Бележница

bombardovanje-drugi-svetski-rat

Na današnji dan, 22.novembra 1944 god. već oslobođena Kikinda, doživela je u večernjim satima napad nemačkih ratnih aviona.

Meta je bila Železnička stanica, i sovjetski vojni transport, koji su se tu našli. Fašistički zločinci izručili su veći broj razornih bombi, koje su samo delimično pogodile vojne ciljeve.

– Nekoliko bombi je palo na obližnje kuće i izazvalo velike ljudske gubitke: 46 poginulih, 19 teško ranjenih od kojih su pet ubrzo umrli i 20 lakše ranjenih lica. Srušeno je 119 kuća, među kojima i porodice Stražmešter, u kojoj su poginuli otac Joca ( 42)i ćerka Anica (8)godina. Među poginulim Kikinđanima je i mašinovođa na dužnosti, Milan Beleslić kao i četiri Crvenoarmejca- podseća Savo Orelj, predsednik kikindskog SUBNOR-a.

Takođe, tom prilikom izgorela su 3 vagona, oštećeno ili uništeno 30 vagona kao i jedna lokomotiva.

U SUBNOR-u grada Kikinde ukazuju da će uvrstiti ovaj datum u godišnji Plan aktivnosti, kao i inicirati postavljanje Spomen ploče na zgradu železničke stanice.

Arhandjel-Mihailo

Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sabor Svetog Arhangela Mihaila i ostalih nebeskih sila bestelesnih, poznatiji kao Aranđelovdan.

Kada se Lucifer pobunio protiv Boga, i počeo da okuplja svoju vojsku, Mihailo je bio prvi koji je stao protiv Lucifera i rekao: „Ko je kao Bog?”, potom je usledio „Nebeski rat”, između anđela, predvođenim Mihailom, i demonima, predvođenim Luciferom. U ovom ratu pobedu su odneli anđeli, a đavoli su proterani u večni pakao.

Arhanđel Mihailo smatra se čuvarem pravoslavne vere i borcem protiv verske jeresi. Poštuje se kao iscelitelj, borac i ratnik, čija se pomoć priziva i pod čiju se zaštitu stavljaju narodi i zemlje.

Mihailo se javljao na mestima na kojima i Bogorodica, tako da predstavlja nebesku silu i zaštitu na zemlji.

U nekim krajevima Srbije slavi se i kao zaštitnik stočara jer se veruje da samo on može oterati vukove. Mnoga su narodna verovanja ο ovom anđelu. Kažu da on obilazi sve bolesnike i ako stane kod nogu – nije dobro, a ako je kod glave – bolesnik će ozdraviti. Smatra se da dolazi i uzima ljudske duše, kad je kome kucnuo čas.

Veruje se da ovaj zimski svetac luta prerušen u prosjaka kako bi nevernike usmerio na pravi put, a nevoljnicima pomogao. Aranđelovdan je jedna od najčešćih srpskih slava.

300px-Cosmas-and-Damian

Sveti Kozma i Damjan bili su vračevi (lekari), besrebrenici i čudotvorci. Braća su rodom iz sela nadomak starog Rima, od oca neznabošca i majke hrišćanke. Otac je umro još dok su bili deca, te ih je majka uzgojila u hrišćanskom duhu.

Od Gospoda su dobili dar za isceljenje raznih bolesti, i, kako im je to dato besplatno, besplatno su i lečili, obično polaganjem ruku, samo su zahtevali od bolesnika da veruju u Isusa Hrista. Ljudi su im ljudi dali ime besrebrenici, što znači besplatni lekari. Bog im je dao zapovest koja glasi: „Zabadava ste dobili, zabadava i dajte”.

Za svoj trud nisu tražili nikakvu nagradu. Nasledivši veliko imanje, oni su ga milostivo razdelili siromašnima. U to vreme u Rimu je vladao car Karin. Pred njega su gonitelji hrišćanstva doveli braću, okovanu u lance. Posle dugog ispitivanja car im je naredio da se odreknu vere u Isusa Hrista i prinesu žrtve rimskim bogovima. Međutim, Kozma i Damjan ne samo što nisu poslušali cara nego su ga još i savetovali da on prizna „jedinoga istinitoga Boga“.

U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je, posle čuda učinjenoga nad samim carem, kad su ga iscelili od teške bolesti, car i sam izjavio svoju veru u Isusa Hrista i pustio braću. I oni su produžili da propovedaju hrišćanstvo i isceljuju bolesnike. Zbog toga što su se pročuli, pozavideo im je na slavi neki lekar, njihov nekadašnji učitelj, i, pod izgovorom da beru lekovite trave, izveo ih u planinu i pobio kamenjem. Ubijeni su 284. godine.

