Руско Село

rusko-selo-crkvajpg

Mesna zajednica Rusko Selo od sutra, 23. do nedelje 31. avgusta obeležava Velikogospojinske dane.

Prvog dana manifestacije u organizaciji Udruženja građana „Zavičaj moj“ biće organizovana Pasuljijada u 15 sati na stadionu FK Crvena zvezda, a od 21 sata na istom mestu je koncert grupe „Rok dinosaurusi“. U nedelju u 9 časova počinje 20. Međunarodni Velikogospojinski stonoteniski turnir u sali Osnovne škole „Gligorije Popov“. Očekuju se ekipe iz Rumunije, Mađarske i čitave Vojvodine. Istog dana, u 17.30 sati, na stadionu je i lokalni derbi između fudbalskih klubova Crvene zvezde i Kozare iz Banatskog Velikog Sela.

U utorak, 26. avgusta u 19 sati u holu Doma kulture je otvaranje izložbe slika nastalih na likovnoj koloniji „Džev“ u Banatskom Velikom Selu, a već narednog dana na istom mesu i u isto vreme biće otvorena izložba slika Brace Azarića.

Na sam dan slave, 28. avgusta u 9 časova u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice biće služena Sveta Liturgija. Subota je dan kada će biti organizovano takmičenje u pucanju glinenih golubova na strelištu u organizaciji Lovačkog udruženja „Zec“ sa početkom u 17 sati.

Poslednjeg dana obeležavanja slave sela, u nedelju, 31. avgusta, u sali OŠ „Gligorije Popov“ u 18 sati je Velikogospojinski koncert plesa, dok u 19.30 sati počinje Velikogospojinski koncert folklora u organizaciji Udruženja žena „Jefimija“.

A.Đ.

 

 

Torontal-(4)

Krajem jula i početkom avgusta, u Ruskom Selu biće održane dve tradicionalne manifestacije u organizaciji Mađarskog obrazovnog, kulturnog i omladinskog centra „Torontal“ – 24. Kamp starih zanata i 22. Festival gulaša.

Kako je najavio predsednik „Torontala“, Šandor Talpai, ovogodišnji kamp počinje u ponedeljak, 28. jula, i trajaće do petka.

– Svake godine u kampu učestvuje između 80 i 100 dece, a prijave za ovu sezonu već pristižu. Deca se kroz svakodnevne radionice upoznaju sa starim zanatima – grnčarijom, pletenjem, vezom, tkanjem i vezivanjem perlica. Novina ove godine biće radionice izrade drvenih igračaka i pištaljki od trske, koje će voditi specijalni gosti-predavači. Program obuhvata i stare igre u popodnevnim satima. Svim učesnicima su obezbeđeni ručak i dve užine, a učešće košta 3.500 dinara. Kamp je namenjen deci osnovnoškolskog uzrasta. Prijave se mogu izvršiti na brojeve 064 280 62 38 i 064 193 04 29, kao i na sam dan početka – naveo je Talpai.

On je dodao da je interesovanje veliko, već se prijavilo 70 dece iz Kikinde, Nove Crnje, Žitišta i iz inostranstva, odnosno deca koja raspust provode kod baka i deka u Srbiji. Radovi nastali tokom Kampa biće izloženi u subotu, a publika će moći da ih vidi i u nedelju, 3. avgusta, kada će se, od 13 sati, održati Festival gulaša.

– Festival je prilika da i odrasli provedu lep dan u prijatnom ambijentu. Više od 25 ekipa iz Kikinde i Nove Crnje takmičiće se u kuvanju gulaša, a sve će pratiti muzika i dobro druženje. Za posetioce će se pripremati gulaš u velikom bagraču, a u ponudi će biti i čuveni kurtoš kolač. Kotizacija po ekipi iznosi 500 dinara, a prijave su moguće na broj telefona 064 89 68 050, kao i na sam dan manifestacije. Ekipe same donose namirnice i opremu, a najbolje očekuju nagrade iz grnčarske radionice „Torontal“ – najavio je Talpai.

