Наково

gordana-djilas-2

Osim što se s knjigama druži službeno, kao bibliotekar-savetnik, odnosno pomoćnik upravnika za čuvanje i korišćenje publikacija u Biblioteci Matice srpske, Gordana Đilas je višestruko nagrađivanja književnica retkog poetskog prosedea. Njena poetika unekoliko je inspirisana zavičajem i u užem i u širem smislu; jednako referišući i na postojbinu, Bosansku Krajinu, kao i na severnobanatsko podneblje, odnosno Nakovo, gde su njeni preci kolonizovani.

Među mnogobrojnim priznanjima koje je dobila za svoje stvaralaštvo, izdvaja se prošlogodišnja Nagrada Zadužbine „Branko Ćopić” Srpske akademije nauka i umetnosti, za poetsku knjigu „Hvatanje mesečine”.

Pored toga što „službeno” radi na očuvanju ovdašnje književne baštine, Gordana Đilas paralelno radi i na novim rukopisima, i dalje postupajući odgovorno, pa i samokritično prema svakoj napisanoj reči.

Nakovo i severni Banat čine njeno trajno poetsko uporište, tako će biti i u novoj knjizi koju priprema.

U vašoj knjizi ispovedne proze „Tebi je unapred sve oprošteno”, pravite regresiju na vlastito detinjstvo u Nakovu. Koliko vas je u književnom radu poetički odredilo rodno selo?

– Želela sam da mi se sećanja na detinjstvo štampaju u čuvenoj Poveljinoj ediciji Vidi čuda, u kojoj su se ogledali brojni pesnici i pisci. Odrastanje, rani doživljaji, zauvek ostanu u sećanju. Slike detinjstva neprestano se vraćaju, kao problesci, u određenim životnim situacijama. Ono što sada, sa ove razdaljine mogu da primetim jeste da sam sada drugačija nego kad sam bila dete. Žao mi je što se to negde u životu zagubilo, ta prvotna radost življenja, a opet, znam da sam sačuvala jezgro detinje radosti kao izvora sa koga neprekidno teče čista i nepomućena voda.

Priča o detinjstvu može da se ispriča i na drugi način. Kada bih je ponovo pisala, verovatno bi bila drugačija. Ovaj put je priča proizašla iz potrebe da razumem devojčicu koja je, kao srednje, žensko dete, odrastala u krajnje patrijarhalnom svetu, presađenom u banatsku ravnicu, pa kako se snađe. Presudnu ulogu u tom odrastanju, imali su, na sreću, bibliotekarka i učitelji. Naravno da me je to opredelilo i formiralo pogled na svet koji se neprestano kretao između ustaljenih, očekivanih obrazaca i mašte, koja je poput banatskog vetra uspevala da probije oblake kad zaklanjaju sunce. Ponekad. Povremeno.

U vašoj pesmi „Nakovo 1958” pravite inventar svega onoga što vas je dočekalo kad ste ugledali ovaj svet. Da li je takav književni postupak pripovedanja iz ugla novorođenčeta inovativan ili je već negde oproban u praksi?

– Poetska zbirka „Hvatanje mesečine” je takođe želja da definišem odnos prema detinjstvu, prema precima, da ih učvrstim u svom postojanju kao delu jednog kolektivnog pamćenja, da utvrdim ko sam ja među njima. Želela sam da ih sačuvam, makar na ovaj način, u poeziji. I bez obzira na sve što bih mogla da im zamerim, ostaje sećanje na njihovu radinost, čestitost, snažnu životnu snagu. Pisati o tome iz pozicije deteta nije ništa novo. O dođošima u Banatu, nemačkoj kući i njihovom snalaženju u novim životnim uslovima nije još dovoljno napisano, a da se ne zadržava na ustaljenim klišeima. Kako pomiriti violentnu narav sa mirom ravnice u kojoj se ponekad ne razlikuje granica između neba i zemlje? Treba dosta strpljenja i mašte kako bi se orijentisalo. Tada je najbolje usmeriti se ka zemlji. Ona nas je hranila, a nebo pružalo mogućnost da rastemo, bez granica. Želela sam da sačuvam sve doživljaje koji su me pratili ne samo u detinjstvu, nego i odrastanju. Sve je to bilo novo, a opet nekako tuđe.

