Руско Село

stonoteniserii-(1)

Stonoteniski klub „Čarnojević“, koji okuplja uglavnom osnovce, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca poduprtog razumevanju i podršci društvene zajednice, već 16 godina istrajava u afirmaciji ping-ponga, kolektivno i  pojedinačno u kontinuitetu nižući zapažene rezultate i na – državnom nivou

Ruskoselci su do pre nešto više od deceniju i po, ljubav iskazivali samo prema  mesnoj fudbalskoj „Crvenoj zvezdi”, do tada jedinom sportskom kolektivu u selu. A potom se, u opsegu njihovog interesovanja, iznenada našao stoni tenis. Grupa entuzijasta, naime, osnovala je STK „Čarnojević“, za tren okupila osnovce i započela ne baš lagan hod ka potpunoj afirmaciji.

Marljiv pristup treninzima i vežbanju, uz stručan trenerski angažman adekvatno doziran ispravnim pedagoškim pristupom – bez vike i galame, postupno je davao željene rezultate. Igor Radić trener je u klubu od osnovanja, a pomoćnik mu je njegov sin Branko (21), koji je i igrač.  Ponosno kazuje da se startovalo od ovladavanja početničkim stonoteniskim elementima, da bi se vremenom,  tačnije 2017. godine, stiglo do – prvoligaškog statusa.

-Krenuli smo suočeni s mnoštvom nepoznanica, razmišljajući šta nam je činiti,  odlučni u nameri da se ni po koju cenu klub ne ugasi, odnosno da postane stalno svratište ovdašnje mlađarije – veli Igor. – Vremenom se, na sreću, dešavalo nešto lepo. Uključili smo se u nadmetanje na najnižem nivo, pa iz godine u godinu sve više napredovali. Sada smo, u ženskoj konkurenciji u drugoligaškom, a u muškoj u vojvođanskom rangu, s nadom da nećemo dugo čekati povratak u elitnu ligu države, u kojoj smo, inače, bili četiri godine. Trenutno imamo oko 30 registrovanih igrača i igračica svih uzrasta…

Okosnica takmičarskih  sastava su dečaci iz devojčice iz mesne OŠ „Gligorije Popov“. Tu je i srednjoškolka Bianka Berta, kao i studentkinja Rita Kiš. Najbolje su igračice. Imponuje njihova privrženost klubu.

U „Arseniju Čarnojeviću“ su ponosni i na pojedinačne rezultate svojih članova. Lana Feher osvojila  je treće mesto na Republičkom osnovnoškolskom  nadmetanju. Desetogodišnja Marijana Molnar je treća na listi mini-kadetkinja Srbije, dok je u istom rangu godinu dana mlađa Ana Amanović četvrta. Simona Đurasović (11) je među dvanaestoro najdarovitijih stonoteniserki u državi. Uporedo stasavaju novi daroviti pingpongaši. Pomenimo sestre Saru i Sanju Božić, Petra Kecmana…Radić kaže da je milina raditi sa mališanima, jer su savesni, lepo vaspitani…

– Deca upijaju svaku sugestiju, a ako je potrebno stotinu puta će ponoviti određeni potez samo da njime potpuno ovladaju – objašnjava Radić – Vidim da ih je očarala celuloidna loptica. Stiče se utisak da bez ping-ponga ne mogu. Raduje me činjenica da su uz klince na treninzima i njihovi roditelji, koji su tako i neformalni članovi kluba.

