јануар 27, 2026

Igor Crnogorac

P1130619 (2)

Svoj najnoviji roman „U zagrljaju princa tame“, književnica Simonida Milojković prvo je predstavila u Kikindi, u kojoj ima brojnu čitalačku publiku. Književno veče održano je sinoć u punoj sali Kulturnog centra.

– Ovo mi je najteži roman u životu, sve su priče istinite i sve je trebalo istražiti, razgovarati sa tim ljudima i učestvovati u užasu kroz koji su prošli. Radi se o tinejdžerima, učenicima jedne beogradske gimnazije, koji su oformili satanističku grupu sa vođom mnogo starijim od njih. Jezive stvari se dešavaju u sektama, naročito satanističkim. Mlade nagovaraju da ubiju člana porodice ili ih navode na samoubistvo kako bi „otkupili“ život člana svoje porodice – kaže Milojković.

Istraživanje dugo godinu dana obuhvatilo je, pored izučavanja literature, i volontiranje u Organizaciji za stabilizaciju mladih ZID.

– Još uvek pomažem u rehabilitaciji i spasavanju dvadesetak tinejdžera koji su, mahom, u satanističkoj sekti. Ima i pripadnika „nju ejdža“ koji promoviše  tehnike samorazvoja, a u suštini je sekta. U pitanju su veoma mladi ljudi, najmlađi imaju samo 12 godina, i mnogi su već pokušavali samoubistvo i lečili se u duševnim bolnicama.

Stečeno iskustvo i znanje autorka sada želi da pretoči u stručnu knjigu na ovu temu. Takođe, volela bi da bude koscenarista serije „U zagrljaju princa tame“ jer, kako kaže, domaćoj kinematografiji nedostaje dobar horor.

Simonida Milojković član je Udruženja književnika Srbije i jedan je od najčitanijih srpskih pisaca. Njena prva knjiga, „Grabljivica“, izdata 2007. godine, najprodavaniji je roman na Balkanu u poslednje tri decenije.

Izdavačka kuća „Pegasus“ iz Velike Britanije proglasila ju je vrhunskim delom savremene svetske književnosti i objavljuje je za celo englesko govorno područje.

Bestseler „Ljubav u doba kokaina“ doživeo je i svoju pozorišnu verziju. Život transrodnih osoba tema je romana „Žena“, dok se u romanu-psihotrileru  „Dijagnoza: ljubav“, autorka bavi pitanjem da li je zaljubljenost vrsta psihoze i da li, poput narkotika, stvara zavisnost.

koncert muzička 3

Posebno uživanje ljubiteljima klasične muzike večeras su priredili učenici Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“. U sali Narodnog pozorišta priredili su tradicionalni osmomartovski koncert. Raznovrstan program  izvelo je čak 40 učenika Škole.

– Naši đaci svih uzrasta i sa svih osam odseka izveli su kompozicije velikog broja autora. Uložen je ozbiljan trud i sa velikom voljom pripremali smo koncert koji smo poklonili kikindskoj publici – kaže direktorica, Margita Detari.

U 33 tačke programa učestvovali su solisti i kamerni sastavi, a publika je uživala u svim muzičkim oblicima – valcerima, etidama, barkarolama…

U godini u kojoj Muzička škola obeležava 70 godina postojanja, ova ustanova ima 310 učenika, od toga osmoro đaka pohađa dva odseka. U najavi je, kaže direktorica Detari, i odsek za saksofon, koji će moći da se upiše od naredne školske godine.

Sledeći koncert za sugrađane biće priređen u septembru, povodom jubileja Škole.

Jelena Mitrović (Large)

Ovogodišnje javne pozive za dodelu finansijske pomoći nezaposlenima i poslodavcima, Nacionalna služba za zapošljavanje (NSZ) raspisala je 20. februara.  U kikindskoj filijali danas je organizovano njihovo predstavljanje potencijalnim korisnicima-poslodavcima.