„Što više vidiš, više ćeš i razumeti”, kažete u jednoj pesmi. Dozvoljavate li potencijalnom čitaocu da dopiše i da će, što više sazna – biti i nesrećniji?

– Da, čitaocu je sve dozvoljeno. U Vašem pitanju vidim i Vaše uverenje da više viđenja ne donosi sreću, da razumevanje ne podrazumeva zadovoljstvo. Ako život gledate dubinski, ne onako kako se stvari dešavaju, već i razloge zbog kojih se dešavaju, onda nemate pravo da sudite. Dešava se da se zapitam nad nekom rečenicom, stihom, šta ih je proizvelo, ili da sam nešto izgovorila i da shvatam da to što bi neko to doživeo lično nema nikakve veze sa njegovim doživljajem, nego sa mnom.

Postoji neka kauzalnost, mera uzroka i posledice, ali to vam je prirođeno da razumete, ili nije. Najlakše je prepustiti se, živeti po nagonu, ne gledati i ne videti. A kada gledate, onda shvatate da smo zaglavljeni u nekom obrascu odrastanja i tu nema mrdanja. Ima, ali se valja pošteno oznojiti. Tom obrascu se stalno vraćam i volim kada se u njemu još neko pronađe. Veoma me dirne kada mi neko kaže kako je čitao moje stihove i prepoznao se u njima. Ta povezanost, interakcija je najveća nagrada, zalog da ne bacam prašinu u vetar.

Kao bibliotekar u Biblioteci Matice srpske, svedoci ste da se uglavnom s knjigom druže samo oni koji moraju ili im je to posao. Kako vidite budućnost knjige?

– Biblioteka Matice srpske je moja druga kuća, gotovo ceo radni vek sam provela u njoj. Za mene je to bila čast, trudila sam se da je opravdam. Kao institucija od prvorazrednog, ne samo kulturnog nego i duhovnog značaja, ona raspolaže fondom od preko četiri miliona knjiga. Nemam nikakvo pravo niti mogućnost da posumnjam da će knjiga izgubiti na svom značaju. Od ranog detinjstva biblioteka i škola bile su mi mesta utočišta i slobode da učim i da mislim svojom glavom. Knjiga svakako menja svoju formu, ali suštinu ne. Bez knjige nema životne nadogradnje, ona je so naših života. Klasičnih čitalaca sa knjigom u ruci je sve manje, a sve ih je više koji čitaju knjige i novine preko digitalnih baza. Tu im je sve nadohvat ruke, pod uslovom da imaju računar i dobru internet konekciju.

Prošle godite ste, među mnogobrojnim priznanjima, dobili i Nagradu „Branko Ćopić”. Mogu li nagrade da budu dokaz valorizovanja nečijeg rada ili su merodavniji pokazatelj za pisca tiraži knjiga i posete njegovim književnim večerima?

– Nekako mi se „složilo” da dobijem Nagradu Fondacije „Branko Ćopić“, upravo zbog toga mi je drago jer je Ćopić pisac mog detinjstva. Pored podsećanja na detinjstvo, susret sa njegovim knjigama mi je omogućio da nadograđujem život najfinijim nitima lirizma. Njegova dela uvela su me u svet književnosti. Nagrade znače onoliko koliko pomažu delu nekog pisca da bude čitano, skreću pažnju na njega. To je najvažnije, kada svojim delom dotaknete čitaoca. Takođe, da ste svojom poezijom proširili, obogatili nečiji svet, pružili nadu ili drugačiji pogled na doživljaj života.

Ništa se potom ne dešava što ima konkretne veze sa mogućnošću da objavite novi rukopis, imate više književnih večeri ili veći tiraž. Tu izlazimo iz domena književnosti i ulazimo na tržište interesa, trgovine uticajem, snagom manje ili više organizovanih interesnih grupa. I to je dobro dok god ima snage da se, bez obzira na sve, nastavi započeti put. Sa ove razdaljine vidim da on ima smisla za mene, i da više nema odustajanja.

