Бележница

krst

Srpska pravoslavna crkva 18. januara slavi zimski Krstovdan, praznik koji prethodi Bogojavljenju i prvi dan nakon Božića kada vernici poste.

Slavljenje Krstovdana je prilika da se vernici podsete na važnost krštenja i očišćenja duše i tela, kao i da se pripreme za veliki praznik Bogojavljenje, koji je 19. januara. U kalendaru nije obeležen crvenim slovom.

Prema predanju, prvi koji su primili hrišćansku veru i prve pouke nove vere pominju se kao katihumeni ili – oglašeni, dok je u srpskoj crkvi i narodu dan krštenja prvih hrišćana poznat kao zimski Krstovdan.

Posti se strogo, prvi put posle Božića, jer je do ovog dana bilo razrešenje zbog velikog praznika. Zato je u srpskom narodu ostala izreka: “Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti”.

Po narodnom predskazivanju vremena, koji vetar duva na Krstovdan, najčešće će duvati tokom godine. U nekim delovima Srbije na Krstovdan veruju da na ovaj dan valja da se opere sav veš i očisti kuća.

U dvanaest dana, počinjući od Božića, a zaključno s Krstovdanom, ogleda se dvanaest meseci godine koja dolazi, pa kakvo je vreme kog dana takvo će biti u mesecu koji tom danu odgovara po redosledu.

Na Krstovdan su se nekada jeli ostaci pasulja od Badnjeg dana i spremale su se pihtije koje su se jele sutradan, na Bogojavljenje, jer je Krstovdan posni dan.

Veruje se da se na zimski Krstovdan otvaraju nebesa i Bog prima sve molitve upućene iz srca. Ovaj dan je ispunjen duhovnim značenjem i mnogi vernici ga dočekuju u molitvi.

Tačno u ponoć treba pogledati u nebo i zamisliti želju. U nekim krajevima postoji običaj da se uoči praznika krst stavi u vodu i unese u crkvu. Ako se krst smrzne, veruje se da će godina biti rodna i zdrava, a ako se ne smrzne biće oskudna i bolešljiva.

Obrezanje-Isusa

Danas je prvi dan 2025. godine po julijanskom kalendaru, a u crkvenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve označen je crvenim slovom i kao mrsan dan.

Osmog dan po rođenju bi Isus Hristos donesen u hram i obrezan shodno zakonu postojećem u Izraelu još od vremena Avramova. Tom prilikom nadadoše mu ime Isus kako je i blagovestio arhangel Gavrilo Presvetoj Bogorodici.

Starozavetno obrezanje predobražava novozavetno krštenje. Obrezanje Gospoda pokazuje, da je On primio na sebe istinsko telo ljudsko, a ne prividno, kako su docnije učili o Njemu jeretici. Još je Gospod obrezan i za to što je hteo da ispuni sav zakon, koji je On sam dao kroz proroke i praoce.

Pravoslavna crkva obeležva ovaj praznik, a u zavisnosti od kalendara po kojem računa vreme, to je kod starokalendarskih crkava (srpska, ruska…) 1. januara po crkvenom-julijanskom.

Svetog Vasilija Velikog (Vasiljevdan) mnogi vernici SPC proslavljaju i kao krsnu slavu, a kako se obeležava prvog januara po julijanskom kalendaru, odatle i naziv za julijansku novu godinu – Vasilica.

Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop Kesarijski, rođen je u vreme cara Konstantina i u Atini je 15 godina učio filozofiju, retoriku i astronomiju.

Kršten je u reci Jordan i bio je episkop Kesarije Kapadokijske skoro 10 godina.

Kao veliki pobornik pravoslavlja, pun moralne čistote i verske revnosti, Vasilije se naziva Velikim, a u crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vernima i svojom žaokom bode jeretike.

U mnogim krajevima je ostao običaj da se na ovaj dan ponove mnogi običaji karakteristični za Božić, pa se tako ponovo unosi badnjak u kuću, dočekuje položajnik i iznosi ostatak česnice na trpezu.