Sveti Vrači na ikonama se predstavljaju u običnom odelu svog vremena, držeći u rukama kovčežiće iz kojih su bolesnima davali razne lekove.

Kada se peva tropar za osvećivanje vode, na jednom mestu se spominje „lekoviti izvor” koji su braća imala i vodom sa njega besplatno lečila.

Srpska pravoslavna crkvena opština Kikinda će danas, 14. novembra, svetom liturgijom, sa početkom u 9 sati, u Hramu Svetih Kozme i Damjana, obeležiti praznik posvećen ovim svetiteljima.

St-Dmitrij-02

Mitrovdan je posvećen Dimitriju Solunskom, antičkom zapovedniku Soluna, koji je stradao zbog širenja hrišćanstva. Praznik Svetog Velikomučenika Dimitrija obeležen je u crkvenom kalendaru crvenim slovom. Ovo je nepokretni praznik, što znači da je uvek istog datuma, odnosno 8. novembra po Gregorijanskom, novom kalendaru.

U srpskom narodu Mitrovdan je jedna od većih slava, krsno ime nekih esnafa i dan održavanja zavetine u mnogim mestima. Uoči Mitrovdana i Đurđevdana treba biti kod kuće, ko to ne učini, veruje se, preko cele godine će noćiti po tuđim kućama.

Ovaj dan je legendaran i po tome što su se hajduci tada rastajali da bi negde prezimili i ponovo se sastali na Đurđevdan sledeće godine: „Mitrovdanak, hajdučki rastanak; Đurđevdanak, hajdučki sastanak“.

Prema verovanju, ako danas pada sneg, kaže se da je Sveti Dimitrije došao na belom konju. Ako je oblačno, čeka nas topla zima, a ukoliko je vedro, po narodnom verovanju, zima će biti oštra.

candles-1851176-1280

Srpska pravoslavna crkva i vernici obeležavaju Mitrovske zadušnice, u narodu poznate i kao jesenje. Na zadušnice se izlazi na groblja, gde se pale sveće na grobovima najbližih.

Mitrovske zadušnice padaju uvek u prvu subotu pre Mitrovdana, praznik posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju, koji se obeležava 8. novembra. Zadušnice se obeležavaju četiri puta godišnje i uvek u subotu.

Na zadušnice se u crkvama SPC u Srbiji i širom sveta služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito. Posle službe, ide se na groblje gde se pale sveće, a sveštenik obavi obred i okadi grobove.

Zadušnice su i dan kada se posebno obraća pažnja na deljenje milostinje zbog čega bi svakom prosjaku trebalo udeliti milostinju i deo hrane koju nosimo sa sobom.

300px-Sv-ev-Luka

Sveti apostol i jevanđelist Luka jedan je od najcenjenijih zaštitnika lekara i mnoge srpske porodice ga slave, a u narodu je taj dan poznat i kao Lučindan.

Smatra se da je bio Grk, rodom iz Antiohije, od neznabožačkih roditelja. Predanje tvrdi da se bavio živopisom i da je prvi naslikao ikonu Isusa Hristosa, Bogorodice i apostole Petra i Pavla. Te ikone su bile uzor svim kasnijim ikonama, zbog čega se sveti Luka smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.

Pratio je apostola Pavla na drugom i trećem misionarskom putovanju, od Filipa do Rima. Posle smrti apostola Pavla, nastavio je da propoveda Jevanđelje po Italiji, Dalmaciji, Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji i Makedoniji i drugim zemljama. Prema predanju, apostol Luka je imao 84. godine kad su ga uhvatili idolopoklonici i ubili obesivši ga o granu masline u gradu Tebi Beotijskoj.

Sveti Luka je napisao treće jevanđelje (po redosledu u Novom zavetu), Jevanđelje po Luki, i Dela apostolska. Smatra se da je Jevanđelje po Luki napisao oko 60. godine

U spisima na starogrčkom i crkvenoslovenskom jeziku Sveti Luka se opisuje kao “pouzdani lekar duše i tela”. Poštuje se kao zaštitnik medicine i farmacije, bolnica i apoteka, lekara, farmaceuta i bolesnika, mnogih porodica. Poznato je da je lečio besplatno, a veruje se i da njegove mošti imaju isceliteljsku moć.