Prisustvovali smo jednom u od pet nedeljnih treninga u večernjim časovima u sali seoske osnovne škole. Mame i tate na tribini. Pažljivo prate šta se dešava na parketu, strpljivo iščekujući završetak treninga, pa da decu povedu kući. U publici je  i „gost“ iz Banatskog Velikog Sela, Borislav Kecman, čiji je sin Petar zaljubljenik u stoni tenis, a tata ne može a da ne usliši naslednikovu želju, sve više i – potrebu da bude aktivan stonoteniser. Razgovaramo sa Milicom i Milanom Amanović. Njihovo troje dece – Jovan (12), pomenuta Ana i sedmogodišnja Mia, budućnost su kluba.Tu su i njihova braća od strica Aleksandar (10) i Milan (11). Ildiko Jojat je na trening dovela sedmogodišnju ćerku Laru, a uz nju je i četvorogodišnja Natalija, koja će se, poručuje mama, čim malo ojača, latiti reketa. Petnaestogodišnja Lana Feher je izuzetno talentovana, na ponos oca Petera, koji veruje da će i njegov osmogodišnji sin Andrej nastaviti sestrinim stopama.

Igor Radić i njegovi saradnici naglašavaju da nadležni u Kikindi, kao i u Mesnoj zajednici, adekvatno brinu o klubu. Pominje u tom smislu  i mesnu školu, u  čijoj sali se održavaju treninzi i mečevi. Pomažu, u velikoj meri, i roditelji dece, čiji su entuzijazam i požrtvovanost – bez granica.

VERUJEM DA ĆE RUSKO SELO U DOGLEDNO VREME ZA PING-PONG BITI ONO ŠTO JE KLEK BIO I OSTAO ZA NAŠU ODBOJKU – UBEĐEN JE NEKADAŠNJI ODBOJKAŠ PETAR PERO NIKOLIĆ, ČLAN UPRAVE STK „ARSENIJE ČARNOJEVIĆ“                                                                                                         

DA IH DRUGI SLEDE

Rađanje i opstanak ovog uzornog sportskog kolektiva, zaključujemo, poučan je primer kako se i u drugim seoskim sredinama, a za dobrobit prevashodno  mladih, može pokrenuti i ustaliti određena sportska aktivnost.Treba samo da neko  osmisli, a potom i u potpunosti realizuje inicijativu, kao što što su to pre 16 godina učinili ruskoselski pregaoci Jovo Raičković i Imre Kabok. Obojica su u međuvremenu preminuli, a u njihovu čast u Ruskom Selu svake godine održavaju se dva memorijalna  stonoteniska turnira.

TRENER I PREDSEDNIK

Igor Radić je ne samo trener, nego i predsednik „Čarnojevića“. Oko njega se, dakle, vrti sve u klubu. Jedan je, inače, od najdarovitijih pulena čuvenog stonoteniskog stručnjaka iz Čoke Ištvana Saboa. Iz Ostojićeva je poreklom. Supruga mu je Ruskoselka, pa otud razlog zašto je porodično gnezdo svio u Ruskom Selu. Zaposlen je, na NIS-ovoj pumpi u Kikindi.

