badnji dan

efe87668-983f-4406-8f61-11725b03a544

Ispred pravoslavne crkve u centru grada na badnjak su doneli konjanici uz zaprege i fijakere obavezno okićeni hrastovim grančicama. Milorad Reljin, konjar iz Kikinde, zajedno sa bratom i desetoro unučića ispoštovao je tradiciju i na Gradski trg doneo badnjak.

-Unučići su Milorad, dva Ivana, Nikola Nemanja, Matija, Bata, Elena, Mia i Brana. Najstarije unuče ove godine puni 18, a najmlađa među njima je Mia stara svega tri godine. Po badnjak odlazimo porodično, sa konjima i kolima provozamo svu našu decu i učimo ih da održe tradiciju. Svi oni su naši naslednici i čitavog života sećaće se ovih trenutaka – rekao je Reljin.

Prvi put po badnjak sa svojim konjem išla je i petnaestogodišnja Lina Veličkov.

-Krenuli smo oko podneva, i kupili konjare. Badnjak smo doneli u crkvu i na trg kako bi ga podelili sugrađanima . I konj Fifa je uživala i sigurno ćemo se i naredne godine pridružiti ovom običaju – saznali smo od Line.

U porti pravoslavne crkve Svetog Nikole u prisustvu sugrađana i sveštenika badnjak je osvećen i upaljen.

Kum badnjaka bio je  Aleksandar Sivčev, po zanimanju vozač.

-Za mene i moju porodicu ovo je velika čast. Godinama učestvujemo u donošenju badnjaka i verujem da će meni i mojoj porodici ovo doneti zdravlja, berićetnu i uspešnu godinu – naveo je Sivčev.

Paljenju badnjaka prisustvovao je i gradonačelnik Nikola Lukač, narodni poslanik Milenko Jovanov, predsednik Skupštine Grada Mladen Bogdan, zamenica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski, član Gradskog veća Dragan Pecarski.

U porti crkve zatekli smo i proslavljenu kikindsku plivačicu Maricu Stražmešter. Ona živi i radi u Čikagu kao trener plivača.

-Ne propuštam Božić u rodnom gradu, a u poslednje tri godine trudim se da živim u skladu sa verom, koliko  mogu. Božić je najveći hrišćanski praznik i obeležava se u krugu porodice. Naši običaji su prelepi i drago mi je što ih toliko sugrađana podržava – kazala je Marica Stražmešter.

U crkvi su građani odlazili po badnjake koje su odneli svojim kućama, a ove godine pripremljeno ih je oko dve hiljade.  U isto vreme osvećenje i paljenje badnjaka organizovano je i u Hramu Svetih Kozme i Damjana.

badnjak 02

Pravoslavni vernici koji poštuju julijanski kalendar obeležavaju Badnji dan, koji najavljuje najradosniji hrišćanski praznik Božić, dan rođenja Isusa Hrista.
Badnji dan je poslednji dan božićnog posta, a ujedno i dan koji predstavlja veliku sreću jer porodica na Badnje veče okupljena za posnom trpezom dočekuje dan rođenja Hristovog.
Badnji dan počinje rano ujutru sečenjem badnjaka. Kada ga domaćin donese prisloni ga na kućni zid i tek ih sa prvim mrakom unosi u kuću i stavljaju na ognjište. Nazvan je po sečenoj grani hrasta – badnjaku, svetom drvetu Slovena.

Po Badnjak odlazi domaćin sa decom, a kada odabere drvo okrene se ka istoku, tri puta se prekrsti, pomene u molitvi Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sekiru u ruke i seče badnjak tako što ga zaseca sekirom ukoso i to sa istočne strane.

Po narodnom verovanju, badnjak se mora poseći sa tri snažna udarca, a ono što sekira od tri puta ne preseče, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem.

