U okviru izložbe „Umetnička kolonija na Starom sajmištu: umetnici iz zbirke Rajka Mamuzića“, u Narodnom muzeju tokom prethodne tri nedelje realizovano je 16 radionica za učenike osnovnih škola. Kroz interaktivan program, 291 učenik i 19 nastavnika imali su priliku da upoznaju umetnike, dela i istorijski kontekst prostora Starog sajmišta.

Radionice su organizovane od 27. januara do 13. februara i bile su namenjene učenicima od trećeg do osmog razreda. Kako objašnjava dr Dragan Kiurski, muzejski savetnik, cilj je bio da deca na interaktivan način dožive izložbu i prostor o kome ona govori.

-Trudili smo se da prilagodimo radionice svakom uzrastu – nije isto raditi sa trećim i osmim razredom – kaže Kiurski.
Radionice su se odvijale u tri dela. U uvodnom segmentu učenici su upoznavani sa istorijskim kontekstom Starog sajmišta i njegovom „trostrukom funkcijom – sajam, logor, atelje“. Nakon toga, izložbu su obilazili uz radne listove i zadatke koji su ih podsticali da posmatraju, zaključuju i lično dožive umetnička dela.

-Nismo im pričali o delima, već su kroz zadatke imali priliku da na interaktivan način dožive izložbu – ističe Kiurski.
U završnom delu učenici su analizirali odgovore i iznosili lične utiske – birali najtišu, najdinamičniju ili sliku koju bi poneli kući, kao i onu koja ih podseća na članove porodice.

Posebnu dinamiku programu dala je dramska interpretacija: učenici su „oživljavali“ slike i skulpture, dajući im lični pečat.
Prema rečima Kiurskog, upoznavanje istorije Starog sajmišta kroz umetnost daje širu perspektivu od udžbenika.
-Udžbenici pružaju samo istorijski kontekst, onu stranu koja se vezuje za logor. Mi smo najpre govorili o sajmištu, zatim pomenuli funkciju logora, ali smo se najviše fokusirali na umetnički deo – naglašava on.

On dodaje da je kultura sećanja važna, jer prostori mogu menjati funkciju, ali ne sme se zaboraviti njihova prošlost.
Tokom radionica učenici su pokazali veliko interesovanje za umetničke pojmove.
-Pitali su nas šta je pejzaž, autoportret, mrtva priroda, apstrakcija, akt – termini iz oblasti slikarstva – kaže Kiurski.

Radionice su bile usmerene na interpretaciju umetničkog nasleđa i podsticanje dijaloga.
-Prostori koji su se u istoriji vezivali za ratne strahote zaslužuju da budu pretvoreni u umetničke prostore, jer će na taj način živeti i čuvati sećanje – poručuje Kiurski.

On naglašava da su posleratni umetnici imali snagu da stvaraju i ožive prostor, kao i da umetnost podstiče razgovor, kritičko mišljenje i povezuje ljude.
-Zavolite umetnost, jer ona nas okrepljuje i tera na dijalog – zaključuje on.

T. D.


Radionicu „Jedan predmet – mnogo priča“ osmislio je Dragan Kiurski, viši muzejski pedagog, koji je i voditelj programa. Sinoć je za temu imala priču o polifonu i to na umetničkoj izložbi stalne postavke, kod ovog instrumenta.
On dodaje da se radi o participativnom programu, nastalom prošle godine, kako bi se animirala odrasla publika i osvežile teme iz lokalnog nasleđa, kroz sećanje i priču.
U prethodnoj godini teme radionica „Jedan predmet – mnogo priča“ bile su pegla na žar i školska tablica za pisanje. Kiurski kaže da su učesnici pričali o modi, odevanju nekad i sad, o porodici, majci. Drugi predmet – školska tablica, vratio je sećanje na školske dane, učitelje i nastavnike, drugarstvo, ekskurzije, druženja, detinjstvo uopšte.
Projekat „Korinđanje – obeležje Badnje večeri u Banatu“ predstavljen je večeras u Narodnom muzeju. Program je obuhvatio scenski prikaz običaja i predstavljanje posnih jela koja se spremaju za Badnje veče.
– Realizacija projekta trajala je šest meseci. Istraživački deo bili su razgovori sa ljudima i njihovim ranim sećanjima na korinđanje, kao i uspostavljanje paralela između ovog običaja nekada i sad – kaže Kiurski. – Pričali smo sa ljudima u Kikindi i okolnim selima, ali i u Srednjem Banatu i delovima Bačke. Rezultat tog rada je brošura koju predstavljamo večeras. Zatim smo uključili i decu, po dva učenika četvrtog razreda svih osnovnih škola, koji su učestvovali u kreativnom dramskom procesu, scenskom prikazu običaja korinđanja koji prikazujemo publici
večeras. Pridružili smo i deset udruženja žena i one su pripremile posna jela koja se služe na Badnje veče, a na večerašnje predstavljanje rezultata projekta pozvali smo i ispitanike iz istraživanja.
Lazar Reljin, učenik četvrtog razreda OŠ „Sveti Sava“ kaže da je ulogu oca u scenskom prikazu o korinđanju pripremao duže od mesec dana.
Badnji dan i korinđanje oduvek su bili puni radosnih događaja za decu, napominje Radojka Vujadinov, predsednica Etno–građanskog društva „Suvača“ iz Kikinde.
donela iz Bosne. Svaki kraj ima svoje običaje i zato je lepo da se ovako spojimo i da se svi oni predstave.