децембар 6, 2025

Бележница

Velika-narodna-skupstina-1918

Vojvodina danas obeležava 104. godine od kada je Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena Banata, Bačke i Baranje održana u Novom Sadu 25. novembra 1918, na kojoj je doneta odluka o prisajedinjenju Vojvodine Kraljevini Srbiji.

Zasedanje Velike narodne skupštine Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena Banata, Bačke i Baranje 25. novembra 1918. održano je u zdanju novosadskog hotela „Sloboda”. Tada je to bio „Grand hotel Majer”, potom preimenovan u „Sloboda”.

Skupštinu je sačinjavalo 757 poslanika izabranih u svim delovima Vojvodine. Među njima je bilo 16 delegata iz Velike Kikinde. Model je podrazumevao jednog poslanika na hiljadu građana. Među poslanicima je bilo 578 Srba, 84 Bunjevca, 62 Slovaka, 21 Rusin, 6, Nemaca, 3 Šokca, 2 Hrvata i jedan Mađar. Zanimljivo je da se među poslanicima nalazilo sedam osoba ženskog pola.

Upamćen je govor Jaše Tomića u kojem je između ostalog rečeno: „Mi najpre treba da obučemo srpsku košulju, jer nam je bliža, a tek onda da se zaodenemo jugoslovenskim ogrtačem”.

Iako je bilo različitih tumačenja poslanici su jednoglasno odlučili da se Vojvodina najpre priključi Kraljevini Srbiji, a da potom može slediti šire jugoslovensko ujedinjenje.

Prisajedinjenje je bilo plod vekovnog sna vojvođanskih Srba za priključenje matici Srbiji.

Svečana akademija u Novom Sadu

Predsednik Pokrajinske vlade Igor Mirović obratio se večeras na svečanoj akademiji u Srpskom narodnom pozorištu povodom 104. godišnjice održavanja Velike narodne skupštine i odluke o prisajedinjenju Vojvodine Kraljevini Srbiji, istakavši da danas obeležavamo praznik Srba u Vojvodini i jedan od najvažnijih datuma za ceo srpski narod.

„Velika narodna skupština jeste bila veliki istorijski, a za prostor na kome živimo epohalni događaj – i priča o velikim ljudima, doraslim težini izazova sa kojima ih je istorija suočila i sposobnim da u pravom trenutku donesu i sprovedu prave odluke. Vreme je nedvosmisleno potvrdilo ispravnost njihove istorijske odluke – odluke o prisajedinjenju vojvođanskih oblasti Kraljevini Srbiji“, izjavio je Mirović.

Lukač: Odluka koja je promenila dalji tok istorije

-Predstavnici Velike Kikinde dali su svoj doprinos na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena Banata, Bačke i Baranje, na kojoj je doneta odluka o prisajedinjenju Vojvodine Kraljevini Srbiji. Ova odluka je promenila dalji tok istorije našeg naroda i donela dugo očekivano nacionalno i državno jedinstvo koje mi danas moramo da očuvamo po svaku cenu- saopštio je, povodom važnog istorijskog datuma, gradonačelnik Nikola Lukač.

(Tanjug, Kikindski)

tablete

U Srbiji se obeležava Svetska nedelja svesnosti o antimikrobnim lekovima pod sloganom „Zaustavimo superpatogene, zaštitimo budućnost”. Lekari apeluju na građane da ne uzimaju antibiotike i druge lekove na svoju ruku kako ne bi stekli otpornost i kako bi oni bili efikasni onda kada su stvarno neophodni u terapiji.

Antibiotska rezistencija utiče i na povećanje dužine hospitalizacije i samim tim i troškova lečenja. Očekuje se da će rezistencija na antimikrobne lekove do 2050. dovesti u rizik 10 miliona života godišnje širom sveta, ukoliko se ne preduzmu konkrete mere.

– Globalni podaci pokazuju da mnogo pacijenata umre od posledica infekcija koje su uzrokovane multirezistentnim ili panrezistentnim uzročnicima infekcija – naglasila je dr Vesna Mioljević, epidemiolog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.

Neracionalna i nepravilna upotreba antimikrobnih lekova, kao i razvoj otpornosti bakterija, gljiva, virusa i parazita na antimikrobne lekove jedni su od najvećih javno-zdravstvenih izazova savremene medicine u 21. veku, što je dodatno došlo do izražaja tokom pandemije kovida 19.