Tokom seče, vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju, odnosno ne sme se zaustaviti na nekom drvetu, a kada se donese kući, uspravi se pored ulaznih vrata, gde stoji do uveče, uoči Božića, kada se preseca i zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću. Badnjak kao simbol predstavlja drvo koje su pastiri doneli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Isus Hrist rodio, a nagoveštava i drvo Krsta Hristovog.

 

 

Takođe, druga simbolika Badnjaka je u tome, što njegovim paljenjem pred rođenje Hristovo vernici potvrđuju odricanje od staroslovenskog paganskog boga Badnje čiji je kip bio deljan od drveta. Tako su primivši hrišćanstvo, uoči dana kada se novi Bog rodio, Srbi svog starog Badnju bacili u vatru.

Smisao Badnjaka je i u tome što se ukućani oko badnjaka zagrevaju ljubavlju, iskrenošću i slogom, a svetlošću njegovom razgone mrak neznanja i praznoverja i ozaruju se i obasipaju radošću i miljem, zdravljem i obiljem.
Uz pečenicu i Badnjak, unosi se i slama koja se posipa po celoj kući.

Kada se unesu pečenica, Badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpevaju tropar “Roždestvo tvoje”, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sedaju za trpezu. Obično se priprema pasulj prebranac, sveža ili sušena riba i druga posna jela.

Jedan od običaja je da se uz badnjak u kuću unosi i žito kako bi naredna godina bila plodna. Na Badnje veče se ne spava, već se bdi i očekuje trenutak rođenja Hristovog. Prema verovanjima i na Badnji dan ništa ne treba iznositi iz kuće.

Na Badnji dan u pravoslavnim hramovima se služi liturgija, kao i večernja služba sa paljenjem badnjaka.

Korinđaši 2

U susret najradosnijem prazniku, večeras se posebno raduju deca. Korinđanje – recitovanje božićnih pesmica na Badnji dan, stari je običaj koji opstaje samo u malom delu Vojvodine – između ostalog i u Severnom Banatu.

Ovo je poseban oblik koledarskih običaja tokom kojih deca (nekada je to bilo pod maskama) u grupama obilaze kuće, pevajući šaljive pesmice. Zauzvrat, domaćini ih daruju slatkišima i voćem, posebno orasima, ponekad i novcem. U narodu postoji verovanje da, što korinđaši glasnije pevaju, to donosi više sreće domu koji posećuju.

Običaj korinđanja koji nosi radost i duh zajednice, i dalje se neguje u Kikindi, na sreću i mlađih i starijih sugrađana. U Gradskoj kući, od prošle godine, takođe dočekuju korinđaše. Tako je bilo i danas – najmlađe čuvare tradicije darivao je gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima.

Božić 1

Gotovo svaki hrišćanski praznik ima svoje običaje. Najviše običaja vezano je za Božić koji je, u hrišćanskom svetu, najradosniji praznik jer se toga dana rodilo dete Božije. O običajima za božićne praznike govorio je protojerej Boban Petrović, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana u Kikindi.

– Badnjak je simbol drveta koje je starac Josif naložio u pećini gde se rodio Bogomladenac Isus. Zato je važno, na ovaj dan, da naši domovi, naše trpeze, budu ukrašene badnjacima, zajedno sa slamom, simbolom jasala u koje je bio  položen Hristos. Mi hrišćani se, postom, pripremamo za doček rođenja Hristovog. Post je podvig, žrtva i trud, sve ono što nam pomaže da, savladavamo sebe, svoje misli, i jačamo svoju volju. Kada jedemo previše jake hrane, ona nam daje snagu i bes. Post, međutim, podrazumeva skromnost, strpljenje, smirenje i  borbu protiv samog sebe. Većina od nas u tome uspeva i svako će uspeti ako bude hteo – kaže protojerej Petrović.

On je podsetio da će u svim hramovima biti pripremljeni osveštani badnjačići koje vernici unose u svoje domove.

