деца

silja-4

U vrtiću „Šilja” u Novim Kozarcima održana je prva „Šiljina štafeta”, koja je okupila svu decu iz vrtića, kao i njihove roditelje.

Kroz osmehe, dobro raspoloženje i sportske igre, učesnici su se nadmetali u različitim aktivnostima – poligonskim zadacima, štafetnim igrama, trčanju u džaku i nadvlačenju konopca. Cilj ovakvog sportskog druženja bio je razvijanje timskog duha, podsticanje saradnje i, pre svega, zajednička igra i zabava dece i roditelja.

Organizatori ističu da će „Šiljina štafeta” od ove godine postati tradicionalna manifestacija i da će se realizovati svakog proleća u vrtiću.

Za organizaciju i realizaciju aktivnosti bili su zaduženi vaspitači Sonja Ćirić, Ivana Ostojić, Sonja Karanović i Aleksandra Mandžuković, uz veliku podršku stručnog saradnika za fizičko vaspitanje Dejana Ivanovića.

vlasta-cenic-biblioteka

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ danas nije bilo tišine – bar ne one uobičajene. Umesto nje, prostorom su odzvanjali smeh, pesma i radoznala pitanja najmlađih, koji su sa oduševljenjem dočekali gosta – dečjeg pisca Vlastu Cenića.

Cenić nije od onih autora koji stoje iza knjige – on je ulazi u nju zajedno sa decom. Tokom radionice, mališani su postali deo „carevine stilskih figura“, sveta u kojem reči nisu samo sredstvo, već igra, osećaj i lepota. Pisac im je pričao, recitovao, postavljao pitanja, ali i pažljivo slušao njihove odgovore, pamtio imena i svakom detetu prilazio sa iskrenom pažnjom.

Kako kaže, upravo je to suština njegovog rada.

-Ovaj svet je pun surovih reči, a gladan je lepih. Moja knjiga o carevini stilskih figura uči decu da misle pozitivno, lepo govore i pronađu te lepe reči – poručio je Cenić.

Iako je iza njega već bio bogat dan – radionice u Banatskoj Topoli i Mokrinu – umor se nije mogao ni naslutiti. Naprotiv, energija, vedrina i toplina kojom je zračio jasno su pokazivali koliko voli ono što radi.

-Pišem za decu jer želim da ne ostarim, da večno budem dete. Sećanje na detinjstvo je moja najveća inspiracija – otkrio je pisac, koji iza sebe ima čak 42 godine rada u prosveti.

Mališani su na ovu energiju odgovorili onako kako samo deca umeju – iskreno i bez zadrške. Sa pažnjom su slušali, smejali se, pevali i rado učestvovali u razgovoru. Za neke je ovo bio i prvi korak ka otkrivanju sveta knjiga.

-Volim pomalo da čitam, ali još nemam omiljenu knjigu. Nadam se da ću je posle ove radionice pronaći – rekla je učenica trećeg razreda OŠ „Đura Jakšić“, Jana Čolić, ne krijući uzbuđenje.

Cenić ističe da se deca danas jesu promenila u nekim aspektima, ali ne u i svojoj suštini.

-Deca su uvek ista u svojoj radoznalosti, ali su danas nestrpljivija. Navikla su na brzinu, na sadržaje „na klik“. Zato je na nama da se prilagodimo i da im književnost učinimo zanimljivijom i bližom – objasnio je on.

Ključ za razvijanje ljubavi prema čitanju, dodaje, leži u sredini u kojoj dete odrasta.

-Porodica, škola i biblioteka – to je sveto trojstvo. Ako dete ne vidi knjigu kod kuće, ako ga škola ne podstakne i ako ga biblioteka ne usmeri, ostaje uskraćeno za nešto veoma važno.

Da su ovakvi susreti dragoceni, potvrđuju i u biblioteci. Vršilac dužnosti direktora, Dunja Brkin Trifunović, istakla je da je ovo prvo gostovanje Cenića u kikindskoj biblioteci i da je izbor bio više nego opravdan.

-Pozvali smo ga jer odlično radi sa decom i veoma je inspirativan. Deca vole direktan kontakt sa piscima i trudimo se da im to omogućimo – navela je ona, najavljujući i nove aktivnosti u narednom periodu, počevši od Svetskog dana knjige u četvrtak.

