.

Martovski-bazar-(4)

Današnji Martovski bazar, u organizaciji Turističke organizacije i Grada, održava se na trgu, po sunčanom danu i u živopisnoj atmosferi. Kao i uvek, ponuda je raznovrsna i bogata. Posetioci mogu pronaći zanatske proizvode poput vina, meda, kolača i tradicionalnih liciderskih srca.

Oni koji traže poklon za Dan žena na pravom su mestu – na tezgama se mogu pronaći prelepo cveće, ukrasni predmeti i ručno izrađen nakit. A za one koji već razmišljaju o predstojećem Uskrsu, tu su uskršnji zečići i dekorativni predmeti.

Posebnu pažnju privlači štand Sonje Koman, čija radnja „Mama i heklica“ donosi pravu bajkovitu atmosferu. Sonja hekla igračke za decu i ukrasne priveske, a ovaj zanat se, u njenoj porodici, prenosi iz generacije u generaciju.

– Odmalena sam se bavila ručnim radom, naučila sam od mame i bake, to je tradicija u našoj porodici. Kada mi se rodila treća unuka, ćerka mi je predložila da pravim igračke. Ovaj posao mi pričinjava veliko zadovoljstvo, uživam u njemu kao da se i sama igram. Koristim konac od čistog pamuka, plastične oči koje su sigurno pričvršćene ili ih izvezem, a punjenje je od silikona, što igračke čini potpuno bezbednim za decu – objašnjava Sonja Koman.

Na njenom štandu cene kreću od 150 dinara. U ponudi su sovice, zeke, mede, slonići, žabice, konjići, a najvrednija je heklana lutka sa garderobom. Za Dan žena, Sonja je pripremila i posebne ručno heklane lale i ruže, i priveske sa srcem.

Martovski bazar je više od trgovine – on je mesto susreta, tradicije i inspiracije. Uz bogatu ponudu, toplu atmosferu i kreativnost izlagača, posetioci mogu pronaći idealan poklon ili jednostavno uživati u razgledanju, razgovoru i susretima. Bazar će trajati do 16 sati.