U Hercegovini je običaj na taj dan spaliti ostatke badnjaka, dok se u pojedinim vojvođanskim mestima pale vatre na raskršćima, a kao što se za Božić mesi pogača česnica, za mali Božić se mesi poseban obredni hleb „vasilica”.

Takođe, verovanje je da na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća, ali i ukućani tokom cele godine imali napretka, a mnogi Srbi veruju da na ovaj dan treba izbegavati svađe.

U nekim krajevima postoji verovanje da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne sneg ili bude oblačno.

Po narodnim verovanjima, Srpsku novu godinu valja dočekati budan, pa su mnoge devojke u novogodišnjem bdenju gatale da li će se te godine i za koga udati.

Postojalo je i verovanje da će duša onoga ko umre između Božića i Malog Božića otići u raj.

(Naslovna slika: “Obrezanje Isusa Hrista” Andrea Mantenje)

Saint-Stephen-11cent

Drugog dana po Božiću, pravoslavni vernici obeležavaju sećanje na Svetog Stefana Prvomučenika. Ovaj praznik je crveno slovo u kalendaru.

Stefan je bio Jevrejin, i to pripadnik onog jevrejskog naroda koji su živeli u grčkim oblastima i govorili grčkim jezikom. Bio je u srodstvu sa apostolom Pavlom, koji u vreme Stefanovog mučeništva još uvek nije prihvatio hrišćansko učenje.

Stradanje Svetog Stefana zbilo se godinu dana posle silaska Duha Svetoga na apostole, odnosno više od godine dana od kada se Isus Hristos vazneo na nebo. Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva prvomučenikom.

Naziva se i arhiđakonom, jer je bio prvi od sedam đakona koje su sveti apostoli postavili na službu u pomaganju sirotinji u Jerusalimu.

Kako kaže biblijsko svedočanstvo, Sveti Arhiđakon Stefan bio je, kao i dvanaest velikih apostola, nadahnut silom Duha Svetoga. Činio je mnoga čudesa, pomagao ljudima i sva ta njegova dobra dela pominju se u Svetom pismu Novog zaveta. U toj prvoj godini po stradanju i Vaznesenju Hristovom, Sveti Stefan je ogromnom snagom svoje vere, svojih reči i dela, podsećajući na reči zakona i proroka Starog zaveta, dokazivao Jevrejima, svojim sunarodnicima, da su oni zaista ubili Mesiju, očekivanog toliko vekova.

Zbog toga je među svojim bližnjima imao mnogo neprijatelja, ali ih je uvek pobeđivao svojim jasnim i istinitim rečima. Kako nisu mogli drugačije sprečiti njegovo propovedanje, pribegli su, uz pomoć lažnih svedoka, kleveti da je hulio na Boga i Mojsija, baš kao što se zbilo i sa Isusom Hristom. Tako su narodne duhovne starešine pobunile narod protiv Svetog Stefana. Kao i Hrista, Stefana su lažno optužili i uhapsili. Posle hapšenja, usledilo je suđenje.

Na suđenju, Sveti Stefan je odlučno i razložno pobijao jednu po jednu klevetu lažnih svedoka. Izložio je, jasno i sa velikim poštovanjem, celu istoriju Izrailja od Avrama, koji je prvi dobio obećanje o dolasku Mesije do Mojsija, o kojem je govorio sa velikim strahopoštovanjem i uvažavanjem. No, istina o Mesiji još više je razgnevila svešteničke i narodne poglavare. U tom uzavrelom trenutku, Arhiđakon Stefan pogleda u nebo i to što je ugledao objavi svima prisutnima: „Evo, vidim nebesa otvorena i sina čovečjeg gde stoji s desne strane Boga.” To je razjarilo sve njegove sudije te Arhiđakona Stefana izvedoše iz grada i ubiše kamenjem.

Među prisutnim mučiteljima bio je i Stefanov rođak Savle. On je kasnije, iskreno se pokajavši, spoznao istinu o Gospodu Isusu Hristu, primio njegovo učenje i sveto krštenje, i ostatak zemaljskog života proveo kao apostol Pavle, propovedajući jevanđeljsku istinu, šireći Hristovu reč i osnivajući crkvene zajednice.