– Praksa je pokazala da ovakva predstavljanja daju rezultate jer tako otklanjamo eventualne nedoumice i smanjujemo broj odbijenih zahteva – kaže direktorica kikindske filijale NSZ, Jelena Mitrović. – Pozvali smo, uglavnom, poslodavce iz privatnog sektora jer se na njih odnosi najveći broj javnih poziva, kao i nove poslodavce, kako bismo ih upoznali sa benefitima koje mogu da ostvare i što više ih uključili u korišćenje pomoći.

Predstavljanju programa prisustvovalo je tridesetak pozvanih poslodavaca. Javni pozivi imaju različite rokove i veoma je važno da potencijalni korisnici apliciraju na vreme.

– Kikindska Služba ima određenu kvotu za svaki javni poziv, pa se zainteresovanima preporučuje da se što pre prijave za korišćenje sredstava. Prošle godine imali smo 14 javnih poziva i potrošena je celokupna kvota, čak smo tražili i proširenje. Finansirano je 389 osoba, što je doprinelo smanjenju broja nezaposlenih na evidenciji. Na kraju decembra 2022, u odnosu na isti mesec 2021. godine, nezaposlenost je u gradu smanjena za 19 odsto – kaže Jelena Mitrović.

Kako su javni pozivi dostupni već duže od dve sedmice, prema pokazanom interesovanju poslodavaca procena je da će i ove godine biti mnogo korisnika.

Svaki poziv ima određene ciljne grupe nezaposlenih na koje se odnosi. To su, uglavnom, stariji od 50 godina, mlađi od 30 godina bez srednje stručne spreme, nezaposleni duže od godinu dana, Romi, invalidi, korisnici socijalne pomoći i mladi u domskom smeštaju ili u hraniteljskim porodicama.

U Nacionalnoj službi očekuju da će, i ove godine, javni pozivi doprineti smanjenju nezaposlenosti. Pored već aktivnih mera podsticanja zapošljavanja, očekuje se i objavljivanje pokrajinskih i javnih poziva Gradske uprave Kikinda.

Erazmus Đura 2

U okviru programa „Erazmus plus“ đaci i nastavnici Osnovne škole „Đura Jakšić“ bili su na petodnevnoj razmeni u Mariboru. Koordinator projekta „Poveži veštine“ je nastavnica engleskog jezika, Dobrislava Ružić.

– Suština projekta je povezivanje i unapređenje multikulturalnosti. Učestovalo je deset učenika i dve nastavnice. Kolege su posmatrale časove i usavršile se u novim nastavnim metodama – kaže Dobrislava Ružić.

Partnerska škola u projektu je „Tabor 1“ u Mariboru. Poseta je ostvarena zahvaljujući podršci roditelja, kolega, Turističke organizacije i Grada Kikinde, kaže nastavnica geografije, Biljana Radujko.

– Deca su prisustvovala nastavi sa trećim i sedmim razredom, bila su smeštena u internatu i pratila su organizaciju svojih vršnjaka – kaže Radujko. – Obilazili smo kulturno-istorijske znamenitosti, sankali se na Pohorju. Sa kolegama smo razmenili iskustva, što je bilo veoma korisno. Njihov oblik rada je sasvim drukčiji, ali mnogo toga možemo da primenimo. Kada je geografija u pitanju, zanimljivo je da oni svoju državu uvek stavljaju na prvo mesto i sve ostale porede sa njom. Iskustva iz Slovenije sada prenosimo svojim kolegama.

Kikindski đaci su, čini se, iz Maribora poneli još intenzivnije utiske.

– Grad je divan, a nastavni program zabavan. Učenje se svodi na gledanje filmova i učenici sami pronalaze ono što im je potrebno za rad – kaže Teodora Ćurčin, učenica sedmog razreda.

Strahinja Stojanović, učenik šestog razreda, impresioniran je ekološkim aspektima u školi-domaćinu.

– Obroci se sastoje od zdrave hrane i sve je veoma čisto, u školi su svi u papučama. Mislim da bismo to mogli da primenimo i kod nas.

Đaci su stekli nove prijatelje sa kojima su, kažu, ostali u kontaktu.

