Најновије

tehnicka

Sajber bezbednost oblast je u kojoj se nadmetalo 520 učenika iz Evrope i Azije, a domaćin OpenCyberTrials-a bila je Italija. U ovoj, za naše đake, novoj takmičarskoj oblasti, u kojoj se zahtevaju hrabrost, znanje i logičko razmišljanje, učestvovale su četiri učenice Tehničke škole, smera elektrotehničar informacionih tehnologija: Anđelina Popov, Sonja Olajić, Iva Ovčina, učenice drugog, i Marina Bešlin, koja pohađa treći razred.

Na onlajn takmičenje prijavile su se kao tim pod nazivom „Teh-devojke“ i, u oštroj konkurenciji, zauzele sjajno drugo mesto. Njihov mentor bila je profesorica Zagorka Vidović koja predaje elektrotehničku grupu predmeta.

– Zadaci su bili u formi zagonetki, sve je bilo u vezi sa programiranjem, otkrivanjem grešaka u kodu, logičkim zaključivanjem, pronalaženjem kodova i simbola. Ovo je prvo takmičenje za devojke na kojem smo nastupali, uz to bez prethodnog znanja o takmičenju, i veoma se ponosim njima – kaže profesorica Vidović.

Najstarija u timu i kapiten, Marina, kaže da su pripreme trajale mesec dana, od trenutka kada su saznale za takmičenje i poslale prijavu.

– Zadaci su bili različiti, imali su i etičke i logičke aspekte, bilo je i kriptografije. Ušle smo u pozadinu interneta i otkrivale kako je određena stranica tu dospela, i koje su njene dobre i loše strane. I za nas je to bilo nešto sasvim novo – priznaje Marina. – Naša škola je jedna od najboljih, profesori mnogo rade sa nama i, nadam se da smo na lep način, ovim uspehom, i mi doprinele Školi.

Anđelina kaže da se za takmičenje prijavila jer je fascinira sajber svet.

– Bila sam presrećna što mogu da učestvujem. Nadam se da ću nastaviti da izučavam ovu ili oblast programiranja – rekla je Anđelina.

Nova oblast i vrsta takmičenja, i za Ivu je bila pravi izazov.

– Htela sam da izađem iz „zone komfora“ jer su ova iskustva dragocena za moju buduću karijeru, lični i razvoj veština u ovoj oblasti.

Kao i za njene koleginice iz tima, i za Sonju je takmičenje bilo dobra priprema za buduću karijeru.

– Planiram da upišem Fakultet tehničkih nauka jer mi je programiranje jako zanimljivo. Zato sam i bila spremna da se oprobam u rešavanju ovako teških zadataka – priznaje Sonja.

Ognjen pozvan u nacionalni tim za evropsko takmičenje

Učenik Ognjen Jovandić, đak trećeg razreda smera elektrotehničar informacionih tehnologija, ušao je u razmatranje za prošireni sastav nacionalnog tima koji će predstavljati Srbiju na sledećem Evropskom takmičenju u Italiji – European Cyber Security Challengea 2024.

– Ognjen je prošlog meseca učestvovao na takmičenju “Sajber heroj” i sa svojim timom osvojio 15. mesto. Organizatori su zaključili da je Ognjen među vodećim učesnicima i nagradili ga pozivom u nacionalni tim. Zahvaljujemo se našoj sugrađanki Sanji Kekić, predsednici „Women4Cyber“ Srbije, koja nam je ukazala na takmičenje i spojila nas sa prof. dr Imreom Lendakom sa Fakulteta tehničkih nauka, koji nam je pomogao oko organizacije – rekla je profesorica Vidović.

Pametni, obrazovani, spremni na izazove i smeli, đaci Tehničke škole u Kikindi već su zakoračili u budućnost koju oblikuju po svojim željama i velikim ambicijama, i već sada za to zaslužuju sve čestitke.

S. V. O.

decija pijaca

Igračke, garderoba, knjige, ukrasi i druge predmeti zašareniće se u subotu 15. juna, na tezgama u dvorištu Kulturnog centra. I svake naredne subote, pa sve do kraja raspusta, Dečija pijaca otvoriće vrata malim prodavcima i kupcima u istom terminu, od 9 do 11 sati i 30 minuta.

Već godinama unazad, za ovu pijacu traži se tezga više. Da su pored dobre zabave i druženja, mnogi dečaci i devojčice dolazili i do ozbiljnog džeparca, kaže za KIKINDSKI Tanja Nožica iz Kulturnog centra.

-Pre nekoliko godina, jedan dečak je od džeparca koji je zaradio prodajom na Dečijoj pijaci, kupio bazen koji je tada koštao 35.000 dinara. Neka deca su sakupila džeparac za letovanje, a druga novac za knjige. Rado nam dolaze i deca iz drugih gradova i iz inostranstva, koja leto provode ovde, kod baka i deka. Bilo ih je iz Španije, Italije, Afrike – navodi Nožica.

Prva Dečija pijaca organizovana je u našem gradu 2007. godine, po ugledu na somborsku.

– Videla sam na internetu da Somborci imaju Dečiju pijacu i smatrali smo da će to biti zanimljiv sadržaj za decu, ali je u početku išlo prilično loše, bio je slab odziv. Vremenom je pijaca zaživela i sada nas više ne iznenađuje slika brojnih mališana koji spremno i strpljivo čekaju da se vrata Kulturnog centra ujutru otvore kako bi na tezge izneli sve što su pripremili- ističe naša sagovornica.