Na kojem rukopisu trenutno radite i hoće li i u njemu biti severnog Banata, kao u mnogim vašim ranijim knjigama?

– Trenutno radim na pesničkom rukopisu o anđelima. Veoma sam stroga prema sebi, pa to ide na mahove. Stalno su prisutni sumnja, preispitivanje, sređivanje, iščitavanje… Tu nema kraja. Nemam još ni izdavača. Očekujem da će se, kao i do sada nešto pojaviti. Uvek se tako dogodi. Imam i rukopis zbirke o stolu. Reč je o stolu koji se zatekao u roditeljskoj kući, nakovačkom, nemačkom. Ispod tog stola sam se igrala, učila, sakrivala. Kasnije je služio za obedovanje, kada smo se sakupljali sa raznih strana, dolazeći da obiđemo roditelje. Danas je on kod mene, čeka restauraciju, pa dok sam još u ovom zemaljskom životu, da se podružimo još malo. O njemu sam napisala poemu, svašta je doživeo. A, kada ću je pustiti u svet, to još ne znam.

Deluju li biblioteke malo rigidno u današnje vreme? Svojevremeno ste inicirali pokretanje fejsbuk stranice Biblioteke Matice srpske, šta se još može učiniti da se ostane ukorak s tehnologijom?

-Biblioteke moraju da sačuvaju svoju osnovnu delatnost. Svaka knjiga koja u nju uđe, mora da bude signirana, inventarisana, obrađena po standardima (svuda su isti u svetu) i smeštena na neku policu. Tada postaje dostupna za svakog potencijalnog korisnika. Tek tada može da širi svoju delatnost, prati tehnološki napredak i da ga koristi kako bi promovisala svoju delatnost, zainteresovala za knjigu i čitanje. Danas biblioteke organizuju razne aktivnosti i programe. Uspešno su se prilagodile, gotovo svi poslovi u bibliotečko-informacionoj delatnosti su automatizovani. Sve informacije o njenim fondovima javno su dostupne. Od promena ne treba bežati, treba im ići u susret, jer nisu sve promene loše, ima i dobrih.

 

N. Savić

 

mini-postrojenja-(1)
U Nakovu i Banatskom Velikom Selu privode se kraju radovi na mini postrojenjima za kondicioniranje pijaće vode.
-Uskoro će meštani u ovim selima dobiti čistu i vodu u skladu sa svim standardima i propisima – istakao je gradonačelnik Mladen Bogdan prilikom obilaska gradilišta. – Izgradnja sličnih postrojenja planirana je i u ostalim selima, jer zdravlje ljudi i razvoj sela ostaju naš najveći prioritet.
Podsetimo, osim u pomenutim selima, u planu je i izgradnja mini postrojenja i u Mokrinu i Iđošu. Svako selo imaće svoj sistem, nezavisan od drugih fabrika za preradu vode u gradu i okolini.
Ukupna vrednost investicije procenjena je na oko 384 miliona. Od tog iznosa Pokrajina je  obezbedila 166, a iz lokalna samouprava opredelila je  je 115,5 miliona dinara.
1000095275

Gradonačelnik Mladen Bogdan obišao je radove na izgradnji mini-postrojenja za kondicioniranje pijaće vode u Nakovu i Banatskom Velikom selu.

U Nakovu su završeni građevinski i mašinski radovi, dok su u Banatskom Velikom Selu postavljeni rezervoari.

– Radovi napreduju dobrom dinamikom, u šta smo se uverili na terenu. Očekuje se da stanovnici oba sela veoma brzo dobiju čistu pijaću vodu u skladu sa svim važećim standardima. Projekat je od suštinskog značaja za Grad Kikindu, i kao odgovorna lokalna samouprava, u saradnji sa Pokrajinskom vladom, nastavljamo da ulažemo u unapređenje kvaliteta života u seoskim sredinama- rekao je Bogdan.

Podsetimo, u prvoj fazi rešavanja problema pijaće vode u selima, predviđena je izgradnja mini postrojenja u četiri sela. Pored Nakova i Banatskog Velikog Sela, još u Mokrinu i Iđošu.