Decu očekuje nedelja ispunjena učenjem i zabavom, a porodice i prijatelji imaće priliku da uživaju u nedeljnom druženju uz dobar gulaš. Centar „Torontal“ nastaviće da neguje kulturnu baštinu kroz ovakve programe i u narednim godinama.

S. V. O.

stoni-tenis

Ruskoselski Stonoteniski klub Čarnojević upriličio je treći Memorijalni turnir „Imre Kabok”, u znak sećanja na nekadašnjeg društvenog i političkog delatnika, a otvorio ga je Mladen Bogdan.
– Važno je da i ove godine imamo ovaj turnir u znak poštovanja našeg Ruskoselaca Imre Kaboka koji je mnogo uradio i za vaše selo i za grad Kikindu. Na nama je da se trudimo da ovo traje godinama i da svaki turnir sledeće godine bude još uspešniji. Velika mi je čast što su ovde članovi njegove porodice, koji nastavljaju da se bore i za ovo selo i za grad Kikindu, kao i Imre u svom životu. Deci treba da ovakvim turnirima unesemo što više sportskog duha, a mi kao grad ćemo da podržimo svaki razvoj sporta i u gradu i na selima – rekao je Bogdan.
Skupu se, na mađarskom i srpskom jeziku, obratio i Kabokov sin Roland.
– Moj otac nije se nikada bavio stonim tenisom, ali postoji nešto zajedničko između njega i ovde okupljenih, a to je razmišljanje i rad za zajednicu, ne štedeći svoju nergiju i vreme nego ih nesebično trošeći na ovu decu. Svi vi, na vrućini, odabrali ste dolazak na turnir, iako su neki morali voziti čak i nekoliko stotina kilometara, jer nosite u sebi nešto vredno, a to je rad s decom i rad za društvo. I moj otac mnogo je učinio za zajednicu, kao što i vi činite i tako se postaje još bolja osoba, a tu su i ovi izvanredni ljudi s kojima je moj otac godinama pa čak i decenijama sarađivao.
Gradski većnik za sport Aleksandar Aćimov nadovezao se.
– Čarnojević okuplja veliki broj dece i to je ono što ća grad da podrži pogotovo u selima i kao resorni većnik u gradskoj upravi želeo bih da klub nastavi tradiciju i da ovaj Memorijal nastavi negovanje tradicije igranja stonog tenisa u ovako malim sredinama i da okuplja što veći broj takmičara, a i sve je na visokom nivou organizovano.
Igor Radić, predsednik i trener STK Čarnojević, dodao je:
– Okupilo se oko 90 malih takmičara iz desetak, uglavnom vojvođanskih, klubova, iako je sezona godišnjih odmora. Naš klub ima tridesetak članova, ženska ekipa takmiči se u trećem rangu, a muška u četvrtom.
D. P. 

struja-radovi

Zbog radova na električnoj mreži u petak, 13. juna, od 9 do 10 sati bez struje će biti sledeće ulice u Ruskom Selu: Bratstva – jedinstva parna strana od kućnog broja 164 do ulice Solunskih dobrovoljaca i Bratstva – jedinstva neparna strana od kućnog broja 169 do ulice Solunskih dobrovoljaca.

Istog dana električne energije neće biti od 11 do  11.30 časova u Kikindi u ulicama Čanadska od Cara Dušana do Šabačke i Šabačka od početka do prvog skretanja.

jefimija-(14)-w1024

Povodom Svetskog dana plesa, Udruženje „Jefimija“ iz Ruskog Sela sinoć je organizovalo drugi Festival plesa „Za đaka prvaka“ u sali Osnovne škole „Gligorije Popov“. Ovom donatorskom akcijom sakupljan je novac za kupovinu školskog pribora za buduće prvake ruskoselske škole.

Događaju je prisustvovala i Marijana Mirkov, članica Gradskog veća zadužena za kulturu i turizam.

– Poslali smo divnu sliku iz Ruskog Sela, gde slavimo ples, mladost, ljubav i humanost. Ovo nije samo festival muzike i igre, već i jedna društveno-odgovorna i humana priča. Grad Kikinda uvek podržava prvi aplauz i lepu energiju koju deca donose na scenu, kao i ovakve humanitarne inicijative – rekla ja Marijana Mirkov.

