медаље

nemanja-milic-4

Sa samo 26 godina, višestruki državni prvak u džudou, trener i student master studija Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja, Nemanja Milić dobitnik je nagrade Grada Kikinde u oblasti sporta. Iza medalja i titula stoji mladić izuzetne skromnosti, stabilnosti i jasne životne filozofije – čovek koji zna da pravi uspesi počinju od karaktera.

Iako dobitnik gradske nagrade, Nemanja nije govorio o sebi, već o trudu, procesu i ljudima oko sebe.

-Drago mi je što je neko prepoznao rad i trud koji ulažem u sport. Ova nagrada je kruna jedne naporne godine i snažna motivacija da nastavim dalje, i kao takmičar i kao trener – rekao je Nemanja.

Godina za njega je bila izuzetno zahtevna: povratak seniorske titule u klub, intenzivan rad sa mladima, ali i povreda koja ga je primorala da napravi pauzu u takmičarskom delu. Upravo zato ovu nagradu doživljava kao ličnu potvrdu uloženog rada, ali i kao podstrek za nove izazove.

Nemanjin put u džudou počeo je veoma rano – sa samo pet godina.

-To je bazičan sport koji razvija celo telo. Ali najvažniji je trener. U tom uzrastu on mora da bude i pedagog i animator, da deca zavole salu i prostor. Tako sam i ja zavoleo džudo – podelio je sa nama sagovornik.

Prve korake napravio je uz trenera Jelenu Krvopić, kroz igru i druženje, u uslovima koji su bili daleko skromniji nego danas.

-Ključnu ulogu u mom profesionalnom razvoju imao je brat Robert Biro. Sa samo petnaest godina morao sam da donesem odluku – rekreativno ili profesionalno bavljenje džudoom. Uz njegovu podršku odlučio sam da idem do kraja. Dupli treninzi, jutarnji rad sa kondicionim trenerom i večernji trening u klubu, brzo su dali rezultate. Sa samo 16 godina postao sam seniorski prvak države – izuzetan podvig u tako mladom uzrastu – prisetio se Nemanja.

Danas ima pet seniorskih titula i gotovo dvesta medalja, spakovanih u kutije jer više ne mogu da stanu na jedno postolje. Ali brojevi mu nisu najvažniji. Najdraža mu je upravo prva seniorska titula, za koju je mesecima analizirao stil protivnika, prilagođavao treninge i simulirao borbe.

-Četiri meseca sam se spremao samo za taj meč. Ta borba se pamti celog života – rekao je naš sagovornik.

Jednako mu je u sećanju ostao i poraz koji je doneo aplauz cele hale – kao mladi takmičar, protiv starijeg i fizički dominantnijeg protivnika, izgubio je meč, ali dobio poštovanje publike i prvu novčanu nagradu u karijeri.

-Nije svaki uspeh pobeda. Ponekad je uspeh boriti se do samog kraja i izgubiti dostojanstveno – istakao je Nemanja.

Iako je imao mogućnost da ostane u većim sredinama, Nemanja se vratio u rodnu Kikindu.

-Ovde sam napravio prve korake. Potičem iz skromne porodice koja me je naučila poštovanju. Želeo sam da vratim kikindsku školu džudoa na nivo koji je nekada imala – otkrio je sagovornik.

Danas radi sa više od stotinu dece. Ulaže u njihovu tehniku, snagu, kondiciju, ali još više u karakter.

-Moj cilj nije da svi budu šampioni, već da budu dobri ljudi kada odu u veće gradove na fakultet.

Njegov dan počinje i završava se u sali. Radi sa decom u školici, sa takmičarskim grupama, ali i kao personalni trener u „Sova Gym“ teretani.

Zbog povrede skočnog zgloba, predstoji mu period oporavka. A kada zglob ponovo ojača, vratiće se takmičenju u novoj kategoriji – do 66 kilograma.

-U međuvremenu, trenerski rad mi je fokus: kampovi, saradnja sa klubovima iz većih gradova i sistematski razvoj mladih talenata – kazao je on.

Kao i svaki sportista, sanja o velikim međunarodnim postoljima i Olimpijskim igrama. Ali njegove ambicije nisu samo lične. On gradi sistem, ljude i vrednosti. Za Kikindu, Nemanja nije samo šampion na tatamiju, već i šampion karaktera. A najveći uspesi, čini se, tek su pred njim.

T. D.

cipcici-raketni-modelari-(5)

Miodrag (29) i Kristina Čipčić (22) iz Kikinde evropski su prvaci u raketnom modelarstvu. Kao članovi seniorske reprezentacije Srbije osvojili su prva mesta na Evropskom prvenstvu održanom u Zrenjaninu. Miodrag je bio najbolji u disciplini S6 rakete sa trakom, a njegova sestra Kristina u S9 odnosno rakete za  spuštanje  autorotacijom tačnije žirokopterima. Pored njih evropski prvaci su i senior Mihailo Petrović iz Zemuna  u disciplinama S1 koja se odnosi na rakete za postizanje visine i S3 rakete sa padobranom i juniorka Bojana Jevtić iz Sremske Mitrovice takođe u disciplini S1.

Timove Srbije predvodili su direktor reprezentacije Dragan Jevtić i tim menadžeri Zoran Katanić i Vladimir Čipčić.