M. Ivetić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

D.-Belovic-4-(1)
Bez zadrške radan i odgovoran. Ozbiljan, tih i nenametljiv. U kazivanju pribran, primetno uzdržan. Zadojen čojstvom, uvek brižan za druge, motivisan za opšte dobro.Čovek od karaktera. U dva navrata naš knez. Lovac koji toliko brine o prirodi. Umetnik, dobrotvor. Zato ga svi mi ovde poštujemo i volimo…
Tako u najkraćem Radovan Vojvodić besedi od svom komšiji Dušanu Beloviću. Ideologizacija ili zbilja? Stameni Radovan, uz smešak, malopređašnju tvrdnju dopunjuje konstatacijom  – da je malo ljudi sa toliko uzvišenih osobina u životu sreo. A šta to konkretno nagoni Radovana i ostale meštane s kojima smo pričali  da laskavim epitetima definišu lik i delo i za lokalnu javnost malo poznatog Dušana?
Sedamdesetogodišnji Belović, s diplomom profesora razredne nastave, veći deo radnog veka proveo je u prosveti. Školskog dnevnika latio se 1984. godine i odmah postao omiljeni uča. Deceniju  posle, pod naletom  zavodljivog tranzicionog izazova, poduprtog, i sam će kasnije zaključiti, nerealnim uverenjem u boljitak, okušao se u privatluku.
-Nije mi, biću iskren, bila namera da se preko noći obogatim – priseća se Dušan sopstvene biznis-odiseje devedesetih godina, koja se svela na malu poljoprivredu zasnovanu na ratarstvu i mlekarstvu. – Ambiciozno sam krenuo, uložio puno novca u kupovinu oranica, nabavku krava i izgradnju pratećih objekata. Ponukala me mladalačka maštarija da ću  jednog dana, baveći se agrarom, svakodnevno bitisati, da se pesnički izrazim, u ritmu godišnjih doba. Nisam sebe nalazio u tom poslu, koji u delanju i ponašanju  nameće svakojake, pa i one ružne, meni neprimerene, manire. A ja od poštenja ne mogu da uteknem. Tek nakon takvog, ne baš prijatnog, ali poučnog,  iskušenja shvatio sam da je „život u ritmu godišnjih doba“ bio moj zavodljivi umišljaj. Ujedno sam, kada sam se presabrao, spoznao sve ugodnosti rada u prosveti, kojoj sam se, s ogromnim olakšanjem, vratio.
Te po njega sudbonosne prve godine novog milenijuma Dušan Belović je postao direktor ruskoselske škole. Narednog leta obreo se u matičnoj OŠ „Žarko Zrenjanin“, u kojoj je ostao do penzionisanja.
-Tu pauzu, kada nisam bio u prosveti, doživljavam i kao nešto poučno, odnosno korisno – naglašava naš sagovornik. – Sagledao sam, naime, školu u drugačijem, mnogo pozitivnijem, smislu nego ostale profesije.  Rad sa decom  bio mi je okrepljujuća, stvaralačka radost. Kakav  divan osećaj kada posle nastave kući ne ideš umoran i potišten, već krepak i veseo. Pa se sutradan budiš oran, zakoračujući u susret novim radnim izazovima i ponovnom susretu s mališanima, koje  učiš kako da pišu,  čitaju, računaju, da upoznaju svet oko sebe, ali i kako da se ponašaju da bi ispravno stasavali da bi izrasli u obrazovane i čestite osobe…
Belović je, pre nekoliko godina, nakon, kako njegove kolege kažu, kao suza čiste učiteljske karijere, otišao u penziju. Ne dangubi, poput mnogih umirovljenika, već se bavi onim što, uz prosvetu, najviše voli. Sada je,  naime, s viškom slobodnog vremena, dodatno zaokupljen ličnom preokupacijom, koja ga bez zadrške ne napušta još od osnovne škole, pa se vremenom pretvorila u nasušnu potrebu. Umetnost je njegova opsesija. S pokrićem. Supruga Momirka, nekada zaposlena u Livničinoj administraciji, a sada penzionerka, desna mu je ruka u svemu. To mu, naglašava, puno znači.