Publika je uživala u nastupima mališana iz ruskoselskog vrtića „Bubamara“, Plesnog kluba „Ideal“ iz Srpske Crnje, Gimnastičarskog kluba iz Kikinde, kao i članova kulturno-umetničkih društava „Petar Kočić“ iz Novih Kozaraca i „Mokrin“.

– Naš studio trenutno broji 23 člana, a novost je da smo osnovali i folklornu sekciju –  dodala je Snežana Aćamović, predsednica Udruženja „Jefimija“.

Iako mlado, Udruženje „Jefimija“ već je zabeležilo značajne uspehe na devet međunarodnih takmičenja, osvojivši 22 prva mesta, kao i brojne druge nagrade, među kojima i vaučer za učešće u plesnom kampu u Temišvaru ovog avgusta.

S. V. O.

(Foto: Čedomir Vujanić)

 

stonoteniserii-(1)

Stonoteniski klub „Čarnojević“, koji okuplja uglavnom osnovce, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca poduprtog razumevanju i podršci društvene zajednice, već 16 godina istrajava u afirmaciji ping-ponga, kolektivno i  pojedinačno u kontinuitetu nižući zapažene rezultate i na – državnom nivou

Ruskoselci su do pre nešto više od deceniju i po, ljubav iskazivali samo prema  mesnoj fudbalskoj „Crvenoj zvezdi”, do tada jedinom sportskom kolektivu u selu. A potom se, u opsegu njihovog interesovanja, iznenada našao stoni tenis. Grupa entuzijasta, naime, osnovala je STK „Čarnojević“, za tren okupila osnovce i započela ne baš lagan hod ka potpunoj afirmaciji.

Marljiv pristup treninzima i vežbanju, uz stručan trenerski angažman adekvatno doziran ispravnim pedagoškim pristupom – bez vike i galame, postupno je davao željene rezultate. Igor Radić trener je u klubu od osnovanja, a pomoćnik mu je njegov sin Branko (21), koji je i igrač.  Ponosno kazuje da se startovalo od ovladavanja početničkim stonoteniskim elementima, da bi se vremenom,  tačnije 2017. godine, stiglo do – prvoligaškog statusa.

-Krenuli smo suočeni s mnoštvom nepoznanica, razmišljajući šta nam je činiti,  odlučni u nameri da se ni po koju cenu klub ne ugasi, odnosno da postane stalno svratište ovdašnje mlađarije – veli Igor. – Vremenom se, na sreću, dešavalo nešto lepo. Uključili smo se u nadmetanje na najnižem nivo, pa iz godine u godinu sve više napredovali. Sada smo, u ženskoj konkurenciji u drugoligaškom, a u muškoj u vojvođanskom rangu, s nadom da nećemo dugo čekati povratak u elitnu ligu države, u kojoj smo, inače, bili četiri godine. Trenutno imamo oko 30 registrovanih igrača i igračica svih uzrasta…

Okosnica takmičarskih  sastava su dečaci iz devojčice iz mesne OŠ „Gligorije Popov“. Tu je i srednjoškolka Bianka Berta, kao i studentkinja Rita Kiš. Najbolje su igračice. Imponuje njihova privrženost klubu.

U „Arseniju Čarnojeviću“ su ponosni i na pojedinačne rezultate svojih članova. Lana Feher osvojila  je treće mesto na Republičkom osnovnoškolskom  nadmetanju. Desetogodišnja Marijana Molnar je treća na listi mini-kadetkinja Srbije, dok je u istom rangu godinu dana mlađa Ana Amanović četvrta. Simona Đurasović (11) je među dvanaestoro najdarovitijih stonoteniserki u državi. Uporedo stasavaju novi daroviti pingpongaši. Pomenimo sestre Saru i Sanju Božić, Petra Kecmana…Radić kaže da je milina raditi sa mališanima, jer su savesni, lepo vaspitani…

– Deca upijaju svaku sugestiju, a ako je potrebno stotinu puta će ponoviti određeni potez samo da njime potpuno ovladaju – objašnjava Radić – Vidim da ih je očarala celuloidna loptica. Stiče se utisak da bez ping-ponga ne mogu. Raduje me činjenica da su uz klince na treninzima i njihovi roditelji, koji su tako i neformalni članovi kluba.