Smatra se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu, a poznata je “ikona u ikoni” koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikone Bogorodice koju svetitelj oslikava. Sveti Luka se smatra i osnivačem hrišćanskog ikonopisa.

Njegove mošti se čuvaju u Carigradu, a smatra se da stopalo Svetog Luke koje se čuva u jednom manastiru u Crnoj Gori leči bolesti očiju

Veruje se i da se posle obeležavanja praznika posvećenog Svetom Luki valja nadati lošem vremenu.

Pravoslavni vernici na dan ovog sveca izgovaraju reči posvećene Svetom Luki, kako bi oterali od sebe i svojih najdražih bolesti i prizvali zdravlje u kuću.

U Crnoj Gori se veruje da je nebeska duga pojas Svetog Luke. To znači da se Sveti Luka moli za nas.

U južnoj Srbiji se po prvom gostu koji uđe u kuću na Lučindan gata kakva će zima ili godina biti

Na ovaj dan nikako ne bi trebalo da budete preki i nervozni, da se upuštate u svađe i rasprave, jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvek pomagao ljudima.

Sveta-Petka-2

Sveta Petka ili Prepodobna mati Paraskeva bila je hrišćanska vizantijska podvižnica iz 11. veka. Dan njenog pomena, Petkovdan, obeležava se 27. oktobra, i šesta je slava po broju svečara u Srbiji.

Ova svetiteljka rodila se u selu Epivatu, kod grada Kalistratije na obali Mramornog mora, polovinom 10. veka. Poticala je iz imućne i pobožne porodice. Imala je brata, koji se zvao Jevtimije, i koji se zamonašio veoma mlad, da bi kasnije postao episkop Maditski.

Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu, bila je veoma pobožna. Nakon smrti svojih roditelja, željna podvižničkog života, napustila je roditeljski dom i otišla u Carigrad, gde se zamonašila u crkvi Svete Sofije i dobila ime Paraskeva. Zatim se zaputila u Jordansku pustinju. Živeći strogim asketskim životom, radi Hrista se podvizavala sve do svoje starosti.

Širom Srbije nalazi se i veliki broj izvora, koji su posvećeni Svetoj Petki. Jedan od njih je izvor u Kalemegdanskoj tvrđavi u Beogradu, gde su njene mošti dugo vremena počivale.

Saborna crkva u Jašiju

Kult Svete Petke veoma je razvijen među Srbima, pa je Petkovica kao jača slava raširena u više krajeva, a najviše u istočnoj Srbiji i u Dalmaciji.

Saborna crkva u Jašiju, najveća crkva u Rumuniji, gde se nalaze mošti Svete Petke jedno je od najpopularnijih mesta hodočašća pravoslavnih hrišćana na jugoistoku Evrope.

Hodočašće u svetinjama koje se nalaze u Sabornoj crkvi u Jašiju postalo je jedan od glavnih verskih događaja u Rumuniji. Stotine hiljada hodočasnika okupljaju se svake godine drugog vikenda oktobra da bi obeležili spomen Svete Paraskeve, dok je sam grad u isto vreme ustanovio svoje Dane proslave.

Kult Svete Petke je izuzetno razvijen u Srbiji, Grčkoj i drugim pravoslavnim balkanskim zemljama.

Pokrov-Presvete-Bogorodice

Pokrov Presvete Bogorodice danas obeležavaju vernici pravoslavne veroispovesti. U našem narodu ovaj dan poznat je i kao veliki ženski praznik i veruje se da će Bogorodica ženama uslišiti želju koju tada zamisle.

Pokrov Presvete Bogorodice predstavlja njen omofor (pokrivač) koji je “ona razastrla nad Hrišćanima – u viđenju koje je imao prepodobni Andrej Jurodivi i njegov učenik”. Veruje se da Bogorodica i dalje drži ovaj pokrov iznad nas i štiti nas od zla.

Običaj kaže da žene koje nisu rađale, na ovaj veliki praznik treba da zapale sveću, pomole se i poste.

Po predanju, na današnji dan 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Devica Marija se, tokom službe, javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu. U četvrtom satu svenoćnog bdenija, vernici su ugledali Presvetu Majku Božiju sa raširenim omoforom kojim je pokrila sve prisutne, dajući znak da pod svoje okrilje uzima sve koji veruju u nju i njenog sina.

Tako je uveden praznik, u narodu poznat i kao Pokrovica, koji proslavljala Bogorodicu kao pokroviteljku i zaštitnicu hrišćanskog roda, i koja moli Gospoda za milost prema grešnima.

