децембар 6, 2025

Друштво

Nursen-Basce-1

Petnaestogodišnja Nuršen Bašće iz Istanbula već tri meseca živi u Kikindi u okviru programa razmene „Interkultura“, a naša sredina, kako kaže, brzo joj je postala „dom daleko od doma“. Prvi utisak bio joj je da je grad mnogo manji od onoga što je navikla, ali upravo ju je taj mirniji tempo života osvojio na prvi pogled.

Najviše je iznenadila razlika u školskom ritmu: u Turskoj je u učionici provodila i do deset sati dnevno, dok u Kikindi ima dovoljno vremena i za šetnju do škole – naviku koja joj je postala omiljena.

-Pešačim 35 minuta do škole svakog dana, ali osećam kao da traje deset. Baš mi prija – rekla je ona.

Živi kod porodice Avramov, a vršnjakinja Lara ističe da je prvi susret u Beogradu bio veoma emotivan. Odluku da postanu domaćini doneli su bez mnogo razmišljanja.

-Nikada nisam delila sobu, ali sada mi je to normalno. Trebalo je oko dve nedelje da se naviknemo na suživot, ali sve ide lepo – objasnila je Lara.

Nuršen je brzo prihvatila lokalne navike, a najviše je oduševljavaju srpski praznici, hrana i toplina ljudi. Omiljena jela su joj ćevapi i sarma, a najdraža srpska reč – „prijatno“. Priznaje da joj buka i gužva Istanbula uopšte ne nedostaju, ali joj nedostaju prijatelji i porodica.

Svoje utiske redovno deli sa roditeljima, a kada se u julu bude vratila kući, već zna šta će im prvo reći: „Drago mi je što vas vidim, ali ja bih nazad u Kikindu.“

NZS-2

U Filijali Nacionalne službe za zapošljavanje u Kikindi danas je održan sastanak predstavnika NSZ, Privredne komore i Grada Kikinde sa lokalnim poslodavcima. Razgovaralo se o najvećim izazovima koji pogađaju privredu — nedostatku stručnog kadra, uticaju povećanja minimalne cene rada, zloupotrebi bolovanja i potrebi za stabilnim poslovnim okruženjem.

Gradonačelnik Mladen Bogdan i direktor NSZ Milan Bosnić istakli su značaj redovnog dijaloga između institucija i privrede, dok su predstavnici komore naglasili da je najveći problem manjak kvalifikovanih radnika, posebno inženjera i tehničkih struka.

-Voleo bih da ovo postane praksa i način na koji komuniciramo. Cilj nam je da razumemo krvnu sliku naše privrede – ko raste, ko stagnira, ko zapošljava i sa kakvim se preprekama susreće – poručio je Bosnić.

Kako je dodao, nezaposlenosti gotovo da i nema, ali je problem to što „poslodavci ne mogu da nađu ljude sa adekvatnim nivoom znanja i kvalifikacija“. Upravo zato je, ističe on, neophodno sistemski rešavati probleme koji se pojavljuju na lokalu, ali i na regionalnom nivou.

Gradonačelnik Bogdan rekao je da je sastanak organizovan kako bi se čuo što širi spektar mišljenja – i pozitivnih i onih koji ukazuju na nedostatke sistema.

-Dobro je da čujemo iz prve ruke kako firme posluju. Naš zajednički cilj je da održimo stabilnost Kikinde, da privreda živi i radi, da radnici ostanu na svojim radnim mestima i da ne dozvolimo veći odliv radne snage – izjavio je Bogdan.

V.d. direktorka Filijale NSZ Kikinda, Jelena Mitrović, potvrdila je da je nezaposlenost u okrugu na niskom nivou, ali da to istovremeno stvara nove izazove za poslodavce.

-Poslodavci se sve više okreću NSZ-u i traže kadrove, ali imamo problem da na evidenciji nađemo kvalitetnu radnu snagu. Najviše se traže radnici građevinske struke, a njih gotovo da nemamo – navela je Mitrović.

Prema rečima Tibora Horvata, v.d. direktora Regionalne privredne komore Kikinda, najkritičniji izazov sa kojim se lokalni poslodavci susreću je manjak stručnog kadra.