Prisustvovali smo jednom u od pet nedeljnih treninga u večernjim časovima u sali seoske osnovne škole. Mame i tate na tribini. Pažljivo prate šta se dešava na parketu, strpljivo iščekujući završetak treninga, pa da decu povedu kući. U publici je  i „gost“ iz Banatskog Velikog Sela, Borislav Kecman, čiji je sin Petar zaljubljenik u stoni tenis, a tata ne može a da ne usliši naslednikovu želju, sve više i – potrebu da bude aktivan stonoteniser. Razgovaramo sa Milicom i Milanom Amanović. Njihovo troje dece – Jovan (12), pomenuta Ana i sedmogodišnja Mia, budućnost su kluba.Tu su i njihova braća od strica Aleksandar (10) i Milan (11). Ildiko Jojat je na trening dovela sedmogodišnju ćerku Laru, a uz nju je i četvorogodišnja Natalija, koja će se, poručuje mama, čim malo ojača, latiti reketa. Petnaestogodišnja Lana Feher je izuzetno talentovana, na ponos oca Petera, koji veruje da će i njegov osmogodišnji sin Andrej nastaviti sestrinim stopama.

Igor Radić i njegovi saradnici naglašavaju da nadležni u Kikindi, kao i u Mesnoj zajednici, adekvatno brinu o klubu. Pominje u tom smislu  i mesnu školu, u  čijoj sali se održavaju treninzi i mečevi. Pomažu, u velikoj meri, i roditelji dece, čiji su entuzijazam i požrtvovanost – bez granica.

VERUJEM DA ĆE RUSKO SELO U DOGLEDNO VREME ZA PING-PONG BITI ONO ŠTO JE KLEK BIO I OSTAO ZA NAŠU ODBOJKU – UBEĐEN JE NEKADAŠNJI ODBOJKAŠ PETAR PERO NIKOLIĆ, ČLAN UPRAVE STK „ARSENIJE ČARNOJEVIĆ“                                                                                                         

DA IH DRUGI SLEDE

Rađanje i opstanak ovog uzornog sportskog kolektiva, zaključujemo, poučan je primer kako se i u drugim seoskim sredinama, a za dobrobit prevashodno  mladih, može pokrenuti i ustaliti određena sportska aktivnost.Treba samo da neko  osmisli, a potom i u potpunosti realizuje inicijativu, kao što što su to pre 16 godina učinili ruskoselski pregaoci Jovo Raičković i Imre Kabok. Obojica su u međuvremenu preminuli, a u njihovu čast u Ruskom Selu svake godine održavaju se dva memorijalna  stonoteniska turnira.

TRENER I PREDSEDNIK

Igor Radić je ne samo trener, nego i predsednik „Čarnojevića“. Oko njega se, dakle, vrti sve u klubu. Jedan je, inače, od najdarovitijih pulena čuvenog stonoteniskog stručnjaka iz Čoke Ištvana Saboa. Iz Ostojićeva je poreklom. Supruga mu je Ruskoselka, pa otud razlog zašto je porodično gnezdo svio u Ruskom Selu. Zaposlen je, na NIS-ovoj pumpi u Kikindi.