Dušan je skoro  svakodnevno u ataru, često i na svom konju, kojeg godinama sedla u potrazi za slikarskim motivom. ,U nekadašnjoj kuhinji od dvadesetak kvadrata, pretvorenoj u atelje uočavamo nekoliko urađenih slika u ulju. Na zidovima uramljene grafike, umetnikovi rani radovi. Na štafelaju zategnuto platno iščekuje boje i poteze kičicom. Tu je i skulptorski alat. Na  radnom stolu „brdo“ gline, kojom će Dušan „zamesiti“ kalupe za buduće, kao kamen postojane, betonske skulpture. Škrt je na rečima naš domaćin kada zbori o sopstvenom umetničkom opusu:
-Počeo sam da crtam čim sam, kao osnovac, uočio da olovka ostavlja trag. Korice sveski i udžbenika sam šarao, svaki čist papir iz tih razloga nosio kući da bih na njemu čuda iscrtavao. Potreba za crtanjem, a onda i slikanjem  i vajanjem, pojačala se u gimnaziji i s godinama snažno nadirala. Sve te radove, smatrajući ih nebitnim, da bih se istakao, priložio sam u  srednjoškolskoj akciji sakupljanja starog papira. Sad mi je žao. Posle gimnazije pao sam na ispitu za upis na Likovnu akademiju u Beogradu, te odustao od akademskog zvanja, ali ne i od slikanja i vajanja –   priseća se junak naše priče početaka sopstvenog stvaralačkog angažmana.
 Dušan Belović je u suštini samouki umetnik. Posredno je, međutim, susrećući se s poznatim likovnjacima, uporedo marljivo listajući odgovarajuću stručnu literaturu, do finesa dokučio likovnjačke tajne. Do sada je realizovao impozantan broj slika, rađenih uglavnom u ulju. Većinu je poklonio prijateljima, rođacima i onima koji  u prigodnim situacijama pohode njegov dom ukotvljen, inače, u idiličnom ambijentu na obodu sela.
Nikada nije učestvovao na nekoj izložbi. Nuđeno mu, ali nije hteo. Odbija i pojavljivanje na likovnim kolonijama, pravdajući se da mu taj, kako ga naziva, brzopotezni način stvaranja ne odgovara. Za valjano delo potrebno je vreme, nekad i pauza, da se ponovo  sjedine adrenalin i ideja.
DAROVI RODNOM SELU
Stiče se utisak da je Dušan Belović previše skroman, pa i neambiciozan, kada je njegova afirmacija u pitanju. Marketing mu je – nula. O njemu se, kao umetniku, u javnosti nešto više čulo tek kada je prošlog leta u porti Srpske pravoslavne crkve u Ruskom Selu, u okviru obeležavanja 100 godina od doseljavanja Solunaca u ovo mesto, nikla grandiozna skulptura Arsenija Trećeg Čarnojevića – njegovih ruku delo. Rodnom selu Belović je podario i bistu „Solunac“, posvećenu srpskim borcima koji su nakon Prvog svetskog rata pristigli na sever Banata.
S DVA ZAVIČAJA
Dušan i brat mu Jovan sinovi su Steve i Radojke Belović. Stevu su, kao dete, u Rusko Selo 1932. godine doveli roditelji, Jovo, inače, solunac, i majka Cvijeta. Dušanov pradeda Risto takođe ima biografiju na ponos potomcima, jer se proslavio u Hercegovačkom ustanku. Belovići, inače, potiču iz sela Hrgud iznad Stoca, pa Dušan, ne bez razloga, kaže da ima dva zavičaja. Oba beskrajno voli, s tim da u kreativnom smislu, u odnosu na hercegovačka brda, prednost daje ravnici, je je u njoj rođen, a i svakodnevno ga kao slikara hod  nepreglednim prostranstvom nadahnjuje i goni u novi umetnički izazov. Hercegovina mu je u mislima, a ravnica u oku i srcu.
M. Ivetić
glass-475451_640