Kao jedno od rešenja naveo je razvoj dualnog visokog obrazovanja, kao i podsticanje kompanija da kroz stipendije i saradnju sa fakultetima „vežu“ najbolje studente za lokalnu sredinu.

narodna-kuhinja-(1)

Opremanje prostora buduće Narodne kuhinje u kojoj će se pripremati topli obroci za socijalno ugrožene sugrađane u završnoj je fazi, istakao je Željko Radu, član Gradskog veća na sednici Skupštine grada.

-Od svih vas u ovoj sali, meni je najvažnije da ona počne sa radom jer najviše korisnika ove usluge dolazi iz moje zajednice. Uopšte nije jednostavno pronaći adekvatan prostor za ovu namenu. Kuhinja mora da bude u skladu sa važećim propisima i nijedna inspekcija neće dozvoliti da radi ukoliko oni nisu ispunjeni. Od nekoliko objekata koje smo uzeli u razmatranje, kuhinja u fabrici Metanol najviše je u skladu sa zakonskim aktima. Kako bi u potpunosti odgovarala morali smo da uredimo prostor i u toku su finalni radovi. Razgovaramo sa menadžmentom fabrike „Toza Marković“ da nam donira 130 metara kvadratnih podnih pločica koje još nedostaju, nakon čega bi priprema toplih obroka mogla da počne na zadovoljstvo, pre svega korisnika, a onda i svih nas – naglasio je Radu.

 

Podsetimo da korisnici programa Narodna kuhinja dobijaju nešto više od dva meseca umesto kuvanih jela dobijaju pakete namirnica koje su dovoljne za njihove potrebe. Topli obroci pripremani su u kuhinji nekadašnjeg Doma učenika u ulici Đure Jakšića. Kako će ovaj prostor u narednom periodu biti rekonstruisan u okviru prekograničnog IPA projekta Srbija – Rumunija, kuhinja je iseljena.

Crveni krst raspolaže dovoljnim količinama namirnica i nijedan korisnik Narodne kuhinje nije ostao bez hrane i hleba. Kuvane obroke dobijaju 223 porodice odnosno 536 osoba. U paketima se nalaze osnovne životne namirnice, bez brašna s obzirom da se hleb i dalje distribuira.

vakcinacija-grip

Vakcinacija je jedno od najvećih dostignuća savremene medicine i temelj zaštite javnog zdravlja. Ipak uprkos decenijama dokazanih koristi i iskorenjenim bolestima, poverenje u vakcine u poslednjim godinama je narušeno. O razlozima zbog kojih roditelji u Srbiji ponekad oklevaju da vakcinišu dete, razgovarali smo sa dr Ivanom Pantić, specijalistkinjom pedijatrije u Domu zdravlja Čoka.

-Većina roditelja u Srbiji i dalje savesno vakciniše svoju decu, ali poverenje u vakcine jeste oslabilo. To se naročito primećuje kod mladih roditelja koji informacije najčešće traže na internetu – kaže dr Pantić.

Roditelji u većim sredinama, češće su izloženi kontradiktornim informacijama sa interneta, dok u manjim mestima obično postoji prisniji odnos sa lekarom, što doprinosi poverenju.

– ANOVA analizom utvrđeno je da su razlike između grupa statistički značajne (p=0,022): roditelji koji se o vakcinama pretežno informišu preko interneta manje su zadovoljni objašnjenjima koja dobijaju od lekara od onih koji informacije dobijaju direktno u Domu zdravlja. To jasno govori da lekar mora da ostane prvi i glavni izvor informacija, a ne društvene mreže i neprovereni sajtovi – objašnjava dr Pantić.

Na pitanje odakle uopšte potiče sumnja u vakcine, dr Pantić ističe da problem ne nastaje samo iz neinformisanosti, već iz načina na koji se danas šire informacije.

-Društvene mreže imaju ogroman uticaj. Neproverene tvrdnje šire se mnogo brže na internetu od proverenih naučnih činjenica. Antivakserski pokreti koriste strah i neizvesnost, a mediji ponekad, nesvesno, dodatno doprinose širenju panike bombastičnim naslovima – tvrdi dr Pantić.

