dragan kiurski

radionica-staro-sajmiste-4

U okviru izložbe „Umetnička kolonija na Starom sajmištu: umetnici iz zbirke Rajka Mamuzića“, u Narodnom muzeju tokom prethodne tri nedelje realizovano je 16 radionica za učenike osnovnih škola. Kroz interaktivan program, 291 učenik i 19 nastavnika imali su priliku da upoznaju umetnike, dela i istorijski kontekst prostora Starog sajmišta.

Radionice su organizovane od 27. januara do 13. februara i bile su namenjene učenicima od trećeg do osmog razreda. Kako objašnjava dr Dragan Kiurski, muzejski savetnik, cilj je bio da deca na interaktivan način dožive izložbu i prostor o kome ona govori.

-Trudili smo se da prilagodimo radionice svakom uzrastu – nije isto raditi sa trećim i osmim razredom – kaže Kiurski.

Radionice su se odvijale u tri dela. U uvodnom segmentu učenici su upoznavani sa istorijskim kontekstom Starog sajmišta i njegovom „trostrukom funkcijom – sajam, logor, atelje“. Nakon toga, izložbu su obilazili uz radne listove i zadatke koji su ih podsticali da posmatraju, zaključuju i lično dožive umetnička dela.

-Nismo im pričali o delima, već su kroz zadatke imali priliku da na interaktivan način dožive izložbu – ističe Kiurski.

U završnom delu učenici su analizirali odgovore i iznosili lične utiske – birali najtišu, najdinamičniju ili sliku koju bi poneli kući, kao i onu koja ih podseća na članove porodice.

Posebnu dinamiku programu dala je dramska interpretacija: učenici su „oživljavali“ slike i skulpture, dajući im lični pečat.

Prema rečima Kiurskog, upoznavanje istorije Starog sajmišta kroz umetnost daje širu perspektivu od udžbenika.

-Udžbenici pružaju samo istorijski kontekst, onu stranu koja se vezuje za logor. Mi smo najpre govorili o sajmištu, zatim pomenuli funkciju logora, ali smo se najviše fokusirali na umetnički deo – naglašava on.

On dodaje da je kultura sećanja važna, jer prostori mogu menjati funkciju, ali ne sme se zaboraviti njihova prošlost.

Tokom radionica učenici su pokazali veliko interesovanje za umetničke pojmove.

-Pitali su nas šta je pejzaž, autoportret, mrtva priroda, apstrakcija, akt – termini iz oblasti slikarstva – kaže Kiurski.

Radionice su bile usmerene na interpretaciju umetničkog nasleđa i podsticanje dijaloga.

-Prostori koji su se u istoriji vezivali za ratne strahote zaslužuju da budu pretvoreni u umetničke prostore, jer će na taj način živeti i čuvati sećanje – poručuje Kiurski.

On naglašava da su posleratni umetnici imali snagu da stvaraju i ožive prostor, kao i da umetnost podstiče razgovor, kritičko mišljenje i povezuje ljude.

-Zavolite umetnost, jer ona nas okrepljuje i tera na dijalog – zaključuje on.

T. D.

 

muzej u očima dece 6

Projekata „Muzej u očima dece“ čiji su autori Katarina Dragin, muzejski edukator i Dragan Kiurski, viši muzejski pedagog, u konkurenciji je za ICOM-ovu nagradu za projekat godine. U ovoj kategoriji prijavljeno je 29 muzejskih projekata.

Realizacija ovog projekta podrazumevala je saradnju muzejskih stručnjaka i dece uzrasta od šest do osam godina, uz njihovo učešće. Projekat je obezbedio sagledavanje i bolje razumevanje potreba dece, njihovog shvatanja o tome čemu služe muzeji i na koji način oni mogu da se uključe u kulturni život zajednice.

Učesnici projekta imali su priliku da u potpunosti kreiraju muzejski sadržaj (izložbu), da odaberu muzejske predmete, da predlože na koji način se oni mogu izložiti i kako da se budućim posetiocima omogući da aktivno istražuju i uče o određenim temama iz lokalnog nasleđa.

U projektu je učestvovalo dvadesetčetvoro dece odabranih od strane saradnika – učitelja i vaspitača, predstavnika predškolske i školske ustanove. Iz svake gradske škole i vrtića odabrano je po dvoje dece.

Izložba je otvorena u okviru „Mamutfesta” početkom septembra i trajala je do kraja oktobra 2022. godine. Izložbu su posetili gotovo svi vrtići iz Kikinde, predškolska i školska deca, kao i mnogobrojne školske ekskurzije. Namera autora projekta je da ova izložba postane primer dobre prakse u sferi muzejske edukacije i interpretacije.

Nagrada NK ICOM Srbija (Nacionalni komitet Međunarodnog saveta muzeja)  ustanovljena je 2004. godine za četiri kategorije: muzej, odnosno institucija godine, kustos ili muzejski stručnjak, projekat i publikacija godine.

Među ciljevima procesa izbora najboljih za ICOM-ovu nagradu, pored ostalog je promocija svih kandidata, sagledavanje riznice baštine, upoznavanje inovativnih praksi u oblasti muzeologije, kao i prezentovanje aktivnosti i stručnjaka Srbije. Najviše pet nominovanih po kategorijama, Komisija će objaviti 3. maja.

Jedan predmet 3

Ako imate mnogo sećanja, pomalo ste nostalgični i želite da to podelite sa drugima, Narodni muzej ima sjajan novi program za vas.