– Pratili smo nastavu, ali smo teško razumeli. Škola je lepa i velika. Sviđa mi se što smo imali doručak i što smo svi bili u papučama – kaže Vladan Kovačević iz III-1.

U projektu su učestovali i učenici: Jovana Živojinov, Una Konjik, Sara Jočić, Milica Krišan, Ognjen Dobrosavljev, Sergej Bogosavljev i Ognjen Đomparin.

Svoje domaćine kikindski đaci pozvali su da im budu gosti na jesen, u toku programa „Sovembar“. U međuvremenu, u nastavku projekta, četvoro nastavnika iz škole „Đura Jakšić“ pohađaće u Italiji seminar o unapređenju integrativne nastave.

„Erazmus plus“, kao jedan od najvećih programa Evropske unije, finansira projekte mobilnosti i saradnje u oblasti obrazovanja, obuke mladih i sporta, putem celoživotnog učenja. Pristup fondovima EU u „Erazmusu“ imaju države članice Unije i treće zemlje, delimično ili u punoj meri pridružene Programu.

Osvajači 12

Pok-grupa “Osvajači” nastupila je večeras u Sportskom centru „Jezero“ na koncertu pod nazivom „Ženama s ljubavlju“ koji, za Dan žena, tradicionalno organizuju Turistička organizacija i Grad Kikinda.

Koncertu je prisustvovao i gradonačelnik, Nikola Lukač, koji je sugrađankama čestitao praznik.

– Čestitam Dan žena svim mojim Kikinđankama i svim ženama. Grad im svake godine, povodom njihovog praznika, priredi iznenađenje i dobru muziku. Ovoga puta došli su „Osvajači“, izuzetno kvalitetan bend, i nadam se da će i dame i muškarci uživati i prisetiti se hitova ove grupe. Žene su bolja polovina društva i drago mi je što sve više njih uključuje u odlučivanje. To će i nama biti motiv da budemo još kvalitetniji i bolji i da zajednički gradimo još bolje uslove za život i rad u našoj Kikindi i u našoj Srbiji.

Poznati rok i hevi-metal bend „Osvajači“ prepoznatljiv je po svom „tvrđem“ zvuku, odličnim melodijama i, svakako, po sjajnom vokalu frontmena Zvonka Pantovića Čipija.

– Prvi put smo u Kikindi i mnogo nam je drago zbog toga. Vidim da je publika raspoložena, siguran sam da ćemo uživati. Sviraćemo pesme sa svih naših albuma i ploča. Ne menjamo se mnogo, muzika evoluira, ali mi ostajemo „Osvajači“ do kraja. Kod nas je kriza autora, mnogi novi mladi ljudi liče jedni na druge. Mi smo svoji sve ove godine, možda je to recept za uspeh trajanje hitova. Mnogo radimo, sviramo, pa ne stižemo da završimo novi album, ali pesme su spremne i predstavićemo ga uskoro – rekao je Čipi.

„Osvajači“ su kikindskoj publici priredili pravi rok-spektakl. Koncert su otvorili velikim hitom „Krv i led“ sa svog prvog albuma iz 1990. godine. Usledile su dobro poznate pesme: „Nikad više s tobom“, „Marija“, „S kim čekaš dan“, ali i hitovi „Smaka“ i „Bijelog dugmeta“.

Odličan koncert pravih muzičkih profesionalaca neke Kikinđane vratio je u mladost, a novim generacijama svakako predstavio pravi hard-rok zvuk živog nastupa na najbolji mogući način.

Klara Cetkin

Obeležavanje Međunarodnog dana žena svoj začetak ima u protestu radnica u industriji odeće i tekstila, održanom 1857. godine u Njujorku. One su  demonstrirale zbog loših radnih uslova i niskih plata.

Protesti su nastavljeni i narednih godina. U Njujorku je, 1908. godine, 15.000 žena zahtevalo kraće radno vreme, veću platu i pravo glasa.

