Igor Crnogorac

Tolinger 2

Program „Muzikom kroz grad“ danas je organizovao Centar za stručno usavršavanje u saradnji sa Narodnim muzejom i beogradskim Centrom za promociju nauke.

U interaktivnoj radionici, na nekoliko lokacija na Gradskom trgu, najmlađi su učili o životu i radu češkog kompozitora i horovođe Roberta Tolingera koji je u Kikindi živeo deset godina, u svom najplodnijem periodu.

– Na šest punktova na trgu sugrađani su mogli da se upoznaju sa Tolingerovim životom i delom, kao i da saznaju gde se nekada koncertriralo i sviralo u Kikindi, kako se zvao prvi muzički časopis, kako je živeo naš grad. U sali Muzeja kompozicije Roberta Tolingera svirala je profesorica klavira Eva Francuski Aranjoš – kaže Gordana Trnić Iličić, koordinatorka Naučnog kluba CSU.

Nikolina Suvajdžić, nastavnica muzičke kulture u OŠ „Sveti Sava“, pridružila se programu sa svojim učenicima.

– Deci je veoma zanimljivo. Tolinger je veoma važan za muziku i umetnost i  želela sam da đaci nešto više saznaju o njemu jer ga nema u programu – kaže Suvajdžićeva. – Trudim se da im približim muzičku umetnost, da ih motivišem da dolaze na koncerte jer smatram da je to veoma važno, bez obzira na to da li će im ova oblast biti i profesionalno opredeljenje.

Robert Tolinger završio je violončelo na Praškom konzervatorijumu. Prihvativši poziv Pevačkog društva „Gusle“, 1880. godine se doselio u Veliku Kikindu. Deset godina boravka u našem gradu nazivaju se Tolingerovo doba.

„Gusle“ su tada dostigle najviši nivo horskog pevanja, a sam Tolinger je ovde komponovao najbolje kompozicije. Kao vrstan violončelista, često je nastupao i stekao izuzetno uvažavanje i poštovanje. Bio je pokretač i idejni tvorac muzičkog časopisa „Gudalo“.

Za vreme boravka u Kikindi napisao je više od 20 pesama za muški, ženski i mešoviti hor, oko 135 pesama za decu, jednu liturgiju, više solo pesama, duhovnih, klavirskih i kompozicija za druge instrumente. Komponovao je operetu „Veseli mornari“, jednu simfoniju, kantate „Ciganin“ i „Kosovka“ koja se smatra njegovim najboljim delom.

Arhiv izložba 1

„Stara i retka knjiga u biblioteci Istorijskog arhiva“ naziv je večeras otvorene izložbe u ovoj ustanovi. Od 4.700 knjiga u biblioteci Arhiva izložene su 42 najstarije i najzanimljivije, kaže v. d. direktor Arhiva, Srđan Sivčev.

– Ovo su najvrednije stare knjige koje čuvamo. Najstarije je delo iz 1811. godine, „Jesteslovije“ („Prirodopis“) arhimandrita Pavla Kengelca, jednog od prvih bogoslova u srpskom narodu. To je i prvo delo iz biologije, uopšte iz prirodnih nauka i mi smo uradili i njegov reprint sa prevodom na srpski. Izloženo je još jedno njegovo delo, „Vsemirago svjatislovja“ („Povesnica svetskih događaja“).  Imamo i dela iz 19. veka na latinskom, nemačkom, mađarskom, slavenosrpskom i na engleskom jeziku, uglavnom iz istoriografije, arhivistike, etnologije, geografije. Veoma su interesantne i čitave edicije atlasa i enciklopedija na mađarskom jeziku, koje su izlazile u Budimpešti između 1860. i 1870 – izjavio je  Sivčev.

Najstarija knjiga koja se čuva u Istorijskom arhivu zapravo je Matična knjiga, tačnije Domovni potokol za Tisa Sent Mikloš, današnje Ostojićevo, koja je počela da se vodi davne 1747. godine.

