Obeleženo osam decenija od formiranja 13. Vojvođanske udarne brigade – spomen na pale rodoljube

Obeležavanje dana formiranja 13. Vojvođanske udarne brigade sećanje je na hrabre ljude, na njihov izuzetni patriotizam i spremnost da daju i život za svoju zemlju. Kao i svakog 14. septembra, venac na spomen-obeležje ispred prostorija boračkih organizacija položili su članovi Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkih ratova (SUBNOR-a) i Veterana posebnih jedinica policije (PJP) koji pripadaju ovoj organizaciji. Skupu su prisustvovali i članovi Odreda izviđača „Proka S. Plavi“.

Spomen na pale borce Brigade posebno je značajan danas jer se ove godine navršava 80 godina od ovog značajnog događaja. Brigada je formirana Ukazom Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije osam dana po oslobođenju Kikinde i imala je 2.725 boraca, rečeno je na skupu.

– Dat je znak svim rodoljubima da se udruže, da iz ilegale pređu u borbu u jednoj vojnoj formaciji, da bi se suprotstavili neprijatelju i zadali mu poslednje udarce – rekao je predsednik kikindskog SUBNOR-a, Savo Orelj. – Slobodarski duh je tada bio na visokom nivou, što nam je potrebno i danas, s obzirom na vojnu i političku situaciju u celom svetu.

Brigada je formirana iz sastava najuspešnijih partizanskih odreda iz severnog i srednjeg Banata i činili su je provereni borci i rodoljubi Velikokikindskog partizanskog odreda, zatim mokrinskog, melenačkog, kumanovskog, petrovgradskog (zrenjaninskog), kao i većine mesnih odreda iz zrenjaninskog sreza, sve do Višnjićeva, podsetio je profesor Milovan Ćurčić.

– Oformljena je sa zadatkom da, uz pomoć Crvene armije, oslobodi ceo Banat i Bačku od fašističke vojske. U pohodu od Kikinde do Subotice prvo je oslobođen prostor Banata, zatim je Brigada krenula prema Subotici, gde su Nemci proterani u Mađarsku – ispričao je profesor Ćurčić. – Na Dunavu je i dobijena čuvena i poslednja borba na ovim prostorima, Batinska bitka. Vođena je krajem 1944. godine po veoma hladnom vremenu, kada su sante leda plovile Dunavom koji je tada i odneo mnoge od boraca. Ovaj podatak govori o njihovoj hrabrosti i odlučnosti da se narod oslobodi od najvećeg zla. Zato im pred ovim spomenikom odajemo najveću počast i zahvalnost.

Profesor Ćurčić je dodao da je važno da se zna da su borci bili, za ono vreme, veoma pismeni – doktori, advokati, stručnjaci, studenti, učenici, zanatlije, a doprinos su dali i izuzetno imućni domaćini koji su im, na svojim salašima, obezbeđivali smeštaj i hranu.

S. V. O.

 

Don`t copy text!