T. D.

narodna-biblioteka-jovan-popovic

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ najavljuje zanimljivo i inspirativno druženje za najmlađe – gostovanje poznatog dečjeg pisca Vlaste Cenića, koje će biti održano sutra u 13 časova.

Ovaj susret biće prava prilika da deca upoznaju autora čije knjige već godinama podstiču ljubav prema čitanju, razvijaju maštu i ohrabruju kreativno izražavanje. Kroz razgovor, druženje i interpretaciju svojih dela, Cenić će mališanima na blizak i zanimljiv način približiti svet književnosti.

Pored programa u Kikindi, pisac će istog dana posetiti i decu u Banatskoj Topoli i Mokrinu, čime se još jednom ističe značaj dostupnosti kulturnih sadržaja i van gradskih središta.

T. D.

muzej-uskrs-radionice-(3)

U susret Uskrsu u Narodnom muzeju i ove godine organizuju se edukativne radionice koje su namenjene, prvenstveno deci, ali i svim zainteresovanim sugrađanima. Ove godine nose naziv „Čuvarkuća“, ističe Ljubica Takačev, koja je uz Slavicu Cvijetić, moderatorka radionica.

-Uskrs je najradosniji hrišćanski praznik i naš cilj je bio da pažnju posvetimo običajima koji ga prate. Deci je najinteresantnije farbanje jaja, a posebnu simboliku ima „čuvarkuća“ prvo jaje koje se ofarba na Veliki petak i koje ostaje do naredne godine. Ukrašavanje i farbanje jaja je kreativan proces i daje mašti na volju – rekla je Takačev.

Osim farbanja jaja, deca imaju priliku da saznaju sve o običajima koji prate Uskrs, kao i da prave uskršnja jaja od papira, kartona, stiropora da izrade uskršnje piliće, zeke. Tu je i radni list o Uskrsu, ali i zanimljive igre prilagođene uzrastu.

Radionice se organizuju još od 2009. godine, a i ove su, kao i prethodnih godina besplatne za učesnike. Prva je održana 31. marta, a naredne su 1. i 2. aprila, kao i 7, 8. i 9. aprila od 13 do 16 sati.

A.Đ.

 

kozarci-prelo-vrtic-(2)

U vrtiću „Šilja“ iz Novih Kozarca Dan žena obeležen je na poseban način „Osmomartovskim prelom”. Kako su istakle vaspitačice u ovom vrtiću 8. mart posvećen je snazi, hrabrosti, ljubavi i mudrosti svih žena, a praznik je bio prilika da deca nauče, a mame i bake podsete se kako su se nekada žene okupljale.

-Prelo simbolizuje mesto okupljanja, pesme, druženja i rada. Ono je imalo i društvenu  i zabavnu ulogu, bilo je omiljena svuda, na selu i u gradu. Na prelu se radilo, pevalo, veselilo, igralo, a stariji ljudi prepričavali su svoje doživljaje i događaje iz istorije srpskog naroda i tako učili mlađe. Da naše okupljanje bude potpuno pomogli su nam čuvari tradicije, članovi KUD-a „Petar Kočić“, koji su bili naši dragi gosti i koji su sve prisutne mame, bake, tate i ostale pesmom i igrom vratili u neka davna vremena – istakla je vaspitačica Aleksandra Mandžuković, koja je program osmislila zajedno sa koleginicama Sonjom Karanović,  Sonjom Ćirić i Ivanom Ostojić.

U vrtiću „Šilja“ ima dve vaspitno-obrazovne grupe u kojima je 35 mališani i svi su učestvovali u priredbi.

A.Đ.

saobracaj-deca

Ministarstvo unutrašnjih poslova uputilo je apel vozačima i roditeljima da decu u saobraćaju prevoze isključivo na propisan i bezbedan način, uz pravilnu upotrebu dečjih sedišta. Povod za apel su zabrinjavajući podaci o velikom broju prekršaja nepropisnog prevoza dece u vozilima.