Ideja da se ustanovi međunarodni praznik potekla je od žene po imenu Klara Cetkin, komunistkinje i borkinje za prava žena koja je ovaj predlog iznela na Međunarodnoj konferenciji žena u Kopenhagenu 1910. godine.ide

Dan žena prvi put je obeležen 1911. u Austriji, Danskoj i Nemačkoj.

Šta žene danas misle o ovom prazniku, odnosno svom položaju u društvu, pitali smo naše sugrađanke.

Stanislava Hrnjak, poslanica u Skupštini AP Vojvodine i poverenica Gradskog odbora SNS

-Žene su oslonac ne samo srpskog društva i porodice, već cele zemlje. Osmi mart je dan koji ima istorijsku simboliku i važno je da to bude dan koji je za svaku damu poseban. Često kažemo da bi svaki dan trebalo da bude Dan žena uzimajući u obzir koliko one ulažu u porodicu, posao, koliko su preduzimljive, koliko su pokretači svega, to se  u svakodnevnom životu da videti. O tome treba da pričamo češće nego jednom godišnje. Ne smemo da zanemarimo ni žene žrtve nasilja, i o tome treba da govorimo značajnije i hrabrije, da zaštitimo žene u svakom smislu. Takođe, da ih izjednačimo u društvu u kontekstu zarada, jer one ulažu daleko veći napor. Posebno žene koje se bave javnim poslom imaju višestruku odgovornost koja se oslanja na dom, prijatelje, roditelje, posao. One ne znaju da budu površne, kada preuzmu na sebe odgovornost, guraju do cilja. I zato mislim da je svaka žena posebna, da je treba podržati, da društvo treba da stane iza njih. Pažnja koja se ženama ukazuje danas jeste obaveza da bismo im pokazali koliko su posebne, ali da se potrudimo svi zajedno da pažnju i nagradu za svoj trud i rad dobijaju i u ostalim danima tokom godine.

Dijana Jakšić Kiurski, zamenica gradonačelnika

Važan mi je ovaj praznik iz više razloga. Treba da istaknemo suštinu i simboliku, a to je, od Roze Luksemburg pa nadalje, borba da se ostvari bolji položaj žena. Upornošću i hrabrošću su se borile za politička i ekonomska prava i slobode, i za puno uvažavanje u društvu. Volim ovaj praznik zato što me je još kao dete asocirao na majku, baku, tetke i uvek je bio u znaku radosti i lepog raspoloženja. Neka i bude u simbolici ruža i cveća, ali zaista se osećala emocija, poklanjate nešto i time izražavate ljubav i poštovanje prema toj osobi. Ali ako i pored borbe za prava žena postoji bilo kakav pokušaj marginalizovanja i osporavanja uloge i značaja žena u društvu, onda svaki takav poklon i obeležavanje praznika je samo ritual i prazna priča. Neka današnji poklon- ruža ili drugi znak pažnje čini srećnom ženu tokom cele godine, to je izraz zahvalnosti, poštovanja i priznanja uloge žena u društvu bez obzira na to da li govorimo o domaćici ili ženi koja se ostvarila u određenom poslu, ili na bilo koji drugi način. Bitno je da se uloga žene poštuje i osvesti, jer je ona velika.

Jasmina Drinjak Malogajski, vaspitačica u Berlinu

– Osmi mart u celoj Nemačkoj je veoma bitan praznik i svi se nekako trude da svoje žene, majke obraduju nekim prigodnim poklonom, izlaskom na večeru, cvećem.. Veliki broj bilborda ima za temu čestitku ženama. Ovde u Berlinu konkretno, to je možda jedan od najvažnijih praznika jer je od pre nekoliko godina uvršten u praznike koji su neradni dani. Po klubovima su organizovane svirke na kojima nastupaju žene,  danas  se igraju tematski stendapovi o ženama-koji predstavljaju ženu kao super heroja, što i jesmo. One koje danas moraju da rade, na platu će dobiti 100%  na dnevnicu jer je državni neradni dan.

Tatjana Korom, Udruženje žena Kikinde

-Radujem se tom danu zato što su se žene izborile za svoja prava, koja i danas imaju. Udruženje žena Kikinde tradicionalno obeležava taj dan. Mi smo ga proslavile zajedničkim okupljanjem u petak u Restoranu „Belavila“. Kada je o poklonima reč, smatram da nisu važni. Bitna je pažnja i čestitka od srca.