Kada je postradao Sveti Stefan je imao nešto više od 30 godina. Njegove poslednje reči su bile: „Gospode, ne uračunaj im greh ovaj“. Stefandan je bila krsna slava Nemanjića i veoma je rasprostranjena slava među Srbima.

Sobor-Bogorodici

Drugog dana Božića obeležava se veliki praznik, Sabor presvete Bogorodice, u čast Presvete Bogomatere, koja je rodila Isusa Hrista, spasitelja naroda.

Kao znak zahvalnosti, danas se izgovara posebna molitva.

„Tvojim rođenjem Hriste bože, zasija svetu svetlost bogopoznanja, jer se u toj svetlosti zvezdom učahu oni koji zvezdama služe, da se klanjaju tebi, suncu pravde, i da poznaju tebe sa visine istoka, Gospode, slava ti!“

Prema narodnim običajima, obilaze se prijatelji i komšije i primaju gosti u kuću. Ovaj dan treba pošetati i posetiti prijatelje i kumove, jer “ko ima prijatelje, bogat je čovek”.

Veruje se da se, na današnji dan, mire i oni koji su godinama u zavadi i da nije dobro bilo koga oterati sa kućnog praga.

Božićno svetkovanje pravoslvani vernici završavaju praznikom Bogojavljenje, 19. januara.

oci

Poslednja nedelja uoči dana rođenja Isusa Hrista, posvećena je Očevima.

Očevima ili Ocima, završava se ciklus radosnih porodičnih praznika koji najavljuju rođenje sina Božijeg.

Kao što su se pre dve nedelje vezivana deca, pre sedam dana majke, sada je red na očeve.

Ceo dan provodi se u dobrom raspoloženju i slavlju, uz svečani, zbog Božićnjeg posta, obavezno posni ručak.

Najveći praznik očeva veoma se poštuje, naročito u seoskim sredinama. Oci podsećaju na to koliki je blagoslov biti otac, i telesni i duhovni. I kolika je obaveza, i pred Bogom i pred ljudima, biti primer svojoj deci, živeći pravednim životom.

Ponegde je običaj da se obiđu groblja i upali sveća preminulim očevima i precima, povezujući sve generacije roditelja i dece unazad, do starozavetnih očeva.

Danas se obeležava i sećanje na Svetih deset mučenika Kritskih i na Svetog Nauma Ohridskog Čudotvorca, učenika i nastavljača dela Kirila i Metodija, koji se za života proslavio isceljiteljskim moćima. Bio je jedan od utemeljivača medicine na našem tlu.

Dva dana pre Božića je Tucindan, kada se priprema hrana za Božić, na prvom mestu pečenica.

Nabavljaju se suve šljive, smokve, orasi, novčići i bombone koje će se na Badnje veče prosuti po slami rasutoj u kući, a koje će deca pokupiti pijučući.

“Božićnjar” se peče sutra, na Badnji dan, a jede na Božić, kao prva mrsna hrana posle šest nedelja posta.

Božić se slavi tri dana, 7, 8. i 9. januara, ali se kao praznični dani računaju i današnji Tucindan i sutrašnji Badnji dan.

Prema verovanju, danas domaćice pospremaju kuću. Ništa se ne daje niti iznosi iz kuće, jer će onda i preko cele godine stvari samo odlaziti iz tog domaćinstva. S druge strane, trebalo bi vratiti sve dugove, da domaćin ne bi bio dužan do sledećeg Božića.

Sveti-Ignjatije

Po pravoslavnom kalendaru danas se obeležava sećanje na Svetog Ignjatija, poznatog kao Bogonosca.

Sveti Ignjatije, učenik Jovana Bogoslova, poznat je još i kao Ignjatije Antiohijski. Nazvan je Bogonoscem zato što ga je Isus Hristos držao u rukama dok je bio dete.