Na postavci u holu Istorijskog arhiva, posetioci će imati priliku da prelistaju i dva ratna albuma iz Prvog svetskog rata – na srpskom i na francuskom jeziku u kojima su, sa velikim brojem fotografija, opisane ratne operacije srpske vojske i svih članica Antante.

Prava poslastica je i katalog Ljevaonice željeza i tempera “Bon“ koja je ovde radila i pre Drugog svetskog rata. U katalogu iz 1938. prikazana je široka paleta proizvoda ove fabrike.

U pripremi izložbe, pored Sivčeva, učestvovao je i Nikola Radosavčev, koordinator digitalnih procesa u Arhivu. Većina izloženih knjiga je u vitrinama, ali su mnoge i dostupne za prelistavanje. U Arhivu kažu da njihovu riznicu uglavnom čine pokloni i kupljene knjige, ali da je, za neka dela, ostala misterija kako su stigla do njih.

– Imamo, recimo, zbirku poema i priča britanskog pesnika i političara Edvarda Bulvera Litona, štampanu na engleskom u Lajpcigu 1842. godine – kaže Sivčev. – Knjiga je bila deo lične biblioteke grofa Karla Maldegema koji je stolovao, imao kaštel u današnjem Novom Kneževcu, za koju nije poznato kako je stigla u Arhiv, i ona je izložena za posetioce.

U ime lokalne samouprave otvaranju je prisustvovala resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski.

– Ova izložba nam pokazuje koliko je Istorijski arhiv važan za grad, kako bi se prošlost sačuvala, jer i svi dokumenti koji se danas čuvaju služiće budućim generacijama da sagledaju svoju prošlost. Kao zajednica treba da radimo na približavanju arhivske biblioteke sugrađanima i Arhiv u tome ima našu punu podršku- izjavila je Mickovska.

Izložba rariteta među starim izdanjima biće otvorena dve sedmice, radnim danima od 8 do 13 sati.

JP Kikinda 1 (3)

Javno preduzeće „Kikinda“ nastavlja sa edukacijom najmađih o značaju odgovornog vlasništva. Danas je održano još jedno predavanje, ovoga puta za učenike prvog i drugog razreda Osnovne škole “Žarko Zrenjanin”.

Đaci su imali priliku da čuju sve o značaju odgovornog vlasništva, potrebama pasa i obavezama vlasnika, kao i da se druže sa psima iz „Zoohigijene“ koji su spremni za udomljavanje.

Predavanje su održale Jelena Pantelić i Branka Živaljević iz JP „Kikinda“. Iz ovog preduzeća poručuju da je učenje najmlađih da budu odgovorni za drugo živo biće još jedna stepenica na putu da izrastu u dobre ljude.

Oblaci predstava

„Oblaci“, veliki projekat Narodnog pozorišta, predstava koja je nastajala od same osnove, naručenog teksta o životu Dušana Vasiljeva, sinoć je imala svoju pretpremijeru ili, kako to ljudi u pozorištu nazivaju, otvorenu generalnu probu.

Gledali smo je za vas

Možda je u svim najavama ove predstave, a bilo ih je dovoljno, premalo pažnje posvećeno podnaslovu – pseudobiografija i fantazmagorija. Ovo je važno da imate na umu kada sednete na jednu od (još uvek krajnje neudobnih i opasnih praktikabala, oprez!) na maloj sceni; sve što ćete gledati nije biografija Dušana Vasiljeva, književnika, revolucionara, nesrećnog, siromašnog i tužnog čoveka. To je samo briljantno napisana, izmaštana priča o njegovom životu.

U kojoj meri je tačna, u umetnosti, posebno u pozorištu se ne pita i prilično je irelevantno. Ako je ovo polazište, razumljivo je da su i Dušanovi snovi, težnje, unutrašnja previranja, konačno emocije, podjednako autentične, i u potencijalu.