Zbog najavljenih radova na elektrodistributivnoj mreži u Ruskom Selu u subotu, 15. marta, JP „Kikinda“ obaveštava svoje potrošače da će od 8.30 do 9. 30 i od 14.30 do 15.30 časova, doći do smanjenog pritiska vode u vodovodnom sistemu.

JP „Kikinda“ zahvaljuje na strpljenju i razumevanju.

 

7a4148d5-dda4-4d6e-bedb-1f7e5f86be18

U Ruskom Selu u toku je sanacija Doma omladine. Zgrada u centru sela značajno je mesto okupljanja meštana svih uzrasta. Sprovedena je javna nabavka za kupovinu opreme, saznajemo od Dušana Marjanovića, predsednika Sveta MZ Rusko Selo.

-Kupljeni su novi stolovi i stolice, kao i nova audio oprema: ozvučenje, zvučnici, nosači i mikseta. Stiglo je ukupno 180 stolica i 50 stolova, a u toku je sanacija unutar objekta – saznajemo od Marjanovića.

Pre šest godina 2021. sanirana je sala u kojoj se organizuju proslave.

-Sada se prostor gletuje, popravljaju se oštećenja, nakon čega će se pristupiti krečenju. Rešili smo da zidove oplemenimo novim, modernim molerskim tehnikama, a boja je usklađena sa nameštajem. Preostaje i spuštanje plafona i sprovođenje novih strujnih instalacija u pomoćnim prostorijama koje koriste udruženja za svoje potrebe i sastanke. U njoj se sastaju i predstavnici i članovi fudbalskog i stonoteniskog kluba, ali i svi stanovnici, ne samo Ruskog Sela, nego i okolnih sela. Retko koje selo može da se pohvali ovakvim prostorom – precizirao je Dušan Marjanović.

Pored pomenutog zameniće se deo prozora i vrata, među kojima su i ulazna, a adaptiraće se i sanitarni čvorovi.

-Salu, koja će uskoro dobiti novi izgled, koriste svi, od članova Mesne zajednice, gostiju do udruženja građana koja rade u selu. U njoj organizujemo sve značajne događaje za selo. Za održavanje su zadužene članice udruženja žena „Jedinstvo“ – precizirao je naš sagovornik.

Neophodna sredstva, 5,1 milion dinara, za pomenute radove opredelilo je Ministarstvo za brigu o selu.

– Neophodno je da uredimo krov i na nama je da se maksimalno potrudimo da u narednom periodu obezbedimo sredstva da se zaustavi propadanje ovog objekta – zaključio je Dušan Marjanović i zahvalio se lokalnoj samoupravi koja je prepoznala potrebe i pomogla da se projekat uređenja sale Doma kulture realizuje.

A.Đ.

rusko-selo-1

U Mesnoj zajednici Rusko Selo zadovoljni su urađenim u prošloj godini. Život u selu funkcioniše bez ikakvih problema, a nastavljeni su i važni projekti. Puno toga urađeno je na budućem parku u centru sela. Zasađeno je oko 200 mladica lišćarskih i četinarskih sadnica na površini od dva hektara.

– Pre pet godina započeli smo projekat izgradnje parka u centru sela. Do sada je izgrađena trim staza, izbetonirana su postolja za dečija igrališta i fitnes na otvorenom, kolski ulaz i očekujem da ćemo narednih godina završiti sve građevinske radove. Nadamo se da će igrališta naredne godine imati svoju namenu – istakao je predsednik Saveta MZ Dušan Marjanović.

 

U OŠ „Gligorije Popov“ sanirana je kotlarnica i zamenjen je kotao za grejanje za šta su sredstva, 12,5 miliona obezbedili Ministarstvo za zaštitu životne sredine i lokalna samouprava.

-Ovim je rešen ozbiljan problem koji je škola imala. Kotao koji je postavljen je automatizovan i umnogome su bolji uslovi za odvijanje nastave. Adaptiran je i bunar na stadionu kluba „Crvena zvezda“, postavljene je novi sistem za zalivanje, a dobijene su i nove stolice na tribinama u čemu nam je pomagao Fudbalski savez Srbije – dodao je naš sagovornik.

Iskrčeni su kanali u ulici Sonje Marinković prema magistralnom putu, a uređen je i obodni kanal, važan za odvodnjavanje viška vode i podzemnih voda. Očišćena i divlja deponija koja decenijama unazad stvara probleme jer se više puta tokom godine čisti.

 

 

-Sanacija Doma kulture, koji je značajno mesto okupljanja meštana svih uzrasta, treba da započne od uređenja krova i na nama je da se maksimalno potrudimo da u narednom periodu obezbedimo sredstva da se zaustavi propadanje značajnog objekta u centru sela. Potrudićemo se i da asfaltiramo najlošije saobraćajnice u selu, ali i da se založimo za adaptaciju naše škole – zaključio je Dušan Marjanović.