Pored mnoštva veoma uspešnih sadržaja kojima animiraju mlađe posetioce, u Muzeju i odrasloj publici nude aktivno učešće u programima.

Radionicu „Jedan predmet – mnogo priča“ osmislio je Dragan Kiurski, viši muzejski pedagog, koji je i voditelj programa. Sinoć je za temu imala priču o polifonu i to na umetničkoj izložbi stalne postavke, kod ovog instrumenta.

– Ovaj mehanički muzički instrument jedan je od posetiocima omiljenih muzejskih eksponata. Nastao je u Budimpešti krajem 19. veka, a pre nego što je dospeo u Muzej, bio je korišćen u jednoj gostioni u Nakovu. Shodno tome, podteme večerašnje priče bile su o muzici, zabavi i slobodnom vremenu u prošlosti i danas, muzičkim žanrovima, Nakovu, kafanama i kafićima – kaže Kiurski.

On dodaje da se radi o participativnom programu, nastalom prošle godine, kako bi se animirala odrasla publika i osvežile teme iz lokalnog nasleđa, kroz sećanje i priču.

– Odrasla muzejska publika, za razliku od dece i omladine, ima nagomilano znanje i iskustvo i dragoceni su sagovornici za rekonstrukciju prošlosti. Ideja programa je da, za svaku radionicu, bude odabran jedan eksponat, koji će poslužiti kao inicijalna tema, od koje se dalje razvijaju priče.

U prethodnoj godini teme radionica „Jedan predmet – mnogo priča“ bile su pegla na žar i školska tablica za pisanje. Kiurski kaže da su učesnici pričali o modi, odevanju nekad i sad, o porodici, majci. Drugi predmet – školska tablica,  vratio je sećanje na školske dane, učitelje i nastavnike, drugarstvo, ekskurzije, druženja, detinjstvo uopšte.

Kako je planirano u Muzeju, ovaj zanimljiv program održavaće se jednom mesečno. Dobrodošli su svi koji žele da podele znanje i sećanja i priušte sebi lepo veče u veoma prijatnom i mirnom ambijentu Muzeja.

Korinđanje 8

Projekat „Korinđanje – obeležje Badnje večeri u Banatu“ predstavljen je večeras u Narodnom muzeju. Program je obuhvatio scenski prikaz običaja i predstavljanje posnih jela koja se spremaju za Badnje veče.

Autori projekta su muzejski pedagog Dragan Kiurski i viši kustos-etnolog, Slavica Gajić.

– Realizacija projekta trajala je šest meseci. Istraživački deo bili su razgovori sa ljudima i njihovim ranim sećanjima na korinđanje, kao i uspostavljanje paralela između ovog običaja nekada i sad – kaže Kiurski. – Pričali smo sa ljudima u Kikindi i okolnim selima, ali i u Srednjem Banatu i delovima Bačke. Rezultat tog rada je brošura koju predstavljamo večeras. Zatim smo uključili i decu, po dva učenika četvrtog razreda svih osnovnih škola, koji su učestvovali u kreativnom dramskom procesu, scenskom prikazu običaja korinđanja koji prikazujemo publici večeras. Pridružili smo i deset udruženja žena i one su pripremile posna jela koja se služe na Badnje veče, a na večerašnje predstavljanje rezultata projekta pozvali smo i ispitanike iz istraživanja.

Kiurski dodaje da je običaj korinđanja karakterističan za čitav Banat i ocenio da se tradicija danas revitalizuje, da se „Božić danas slavi sa istim žarom kao i pre pedeset godina, možda čak i više“.

Lazar Reljin, učenik četvrtog razreda OŠ „Sveti Sava“ kaže da je ulogu oca u scenskom prikazu o korinđanju pripremao duže od mesec dana.

– Prikazujemo Badnji dan u Banatu u starim vremenima, i tada se još korinđalo.  I odrasli ljudi su oblačili naopako odeću i odlazili da korinđaju. Pili su vino i rakiju, pa se dešavalo i da se potuku – kaže Lazar.

Brankica Mikalački, predsednica Udruženja žena „Vreteno“ iz Iđoša kaže da se u ovom mestu mnogo pažnje poklanja očuvanju tradicije.

– U našem udruženju na Badnji dan okupimo decu, pravimo badnjake za crkvu, deca korinđaju, a zatim ih počastimo posnim jelima koje pripremamo. Za večeras smo pripremili iđoške đakonije: punjenog šarana iz iđoškog ribnjaka, čorbast pasulj, posnu pogaču „badnjaču“ i šljive pečene u rerni – kaže Brankica.

Badnji dan i korinđanje oduvek su bili puni radosnih događaja za decu, napominje Radojka Vujadinov, predsednica Etno–građanskog društva „Suvača“ iz Kikinde.

– Bilo bi lepo da se svi ti običaji obnove – kaže Radojka. – Naše članice su za ovu prezentaciju pripremile piroge sa raznim zaprškama, nasuvo sa makom, pitu sa pirinčem i sa kupusom po receptu starom više od sto godina koji je moja majka donela iz Bosne. Svaki kraj ima svoje običaje i zato je lepo da se ovako spojimo i da se svi oni predstave.

Svečana sala Muzeja bila je večeras prepuna Kikinđana i gostiju, a zatim se prešlo na degustaciju starih jela, koja nisu zaboravljena i dok je ovakvih čuvara tradicije, nikada neće ni biti.

error: Content is protected !!