Željka Aleksić, vizuelna umetnica iz Srbije koja živi i radi u Beču, pobednica je ovogodišnjeg konkursa za ediciju „Prva knjiga“, koji tradicionalno raspisuju Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa i Grad Kikinda. Njen rukopis „Žena koja ima tremu“ izdvojio se među pristiglim radovima i biće objavljen kao nagrada na konkursu namenjenom mladim autorima.
Konkurs je bio otvoren za neobjavljene rukopise poezije, proze, eseja i književne kritike, a o pristiglim radovima odlučivao je žiri u sastavu dr Mladen Đuričić, književni kritičar, msr Andrea Beata Bicok, književna kritičarka, i Radovan Vlahović, književnik i direktor Banatskog kulturnog centra, koji je bio i predsednik žirija.

Nakon pažljivog čitanja i vrednovanja rukopisa, žiri je doneo odluku da ove godine napravi presedan i objavljivanjem prve knjige nagradi jednu autorku. Kako je navedeno u obrazloženju, rukopis „Žena koja ima tremu“ izdvojio se autentičnošću, savremenim senzibilitetom i upečatljivim pesničkim glasom.
U ovom delu lično iskustvo migracije, rada, odrastanja, ženskog identiteta i pripadanja pretočeno je u književno uverljiv i umetnički zaokružen svet. Autorka uspešno spaja intimnu ispovest sa društvenim opažanjem, stvarajući poeziju koja istovremeno svedoči o iskustvu pojedinca i progovara o univerzalnim temama savremenog doba.

Željka Aleksić diplomirala je 2023. godine na Akademiji likovnih umetnosti u Beču, gde je dobitnica više značajnih nagrada i stipendija. Poeziju piše od 2012. godine, a njena umetnička praksa danas povezuje vizuelnu umetnost, performans i poeziju, istražujući odnose između umetnosti, rada, migracije i društvenih struktura.





U Galeriji Banatskog kulturnog centra otvorena je i dokumentarna izložba „Ljuba” Radovana Vlahovića, na kojoj se mogu videti porodične fotografije i originalni dokumenti – sudske presude, spiskovi oduzete zemlje i imovine, koji su poslužili kao građa za pisanje ovog romana.
„…- ne radi se o ispredanju jedne složene narativne celine, već o skupu kratkih, lirski oblikovanih fragmenata. Individualni intimni dijalog bezimenog pripovedača sa svojom drugom polovinom, sestrom, s kojom se više nalazi u duhovnom, nego u telesnom srodstvu… prožet je i referencama na dela, figure i likove znamenitih svetskih i domaćih književnika (Dostojevskog, Remboa, Trakla, Paunda, Micića, Crnjanskog i dr.)… Njegov gest otklona od budućnosti nastaje iz neprihvatanja ideologije napredovanja k boljem; umesto toga on forsira ciklični povratak ka arhetipskim temama i motivima kao što je onaj ženskog principa oličenog u figuri sestre… Malo je autora na vojvođanskoj književnoj sceni koji umeju tako da „dopričaju“ život na granici između sna i jave“, navodi se, između ostalog, u saopštenju žirija koji su činili Damir Smiljanić, Jelena Marićević Balać i Branislav Živanović.