Darinka Maljugić, bibliotekarka

– Za mene je Osmi mart veoma važan, žene su zaboravile zašto ga proslavljaju. Ako smo se borile za ravnopravnost, ne znači da smo sebi samo još natovarile dodatni posao i da treba da imitiramo muškarce, to me jako iritira. Nisam feministkinja, ali jesam za ravnopravnost.

Snežana Popeskov, tehnički sekretar u Narodnom pozorištu

– Ovaj dan se obeležava u znak sećanja na borbu za ženska prava i zato mislim da je veoma značajan. Žena ima poseban senzibilitet i posebno mesto društvu, to ne sme da se zaboravi.

Natalija Bogosavljev, preduzetnica

-Nije mi važan ovaj praznik. Smatram da svakodnevno i prema svima treba da se odnosimo kao prema sebi ravnima i sa poštovanjem jer smo svi ravnopravni.

Jovana Mišković, nastavnica nemačkog jezika u Novom Sadu

-Praznik je značajan da bismo se podsetili da su žene jednako važne, čak i važnije od muškaraca. i da je potrebno da vudu cenjene. Treba podsetiti majke, sestre, žene da su voljene, ali nije loše i da dobiju neki poklon.

Gusani Dan žena 1

Članovi „Gusana u magli“ danas su, povodom Dana žena, organizovali akciju na trgu. Suprotno očekivanom, razgovarali su sa muškarcima.

– U ovoj akciji zamislili smo da pronađemo muškarce kojima postavljamo pitanja o ženama. Oni koji tačno odgovore dobijaju paketić kako bi ga poklonili njima dragim ženama – kaže Jelena Erdeljan.

Sugrađani, bar oni manje stidljivi, rado su se odazvali i tako „zaradili“ pažljivo pripremljene i lepe poklone.

Dr Sami 1

Kikindska Opšta bolnica odnedavno ima novog lekara, a Kikinđani novog sugrađanina.

Doktor Sami Hašim je radiolog iz Damaska. Zahvaljujući kolegama i pacijentima, u našem gradu već se oseća kao kod kuće.

Veoma je zadovoljan uslovima za rad i sticanje iskustva u kikindskoj bolnici. Za sada ne planira nove destinacije, štaviše, u izgledu je da će još neke sebi bliske ljude dovesti u naš grad.

Doktora Samija prepoznaćete po osmehu, a odmah zatim po stručnosti, profesionalnosti i izuzetnom odnosu prema pacijentima.

Posetili smo ga na njegovom radnom mestu.

Tisa Felbab 2

Tisa Felbab završava Osnovnu školu „Sveti Sava“ i nosilac je Svetosavske povelje Škole, Vukove diplome i specijalnih diploma iz engleskog jezika i iz hemije. Ova trinaestogodišnjakinja ima i jedinstvenu strast, pomalo neuobičajenu za njenu generaciju. Tisa mnogo voli da čita i već tri godine je književni kritičar Izdavačke kuće „Laguna“.

– Mama je videla da „Laguna“ traži decu da pišu prikaze knjiga. Prva knjiga za koju sam napisala kritiku je „Devojčice uzvraćaju udarac“ Roberta Takariča. Posle nekoliko dana javila mi se urednica i ponudila mi da napišem još jedan prikaz. Tako je sve počelo – priča Tisa.

Urednica, ali i čitaoci, prepoznali su Tisin talenat da izrazi svoje utiske o knjizi. Međutim, ljubav prema pisanoj reči kod ove devojčice razvijala se od najranijeg uzrasta.

– Roditelji su mi čitali knjige kada sam bila mala. Čim sam naučila da čitam, počela sam sama da uzimam knjige iz biblioteke. Mislim da ima dece koja jako vole da čitaju, ali ih je mnogo manje od onih koji ne čitaju uopšte – objašnjava Tisa. – Volim da čitam fantastiku. Nedavno sam završila čitanje serijala „Stakleni presto“, za koji pišem prikaz.

