Lazareva subota u narodu poznata kao Vrbica posvećena je najmlađima i označava se kao dečiji praznik.
Vrbica je praznik dečije radosti, jer je Hristos, polazeći u Jerusalim rekao: „Pustite decu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko”. U tom činu je i simbolika vrbe, po kojoj i praznik nosi ime. Ona simbolizuje palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.

Običaj u našem narodu jeste da se deca dovedu u crkvu. Roditelji ih lepo obuku, kupuju im zvončiće vezane za trobijku i stavljaju ih oko vrata. Deca trče po portu i raduju se, a mlade vrbine grančice nose, potom, kućama i stavljaju se pored ikone i kandila
Zvončići koje deca nose su simbol pobede nad smrti jer je na taj dan Isus oživeo Lazara.

Pored vrbe i zvončića, običaji nalažu i da se danas nabere cveće, a potom ostavi da prenoći u vodi. Sutradan, na Cveti, svi ukućani treba da se umiju tom vodom kako bi bili zdravi.
Tradicija u Kikindi je da Vrbicu prati i vašar, koji ni ovoga nije izostao, na radost dece.