M. Ivetić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

D.-Belovic-4-(1)
Bez zadrške radan i odgovoran. Ozbiljan, tih i nenametljiv. U kazivanju pribran, primetno uzdržan. Zadojen čojstvom, uvek brižan za druge, motivisan za opšte dobro.Čovek od karaktera. U dva navrata naš knez. Lovac koji toliko brine o prirodi. Umetnik, dobrotvor. Zato ga svi mi ovde poštujemo i volimo…
Tako u najkraćem Radovan Vojvodić besedi od svom komšiji Dušanu Beloviću. Ideologizacija ili zbilja? Stameni Radovan, uz smešak, malopređašnju tvrdnju dopunjuje konstatacijom  – da je malo ljudi sa toliko uzvišenih osobina u životu sreo. A šta to konkretno nagoni Radovana i ostale meštane s kojima smo pričali  da laskavim epitetima definišu lik i delo i za lokalnu javnost malo poznatog Dušana?
Sedamdesetogodišnji Belović, s diplomom profesora razredne nastave, veći deo radnog veka proveo je u prosveti. Školskog dnevnika latio se 1984. godine i odmah postao omiljeni uča. Deceniju  posle, pod naletom  zavodljivog tranzicionog izazova, poduprtog, i sam će kasnije zaključiti, nerealnim uverenjem u boljitak, okušao se u privatluku.
-Nije mi, biću iskren, bila namera da se preko noći obogatim – priseća se Dušan sopstvene biznis-odiseje devedesetih godina, koja se svela na malu poljoprivredu zasnovanu na ratarstvu i mlekarstvu. – Ambiciozno sam krenuo, uložio puno novca u kupovinu oranica, nabavku krava i izgradnju pratećih objekata. Ponukala me mladalačka maštarija da ću  jednog dana, baveći se agrarom, svakodnevno bitisati, da se pesnički izrazim, u ritmu godišnjih doba. Nisam sebe nalazio u tom poslu, koji u delanju i ponašanju  nameće svakojake, pa i one ružne, meni neprimerene, manire. A ja od poštenja ne mogu da uteknem. Tek nakon takvog, ne baš prijatnog, ali poučnog,  iskušenja shvatio sam da je „život u ritmu godišnjih doba“ bio moj zavodljivi umišljaj. Ujedno sam, kada sam se presabrao, spoznao sve ugodnosti rada u prosveti, kojoj sam se, s ogromnim olakšanjem, vratio.
Te po njega sudbonosne prve godine novog milenijuma Dušan Belović je postao direktor ruskoselske škole. Narednog leta obreo se u matičnoj OŠ „Žarko Zrenjanin“, u kojoj je ostao do penzionisanja.
-Tu pauzu, kada nisam bio u prosveti, doživljavam i kao nešto poučno, odnosno korisno – naglašava naš sagovornik. – Sagledao sam, naime, školu u drugačijem, mnogo pozitivnijem, smislu nego ostale profesije.  Rad sa decom  bio mi je okrepljujuća, stvaralačka radost. Kakav  divan osećaj kada posle nastave kući ne ideš umoran i potišten, već krepak i veseo. Pa se sutradan budiš oran, zakoračujući u susret novim radnim izazovima i ponovnom susretu s mališanima, koje  učiš kako da pišu,  čitaju, računaju, da upoznaju svet oko sebe, ali i kako da se ponašaju da bi ispravno stasavali da bi izrasli u obrazovane i čestite osobe…
Belović je, pre nekoliko godina, nakon, kako njegove kolege kažu, kao suza čiste učiteljske karijere, otišao u penziju. Ne dangubi, poput mnogih umirovljenika, već se bavi onim što, uz prosvetu, najviše voli. Sada je,  naime, s viškom slobodnog vremena, dodatno zaokupljen ličnom preokupacijom, koja ga bez zadrške ne napušta još od osnovne škole, pa se vremenom pretvorila u nasušnu potrebu. Umetnost je njegova opsesija. S pokrićem. Supruga Momirka, nekada zaposlena u Livničinoj administraciji, a sada penzionerka, desna mu je ruka u svemu. To mu, naglašava, puno znači.