Tisa kaže da će upisati Gimnaziju jer još uvek nije sigurna u to čime će da se bavi. Jedino što je sasvim izvesno, kaže, jeste to da će i dalje pisati književnu kritiku.

– Pored toga što mogu da čitam različite knjige, na taj način i vežbam pisanje i mogu da izrazim svoja osećanja ljudima koje će to zanimati. Nastavnici u školi i drugari mi često priđu i kažu da su pročitali neku od mojih kritika i da im se sviđa, što mi prija. Jave mi se i pisci, što me posebno obraduje. Aleksandra Filipović poklonila mi je svoju knjigu pošto je pročitala moj prikaz njenog romana „O krilima i čudima“. Pisac iz Kikinde, Srđan Tešin, dao mi je svoju knjigu „Luka kaže“, kako bih napisala kritiku o njoj. Posebnu zahvalnost dugujem i Marijani Ljiljak, nastavnici u Školi za mentalnu aritmetiku „BrainOBrain“, koju sam završila pre dve godine.

Uporište Tisine kreativnosti svakako je njena porodica. Ona je i uzor svom mlađem bratu Aljoši koji kaže da sebe u budućnosti vidi kao profesionalnog rukometaša.

Ova mlada književna kritičarka do sada je napisala pedesetak prikaza. Priznaje da bi volela i sama da napiše knjigu. Uz to, voli i da slika, pa je njeno usmerenje ka umetnosti već sada sasvim izvesno.

U svetu pisane reči ili neke druge kreativne stvarnosti, trinaestogodišnja Tisa Felbab uobličava svoju sjajnu budućnost. I sigurnim koracima već stiže do nje.

Učiteljstvo 4

Tribina posvećena 245. godišnjici učiteljstva u Srbiji održana je večeras u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ u Kikindi. Dekan Učiteljskog fakulteta u Somboru, istoričar, prof. dr Saša Marković, prethodno je učestvovao u predstavljanju ove visoke škole srednjoškolcima u Kikindi.

U večernjem programu istaknuta je činjenica da je u Srbiji veoma rano prepoznat značaj prosvetiteljstrva. Prva srpska učiteljska škola, „Norma“, osnovana je 1. maja 1778. godine u Somboru.

– Misija prosvetiteljstva je da spasava i čuva identitet naroda u vremenu bezumlja i digitalizacije – rekao je profesor Marković. – Jedan od najvećih izazova je kako da prosvetiteljstvo i kritičko promišljanje čovek prihvati i da mu školstvo to ponudi. Kroz čitavu istoriju političke elite ovde su, uglavnom, negovale ideju da Srbi budu neobrazovni ili poluobrazovani, kako ne bi ugrožavali vitalne interese onih koji vladaju.

Profitabilni um, ideja o potrošačkom mentalitetu, takođe su suprotstavljeni postepenosti, trezvenom promišljanju i strpljenju, što je veoma važno za mlade, ali i sve manje popularno među njima, ocenio je profesor Marković.

– Prosveta danas ima mnogo manji značaj nego što je to neophodno. Ona je jedini način opstanka jer je najvažnije stvaranje intelektualne i saznajne vrednosti. Ako ne negujemo obrazovanje i ne držimo korak u njegovoj aktuelizaciji, preti opasnost da budemo asimilovani, da izgubimo identitet u globalizaciji. Prosveti treba odrediti mnogo bitniju ulogu u društvu, treba  negovati prosvetne radnike i čuvati njihov status.

Profesor Marković izučava istoriju obrazovanja, ali i političku i istoriju identiteta, kao i kulturu i razvoj političke misli na prostoru Vojvodine.

Autor je 12 monografija i danas je kikindskoj biblioteci na poklon doneo tri svoja dela: „Srpski učitelj u Ugarskoj 1778-1918.“, „Politička biografija Jovana Joce Laloševića“ i „Nacionalno bez odijuma – pogled bez pretenzija“.

Don`t copy text!