– Kada se danas na vašim kapijama i vratima pojave deca, bar im dajte lepu reč ako nemate nešto drugo jer su korinđaši simbol anđela, onih koji su, iznad pećine gde se rodio Hristos, pastirima u polju najavljivali njegovo rođenje božanskim rečima: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir među ljudima i dobra volja.

Na dan Božića, kao i za krsnu slavu, posle liturgije se zapali sveća u kući, a u našim krajevima običaj je i da se stavlja zeleno žito i upali kandilo. Prvi gost u kući toga dana je položajnik. Vernici su često za položajnika birali dete koje je dobro i poslušno, da donese radost i nadu, objašnjava protojerej Petrović.

– U našoj veri naši preci su upravo svetitelji koje slavimo u svojim domovima i hramovima. Velika većina njih svoju volju je posvedočila svojim životom. Hrišćani su oduvek trpeli neko stradanje. I mi danas trpimo stradanje i ne možemo se ni nadati da stradanja neće biti. Stradanje je i kada se čovek prejede, kada pretera u bilo čemu, makar to bilo i nešto dobro, to jeste njegovo stradanje.

Protojerej Petrović podseća da moramo biti odgovorni u tome kako slavimo jer, kako je rekao, u slavu Božića imamo mnogo lepih pesama koje se ne smeju zloupotrebiti neprimerenim izrazima.

– Za verske praznike nemojmo preterivati ni u jelu ni u piću, jer tu nas đavo najviše kuša. Za krsne slave, za Uskrs i za Božić moramo imati veru, jer će nas đavo iskušati da obeščastimo i oskrnavimo svetinju praznika – rekao je Petrović, obraćajući se vernicima u Hramu Svetih Kozme i Damjana uoči Badnjeg dana.

I ove godine badnjaci iz crkava će prolaziti ulicama grada kako bi vernici mogli da ih pozdrave jer, kako je rekao protojerej Petrović, to je radost i blagoslov. U tri sata, kod oba kikindska hrama, badnjaci će biti osveštani i zapaljeni, a zatim se ulazi u hramove i, u smirenju i strpljenju, čeka blagoslov.

Dragana Ivanić 3

Kako se Božić u zapadnim zemljama ne poklapa sa našom proslavom ovog praznika, Srbima na privremenom ili stalnom radu u inostranstvu nije nimalo lako da se usklade sa poslodavcima i dobiju slobodne dane kako bi najradosniji praznik proveli sa svojim porodicama u domovini. Želja je velika jer se Božić  slavi u krugu familije, te je jačanje i negovanje porodičnih odnosa u prvom planu i posebno značajno u dane ovog praznika.

Porodici Ivanić, Dragani, Marijanu i njihovom petogodišnjem sinu koji žive u istočnoj Nemačkoj, ovo je pošlo za rukom i, na njihovu radost, a posebno na sreću porodice, upravo pred Badnji dan stigli su u Rusko Selo.

– U Nemačkoj smo sa pripremama za praznike počeli rano, još krajem novembra. Ukrašavamo jelku i dom, i polako spremamo poklone za rodbinu i prijatelje. Pošto smo daleko od svoje porodice i rođaka, trudimo se da pravoslavni Božić dočekamo u krugu svojih najbližih – kaže Dragana koja radi kao novinarka.

Tako će, ove godine, na Badnji dan, prisustvovati paljenju badnjaka u Draganinom Ruskom Selu. Zatim će Dragana povesti sina Marka u korinđanje, baš kako je i ona to činila kada je bila u njegovim godinama.

– Taj stari običaj vraća me u detinjstvo, kada smo u kostimima i pevajući pesme, išli od kuće do kuće i korinđali – priseća se Dragana. – Volim da svoje dete naučim našim običajima, trudimo se da mu prenesemo taj deo naše kulture. Verujem da će ovo biti poseban dan za njega pred Božić koji ćemo proslaviti u krugu familije.