Šta je stiglo do nas

Zaista neverovatna drama mlade Nine Plavanjac, evo sada preslabe fraze, ostavlja bez daha. Veliku većinu teksta zapravo je napisao sam Vasiljev na razne teme, u različitim delima i formama, dakle u većini su njegove rečenice. Nina Plavanjac je danas, vek kasnije, sabrala fragmente i uradila sve ostalo – istkala neverovatnu dramu o njemu samom.

Dakle, videćete Dušana, njegovu porodicu, prijatelje i neprijatelje. Videćete i najavljene fantazmagorije i verovatno ćete (zaista se nadam jer se meni to dogodilo), s mukom prepoznavati tananu granicu između jave i sna. Što je, možda, i bila namera.

Gledaćete magiju glume u pravom smislu te reči, onu zbog koje odjednom shvatate da ste privilegovani da prisustvujete umetnosti u najčistijem obliku; zbog Vladimira Maksimovića u ulozi Dušana, Mine Stoković kao njegove majke, i Nikole Joksimovića u ulozi oca i još nekoliko likova. Svakako i zbog igre Miljane Kravić i Anđele Kiković, posebno sjajnih u emotivno teškim duo-scenama. Luka Jovanović Dživdžanovski i Filip Klicov odlično su parirali iskusnijim kolegama, što govori i o dobrom timskom radu.

Kostimi neprevaziđene Tatjane Radišić istovremeno su tačni, maštoviti, u funkciji i vremena i likova i rečene fantazmagorije. Izuzetno pametnu i zanimljivu kopču imeđu kostima i Dušanovog dela Tatjana Radišić je uradila u detaljima, zato posebno obratite pažnju na njihovu simboliku.

Scenografiju – neobičnu, funkcionalnu, ovde takođe sa puno simbolike, i neočekivano atraktivnu za uslovnost male scene, potpisala je Milica Bajić Đurov.

Za muzičku temu, kao i instrumentale za pojedine scene nisu potpisani autori, pa ne možemo nikome da pripišemo zasluge koje su, svakako, izuzetne.

Sve navedeno doprinelo je izuzetnosti predstave koja se, iako traje dva sata, gleda bez daha.

Čega nije moralo da bude

Ovom (za vas) gledaocu ipak ostaje nekoliko nejasnoća. Zašto je za probe bio angažovan lektor/ saradnik za scenski govor? Uz rizik da je tumačenje naivno: akcenti koje čujemo na sceni su književni i nema ni reči o (sa) lokalnim dužinama, uz to, svršeni glumci su položili dikciju.

Pojedini akteri igraju više likova i obavezno, svako od njih, igra i deo naroda (svetine). Distinkcija između likova kada ulaze bukvalno jedan posle drugog, bez pauze, a igra ih isti glumac, na nekim mestima tehnički ne postoji, što dovodi u pitanje čitav koncept „uštede“ na glumcima čak i da je simbolički opravdana i namerna.

O poruci predstave

U najavi komada, reditelj Stevan Bodroža ga određuje i kao pokušaj ispravljanja nepravde prema Dušanu Vasiljevu. Socijalno diskriminisan, u nemogućnosti da ostvari svoj san, siromašni mladić ne odustaje od svoje pasije i ostaje posvećen umetnosti po svaku, pa i cenu života. Na korak iza ove konstatacije je klasična diskriminacija, to jest društvo nejednakih mogućnosti i kritika istog. Ništa novo, nažalost, ni čudno.

Da li će ova pozorišna opomena pomeriti konstelaciju društvene  neravnopravnosti? Da će se neko postideti, pokajati, ili, budimo krajnji utopisti, promeniti nešto zbog toga? Da li onda pozorište ipak može da se ne obazire na navedeno? Neće, neće i ne treba.

