Badnjaci, božićna pšenica, suve šljive, grožđe i smokve, orasi i lešnici, šareni slatkiši za korinđaše – obavezan su deo ponude kikindske pijace na Badnji dan. Ako niste već pazarili u nekom od supermarketa, već se odlučili da posetite gradsku pijacu- niste pogrešili. Ponuda je raznovrsna, a prodavci raspoloženi da, uz pazar, u komšijskoj atmosferi, sa vama proćaskaju i upute najlepše novogodišnje i božićne želje.

Ponuda na tezgi sugrađanina Dragana Tokića u duhu je Badnjeg dana i Božića. Zatičemo da kako vezuje male snopove slame.

– Čini mi se da je slama interesantna ljudima, vraća ih u prošlost. Slama se unosi na Badnji dan u kuće da bi osvanula za Božić, gde su se deca igrala u prijatnoj prazničnoj atmosferi kada se okuplja porodica. To me zaista raduje i vraća u detinjstvo. Pitaju me koliko treba za slamu, a ja kažem uzmite i nosite, neka vam je sa srećom- sa osmehom priča Tokić, dok nam odvaja snop slame.

-Prodavnice su danas preuzele primat, ali šteta, ipak smo mi Kikinđani i treba jedno drugom dati podršku. Mi smo ovde na pijaci spremni da uslužimo mušterije, a na kraju krajeva, pijaca služi i da se malo cenkamo. Ustvari to je komunikacija među nama, to nam fali. Ko je ostvari, alal mu vera, to je najveća sreća u životu.

U kući Tokića, praznični duh obavezno unesu i korinđaši.
-Sa ponosom mogu da kažem da kod mene dođe 20 do 25 korinđaša. Unuka ih je animirala, žena pripremi lepe i prigodne paketiće sa, između ostalog, posebno išaranim i upakovanim medenjacima. A kad im dam neki dinarčić za srećan put, tome se najviše obraduju- priča ljubazni prodavac.








Koncert božićnih pesama večeras je, u Hramu Svetih Kozme i Damjana u Kikindi održala Ženska pevačka grupa ADZNM „Gusle“. U izuzetno svečanoj pretprazničnoj atmosferi nastupu je prisustvovao veliki broj vernika. Događaj su, u ime lokalne
samouprave, podržali predsednik Gradskog parlamenta, Mladen Bogdan, i zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.
im sreću i zdravlje u novoj godini. Ovo je prilika da se setimo koliko je važno da budemo jedinstveni, da čuvamo jedni druge. Svima želim da ove praznike provedu u miru i blagostanju sa svojim porodicama.
„Gusle“ su drugi put izvele u Hramu Svetih Kozme i Damjana, a sama priprema koncerta trajala je godinu dana.
božićne pesme iz čitave Srbije i iz krajeva u kojima žive Srbi – iz Rumunije, BiH i Hrvatske. Takođe, večeras promovišemo treći audio kompakt-disk naše Ženske pevačke grupe i hora „Kornelije Stanković“. Takođe, Muška pevačka grupa je snimila koledarske napeve iz Banata koji se nisu pevali najmanje sto godina i koje smo uradili prema zapisima iz aradske
županije, iz 1912. godine – rekao je umetnički rukovodilac „Gusala“ Igor Popov.
rekao je protojerej Petrović. – Korinđaši su simbol anđela, onih koji su, iznad pećine gde se rodio Hristos, pastirima u polju najavljivali njegovo rođenje božanskim rečima „Slava Bogu na visini, a na zemlji
mir i dobra volja među ljudima“. Kada vam korinđaši sutra zakucaju na vrata, pružite im bar lepu reč. Božić ima najviše običaja jer je najradosniji praznik. Važno je da sutra naši domovi budu ukrašeni badnjacima i slamom – simbolom jasala u koje je bio položen Bogomladenac Isus.
Ministarka za brigu o porodici i demografiju, Darija Kisić Tepavčević izrazila je očekivanje da će, sredinom sledeće godine biti, usvojen zakon prema kojem se porodiljsko odsustvo za prvo dete produžava sa 12 na 15 meseci, a za drugo sa 15 na 18 meseci.








Knjiga „Istorija Nemaca u Velikoj Kikindi“ predstavljena je večeras u Narodnom muzeju. Autori su viši kustos istoričar Vladislav Vujin, kustos istoričar Miloš Pušara i arhivar istoričar Vladimir Dudić.
Za arhivsku građu u knjizi bio je zadužen Vladimir Dudić, dok je Vladislav Vujin svoj deo izučavao deset godina.
U istoriji Nemaca koji su ostavili trag u svojim profesijama, dodaje Vujin, izdvaja se i Artur Horn koji je u Kikindi živeo samo tri i po godine i zaslužan je za stvaranje nemačkog nacionalnog identiteta poč 19. veka. Kao urednik novina „Gross Kikindaer Zeitung“ („Velikokikindske novine“) borio se protiv mađarizacije nemačkog stanovništva. Pošto je pobegao iz Kikinde, u Minhenu je napisao knjiggu o tome. Horn je, tokom okupacije, dobio svoju ulicu kada su preimenovani nazivi svih ulica u gradu.
Do kraja Drugog svetskog rata u Velikoj Kikindi 29 odsto stanovnika činili su Nemci i ostavili su trag u mnogim oblastima, a često su bili i u izvršnoj vlasti. Od oslobođenja 1944. godine njihov broj se drastično smanjuje.