U svom istraživanju sprovedenom na teritoriji opštine Čoka, primetila je da su roditelji najmlađe dece pokazivali najviši stepen konspirativnih uverenja, naročito kada je reč o MMR vakcini.

-Roditelji najmlađe dece češće imaju negativniji odnos prema vakcinaciji. Oni su manje zadovoljni informacijama koje dobijaju od lekara, nesigurniji su u svoje znanje o vakcinama i skloniji uverenju da vakcine kriju neku „skrivenu opasnost“. Te razlike nisu slučajne, već su statistički značajne – nezadovoljstvo informacijama (p=0,011), nesigurnost u znanje (p=0,014) i uverenje u skrivenu opasnost vakcina (p=0,002).

Kao važan nalaz izdvojila se i povezanost materijalnog statusa porodice i uverenja o vakcinama. Analiza je pokazala da roditelji sa nižim prihodima značajno češće izražavaju konspirativne stavove, posebno kada je reč o tvrdnjama da se „prikriva štetnost vakcina“, a ta razlika je statistički potvrđena (p=0,025). Upravo zbog toga, ističe dr Pantić, porodice slabijeg materijalnog stanja treba da budu u fokusu ciljane edukacije, kako bi dobile jasne, proverene i razumljive informacije.

Kad je reč o vrstama, najčešće se odlaže MMR vakcina, koja štiti od malih boginja, zaušaka i rubele.

-Razlog su dezinformacije o navodnoj povezanosti  MMR vakcine sa autizmom, što je naučno potpuno opovrgnuto. Reakcije na vakcinu koje se javljaju kod dece su uglavnom blage i prolazne, za razliku od komplikacija samih bolesti koje mogu biti ozbiljnije – kaže naša sagovornica.

Najčešće zablude koje pedijatri čuju odnose se upravo na navodnu povezanost vakcina i autizma, ali i na strah da ova vrsta zaštite „slabi imuni sistem“ ili uverenje da poneke bolesti više nisu opasne.

-Sve tvrdnje su naučno opovrgnute. Vakcine ne slabe, već jačaju imunitet. Bolesti protiv kojih se vakcinišemo sada su retke upravo zahvaljujući imunizaciji – naglašava dr Pantić.

Kada roditelji izraze strah od nuspojava, naša sagovornica trudi se da razgovor bude iskren i otvoren.

-Objasnim im da su ozbiljne nuspojave izuzetno retke i da su koristi neuporedivo veće. Ponekad im ispričam primer iz prakse jer poverenje se ne gradi samo kroz propisivanje, već kroz razumevanje – ističe dr Pantić.

U Srbiji je vakcinacija zakonski obavezna, što dr Pantić smatra opravdanom merom.

-Iako se na prvi pogled može činiti da to ograničava slobodu izbora, u ovom slučaju odbijanje vakcine ne ugrožava samo pojedinca, već i zajednicu. Zbog toga je zakonska regulativa neophodna. Dugoročno, međutim, cilj ne treba da bude prinuda, već razvoj svesti: da roditelji shvate da je vakcinacija čin brige i solidarnosti. Nekada su ljudi strahovali od bolesti, a danas, paradoksalno, od zaštite. Uloga lekara je da most poverenja ponovo izgradi – razgovorom, razumevanjem i činjenicama – objašnjava naša sagovornica.

 

nagrade-grada

Komisija za dodelu Nagrade grada Kikinde i gradskih priznanja raspisuje javni poziv za podnošenje predloga za dodelu Nagrade grada Kikinde i gradskih priznanja.

Nagrada grada Kikinde, kao najviše priznanje, dodeljuje se fizičkom licu za dugogodišnji rad, lično zalaganje i izuzetne rezultate u svim oblastima stvaralaštva, čime je dat trajan doprinos razvoju grada Kikinde. Gradska priznanja dodeljuju se fizičkim ili pravnim licima sa prebivalištem tj. sedištem na teritoriji grada Kikinde, za značajna ostvarenja u
oblasti kulture, obrazovanja, zdravstva, privrede i preduzetništva, sporta, humanosti i dobrotvornog rada.