Dušan je skoro  svakodnevno u ataru, često i na svom konju, kojeg godinama sedla u potrazi za slikarskim motivom. ,U nekadašnjoj kuhinji od dvadesetak kvadrata, pretvorenoj u atelje uočavamo nekoliko urađenih slika u ulju. Na zidovima uramljene grafike, umetnikovi rani radovi. Na štafelaju zategnuto platno iščekuje boje i poteze kičicom. Tu je i skulptorski alat. Na  radnom stolu „brdo“ gline, kojom će Dušan „zamesiti“ kalupe za buduće, kao kamen postojane, betonske skulpture. Škrt je na rečima naš domaćin kada zbori o sopstvenom umetničkom opusu:
-Počeo sam da crtam čim sam, kao osnovac, uočio da olovka ostavlja trag. Korice sveski i udžbenika sam šarao, svaki čist papir iz tih razloga nosio kući da bih na njemu čuda iscrtavao. Potreba za crtanjem, a onda i slikanjem  i vajanjem, pojačala se u gimnaziji i s godinama snažno nadirala. Sve te radove, smatrajući ih nebitnim, da bih se istakao, priložio sam u  srednjoškolskoj akciji sakupljanja starog papira. Sad mi je žao. Posle gimnazije pao sam na ispitu za upis na Likovnu akademiju u Beogradu, te odustao od akademskog zvanja, ali ne i od slikanja i vajanja –   priseća se junak naše priče početaka sopstvenog stvaralačkog angažmana.
 Dušan Belović je u suštini samouki umetnik. Posredno je, međutim, susrećući se s poznatim likovnjacima, uporedo marljivo listajući odgovarajuću stručnu literaturu, do finesa dokučio likovnjačke tajne. Do sada je realizovao impozantan broj slika, rađenih uglavnom u ulju. Većinu je poklonio prijateljima, rođacima i onima koji  u prigodnim situacijama pohode njegov dom ukotvljen, inače, u idiličnom ambijentu na obodu sela.
Nikada nije učestvovao na nekoj izložbi. Nuđeno mu, ali nije hteo. Odbija i pojavljivanje na likovnim kolonijama, pravdajući se da mu taj, kako ga naziva, brzopotezni način stvaranja ne odgovara. Za valjano delo potrebno je vreme, nekad i pauza, da se ponovo  sjedine adrenalin i ideja.
DAROVI RODNOM SELU
Stiče se utisak da je Dušan Belović previše skroman, pa i neambiciozan, kada je njegova afirmacija u pitanju. Marketing mu je – nula. O njemu se, kao umetniku, u javnosti nešto više čulo tek kada je prošlog leta u porti Srpske pravoslavne crkve u Ruskom Selu, u okviru obeležavanja 100 godina od doseljavanja Solunaca u ovo mesto, nikla grandiozna skulptura Arsenija Trećeg Čarnojevića – njegovih ruku delo. Rodnom selu Belović je podario i bistu „Solunac“, posvećenu srpskim borcima koji su nakon Prvog svetskog rata pristigli na sever Banata.
S DVA ZAVIČAJA
Dušan i brat mu Jovan sinovi su Steve i Radojke Belović. Stevu su, kao dete, u Rusko Selo 1932. godine doveli roditelji, Jovo, inače, solunac, i majka Cvijeta. Dušanov pradeda Risto takođe ima biografiju na ponos potomcima, jer se proslavio u Hercegovačkom ustanku. Belovići, inače, potiču iz sela Hrgud iznad Stoca, pa Dušan, ne bez razloga, kaže da ima dva zavičaja. Oba beskrajno voli, s tim da u kreativnom smislu, u odnosu na hercegovačka brda, prednost daje ravnici, je je u njoj rođen, a i svakodnevno ga kao slikara hod  nepreglednim prostranstvom nadahnjuje i goni u novi umetnički izazov. Hercegovina mu je u mislima, a ravnica u oku i srcu.
M. Ivetić
glass-475451_640