Ministarstvo za brigu o selu obezbedilo je 5,1 milion dinara za sređivanje omladinske sale Doma omladine. Uređenje će obuhvatiti zamenu stolarije i ulaznih vrata, rekonstrukciju sanitarnih čvorova i molersko -farbarske radove. Biće kupljena nova audio oprema: zvučnici, nosači i mikseta. Osim toga, kupiće se novi stolovi i stolice.

A.Đ.

paketici-nemacka-(2)

Đacima Osnovne škole „Gligorije Popov“ u Ruskom Selu uručeni su novogodišnji paketići. Darovi su obezbeđeni zahvaljujući Momčilu Ivančeviću iz Drezdena, Humanitarnoj organizaciji „28. jun“, Srpskom kulturnom centru, kao i našim ljudima na radu u Nemačkoj. Inicijativa da se paketići dodele baš ovoj školi potekla je od novinarke Dragane Starčević Ivanić, koja je nekada bila đak u Ruskom Selu, a sada živi i radi u Drezdenu.

Paketićima je obradovano 160 učenika ,a direktorica škole Aleksandra Felbab zahvalila je darodavcima na divanom gestu.

-Darivanjem želimo da iskažemo zahvalnost, ljubav i osećaj zajedništva- istakla je Aleksandra Felbab.

A.Đ.

 

MEDENO-SELO-R-SELO-(2)

U Ruskom Selu, u udruženju „Torontal“ otvoreno je „medeno“ selo. Napravljeno od jestivih kućica, slatko selo izaziva veliko interesovanje čitavu deceniju. Sve kućice su ručno izrađene i svakoj je poklonjena velika pažnja prilikom ukrašavanja. Pravljenju kućice od medenjaka priključili su se i osnovci koji će jednog dana nastaviti ovu tradiciju. Veliku pomoć imali su od članica udruženja žena „Torontal“.

 

Nastale sa puno ljubavi svaka kućica predstavlja repliku kuća i najvažnijih objekata u samom selu. Centralno mesto sela od medenjaka zazuzima crkva, replika seoske, a tu je i objekat udruženja. U proteklih nekoliko pridružili su se i meštani, tako da u izradi kuća od medenjaka učestvuju svi, kaže Timea Korom iz udruženja žena „Torontal“.

-Deca iz sela pokazala su koliko su maštovitia, dobro su se zabavila i naučila nešto novo. Izradili su dvadesetak kućica. Naš cilj je da svaka porodica napravi medenu kuću koja će im ukasiti sto tokom Božića. Nije teško naparviti testo za medenjake i nije ni najvažnije da kućice budu perfektno ukrašene. Najvažnije je da se oslikavaju sa puno ljubavi i da su ukusne – kaže Timea Korom.

Na samom početku bilo je pet, šest kućica, i svake godine ima ih sve više.

-Za jednu kućicu potrebno je pola kilograma brašna, 100 grama meda i 200 grama šećera. Kada se zamesi testo, tada treba pustiti mašti na volju. Delovi se lepe sa belancima, a šećer u prahu je tu da ih učvrsti. Poslednjih godina trudimo se da napravimo kućice kakve su nekada bile u selu. Radimo po sećanju i želimo da sačuvamo autentičnost – dodala je naša sagovornica.
„Medeno“ selo moći će da se vidi do Božića, 25. decembra.

Udruženje „Torontal“ želi da sačuva običaje, tako da se i ove godine svake nedelje, do Božića, u krugu udruženja pali adventska sveće.

-Ostalo je da se upali još jedna, sledeće nedelje i to sveća koja predstavlja ljubav – rekao je je predsednik „Torontala“ Šandor Talpai.

A.Đ.

jefimija-ples-r-selo-(7)

Udruženje žena i plesni studio „Jefimija“ iz Ruskog Sela organizovali su „Novogodišnji  festival plesa“. U Osnovnoj školi „Gligorije Popov“ pored članova „Jefimije“, učestvovali su i mališani iz vrtića „Bubamara“, KUD-a „Petar Kočić“ iz Novih Kozaraca, kao i plesne škole „Dance and soul“.