– Trošimo previše antibiotika u indikacijama u kojima oni uopšte nisu potrebni, čime se zloupotrebljava njihova prednost. Antibiotici leče bakterijske infekcije. Infekcije koje su uzrokovane virusima ne leče se antibioticima, antibiotik će u takvom slučaju uticati jedino na naše „dobre” bakterije i tako napraviti ogromnu štetu. Na taj način stvaramo rezistentne superbakterije koje je sve teže lečiti – rekla je prof. dr Ivana Ćirković sa Instituta za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, a prenosi „Politika“.

Većina prehlada i grip izazvani su virusima na koje antibiotici ne deluju. Antibiotici u takvim slučajevima neće popraviti stanje obolelog, neće sniziti temperaturu, niti ukloniti druge simptome.

ayios-georgios-gc22c18181_1280

Đurđic je  jedna od najčešćih slava srpskih porodica. Sveti Georgije je veoma poštovan u našem narodu. Slavi se dva puta godišnje – 16. novembra po novom kalendaru, kao Đurđic, praznik prenosa moštiju svetitelja u Palestinu i polaganja u velelepni, njemu posvećeni, hram, i 6. maja kao Đurđevdan, dan smrti Svetog Georgija, velikomučenika i borca za hrišćanstvo.

Đurđic je slava ili preslava mnogih srpskih mesta i porodica. Označava početak Vučjih dana ili Mratinaca, dana do Mratindana, 24. novembra.

Po običajnom kalendaru, u tom periodu, ništa se ne daje iz kuće, žene ne rade ručne radove, obućari i krojači odmaraju. Ne ide se u lov na vukove.

Ako su Mratinci magloviti, zima će biti promenljiva, ako je vedro, zima će biti ljuta. Prema narodnom verovanju zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.

( RTS)
tolerancija 1

Međunarodni dan tolerancije ustanovio je UNESCO i obeležava se 16. novembra širom planete, uz podsećanje da svi imamo pravo da budemo ono što jesmo, kao što i drugi ljudi imaju pravo na svoju posebnost. To je dan koji podseća na poštovanje i uvažavanje drukčijih od nas.

Prema Deklaraciji Ujedinjenih nacija, ustanovljenoj 1995. godine u Parizu, tolerancija je prihvatanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita po izgledu, položaju, govoru, ponašanju i vrednostima, imaju pravo da žive i budu to što jesu.

– Ujedinjene nacije posvećene su jačanju tolerancije jačanjem međusobnog razumevanja među kulturama i narodima. Ovaj imperativ leži u osnovi Povelje Ujedinjenih nacija, kao i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i važniji je nego ikad u ovoj eri porasta i nasilnog ekstremizma i širenja sukoba koje karakteriše temeljno zanemarivanje ljudskog života, navode iz UN.

Pojam tolerancija potiče od grčke reči tolerare, što znači podnositi. Tolerancija, dakle, podrazumeva podnošenje i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. To nije izraz slabosti, popustljivosti ili negativna osobina. Biti tolerantan znači biti svestan da su drugi različiti u odnosu na nas same i prihvatanje te činjenice u svakodnevnom životu.

planeta

Od ovog jutra broj ljudi na planeti premašuje osam milijardi, što znači da nas je dvostruko više nego 1976. Najviše stanovnika ima Kina, ali se očekuje da će je Indija dogodine sustići. Očekuje se da će broj stanovnika nastaviti da raste, ali ne tako velikom stopom. Porast broja stanovnika na planeti prati sajt Worldometer, koji se oslanja na podatke institucija i na projekcije – u devet sati jutros pokazao je da se rodio osmomilijarditi čovek. U isto vreme je i Populacioni fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) na Tviter profilu objavio da nas sada ima osam milijardi.

Na planeti je 1800. godine živelo milijardu ljudi. Dvomilijarditi Zemljanin rodio se 1930. Samo 30 godina kasnije, na Zemlji je bilo tri milijarde ljudi, a 1976. četiri milijarde. Od tada se populacija ljudi udvostručila.

Petomilijardita i šestomilijardita beba rođene su u našem regionu – 11. jula 1987. u Zagrebu je rođen Matej Gašpar, a 12. oktobra 1999. u Sarajevu je rođen Adnan Mević.