Zbog najavljenih radova na elektrodistributivnoj mreži u Ruskom Selu u subotu, 15. marta, JP „Kikinda“ obaveštava svoje potrošače da će od 8.30 do 9. 30 i od 14.30 do 15.30 časova, doći do smanjenog pritiska vode u vodovodnom sistemu.

JP „Kikinda“ zahvaljuje na strpljenju i razumevanju.

 

7a4148d5-dda4-4d6e-bedb-1f7e5f86be18

U Ruskom Selu u toku je sanacija Doma omladine. Zgrada u centru sela značajno je mesto okupljanja meštana svih uzrasta. Sprovedena je javna nabavka za kupovinu opreme, saznajemo od Dušana Marjanovića, predsednika Sveta MZ Rusko Selo.

-Kupljeni su novi stolovi i stolice, kao i nova audio oprema: ozvučenje, zvučnici, nosači i mikseta. Stiglo je ukupno 180 stolica i 50 stolova, a u toku je sanacija unutar objekta – saznajemo od Marjanovića.

Pre šest godina 2021. sanirana je sala u kojoj se organizuju proslave.

-Sada se prostor gletuje, popravljaju se oštećenja, nakon čega će se pristupiti krečenju. Rešili smo da zidove oplemenimo novim, modernim molerskim tehnikama, a boja je usklađena sa nameštajem. Preostaje i spuštanje plafona i sprovođenje novih strujnih instalacija u pomoćnim prostorijama koje koriste udruženja za svoje potrebe i sastanke. U njoj se sastaju i predstavnici i članovi fudbalskog i stonoteniskog kluba, ali i svi stanovnici, ne samo Ruskog Sela, nego i okolnih sela. Retko koje selo može da se pohvali ovakvim prostorom – precizirao je Dušan Marjanović.

Pored pomenutog zameniće se deo prozora i vrata, među kojima su i ulazna, a adaptiraće se i sanitarni čvorovi.

-Salu, koja će uskoro dobiti novi izgled, koriste svi, od članova Mesne zajednice, gostiju do udruženja građana koja rade u selu. U njoj organizujemo sve značajne događaje za selo. Za održavanje su zadužene članice udruženja žena „Jedinstvo“ – precizirao je naš sagovornik.

Neophodna sredstva, 5,1 milion dinara, za pomenute radove opredelilo je Ministarstvo za brigu o selu.

– Neophodno je da uredimo krov i na nama je da se maksimalno potrudimo da u narednom periodu obezbedimo sredstva da se zaustavi propadanje ovog objekta – zaključio je Dušan Marjanović i zahvalio se lokalnoj samoupravi koja je prepoznala potrebe i pomogla da se projekat uređenja sale Doma kulture realizuje.

A.Đ.

rusko-selo-1

U Mesnoj zajednici Rusko Selo zadovoljni su urađenim u prošloj godini. Život u selu funkcioniše bez ikakvih problema, a nastavljeni su i važni projekti. Puno toga urađeno je na budućem parku u centru sela. Zasađeno je oko 200 mladica lišćarskih i četinarskih sadnica na površini od dva hektara.

– Pre pet godina započeli smo projekat izgradnje parka u centru sela. Do sada je izgrađena trim staza, izbetonirana su postolja za dečija igrališta i fitnes na otvorenom, kolski ulaz i očekujem da ćemo narednih godina završiti sve građevinske radove. Nadamo se da će igrališta naredne godine imati svoju namenu – istakao je predsednik Saveta MZ Dušan Marjanović.

 

U OŠ „Gligorije Popov“ sanirana je kotlarnica i zamenjen je kotao za grejanje za šta su sredstva, 12,5 miliona obezbedili Ministarstvo za zaštitu životne sredine i lokalna samouprava.

-Ovim je rešen ozbiljan problem koji je škola imala. Kotao koji je postavljen je automatizovan i umnogome su bolji uslovi za odvijanje nastave. Adaptiran je i bunar na stadionu kluba „Crvena zvezda“, postavljene je novi sistem za zalivanje, a dobijene su i nove stolice na tribinama u čemu nam je pomagao Fudbalski savez Srbije – dodao je naš sagovornik.

Iskrčeni su kanali u ulici Sonje Marinković prema magistralnom putu, a uređen je i obodni kanal, važan za odvodnjavanje viška vode i podzemnih voda. Očišćena i divlja deponija koja decenijama unazad stvara probleme jer se više puta tokom godine čisti.

 

 

-Sanacija Doma kulture, koji je značajno mesto okupljanja meštana svih uzrasta, treba da započne od uređenja krova i na nama je da se maksimalno potrudimo da u narednom periodu obezbedimo sredstva da se zaustavi propadanje značajnog objekta u centru sela. Potrudićemo se i da asfaltiramo najlošije saobraćajnice u selu, ali i da se založimo za adaptaciju naše škole – zaključio je Dušan Marjanović.

Ministarstvo za brigu o selu obezbedilo je 5,1 milion dinara za sređivanje omladinske sale Doma omladine. Uređenje će obuhvatiti zamenu stolarije i ulaznih vrata, rekonstrukciju sanitarnih čvorova i molersko -farbarske radove. Biće kupljena nova audio oprema: zvučnici, nosači i mikseta. Osim toga, kupiće se novi stolovi i stolice.

A.Đ.

error: Content is protected !!