Narednom fazom, kako je ranije najavljeno, biće obuhvaćeno preostalih pet mesnih zajednica.

R. K.

U ponedeljak, 24. marta bez struje će od 9 do 10 sati biti ulica Iđoški put u Kikindi. Istog dana od 10, do 12 časova električne energije neće imati domaćinstva u Mokrinu u ulici Anđe Ranković.

Zbog planiranih radova na električnoj mreži u sredu, 27. marta od 8.30 do 13.30 sati bez struje će biti čitavo selo.

 

nakovo-2025-(4)

U Mesnoj zajednici Nakovo u protekloj godini predstavnici Saveta i meštani potrudili su se da u selo bude bolje mesto za život, uz nove sadržaje i akcije uređenja.

-Najveća investicija u selu bila je zamena krovne konstrukcije na zgradi OŠ „Petar Kočić“, za koju odgovorno tvrdim da je jedna od najlepših osnovnih škola u Srbiji – saznajemo od Branislava Čubrila iz Saveta Mesne zajednice. – U radove je uloženi 14 miliona dinara, a sredstva je obezbedila lokalna samouprava. Škola je sagrađena 1936. godine i od tada datira i krov koji je bio pokriven starim biber crepom. Krov je prokišnjavao, te je bilo problema u odvijanju nastave, a predstavljao je i bezbednosni rizik za učenike, zaposlene i meštane.

Krajem 2024. godine započeto je još jedno kapitalno ulaganje koje se nastavlja i u ovoj.

-U toku su pripremni radovi za postavljanje mini postrojenja za prečišćavanje pijaće vode. Izgrađen je temelj, a vrlo brzo očekujemo da se postave i cevi, nakon čega će se montirati rezervoar koji će omogućiti da i Nakovčani imaju zdravu vodu za piće. Investiciju finansiraju Pokrajinska vlada i Grad Kikinda – navodi naš sagovornik.

Nekoliko godina unazad uređuje se sportsko-rekreativni centar oko jezero i dečije igralište. Radovi se obavljaju zajedno sa udruženjem ribolovaca.

-Dečije igralište se svakodnevno koristi, na radost naših najmlađih meštana. Izgradili smo i letnjikovac, ali i objekat koji još uvek nije pokriven, ali je materijal pripremljen i sa prvi prolećnim danima uradićemo i ovaj posao. Tada ćemo imati preko potreban prostor u okviru kog će se sakupljati meštani koji će na raspolaganju imati i pečenjaru koja će takođe biti završena ove godine. Terasa se već koristi za obeležavanje dečijih rođendana. Upravo ovakav prostor su meštani apostrofirali kao sadržaj koji im nedostaje – kaže Čubrilo.

U sklopu kompleksa jezera nalazi se i teren za balotanje. Svake nedelje poslepodne okupi se najmanje dvadesetak igrača.

-To je igra koju su nam preci ostali u amanet. Svaki igrač igra sa dve balote ili buće koje su okrugle. Velike su toliko da mogu da stanu u šaku. Bulin je najmanji, a cilj igrača je da baci buću tako da se ona dokotrlja što bliže bulinu. Dozvoljeno je izbijanje protivničkih ili buća saigrača, kao i bulina. Želja svakog igrača da svoje dve balote baci što bliže bulinu, ili da svojom balotom izbije protivničku i tako je udalji od bulina. Da ne bi bilo prevelike ljutnje, odstojanje se nekada mora meriti metrom – navodi Branislav Čubrilo.

Kako bi kompleks bio potpun nepohodna su sredstva za izgradnju staze oko jezera, za šta je selo konkurisalo kod nadležnih pokrajinskih sekretarijata. Istaknuta je i sanacija nekoliko objekata u Nakovu, mesta na kojima se okupljaju kako mladi, tako i stariji stanovnici.

Zahvaljujući konkursu Ministarstva za brigu o selu Nakovo dobija nove, mlade stanovnike. Selo koje je na samoj granici sa Rumunijom i svega je sedam kilometara udaljeno od grada interesantno je mladim bračnim parovima. Mesto je uređeno, čisto, a tu je i prednost biciklističke staze koje ga povezuje sa Kikindom.