Sedmomilijarditi stanovnik Zemlje je devojčica, Nargis Kumar, rođena 31. oktobra 2011. u indijskoj državi Utar Pradeš.

Populacioni fond Ujedinjenih nacija ovakav porast stanovništva vidi kao veliki uspeh, budući da je porastao životni standard, produžen životni vek, kvalitetniji su zdravstvena zaštita i usluge.

Međutim, prema podacima UN, svetska populacija trenutno raste najsporijom stopom od 1950. godine i mogla bi dostići oko 8,5 milijardi 2030. godine, 9,7 milijardi 2050. godine, a vrhunac, od oko 10,4 milijarde ljudi, očekuje se 2080-ih, prenosi RTS.

Osam zemalja biće nosioci rasta svetskog stanovništa: Demokratska Republika Kongo, Egipat, Etiopija, Nigerija, Pakistan, Filipini i Tanzanija.

Trenutno se u našem regionu, u centralnoj i istočnoj Evropi, beleže niske stope fertiliteta, što je, u kombinaciji sa migracijama, uticalo na smanjenje broja stanovnika. Procene su da će Srbija, do 2050, ostati bez čak petine stanovištva, navodi se u današnjem saopštenju Populacionog fonda UN.

Kozma i Damjan4

Za pravoslavne vernike danas je praznik posvećen Svetim Vračima, a u Hramu Svetih Kozme i Damjana u Kikindi obeležava se crkvena slava. U prisustvu velikog broja vernika, liturgiju je služio episkop banatski, Nikanor. U ime lokalne samouprave, hramovnoj slavi prisustvovali su gradonačelnik, Nikola Lukač, i predsednik Skupštine Grada, Mladen Bogdan.

Posle liturgije, vernici su pozvani na trpezu ljubavi koju su pripremili ovogodišnji kumovi slave, porodica Kanalas, i Crkvenoopštinski upravni odbor.

Praznik Svetih Kozme i Damjana – Svete Vrače, Srpska pravoslavna crkva molitveno slavi 14. novembra po novom, odnosno 1. novembra po starom kalendaru, na dan smrti ovih svetitelja. Braća Kozma i Damjan bili su lekari i čudotvorci. Rođeni su u Aziji i veruje se da su imali isceliteljski dar. Lečili su besplatno jer im je Bog dao zapovest: „Zabadava ste dobili, zabadava i dajte”, zato su i prozvani „bezmedni“, besplatni lekari, odnosno besrebrenici.

Sahranjeni su u Feremanu na prostoru Mesopotamije i, prema verovanjima, isceljivali su i posle smrti. Poslednjih decenija lekari ih slave kao zaštitnike svoje profesije, a Lekarska komora Srbije je, 2007. godine, i zvanično taj dan proglasila svojom slavom.

Vernici danas Svetim Vračima upućuju molitve za ozdravljenje, travari i narodni iscelitelji spremaju lekovite trave i meleme. Prema verovanju, na ovaj dan ne bi trebalo da se rade teški poslovi, ni da se izlazi iz kuće bez preke potrebe.

 

 


 

Porodica_Srbija

Rezultati popisa pokazaće, između ostalog, i koja su srpska prezimena najzastupljenija, ali i koja nestaju jer nema potomaka u tim porodicama.

Kada su u pitanju najčešća prezimena, statistika se, verovatno, neće znatno promeniti. Rezultati sa prošlog popisa pokazuju da deset najčešćih prezimena nosi preko 700 hiljada stanovnika Srbije. Prezime Jovanović je najzastupljenije i ima ga više od 120 hiljada građana.

Najčešća prezimena u Srbiji su patronimska, nastala po imenu oca, kaže Branko Todorović, sekretar Društva srpskih rodoslovaca „Poreklo“.

„Po zastupljenosti to su Jovanović, Petrović, Nikolić, Marković, Đorđević, Stojanović, Ilić, Stanković…“, navodi on.

Srpska prezimena su, najčešće, nastajala po imenu oca, ali postoje i drugi slučajevi, kada su nastajala po majci, zanimanju ili karakternoj osobini.