Predloge za dodelu i nagrada i priznanja grada Kikinde mogu podneti preduzeća, ustanove, druge organizacije, organi i asocijacije, grupe građana i pojedinci sa teritorije grada Kikinde.

Predlog se dostavlja pisano i ima podatke o kandidatu i ishodima njegovog rada, obrazloženje, naznaku oblasti za koju se kandidat predlaže i eventualne dokaze koji potvrđuju navode obrazloženja.
Predlozi se dostavljaju do 19. decembra 2025. godine, na adresu:
GRAD KIKINDA
GRADSKA UPRAVA – PISARNICA, Trg srpskih dobrovoljaca 12, 23300 Kikinda, sa naznakom: ZA NAGRADU GRADA KIKINDE.

zeleznicka-stanica-1

Prvi put u istoriji Kikinde obeleženo je stradanje sugrađana u bombardovanju železničke stanice i naselja Bedem 22. novembra 1944. godine. Venac je danas u 11 časova položen ispred spomen ploče četrnaestorici železničara poginulih u Narodnooslobodilačkoj borbi, njima u čast i u znak sećanja na 51 sugrađanina koji su izgubili živote tog dana.

 

Polaganju venca prisustvovalo je dvadesetak članova SUBNOR-a Kikinda, dva potomka stradalih i jedan očevidac događaja. Venac je položio Savo Orelj, predsednik SUBNOR-a i pokretač inicijative da se ovaj datum po prvi put zvanično obeleži. Pokrenuta je i inicijativa da se u holu Železničke stanice postavi posebna spomen-ploča posvećena žrtvama bombardovanja.

T. D.

baka-zorka-7

U tišini trinaeste ulice u Nakovu, stoji kuća koja je do nedavno bila u prilično lošem stanju. U njoj već dvadeset pet godina živi baka Zorka Tošev (67) sa unukom Goranom, učenikom sedmog razreda i mladim fudbalerom kluba „Polet“, koji je ostao bez oba roditelja.

– Njegova majka je preminula kada je imao samo tri godine. Još dok je bila bolesna, zamolila me je da ga čuvam. Od tad je kod mene, on je sada samo moj i Božiji – kaže baka Zorka, čije lice otkriva umor, ali i snagu koja je vodi već godinama.

Nekada su u kući živeli i sin i suprug, ali su obojica preminuli. Tako je Goran ostao bez oba roditelja, ali njegova baka Zorka se nije predavala – radila je u pekari, hladnjači, a uvek je spremna i za sezonske poslove. Sa bolesnom kičmom i malom penzijom, uspeva da obezbedi unuku sve što mu treba: od knjiga i ekskurzija, do sitnih radosti koje detinjstvo čine lepšim.

-On je zlatno dete, skroman i pažljiv. Kad se upisuju za ekskurziju, on ćuti, neće da se prijavi, jer zna da imamo mala primanja. Ali ne mogu da dozvolim da ostane kod kuće. Snalazim se kako znam, samo da on ide sa drugom decom – kaže baka Zorka, glasom punim ponosa i tuge.

Sudbina im se promenila u aprilu ove godine, kada je ekipa emisije „Radna akcija sa Tamarom“ došla u njihov dom. Zahvaljujući inicijativi komšinice Tanje, Zorka i Goran su prijavljeni u emisiju i ubrzo su dobili vest koja im je vratila nadu.

Tim, na čelu sa Tamarom Grujić, renovirao je njihovu staru švapsku kuću za samo pet dana. Novi podovi, zidovi, fasada, nameštaj, kuhinja i kupatilo zamenili su stare, oronule zidove i vlagu. Goran je dobio svoju sobu, radni sto, laptop.

-Da nisu došli, ja to nikad ne bih mogla da priuštim. Sad bar znam da će kuća ostati unuku u pristojnom stanju – kaže baka, zahvalna ekipi koja im je, kako kaže, „vratila život u kuću“.

Goran, miran i ozbiljan dečak, sanja da postane profesionalni fudbaler. Navija za Crvenu zvezdu, a omiljeni igrač mu je Kristijano Ronaldo.