Bio je treći patrijarh Antiohijske crkve i uveo je antifonski način pojanja u crkvi, naizmenično pevanje iz dve pevnice. Kada je car Trajan, 106. godine, prolazio kroz Antiohiju na pohodu protiv Persijanaca, doznao je za Ignjatija, pozvao ga kod sebe i ubeđivao ga da prinese žrtvu idolima, pa će mu on dati zvanje senatora. Pošto nije prihvatio carev predlog, Ignjatije je okovan i poslat u Rim, da bude bačen pred zveri. Zveri su ga rastrgle, ali njegovo srce ostalo je netaknuto. Kažu da se i danas javlja svakome ko ga, u nevolji, priziva u pomoć.

Po običajima, danas se ne rade teški poslovi, naročito ne rade žene. U nekim krajevima ovaj dan se naziva i Kokošinji dan ili Kokošiji Božić. Danas decu valja povući za uvo da što više porastu u ovoj godini.

Sveti Ignjatije se slavi i kao krsna slava. Pošto je u toku Božićni post, i ova slava je posna.

 

 

 

Bogorodica

Uoči velikog praznika koji se proslavlja 7. januara, vernici pravoslavne veroispovesti danas ulaze u poslednju sedmicu velikog posta, kada je post najstroži i priprema se samo hrana na vodi.

Božićni post traje od 28. novembra do 6. januara i u ovom periodu ne jedu se  meso, beli mrs i jaja.

Poslednja nedelja Božićnog posta posti se strožije, bez upotrebe ribe, a po mogućnosti „na vodi”. Ovo se posebno odnosi na Badnji dan, kada se ne upotrebljavaju ni ulje ni vino.

U pravoslavlju je, po dužini trajanja, ovaj post drugi po dužini, nakon Vaskršnjeg posta, a po strogosti je blaži od Vaskršnjeg i Velikogospojinskog.

download-(7)

Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Nikolu, zaštitnika putnika, moreplovaca i dece, koji je najčešća krsna slava kod Srba. Pada u vreme Božićnog posta, pa je i slavska trpeza obavezno posna.

Nekada se na svim hrišćanskim brodovima nalazila ikona Svetog Nikole, a on se posebno praznovao duž Jadranskog i Sredozemnog mora, gde je bio običaj da se na taj dan ne isplovljava, a brodovi na pučini usidre i plovidbu nastave sutradan.

Smatra se da polovina Srba slavi Svetog Nikolu kao krsnu slavu, dok druga polovina ide u goste, a tom svecu posvećeno je i više od 600 crkava.Kod čitavog hrišćanskog sveta Sveti Nikola se poštuje kao veliki čudotvorac.

Ljudi još tokom njegovog života, zbog izuzetne ličnosti i duhovnosti, Svetog Nikolu smatrali svetiteljem. Pomagao je narod, širio veru, pravdu i milosrđe, donosio utehu, mir i dobru volju i dobra dela činio je tajno.

Nekada se na svim hrišćanskim brodovima nalazila ikona Svetog Nikole, a on se posebno praznovao duž Jadranskog i Sredozemnog mora, gde je bio običaj da se na taj dan ne isplovljava, a brodovi na pučini usidre i plovidbu nastave sutradan.

Vavedenje-presvete-bogorodice

Pravoslavni vernici danas slave Vavedenje Presvete Bogorodice. Jedan je od pet velikih Bogorodičinih praznika i označava ulazak (uvođenje) Presvete Bogorodice u hram.

Marija je, kao trogodišnje dete, u skladu sa zavetom roditelja, Joakima i Ane, da će, ako dobiju porod, dete predati Bogu u hram, dovedena iz Nazareta u Jerusalim, gde ju je, na samom ulazu, dočekao otac Jovana Preteče, prvosveštenik Zaharije. Ulazak Marije u hram praćen je svečanom povorkom Joakimovih i Aninih srodnika.

Nakon što su joj roditelji umrli, Mariju su, sa dvanaest godina, predali Josifu, njenom srodniku u Nazaretu, da živi u devstvenosti, iako to nije bio običaj u Izrailju.

Devica Marija bila je prva doživotno zaveštana devojka. U Josifovom domu Presveta Bogorodica Marija je i primila blagovest od arhanđela Gavrila da će roditi Sina Božjeg.