„Prezimena su nastajala po imenu majke uglavnom kada se otac nije znao ili je dete vanbračno. Matronimska prezimena su, na primer: Marić, Rosić, Daničić. Prezimena nastala po zanimanju su Kovačević, Popović, Vojniković. Mogu nastati i po nekoj karakternoj ili fizičkoj osobini pojedinca. Potomci slabovidog čoveka bi se u prošlosti prezivali Ćorović“, objašnjava on.

Učestalost određenih prezimena je direktna posledica političke odluke u Kneževini Srbiji.

„Kneževina Srbija je, do 1851. godine imala praksu, nasleđenu iz turskog perioda, da se prezimena menjaju iz generacije u generaciju. Onda je knez Aleksandar Karađorđević te godine doneo naredbu kojom je ustanovio stalna prezimena kod stanovništva Kneževine Srbije. To je značilo da se prezimena više ne mogu menjati iz generacije u generaciju i tada ljudi uzimaju prezime po najstarijem živom pretku iz porodice. Veliki broj stanovnika na tom prostoru, gde je najveća koncentracija srpskog stanovništva, uzeo je prezimena po dedovima. U to vreme je najčešće ime bilo Jovan ili Petar i tako se u jednom trenutku desilo da je mnoštvo ljudi ponelo prezime Jovanović, Petrović, Đorđević. Daljom progresijom, do današnjih dana, oni su izdominirali u odnosu na neka druga, ređa prezimena“, kaže Todorović.

Na osnovu samog prezimena nije moguće ustanoviti poreklo pojedinca. Međutim, u mnogim primerima, poreklo je sasvim jasno.

„Ko nosi prezime Hercegovac, za tu osobu se može reći da je njegov predak verovatno bio poreklom iz Hercegovine, ili Erdeljan, da je poreklom iz Erdelja, ili Pečujlija, koji je iz Pečuja poreklom. Postoje i prezimena sa geografskim nazivima, naročito u Mađarskoj, još od 16. veka. Prema popisima, imate često prezime Horvat, Bošnjak, Rac, i ta prezimena određuju i geografsko poreklo ljudi koji ih nose – Horvat da je čovek došao sa prostora Hrvatske, Bošnjak sa prostora Bosne, Rac sa prostora Raške ili Srbije“, kaže on.

„Na ovom popisu stanovništva verovatno će se videti i da će neka prezimena nestati, ako ih je nosio mali broj osoba. Iščeznuće jer se broj stanovnika naše zemlje smanjuje. Neka retka prezimena gde imate jednu porodicu ili mali broj njih koji ga nose, moguće je da će se ugasiti i da ih više neće biti“ – objašnjava Todorović, a prenosi „Sputnik“.

Prema nekim izvorima, srpska prezimena koja su gotovo sasvim iščezla su: Gale, Golo, Prerad, Pedala, Peš, Rotula, Ćuk, Ekmečija, Margeta, Skavela, Karišik, Zubac, a najzastupljenija su bila u Bosni.

Munimagarac je iščezlo srpsko prezime iz Dalmacije i najjužnijih delova Like, koje je u 18. veku evidentirano u više sela. Zajedno sa prezimenima Munikravić, Munižaba, Munivrana i Munikoza, verovatno je nastalo od stare reči “munuti” (udariti, ošinuti). Prezime Munimagarac sasvim sigurno nije postojalo u 20. veku, a najverovatnije je iščezlo sredinom 19. veka.

 

 

Pravoslavni vernici sutra obeležavaju Mitrovdan, praznik posvećen Dimitriju Solunskom, antičkom zapovedniku Soluna koji je stradao zbog širenja hrišćanstva. Mitrovdan je na petom mestu na listi najvećih srpskih slava.

Veruje se da, uoči Mitrovdana i Đurđevdana, treba svako da je kod svoje kuće, inače će preko cele godine noćivati po tuđim kućama. Ovaj dan poznat je i po tome što su se hajduci tada rastajali da bi negde prezimili i ponovo se sastali o Đurđevdanu – „Mitrovdanak, hajdučki rastanak, Đurđevdanak, hajdučki sastanak“.

Veruje se da nas, ako je na Mitrovdan oblačno, čeka topla zima. Ukoliko je vedro, zima će biti oštra.