Za Badnji dan Draganina porodica pripremiće posnu trpezu, a Markova baka će za Božić spremiti sve po redu: sarmu, kolenicu, pogaču…

– Srećni smo što smo ove godine, za vreme najradosnijeg hrišćanskog praznika, u toplini svog doma, sa najmilijima. Smatram da je najvažnije da čovek pronađe svoj mir i zadovoljstvo u životu, bilo da živite ovde ili ste daleko od domovine. Mir koji čovek nosi u sebi i ljubav čoveka prema čoveku, jeste ono što svetu treba.

Mi želimo Dragani i njenoj porodici što više radosnih trenutaka provedenih u krugu najbližih. I da mir i ljubav koje nose u sebi, budu u svakome od nas. Bez obzira na geografsku širinu.

IMG_3302 (Large)

Badnjaci, božićna pšenica, suve šljive, grožđe i smokve, orasi i lešnici, šareni slatkiši za korinđaše – obavezan su deo ponude kikindske pijace na Badnji dan. Ako niste već pazarili u nekom od supermarketa, već se odlučili da posetite gradsku pijacu- niste pogrešili. Ponuda je raznovrsna, a prodavci raspoloženi da, uz pazar, u komšijskoj atmosferi, sa vama proćaskaju i upute najlepše novogodišnje i božićne želje.

Ponuda na tezgi sugrađanina Dragana Tokića u duhu je Badnjeg dana i Božića. Zatičemo da kako vezuje male snopove slame.

– Čini mi se da je slama interesantna ljudima, vraća ih u prošlost. Slama se unosi na Badnji dan u kuće da bi osvanula za Božić, gde su se deca igrala u prijatnoj prazničnoj atmosferi kada se okuplja porodica. To me zaista raduje i vraća u detinjstvo. Pitaju me koliko treba za slamu, a ja kažem uzmite i nosite, neka vam je sa srećom- sa osmehom priča Tokić, dok nam odvaja snop slame.

-Prodavnice su danas preuzele primat, ali šteta, ipak smo mi Kikinđani i treba jedno drugom dati podršku. Mi smo ovde na pijaci spremni da uslužimo mušterije, a na kraju krajeva, pijaca služi i da se malo cenkamo. Ustvari to je komunikacija među nama, to nam fali. Ko je ostvari, alal mu vera, to je najveća sreća u životu.

U kući Tokića, praznični duh obavezno unesu i korinđaši.

-Sa ponosom mogu da kažem da kod mene dođe 20 do 25 korinđaša. Unuka ih je animirala, žena pripremi lepe i prigodne paketiće sa, između ostalog, posebno išaranim i upakovanim medenjacima. A kad im dam neki dinarčić za srećan put, tome se najviše obraduju- priča ljubazni prodavac.

 

 

 

 

christmas-tree-g86bc962e2_1280

Rimokatolička crkva i sve hrišćanske crkve koje vreme računaju po gregorijanskom kalendaru proslavljaju danas Badnji dan i Badnje veče.

Građani katoličke veroispovesti, u susret sutrašnjem Božiću, širom Srbije prisustvovaće večeras misama ponoćkama čime počinje obeležavanje najradosnijeg praznika.

Na Badnje veče uz posnu trpezu dočekuju se korinđaši koji uz vesele pesmice domaćinima požele srećan Božić i rodnu godinu, a domaćini ih nagrade slatkišima i voćem. Za večeru svaki član porodice dobije po krišku jabuke kako bi bio zdrav tokom godine.

Tradicionalna trpeza za Badnje veče sadrži ribu, med, jabuke, pasulj i orahe.

Nakon što se isprate korinđaši i završi večera porodice odlaze na ponoćnu misu. Običaj da se u crkvama postave jasle, sa figurama koje dočaravaju siromašne uslove staje u kojoj je Hrist rođen.

Sutra, na sam dan Božića. ponovo se okuplja porodica i proslavlja najradosniji hrišćanski praznik.
Božić po gregorijanskom kalendaru proslavljaju i protestanske i anglikanske crkve, kao i neke pravoslavne koje su prihvatile novo računanje vremena.

error: Content is protected !!