-Presvlačenje asfalta neophodno je u osmoj i devetoj ulici. Na nekoliko najkritičnijih lokacija prošle godine uređeni su trotoari, ali ostalo je je još da se uradi u ovoj godini. Imamo nekoliko kuća u kojima niko ne živi i koje se ruše. Trotoari ispred takvih objekata su zatrpani i za to moramo tražiti rešenje – precizira Čubrilo.

A.Đ.

Radovi-na-putu

Režim saobraćaja biće izmenjen danas, 30. januara i sutra, 31. januara na deonici od Kikinde do Nakova.

Kako su saopštili „Putevi Srbije“, oba dana od 8 do 16 časova, saniraće se kolovoz na navedenoj deonici. Tokom radova saobraćaj će se odvijati naizmeničnim propuštanjem vozila.

Radovi će biti obezbeđeni adekvatnom saobraćajnom signalizacijom i opremom.

nakovo-dan-oslobodjenja-(3)

Polaganjem venaca na spomenik u centru sela u Nakovu je obeležen 5. oktobar Dan oslobođenja sela u Drugom svetskom ratu, ali i Dan kolonizacije. Senima predaka poklonili su se predstavnici Saveta mesne zajednice, Grada i SUBNOR-a. Nakovčani neguju tekovine Narodnooslobodilačke borbe, ali se na ovaj  dan sećaju i svojih najmilijih koji su se pre 80 godina sa obronaka Šatora, Grmeča i Plješevice, vođeni željom za životom dostojnim čoveka, doselili u Nakovo.

-Trudimo se da na dostojan način obeležimo važne datume u selu. Moramo da se sećamo i ne smemo da zaboravimo vremena koja su bila teška, vremena u kojima su ljudi davali svoje živote da bi  mi danas mogli da živimo u miru i slobodi – rekao je Branislav Čubrilo, član Saveta mesne zajednice.

Ovom događaju prisustvovali su Aleksandar Aćimov, član Gradskog veća i Gordana Trnić Iličić, zamenica predsednika Skupštine grada.

-Moramo da negujemo kulturu sećanja na naše pretke koji su naselili Nakovo. Pre 80 godina u ovo selo stigli su ljudi iz Bosanskog Grahova i Bosanskog Petrovca, a za njima su stigli i stanovnici Ključa, Prijedora i ostalih mesta. Danas imamo razvijeno i lepo uređeno selo, a gradska uprava potrudiće se da bude još bolje, posebno što je na samoj granici Rumuniji – istakao je Aćimov.

Ovom prilikom istaknuto je i šta je urađeno u selu, kao i kakvi su planovi u narednom periodu.

-Najvažnija investicija koja je završena je rekonstrukcija krova na Osnovnoj školi „Petar Kočić“ kojoj je vraćen izgled kakav zaslužuje. I na jezeru i dečijem igralištu, u okviru sportsko rekreativnog centra, konstantno se radi. Postavljena je javna rasveta i video nadzor. U planu nam je da se izbetoniraju staze oko igrališta i samog jezera, da se postavi još klupa, kao i da se postave pločice. Potrudićemo se da asfaltiraju i dve ulice  – naveo je Čubrilo.

Počelo je i uređenje objekta u centru sela koji je dugo prazan i koji je bio ruglo. Uskoro će Nakovčani dobiti pekaru, a za narednu godinu planirano je uređenje platoa u samom centru koji je u lošem stanju.

A.Đ.

struja radovi

Zbog radova na električnoj mreži u petak,  13. septembara od 9.30 do 11 časova struje neće biti u  ulici Uglješe Terzina od Kosovske do Ive Lole Ribara i u  Ive Lole Ribara od Braće Tatića do Jove Jovanovića Zmaja.