Ipak, iako je poruka sasvim precizna i jasna, može li se, bar za malo neophodnog, ova kritika maćehinskog odnosa tamo gde je štetan, nepravedan i nije mu mesto, proširiti i uputiti i pozorištu samom? Svakako i apsolutno da.

Umetnost mora biti oslobođena nepravde i njenih posledica. A umetnost živi u pozorištu, zar ne?

Dan plesa 11

Iako se Svetski dan plesa obeležava tek za dva dana, Gradski trg danas je pulsirao u ritmu koji su diktirali članovi svih kikindskih plesnih škola.

U organizaciji Kulturnog centra i pod pokroviteljstvom Grada, nastupili su: Plesna škola „Dance N Soul“, Baletski studio „Flex“, ADZNM „Gusle“ i kikindsko odeljenje Baletske škole iz Novog Sada.

– Želimo da ples živi u Kikindi, da imamo svoj dan i da to postane tradicija. Na ovaj način predstavljamo šta radimo, ali je važnije da se zabavimo i družimo sa ostalim plesačima – kaže Mirna Krnić iz Plesne škole „Dance N Soul“.

U različitim žanrovima danas je nastupilo više od 200 plesača različitih uzrasta. Njihova publika ispunila je Gradski trg i svi su poželeli da ovakvih manifestacija i radosnih susreta bude što više.

stepanov 3

Kikindski slikar, dr Milorad Stepanov, profesor na VŠSSOV, izložiće, od petka, svoj najnoviji ciklus slika pod nazivom „Bara“ u Kulturnom centru u Inđiji. Priliku da samostalno izlaže dobio je na konkursu ove ustanove i, za tu priliku, izdvojio je dvadesetak slika srednjeg i većeg formata.

Zanimljivo je da svoja najnovija dela, nastala u protekle dve godine, zbog korišćenih materijala, naziva „ronđavim slikama“. Deo izložbe čini i tematska celina pod nazivom „Pogled na ravnicu iz konzerve“.

– Slike prirode iz neposredne okoline Kikinde nastajale su u mojim šetnjama i mušičarskom ribolovu po malim kanalima oko grada, to je moj atavistički zov. Iz skica, fotografskih beležaka, transpozicija, dorađenih u ateljeu, nastao je ciklus na temu bare. Često na izlet ponesem vodorastvorljive flomastere i tuš, pronađem trsku i slikam. Tehnološki, u pitanju je reciklaža. U Visokoj školi u kojoj predajem, ostala su neka stara platna i bilbordi koje recikliram, pa im je i radni naziv „Ronđave slike“. Kolekcija oslikanih konzervi sardina zove se „Pogled na ravnicu iz konzerve“ – kaže Stepanov.

Profesor Stepanov poslednji put je u Kikindi je izlagao 2017. godine u Narodnom muzeju. U planu je, kaže, da u bliskoj budućnosti i ovdašnjoj publici prikaže svoja najnovija dela. U međuvremenu, imao je samostalne izložbe u Beogradu i Nišu.

Pusto tursko 1

Knjiga „Pusto tursko“, drugo, dopunjeno izdanje, u ediciji Instituta za evropske studije iz Beograda, autora profesora Darka Tanaskovića, akademika i orijentaliste, predstavljena je večeras u velikoj sali Kulturnog centra.

O knjizi su govorili profesor Petar Vuca, na čiju inicijativu je i upriličeno gostovanje akademika Tanaskovića, i predstavnik izdavača, osmanista, Srboljub Peović. U ime Grada, događaju je prisustvovala zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.

Zbirka ogleda, kako je opisuje profesor Tanasković, nastala je iz potrebe da testira stavove iznete u svom prethodnom delu pod nazivom „Neoosmanizam“.