– Volim da živim sa bakom. Trudim se da je čuvam, idem u prodavnicu, samo još da naučim da kuvam – kaže uz stidljiv osmeh.

Ono što je još neophodno uraditi na kući je sanacija krova, na kom treba zameniti stare crepove koji prokišnjavaju.

– Ako se to ne sredi, sve što je urađeno propašće. Kad dune jak vetar, desi se da nekoliko crepova otpadne – kaže Zorka, dodajući da je joj je, pored ogreva, to najveća briga.

T. D.

 

skola-novi-kozarci

Povodom Sovembra, meseca posvećenog našim malim, pernatim i izuzetno korisnim sugrađankama, Turistička organizacija Kikinde i Sekretarijat za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj organizuju edukativnu nastavu za učenike trećeg razreda osnovnih škola.

Jedan takav čas održan je i u Osnovnoj školi „Ivo Lola Ribar” u Novim Kozarcima, gde su učenici trećeg razreda sa puno pažnje i radoznalosti slušali zanimljive priče o sovama — pticama koje su Kikindu proslavile širom sveta. Učenici su pokazali odlično predznanje, a nova saznanja su dodatno podgrejala njihovu znatiželju.

Anika Majkić, učenica trećeg razreda, otkrila nam je da je već imala priliku da sazna zanimljivosti o ušarama.

— Moj brat je učestvovao na više takmičenja povodom Sovembra, pa sam od njega čula mnogo zanimljivih stvari o ušarama. Sove su veoma korisne ptice i imaju lepo perje — kaže Anika.

Učitelj Filip Popadić ističe da se ova vrsta nastave odlično uklapa u predmet „Priroda i društvo”.

– Deca stiču nova znanja o sovama i njihovim karakteristikama, o prirodnom fenomenu po kome je Kikinda prepoznatljiva, i zaista uživaju u svakom novom otkriću — kaže učitelj.

Edukativna nastava obuhvata sve škole, pa deca imaju priliku da na zanimljiv i interaktivan način upoznaju svet sova, jedinstvenog simbola našeg grada.

akademija-prvi-sv-rat

Povodom obeležavanja 107 godina od oslobođenja Kikinde u Prvom svetskom ratu i ulaska Srpske vojske u grad u Kulturnom centru organizovana je svečana akademija pod nazivom „Odlučujuće pobede srpske vojske 1918-te“.

General major Milorad Stupar, savetnik predsednika Srbije za vojna pitanja i predsednik Udruženja ratnih dobrovoljaca Srbije 1990-1999. okupljenima je predstavio istorijske činjenice o oslobađanju Vojvodine 1918. godine, kao i šta je prethodilo ujedinjenju Vojvodine sa Kraljevinom Srbije.

-Banat je oslobodila Moravska divizija, Bačku je oslobodila Dunavska divizija, a Srem Drinska divizija prve armije. Među vojnicima je bila i 21.000 srpskih dobrovoljaca iz Srema, Bačke, Banata, Bosne i Dalmacije koji su se predavali na ruskom frontu. U Rumuniji su formirane prva i druga dobrovoljačka jedinica koja se borila na strani Rumuna, pa u Dobrudži postoji i spomenik srpskom vojniku. Posle toga su ove jedinice prebačene na Solunski front koji je probijen 15. septembra 1918. godine srpskom vojskom. Srpska vojska, pored toga što je oslobodila Vojvodinu, omogućila je i da se ostvare politički zahtevi srpskog naroda da se ujedine. Opredeljenje je bilo pripajanje Srbiji.  – rekao je general major Stupar.

Stanje u južnoj Ugarskoj u to vreme predstavio je penzionisani pukovnik Sreten Egić.

Okupljene je pozdravio i predsednik Skupštine grada Dušan Popeskov.

-Dan oslobođenja Kikinde je izuzetno važan datum u našoj istoriji. Nijedan narod na kugli zemaljskoj nije dao toliki danak u krvi u borbi za slobodu. Naša dužnost, kao potomaka, je da se sećamo i da ne dozvolimo da se zaborave hrabrost i junaštvo naših predaka – dodao je Popeskov.

A.Đ.

Don`t copy text!