Praznik je u kalendaru obeležen crnim podebljanim slovima i poštuju ga svi, a žene, po običaju, danas ne bi trebalo da rade bilo kakve teške fizičke poslove. Mlade žene se naročito mole Bogorodici, zaštitnici svih žena, posebno porodilja i majki.

Sveti-Kirijak

Miholjdan je praznik posvećen Prepodobnom Kirijaku Otšelniku, u narodu poznatom kao Sveti Miholj koji je čitavog života bio posvećen hrišćanskoj veri i borbi protiv jeresi.

Otšelnik, odnosno pustinjak, je onaj koji se, iz verskih razloga, duhovno i materijalno odvoji od sveta, da bi živeo na osamljenom mestu. Sveti Kirijak Otšelnik je skoro ceo život proveo u pustinji.

Bio je moćni iscelitelj bolesnih i utešitelj tužnih, ali je bežao od ljudske slave. Upokojio se 557. u 109. godini.

Sveti Kirijak je zaštitnik moreplovaca. Na ovaj dan održavaju se vašari, zavetine, preslave, litije, a mnoge porodice Miholjdan imaju za krsnu slavu.

Praznik je obeležen crnim podebljanim slovom u kalendaru. Po narodnom verovanju, ne radi se po kući, ali valja završavati sve poslove izvan četiri zida, kako bi se spremno dočekala zima. Dozvoljene su sve vrste poslova u bašti i dvorištu, jer se smatra da prava jesen nastupa upravo od Miholjdana. Ko nije spremio zimnicu, to obavezno treba da uradi na Miholjdan ili nekoliko dana oko ovog praznika.

Jedina stvar koja je zabranjena na Miholjdan su venčanja. Ovo verovanje je utemeljeno na tome što se smatra da mladenci ne bi mogli da okupe svatove jer su isti zauzeti u polju.

Sa Miholjdanom nastupa prava jesen, ali ako su dani još topli, to doba se naziva Miholjsko leto.

Krstovdan-2

Vozdviženje časnog Krsta ili Krstovdan praznik je obeležen crvenim slovom i dan kada se posti. Srpski narod prepoznaje značaj posta za Krstovdan i zato je u narodu ukorenjena izreka: Ko se krstom krsti, za Krstovdan posti.

Ovog dana praznuju se dva događaja u vezi sa Časnim krstom Hristovim: pronalazak Časnog krsta na Golgoti i njegov povratak iz Persije u Jerusalim.

Obilazeći Svetu Zemlju, Sveta carica Jelena želela je da potraži Hristov Časni krst. Neki starac, Jevrejin, po imenu Juda, jedini je znao mesto gde se krst nalazio, pa je prisiljen od carice da joj saopšti, da je krst zakopan pod hramom Venerinim, koji je na Golgoti podigao car Hadrijan.

Carica je naredila da poruše taj idolski hram. Kopajući u dubinu, nađoše tri krsta i carica ja bila u nedoumici kako da raspozna Hristov krst. Patrijarh Makarije, koji je bio sa njom, naredio je da se donese pokojnik i da se na njega postavljaju redom jedan po jedan krst. Kada su stavljeni prvi i drugi krst, pokojnik je ostao da leži nepromenjeno. A kada je na njega stavljen treći krst, pokojnik je oživeo. To je bila potvrda da je to časni i životvorni krst Hristov.

Nakon toga su krst postavili i na jednu bolesnu ženu, i žena je ozdravila. Tada je patrijarh Makarije uzdigao krst, da ga sav narod vidi. Carica Jelena je napravila kovčeg od srebra i položila u njega Časni krst.

Kasnije, kada je persijski car Hozroje osvojio Jerusalim, odveo je narod u ropstvo i odneo Časni krst u Persiju. U Persiji je krst bio 14 godina, do 628. godine, kada je grčki car Iraklije pobedio Hozroja i sa slavom povratio krst u Jerusalim.

Ušavši u grad, car Iraklije nosio je krst na svojim leđima. Odjednom je stao i nije više mogao da napravi ni korak. Patrijarh Zaharije je tada video anđela, koji je sprečavao cara da u raskošnom odelu ide pod krstom po putu po kome je išao sam Gospod Isus Hrist, bos i ponižen. Kada je to rekao caru, on se svukao, pa je, u skromnoj odeći i bosonog, uzeo krst, izneo ga na Golgotu, i položio u hram Vaskrsenja, na radost i utehu svih hrišćana.