U nedelju, 15. septembar od 8 do 13 časova bez struje će biti kompletno Nakovo, deo Banatskog Velikog Sela od centra prema Nakovu i sledeće ulice u Kikindi: Teremijski drum, Vinogradska, Strelište, Stara klanica, Železnički novi red, Nikole Tesle, Oslobođenja, Braće Arsenov, Milana Petrovića, Ivana Milutinovića, Jovana Popovića, Nikole Pašića od Vojvode Putnika do Kralja Petra Prvog, Karađorđeva, Jaše Tomića od Kralja Petra Prvog do Dositijeve, Dušana Vasiljeva, Čanadska, Šabačka, Braće Sredojev, Save Tekelije od Generala Drapšina do Stevana Sremca, Mali bedem, Braće Opsenice, Marije Bursać, Vašarište, Stevana Sremca, Cara Dušana, Braće Bogaroški od Save Tekelije do Oslobođenja, Đure Jakšića, Svetozara Miletića, Generala Drapšina od broja 43 i 54 do Oslobođenja, Kralja Petra Prvog od broja 23 i 26 do Oslobođenja, Dositejeva od Semlačke do Nikole Tesle, Vojvode Putnika od Nikole Pašića do Nikole Tesle, Braće Laković od Semlačke do Nikole Tesle, Jugovićeva od Nikole Pašića do Nikole Tesle, Jugovićevo sokače, Koste Kljajića, Veselina Kljajina, Milana Petrovića i Pere Segedinca.

U utorak, 17.  septembar od 9 do 13 sati bez električne energije biće domaćinstva u ulicama Svetozara Miletića od Miloša Velikog do Dušana Vasiljeva, Đure Jakšića od Miloša Velikog do Dušana Vasiljeva, Braće Bogaroški od Save Tekelije do Čanadske, Cara Dušana od Miloša Velikog do Dušana Vasiljeva, Save Tekelije, Čanadska od Svetozara Miletića do Šabačke, Braće Sredojev od Cara Dušana do Gerontološkog centra i Šabačka od Braće Sredojev do skretanja

U sredu, 18. septembar od 9 do 11 sati struje neće biti u Svetosavskoj ulici i to brojevi  17, 17a, 17b, 17v i 19,  Vuka Karadžića brojevi 1, 1a i 3, Braće Tatića broj 16 a, Trgu srpskih dobrovoljaca parna strana od broja 2 do broja 20, Trgu srpskih dobrovoljaca neparna strana broj 1, 7, 9, 11. Istog da  ali od 12 do 14 časova električne energije neće biti u ulicama: Braće Tatića od Miloša Velikog do Vuka Karadžića, Vuka Karadžića parna strana od Braće Tatića do Uglješe Terzina, Vuka Karadžića brojevi 5 i 5a, Generala Drapšina parna stana od broja 2 do broja 8.

Za četvrtak, 19. septembar od 9 do 12 sati isključenja struje najavljena su u ulicama Ivana Jakšića od pola prvog ćoška do Omladinske, Sterije Popovića od sokačeta do Omladinske, u Omladinskoj ulici, Srbobranska od Omladinske do prve krivine prema Iđošu, Sutjeska od Sterijinog sokačeta do Uroša Predića, Kozaračkoj, Uroša Predića od Sutjeske do Ivana Gorana Kovačića, Vojina Zirojevića od Srbobranske do Rade Trnića i Ivana Gorana Kovačića.

Djuro-Radlovic

Iza jednog od najpoznatijih umetnika u oblasti mozaika u regionu, profesora Đure Radlovića je pet decenija posvećenog rada. Njegov umetnički put je, po mnogo čemu, neobičan i autentičan.

Posle završene škole u Nakovu, izučio je molerski zanat, ali su ga izuzetan talenat i vredan rad ubrzo usmerili ka Akademiji likovnih umetnosti gde je, posle osnovnih studija, prvi specijalizovao mozaik na poslediplomskim studijama.

Neki od njegovih najpoznatijih mozaika su Kapela Svete Petke na Kalemegdanu,  Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu, Crkva Petra i Pavla u Topčideru, Kapela u Kemerovu (Rusija) posvećena rudarima stradalim u Drugom svetskom ratu…

O njegovom bogatom stvaralaštvu, profesor dr. Jovica Trkulja nedavno je objavio monografiju „Svet mozaika Đure P. Radlovića”, dokumentujući njegov ogroman doprinos ovoj umetnosti, kao i značaj za Srpsku pravoslavnu crkvu.

 

error: Content is protected !!