Pretpostavlja se da se ovaj dan praznuje od četvrtog veka, dok pisani tragovi potiču iz osmog veka. Praznik je i hramovna slava srpskog manastira Hilandar na Svetoj Gori, zadužbini Svetog Simeona Mirotočivog i njegovog sina Svetog Save.

Kod Srba se ovaj praznik zove i Sveta Prečista i Ženska Bogorodica. Svetkuju se rodilje i nerotkinje, a mnogi se i pričešćuju.

Takođe je i usečni dan, kada se ne preduzimaju važniji poslovi. Osim onih koji ovaj dan svetkuju kao svoju slavu, slave ga i stočari. Ponegde se veruje da lepo vreme na Vavedenje najavljuje dobru letinu.

Stariji kažu da, ako na Vavedenje Presvete Bogorodice pada kiša – biće rodna godina, ako duva jak vetar – nerodna. Ako je hladno i sa snegom, sledeća godina bila bi blaga i topla.

Na ovaj dan post je obavezan, jer Vavedenje pada u vreme velikog Božićnog posta.

crkva-iznutra

Božićni post je jedan od četiri višednevna crkvena posta. U pravoslavlju je drugi po dužini trajanja, iza Vaskršnjeg posta, a po strogosti posta, blaži je od Vaskršnjeg i Velikogospojinskog.

Traje 40 dana, od 28. novembra do Božića, 7. januara. Podrazumeva uzdržavanje od masne hrane, ali i od loših dela i zlih misli.

U srpskoj pravoslavnoj crkvi su pravila Božićnog posta takva da se ponedeljkom, sredom i petkom posti na vodi (hrana se priprema bez ulja), utorkom i četvrtkom je dozvoljeno ulje, što se  naziva postom na ulju.

Još blaži vid posta, u kojem je dozvoljeno jesti ribu i morske plodove je subotom i nedeljom. Poslednjih sedam dana posta postoje manje razlike u pravilu, pa je post nešto stroži: ponedeljak, sreda i petak su na vodi, a utorak, četvrtak, subota i nedelja na ulju i vikendom se ne jede riba. Kako je Badnji dan poslednji dan posta, riba se ne jede ni tog dana.

Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ objavio je savete o ishrani u toku posta

Posna hrana, spremljena na vodi ili na malo ulja, lakše se vari od masne, začinjene hrane, ali mnogi, zbog takvog načina pripreme hrane i izbora namirnica, nemaju nakon obroka osećaj sitosti. Tada se vrlo često povećava unos hleba, testenine, džema, koštunjavog i suvog voća i post može da se završi čak sa nekoliko kilograma viška. Da bi se sprečilo da do toga dođe, obroci moraju biti redovni, umereni i raznovrsni, poručuju iz „Batuta“.

Za doručak se mogu jesti ovsene, ražane, speltine pahuljice, kaša od polbe, ovseni griz, proso,  uz dodatak badema, voća i cimeta.

Jabuke, mandarine, pomorandže, sa visokim sadržajem vlakana i vitamina C, uz manju količinu orašastih plodova, mogu da čine užinu u toku dana.

Povrće možemo grilovati ili ispeći u rerni sa malo maslinovog ulja i začinima ili napraviti salatu uz ribu ili crni hleb. U salate ili pahuljice možemo dodati semenke bundeve koje zbog svog sadržaja vitamina, minerala, vlakana i antioksidanasa, imaju značajnu hranljivu vrednost.

Za vreme posta treba voditi računa o unosu proteina i kalcijuma  s obzirom na to da u ishrani nisu zastupljeni meso, mleko i mlečni proizvodi. Dva do tri puta nedeljno trebalo bi jesti ribu, mahunarke kao što su pasulj, sočivo, leblebije koje možemo unositi u kombinaciji sa žitaricama.

Izvor kalcijuma su susam, koji možemo dodati salatama ili pahuljicama, tunjevina, losos, ovsene pahuljice. Kod konzumacije takozvanih biljnih mleka treba voditi računa i o količini šećera koju mogu da sadrže, navodi se u uputstvima Savetovališta za ishranu Instituta za javno zdravlje Srbije.