– Tom knjigom, koju sam napisao pre više godina, uveo sam u našu naučnu terminologiju i pojmovnik termin kojim sam označio dubinsku konstantu ukupnog turskog nastupanja prema svetu i, posebno, prema našem regionu, Balkanu. Neoosmanizam se ogleda u tome da Turska, koja je ponovo ojačala, želi da bude bitan činilac ne samo na Balkanu, nego i u svim delovima Osmanskog carstva u kojima je najduže ostala – na Bliskom istoku, donekle na Kavkazu, pa čak i u delovima severne Afrike – objašnjava profesor Tanasković.

Ova njegova teza je, kaže, bila kritikovana, neki su smatrali da je to neopravdano vraćanje unazad, da je Turska savremena država koja nema veze sa neoosmanističkom i neoimperijalističkom ideologijom. Međutim, dodaje Tanasković, u međuvremenu se pokazalo da su čak i sami Turci usvojili ovaj termin i oni sami ga upotrebljavaju za određeni ideološki pristup svetu.

– Kroz oglede u knjizi „Pusto tursko“ testirao sam tu svoju tezu, odnosno pitanje da li se Turska na unutrašnjem i spoljnom planu ponaša u skladu sa onim što sam dijagnostifikovao kao konstantu neoosmanizma. Moj zaključak je da nema nikakve dileme da Turska, na svoj način, koristeći se svim komparativnim prednostima i savremenim sredstvima u ekonomiji, diplomatiji i politici, pa i vojnim, kada je to potrebno, zaista želi ponovo da se pozicionira kao jedna od najznačajnijih država u svetu. Kao zemlja koja će sada, s obzirom na aktuelne turbulentne promene, igrati značajnu ulogu upravo zato što ima strategijsku – istorijsku i geografsku dubinu, a to smo mi na Balkanu. Zato mislim da je za nas ova knjiga posebno interesantna da bismo razumeli tursku ideološku i političku doktrinu – poručuje autor.

Profesor Tanasković bio je ambasador Jugoslavije u Republici Turskoj, Azerbejdžanu i Vatikanu, kao i ambasador Srbije pri Unesku. Član je Evropske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, kao i Naučnog društva Srbije. Počasni je član osnivač Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, u kome se, od 2017. godine, nalazi njegov legat.

Objavio je više od 600 naučnih i stručnih radova iz oblasti orijentalistike.

Oblaci plakat

Posle premijernog izvođenja predstave o Dušanu Vasiljevu „Oblaci“, 28. aprila, prva i druga repriza igraće se devetog i 23. maja. U podnaslovu određena kao pseudobiografija i fantazmagorija, predstava se igra na maloj sceni.

Prvi termin za repertoarsko igranje u ovom mesecu je petak, 5. maj, za kada su zakazani “Siroti mali hrčki”, rađeni po tekstu Gordana Mihića.

Gostujuća predstava “Neša Bridžis – život” na repertoaru je 11. maja. U sledećem terminu, 12. maja, je beogradsko gostovanje predstave Slavomira Mrožeka, „Emigranti“, u režiji DijaneBešlin. Igraju Luka Pavlović i Stefan Jugović.

“Sava Savanović – vampirska simfonija“ igraće se dva dana uzastopno – u utorak i sredu, 16. i 17. maja. U narednom teminu, u petak, na repertoaru je komedija „Ordinacija“.

Predstava “Kovači” zakazana je za 26. maj. Pretposlednji dan maja rezervisan je za vodvilj “Buba u uhu”.

 

Luna park

Obeležavanje Praznika rada biće, ove godine, upotpunjeno posebnim zabavnim programom na bini na starom iđoškom putu, gde će biti postavljen i luna park.

U subotu, 30. aprila, od 16 sati, najmlađi sugrađani imaće priliku da gledaju dečiju predstavu “Škola za klovnove” Dečijeg pozorišta “Lane”. Hitove devedesetih didžejevi će puštati od 20 sati. U nastavku programa, od 21 sata, koncert će održati Ivan Gavrilović.

Za sve korisnike usluga Centra za pružanje usluga socijalne zaštite „Naša kuća“, obezbeđene su besplatne karte za sve vožnje u luna parku.