-Koncert je i donatorski. Sva prikupljena sredstva usmerićemo našem vrtiću „Bubamara“ za kupovinu najneophodnijeg za rad sa decom. Na koncertu se predstavilo šezdesetak plesača -istakla je Snežana Aćimović, predsednica udruženja „Jefimija“.


Događaju su prisustvovali Mladen Bogdan, gradonačelnik i Dijana Jakšić Kiurski, pomoćnica gradonačelnika.


-Rusko Selo je primer kako se poštuju i vole meštani koji žive u multinacionalnoj sredini. Hvala svima koji, zajedno sa predstavnicima Mesne zajednice, svakodnevno rade na tome da nam deca žive boljim životom i da ovo mesto bude još bolje i lepše – istakao je gradonačelnik Bogdan obraćajući se okupljenima.


Studio plesa „Jefimija“ radi u Kikindi, a prošle godine otvoreno je i odeljenje u Ruskom Selu.


A.Đ.

 

Rusko Selo radovi

U narednoj  godini biće novca za nastavak programa Ministarstva za brigu o selu kojim se mladima besplatno dodeljuju kuće na selu. Od januara svi imaju prava da konkurišu. Koliko god da je interesovanje mladih ljudi za ovakve programe biće novca, izjavio je ministar za brigu o selu Milan Krkobabić .

-Program Ministarstva za brigu o selu već daje vidljive rezultate u Ruskom Selu i Kikindi gde 50 mladih stanovnika, dobilo kuće na konkursu i oni polako menjaju demografsku sliku. Na ovaj način postiže se opulaciona mera podmlađivanja sela radno aktivnim stanovništvom jer je prosek starosti u selima oko 60 godina –  napomenuo je Krkobabić i dodao da se

Do sada je Nacionalni program za preporod sela Srbije obuhvatio gotovo 16.000 žena, muškaraca i dece, a izdvojeno je sredstava za 3.520 kuća. Pun demografski efekat biće vidljiv kroz 15 godina.

 

min-briga-o-selu-ugovor-(2)

U Palati Srbija potpisan je ugovor u okviru programa dodele bespovratnih sredstava za opremanje i uređenje Doma omladine u Ruskom Selu. Ukupna vrednost ugovora je 5.1 miliona dinara, a potpisali su ga gradonačelnik Mladen Bogdan i ministar za brigu o selu Milan Krkobabić. Sredstva će biti utrošena za građevinske radove, opremanje objekta i nabavku tehničke opreme.

– Meštani Ruskog Sela dobiće moderno uređen prostor Doma omladine koje je i sada, a nakon uređenja biće jedno od važnijih mesta okupljanja. Posebno želim da naglasim značaj koji će ovaj prostor imati, jer je Rusko Selo višenacionalna sredina, a objekat će biti dostupan svim meštanima. Zahvaljujem na dosadašnjoj saradnji Ministarstvu za brigu o selu, jer smo do sada potpisali preko 120 ugovora za kupovinu kuća na selu, i time zajednički doprineli da nam sela žive i da se razvijaju – rekao je gradonačelnik Bogdan.

Deo prostora u Omladinskom domu adaptiran je u prethodnom periodu, a ovim projektom biće obuhvaćene dve prostorije koje nisu sređene. Uređenje će obuhvatiti zamenu stolarije i ulaznih vrata, rekonstrukciju sanitarnih čvorova i molersko -farbarske radove. Za salu koju koriste sva udruženja građana i meštani, ali i komšije iz Novih Kozaraca i koja može da primi između 150 i 180 biće kupljena nova audio oprema ozvučenje: zvučnici, nosači i mikseta. Osim toga, Kupiće se novi stolovi i stolice. ljudi.

Udruženje žena koristi prostorije Omladinskog doma u okviru kog imaju i etno sobu.

A.Đ.