Da je kiseli kupus zdrav, znali su i Kinezi pre 2.000 godina. Pretpostavka je da se osnovni recept zadržao do danas. Ove jeseni, u sezoni stavljanja kupusa u kace, za promenu, proverili smo kako to radi domaćin – Miloš Jezdić iz Novih Kozaraca.

– Ne znam šta tu ima da se priča – staviš kupus, so, vodu iz česme i, zdravo – kaže Miloš, za početak i za kraj priče.

Ipak, u daljem toku razgovora, dobili smo i neke detalje. Miloš godinama, da ne kažemo decenijama, kupus stavlja u jednu kacu od 120 litara, što je za njega, samog, dovoljno. „Treba to i pojesti“, kaže. A ne može se stalno jesti samo kupus.

Iako je dobro poznato da je futoški šampion među kupusima, izgleda da i ova akcija stavljanja zimnice, poslednjih godina, dobija lokalpatriotske dimenzije.

– Kupus sam kupio u Ruskom Selu, birali su mi sve iste glavice. Ovde su mi se neki bunili, da to ne valja, da treba da ga imamo različitih dimenzija, ali čovek je hteo da mi učini i mislim da je odličan. Ovu vrstu kupusa mi zovemo „melez“, ne znam zašto, ali mi se sviđa što je naš, sa domaćeg terena, sa crnice. Oni tamo u Futogu imaju drukčiju zemlju, njima uspeva taj njihov, na našoj zemlji ne bude dobar. Nekada su ovde, po selu, vozili na prikolicama taj futoški i prodavali ga. Ovaj što prodaju upakovan, tvrd je kao opanak, a kad mi stavimo ovaj naš, mekan je, lep, predivan. Danas smo ga i kuvali za ručak, sa govedinom i ovčetinom s ražnja.

Miloš je, kao i svake godine, kupio 70 kilograma kupusa, ali je sada morao da doda još jednu kacu jer je bilo malo otpadaka. Što je odlično, jer se ta, manja kaca, smestila u kuhinju, gde će se i brže ukiseliti. Kupus za duže kišeljenje stavljen je, po propisima, u sporednu prostoriju bez grejanja i prognoze su da će biti spreman za mesec ili dva.

– Kuvam ga sa svinjskim kostima, kožurom, suvim mesom, kolenicama. Nekada davno, kada se od svinje ništa nije bacalo, sušila su se, pa kuvala svinjska creva, i stavljala u kupus. Kolenice i šunka dodavale su se samo kad imamo goste. Sada se bacaju i creva i kožura i uši, pola svinje bacimo.

U pripremi kupusa za zimu, i Miloš i njegova ekipa imaju svoje male tajne koje ne odaju nikome. Zapravo, ne odaju recept uopšte, jedino što smo uspeli da načujemo je „dva odsto“. Takođe, ne obaziru se mnogo na preporuke stručnjaka. Kupus se ne pretače ako nema slavine. A nema. Zato će i rasol biti u upotrebi, ako  bude bistar.

I dok nutricionisti tvrde da je kiseli kupus dobar zbog „lekoviti“ bakterija koje oblažu creva i jačaju imuni sistem, a razmnožavaju u toku fermentacije, da čak podstiču dobro raspoloženje, Miloš Jezdić tvrdi da je za njega, konkretno, lekovit.

– Kiseli kupus meni „spušta“ šećer, bude skoro u granicama normale. Posebno ako ga jedem nekuvanog, samo sa maslinovim uljem i ljutom paprikom, na primer za večeru.

Tako se to, pomalo tajnovito, ali u odličnom raspoloženju, radi u Novim Kozarcima. Da li je kišeljenje uspelo, nećemo znati jer se to ne pita. Jasno je da jeste i da je i ove godine baš taj kupus najbolji. A mala tajna velikih majstora biće prenošena s kolena na koleno. Kao i lep običaj da se sarma u gostima hvali kao najbolja ikada probana. U Futogu ili Novim Kozarcima, svejedno.

 

 

 

 

Mame i tate u Srbiji najčešće za svoju decu biraju imena Sofija i Luka. Slede: Dunja, Lazar, Mila i Vuk, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku za prošlu godinu.

Kada je u pitanju Severni Banat, ukus roditelja malo je drukčiji. Ovde su najpopularnija imena za bebe Sara i David kao i, takođe veoma popularna: Teodora, Stefan, Una i Nikola.

Don`t copy text!