-Pored četiri evropska prvaka naš timovi osvojili su ukupno 29 medalja i tokom prva dana takmičenja šest puta zaredom se čula naša himna. Raketno modelarstvo je zahtevan sport i sve rakete, stabilizatore, glave, sisteme za bezbedno spuštanje na zemlju ručno se prave u aero klubovima. Modelari odnosno takmičari izrađuju modele koji moraju da odgovaraju zakonima aerodinamike i astrofizike da bi bezbedno odleteli i spustili se na zemlju – kaže Vladimir Čipčić.

Takmičenje je organizovano u osam disciplina  tako da je u prvoj za postizanje visine bilo potrebno da raketa ima dva motora i da kod juniora dostigne visinu 400, a kod seniora 700 metara. Kod raketa sa padobranom ona treba da ostane u vazduhu minimalno pet minuta, disciplina slobodno leteći klizači podrazumeva male avione koji treba da ostanu u vazduhu najmanje tri minuta.Kod izrade maketa raketa za postizanje visina reč je pravim meteorološkim raketama koje postoje i koriste se za ispitivanje svemira.

-Takmičari moraju da naprave identičnu raketu kao pravu sa svim detaljima i priznaje se samo 10 odsto grešaka. Kod raketa sa trakom ona mora da leti tri minuta i na njoj je traka koja takođe mora da bude u vazduhu tri minuta.  Makete raketa su takođe minijature postojećih poput Saturna 1, Arijane, Spejs šatla. Njihova izrada traje i do godinu dana. Moraju biti identične pravim uključujući svaki šraf, zastavicu i najmanju sitnicu, a mora i da oponaša pravi let. Radio upravljani modeli klizača su veći avioni sa rasponom krila od jednog metra, imaju zadato vreme leta od šest minuta i prilikom sletanja moraju da slete na cilj na zemlji koji je ranije postavljen. Rakete za  spuštanje  autorotacijom imaju na sebi krake kao helikopter – pojasnio je naš sagovornik.

Takmičenje se odvija na livadi, strnjištu, u blizini kanala, useva.

-Jedna raketa se pušta tri puta i takmičar kada je pusti trči za njom kako bi je uhvatio i ponovo se vratio na mesto puštanja. Zahtevno je i interesantno takmičenje za koje pripreme traju čitave godine, a ponekad i duže – navodi Vladimir Čipčić.

Reprezentacija Srbije proglašena je i za ekipno  najbolju u Evropi i osvojila je pehar.

-Za nešto više od deset dana očekuje nas državno takmičenje. Kristina i Miodrag nadaju se dobrim plasmanima koje su i do sada imali – otkrio nam je otac Vladimir Čipčić.

Među Miodragovim najvećim uspesima su prva mesta u Evropi i svetu, kao i dva zlatna orla koja su najprestižnija nagrada u vazduhoplovnom sportu i jednom godišnje dodeljuje ga Vazduhoplovni savez Srbije. Kristina je uspela da osvoji treće mesto na svetskom takmičenju.

A.Đ.

400546963_367270285779574_7739965938709969540_n

Drugog dana KUP-a Srbije održana su nadmetanja u borbama, a kikindski „Feniks“ predstavljalo je pet takmičara. Bronzu je osvojila Milana Terzin i tako ovom klubu donela šestu medalju na pomenutom takmičenju.

Na KUP-u Srbije u Čačku učestvovalo je hiljadu takmičara iz preko stotinu klubova.

370252681_1427458701170359_3783940891755581925_n

Prvog dana KUP-a Srbije karatisti „Feniksa“ okitili su se sa pet medalja u katama. U kategoriji nade zlato je osvojio Stefan Sili, a srebro je osvojila Mia Vašalić. U kategoriji pionira bronzu je klubu donela Dunja Nađalin, ali i kata tim u sastavu Mia Vašalić, Stefan Sili i Adrijana Ćurčin.

KUP Srbije organizuje se u Čačku i učestvuje oko pedesetak klubova sa više od hiljadu takmičara. Sutra (nedelja) nastavlja se ovo nadmetanje nastupom borbaša. Kikindski „Feniks“ predstavljaće pet takmičara.

Gromovnici

Džudisti ,,Partizana” proteklog vikenda boje svog kluba branili su na tri fronta i osvojili pet medalja.

U Beogradu je u subotu održano Prvenstvo Srbije za mlađe kadete na kom su Miloš Rakin i Nikola Isakov uspeli da osvoje treća mesta u istoj kategoriji do 55kg i tako svoj trud krunišu medaljom. Nadomak medalje bio je i Simon Petković koji je u kategoriji do +81 kilogram morao da se zadovolji petim mestom,  dok je njegov brat Miljan u kategoriji do 81kg zauzeo sedmo mesto.

U Nikšiću je održan međunarodni turnir sa kog su se Anja Mortvanski i Katarina Isakov vratile sa srebrnim medaljama.

Na IX Trofeju Partizana Svetislav Ivanović Es u Beogradu, na kom se okupilo oko 500 učesnika, Mia Mortvanski uspela je da osvoji bronzano odličje.

Nema mnogo odmora za najstarije kadete, juniore i seniore jer ih već narednog vikenda očekuje takmičenje u Novom Sadu koje će biti lepa priprema za Super džudo ligu Srbije koja sledi u novembru.

error: Content is protected !!