Kako je navedeno, u prethodnom periodu evidentirano je čak 237 prekršaja nepropisnog prevoza dece na prednjem sedištu, kao i 460 prekršaja na zadnjem sedištu. Iz policije ističu da ovi podaci jasno pokazuju da se bezbednost dece u saobraćaju i dalje nedovoljno poštuje.

U apelu se podseća da bezbednost dece počinje pravilnom upotrebom dečjih sedišta, koja moraju biti adekvatno izabrana i postavljena tako da nemaju pomeranja. Za mlađu decu je posebno važno da sedište bude okrenuto suprotno smeru kretanja, jer takav položaj pruža veću zaštitu glave i vrata u slučaju sudara.

Iz MUP-a naglašavaju da prevoz dece u dečjim sedištima nije samo zakonska obaveza, već pre svega odgovornost svakog vozača i roditelja. Upozoravaju i da nepravilno korišćenje sedišta direktno ugrožava život dece.

Prema podacima iz apela, tokom prethodnog dana u Republici Srbiji dogodilo se 78 saobraćajnih nezgoda, u kojima su poginule dve, a povređene 43 osobe.

mijin

Smeh dece čuje se i pre nego što se stigne do kuće u Iđošu. Glasovi, dozivanje, trčanje po dvorištu — prizor koji na prvi pogled deluje bezbrižno. Tek kada se zakorači unutra, postaje jasno koliko je ta bezbrižnost uslovljena.

U jednoj sobi živi sedmoro dece sa majkom.

Tri kauča na razvlačenje, mala peć na drva i jedan sto – to je sve što ispunjava prostor. Na prozorima ćebad umesto zavesa. Nema struje, nema vode. Ipak, sve je uredno, čisto i složeno. Deca su doterana, vesela, vaspitana. Igračke koje su dobili dele bez svađe, kao da im je to najprirodnija stvar na svetu.

-Gledam njih i najteže mi pada što smo svi u jednoj prostoriji, bez struje i vode – kaže Linda Mijin, samohrana majka osmoro dece iz Iđoša: Leonore (4), Matije (5), Leontine (7), Lea (8), Dragane (9), Siniše (12) i Nene (15), dok je osmo – mala Ljubica u hraniteljskoj porodici.

Njen glas je tih, ali siguran. Bez drame, bez naglašene tuge — više kao konstatacija života koji se živi.

Linda je odrasla u Iđošu, ali je poslednjih godina sa decom bila prinuđena da se seli, tražeći mesto gde će moći da ostanu duže od nekoliko meseci. Živeli su u Sajanu, Padeju, kod raznih ljudi. Svaki put iz početka.

-Nismo mogli da nađemo stalan smeštaj. Ko će da primi toliko dece – deli sa nama Linda.

Kuću u kojoj sada žive dobili su na korišćenje. Iako je trošna i bez osnovnih uslova, za njih je značila bar nešto što liči na sigurnost.

Svakodnevica ove porodice počinje rano.

-Ustanemo, spremamo se za školu. Neko ide pre podne, neko posle. Imamo i vrtić, vodimo ih, dovodimo… Svaki dan je takav – priča Linda.

Dvoje najmlađih ove godine krenulo je u vrtić. Domaći zadaci ponekad se rade uz sveću, a svetlost u večernjim satima dolazi iz akumulatora koje pune kod rodbine.

Vodu donose brat, sestra ili zet — koliko mogu. Kuva se na šporetu na drva.

-Snalazimo se – dodaje kratko Linda.

Porodica živi od socijalne pomoći i dečijeg dodatka — ukupno oko 40.000 dinara mesečno.

-Najteže je zbog hrane. Za sve ostalo se nekako snađemo, ali hrana je uvek problem – objašnjava Linda.

Pomoć povremeno stiže — od rodbine, komšija, dobrih ljudi. U poslednje vreme, nakon što je njihova priča dospela u javnost, javilo se više ljudi koji su doneli odeću, obuću, igračke. Ali potrebe su svakodnevne i neprekidne.

Pored toga, tu su i školske obaveze, vrtić, matura najstarije ćerke. Svaka stavka je trošak koji se mora uklopiti u već ograničen budžet. Uprkos sudskoj presudi, alimentacija ne stiže već tri godine. Postupak je u toku.

Ipak, ono što ovu porodicu najviše obeležava nije siromaštvo. To je način na koji žive uprkos njemu. Deca su vedra, razigrana, međusobno bliska. Ne otimaju se oko igračaka. Ne žale se. Dele.

Siniša, dvanaestogodišnjak, kaže da najviše voli da igra fudbal sa drugarima.

-Nedostaje nam struja i voda, ali nadam se da će nam uskoro biti bolje – kaže on.

Kada govori o željama, ne pominje igračke ili telefone.

-Najveća želja mi je da nam se vrati naša najmlađa sestra Ljubica.

Priču o ovoj porodici ranije je objavila Humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“, ukazujući na uslove u kojima žive i na potrebu da im se pomogne.

Linda kaže da je do kontakta sa organizacijom došlo preko škole.

-Učiteljica mog deteta nas je povezala. Da nije bilo toga, ne znam kako bismo – priča.

Za nju, međutim, postoji nešto što je važnije od svega materijalnog. Najmlađa ćerka Ljubica već više od dve i po godine nije sa njima. Smeštena je u hraniteljsku porodicu.

Razdvajanje je bilo najteži trenutak.

-Nisam mogla da spavam, ni da jedem. Gledaš decu — svi su tu, samo ona fali – kaže Linda.

Danas se čuju svakodnevno, preko video poziva.

-Kad sam je videla prošlog vikenda, raširila je ruke i viknula: „Mama moja, mamice, došla si“. Ali onda pita: „Mama, da li me vodiš kući?“

To je, kaže, pitanje na koje joj je najteže da odgovori.

Uprkos svemu, Linda ne govori o beznađu. Naprotiv.

-Moja deca su mi sve. Zbog njih idem dalje. Znam da će biti bolje – zaključuje Linda.

Ta vera, tiho izgovorena, provlači se kroz celu priču. Ne kao sigurnost, već kao odluka.

Pomoć koju dobijaju za njih ima veliki značaj, ali potrebe ostaju.

-Svima koji su nam pomogli želim da se zahvalim od srca – kaže Linda. – To nam mnogo znači.

Njena želja je jednostavna: Da deca imaju uslove za normalan život. I da ponovo budu svi zajedno.

T. D.

 

kolibrijada-2026-(13)

Nastupom svih mališana iz vrtića „Kolibri“ otvorena je treća „Kolibrijada“. Deca i vaspitači su roditelje i goste pozdravili himnom vrtića nakon čega su mame i tate zajedno sa svojom decom učestvovali u radionicama organizovanim u radnim sobama.

-„Kolibrijada“ je jedinstvena manifestacija u našem gradu i cilj joj je da proslavi saradnju sa porodicom – istakla je rukovodilac vrtića „Kolibri“ vaspitačica Aleksandra Ludajić. – Deca svake godine odluče koja je tema ovog događaja, a ove godine to je „Aladinova promenada“. Sve su započeli predškolci koji su realizovali projekat „Papir nam šuška, papir nam govori“.

Aladin, vaspitač u „Kolibriju“ Predrag Popović, proveo je decu i roditelje kroz 10 različitih radionica na temu najpoznatijih bajki.

-Pravili smo čarobne ćilime, istraživali smo put do blaga, slavićemo simbol sreće koji predstavlja Aladinova lampa. U manifestaciji je učestvovalo 190 dece sa svojim roditeljima. Tokom čitave godine, kroz razne sadržaje, deca rado uče o bajkama, a manifestacija je tu da naš rad predstavimo.

Na samom kraju organizovana je diskoteka na otvorenom, u dvorištu vrtića, uz vatromet kojem su se najviše obradovala deca.

A.Đ.

pedijatar-deca-doktor

Država je najavila povećanje izdvajanja za inovativne lekove i lečenje dece u inostranstvu, što bi u narednom periodu trebalo da omogući većem broju malih pacijenata da dobiju savremenu terapiju o trošku zdravstvenog sistema. Ovaj trend već je vidljiv poslednjih godina, jer se broj dece koja se leče u inostranstvu značajno povećao.

Prema podacima predstavljenim prilikom predstavljanja strategije „Srbija 2030“, do 2012. godine o trošku države u inostranstvu se lečilo 440 dece, dok je od tada do danas taj broj dostigao 5.873. Istovremeno, rastu i sredstva za savremene terapije – samo 2023. godine za inovativne lekove izdvojeno je 6,2 milijarde dinara.

Inovativni lekovi su posebno važni za lečenje retkih bolesti, koje često zahtevaju skupe i specifične terapije. Poslednjih godina budžet za lečenje retkih bolesti u Srbiji značajno je povećan – sa oko 130 miliona dinara početkom prošle decenije na više milijardi danas, što omogućava lečenje sve većeg broja pacijenata.

Jedan od ciljeva ovih mera jeste da se smanji potreba za humanitarnim akcijama i prikupljanjem novca putem SMS poruka, koje su ranije često bile jedini način da deca dobiju terapiju u inostranstvu. Prema podacima nadležnih, sve veći broj lečenja sada se finansira direktno iz zdravstvenog sistema.

Šta to znači za porodice iz Banata

Iako se najsloženije procedure lečenja uglavnom sprovode u velikim medicinskim centrima u Beogradu ili inostranstvu, nove mere mogu biti značajne i za porodice iz manjih sredina, poput Kikinde i Severnobanatskog okruga.

U slučajevima retkih bolesti ili terapija koje nisu dostupne u Srbiji, pacijenti se upućuju u specijalizovane klinike u inostranstvu, a troškove lečenja u određenim situacijama pokriva država. Za mnoge porodice iz manjih gradova to znači da više ne moraju isključivo da se oslanjaju na humanitarne kampanje kako bi obezbedile lečenje za svoje dete.

Lekari ističu da je dostupnost savremenih lekova i terapija ključna za rano lečenje i bolje ishode, posebno kod retkih i genetskih bolesti. Upravo zato je povećanje budžeta za ove namene jedan od najvažnijih koraka u razvoju pedijatrijske zdravstvene zaštite u Srbiji.

Za porodice iz Kikinde i okoline to može značiti brži pristup dijagnostici, savremenoj terapiji i, u slučajevima kada je neophodno, lečenju u inostranstvu uz podršku države.

Izvor: 24 sedam

olivera-you-tube-(2)

Vaspitačica Olivera Krišan od 1. januara pokrenula je you tube kanal namenjen deci, roditeljima i vaspitačima i svima koji se bave decom. Cilj razvoja kanala je vraćanje dečjeg interesovanja za pisanu reč i knjigu. Kanal @musickidsdeca već ima pratioce, što našu sugrađanku zaposlenu u vrtiću „Mendo“ veoma raduje.

-Ideja da pokrenem svoj kanal proizašla je iz činjenice koja zabrinjava. Istražujući, došla sam do podatka da se čita izuzetno malom broju dece. Svega dva odsto njih uspavljuje se uz pomoć knjige ili im se čitaju priče tokom dana. Uglavnom vreme provode ispred malih ekrana ili telefona. Mali je i broj najmlađih koji su i članovi Narodne biblioteke. Prema statistici 2005. godine imalo smo 20 procenata mališana kojima se ne čita. Za svega deset godina podaci su poražavajući – navodi Olivera Krišan.

Kako je you tube kanal veoma popularan kod mališana rešila je da osmisli kvalitetan i edukativan sadržaj. Ono što im se sada nudi nije kvalitetno, a u najvećem broju slučajeva nije primereno njihovom uzrastu.

-Deca na mom kanalu mogu da čuju pesmice edukativnog sadržaja.  Tu je i crtani film “NokioPi” koji ih vodi u svet knjiga, a glavni junak druži se sa likovima iz bajki. Na kraju ih poziva da i oni sami počnu da čitaju i da tako steknu još više prijatelja. Muzički spotovi su sa tekstovima koji učenje čine lakim i zabavnim – zaključuje naša sagovornica.

Do sada je postavljeno 10 videa, a u planu Olivere Krišan je da svakog meseca budu barem dva nova. Ona je autor svih tekstova koji su nastajali od 2005. godine i nalaze u zbirkama koje je izdala. U narednom periodu, sa koleginicom Branislavom Makitan pregovara da deca pevaju, a da ona svira sve numere koje se pojavljuju na ovom kanalu.

A.Đ.

error: Content is protected !!