Najavljuje i da će tokom jedne julske sedmice, pijaca raditi svakodnevno, u popodnevnim satima.

-Od 15. do 19. jula imaćemo predstave za decu, a nedelju dana pre ili posle toga, organizovaćemo Dečiju pijacu svakodnevno. Prošle godine to se pokazalo kao pun pogodak, pa ćemo ponoviti- dodaje Nožica.

J. C.

 

 

 

 

 

 

 

zetva-psenice

Žetva ječma je na samom kraju, a sporadične padavine vrlo malo su usporile kombajne. U nekim delovima kikindskog atara kiše nije ni bilo tako da se kosidba obavlja neometano, ističe za naš portal Zoran Simić, savetodavac PSS.

-Žetva ječma u Mokrinu  je završena i prinos je između četiri i pet tona po hektaru. Rod je niži za oko 30 procenata u odnosu i na prošlu godinu, ali i u odnosu na višegodišnji prosek. Ono što zabrinjava jeste činjenica da kada je loš prinos ječma, rod pšenice je još lošiji, jer je ona manje otporna na nepovoljne vremenske uslove koje smo imali – kaže Simić.

U toku je i skidanje žita i to je prvo urađeno na lošijim i na terenima gde nije bilo padavina.

-Ove godine okosnica prinosa su padavine. Manje uticaja ima sorta, kao i vrhunska agrotehnika. Gde je bilo manje padavina, prinos, ali i kvalitet pšenice je lošiji. Ječam  se predaje suv , a pšenica se kosi kada je vlaga ispod 14.  Na oglednim poljima Poljoprivredne stručne službe prinosi su  malo bolji – dodaje naš sagovornik i napominje da će očekuje da će žetva biti gotova do 25. juna.

U Zadružnom savezu Vojvodine izračunali su da proizvodnja ovogodišnjeg roda hlebnog zrna za projektovani prinos od pet i po tona po hektaru, iznosi oko 163 hiljade dinara, što znači da trenutna cena pšenice od 21 do 23 dinara, ne pokriva troškove proizvodnje.

A.Đ.

 

 

 

Maratonci-(4)

Grupa maratonaca gostovala je u našem gradu proteklog vikenda. Sportski i srčano, s lakoćom su, na temperaturi od 32 stepena, istrčali šest kilometara i, ujedno, posetili turističke znamenitosti grada. Inicijatorka i organizatorka trke bila je Branislava Ćirić, dugogodišnja rekreativka, koja oživljava maraton u našem mestu. Posebnu čast, svojim učešćem, učinio je najstariji maratonac u Srbiji i u širem regionu, devedesetogodišnji Vlada Stevanović.

Trčanje kao tajna dugovečnosti

Doajen atletskog trčanja, Stevanović živi u Beogradu, a rodom je iz okoline Leskovca. Ovaj inženjer geologije u penziji, u martu ušao je u desetu deceniju i može da se pohvali da u trkama učestvuje duže od trideset godina. Svoju atletsku premijeru imao je, kaže, na Drugom beogradskom maratonu, a da počne da trči isprovocirala ga je jedna dama.

– Uoči početka maratona video sam na televiziji baku od 76 godina da izjavljuje kako će da istrči „Trku zadovoljstva“ dugu pet kilometara. Uzeo sam patike i stigao na početak trke. Rekao sam sebi – ako može ona, mogu i ja. Imao sam 55 godina i, od tada, nisam prestao da trčim.

Usledili su, kaže, polumaratoni, pa maratoni, triatloni, ultra-maratoni čak, evropski i svetski nastupi, od toga 12 svetskih prvenstava u brdskom trčanju: u Češkoj, Italiji, Poljskoj i Hrvatskoj, gde je, 2009. godine, bio treći.

– Imao sam još tada, kada sam počinjao, problema sa kičmom i mislim da je kretanje usporilo pogoršanje. Treba trčati u svakom slučaju, a posebno to važi za mlađe, mi stvaramo prijateljstva i čuvamo zdravlje. Mesečno učestvujem na tri, četiri trke, prošle godine sam ih imao 34. Rekreiram se u Banjičkoj šumi, to je u mom kraju – kaže Stevanović.

Inače, njegov devedeseti rođendan proslavio je ceo Zemun gde je, na keju, 24. marta ove godine, njemu u čast, održana velika humanitarna trka. Pored velikog broja maratonaca i rekreativaca, u trci su učestvovali i suprežnici Ćirić.

Nova sportska prijateljstva započeta na Plitvicama

Naš čika Vlada je doajen, na maratonima ga i pobednici iz Kenije dočekuju aplauzima, napominje još jedan učesnik trke u Kikindi, Željko Graovac, atletski kondicioni trener i sudija, diplomirani menadžer u sportu. Graovac je maratonac sa više od 20 maratona i desetak ultra-maratona, ukupno 700 trka, inače organizator puta na Plitvički maraton, na kojem se ova sjajna ekipa i okupila.

– Bio je to i sportski i turistički, hedonistički i istorijski događaj – istakao je Graovac. – Trke od pet i deset kilometara su uvek dobre, ali maratone i maratone preporučujem samo potpuno zdravima jer su to izuzetni fizički napori. Volim ljude koji zrače pozitivnom energijom, tako smo se i okupili.

Dr Vesna Crnjanski, potomak Miloša Crnjanskog, kaže – polubanaćanka, koja se vratila atletici i do sada istrčala jedan maraton i više od 50 polumaratona, kao i bankar, uvek vedar Milan Cvejić, slobodna umetnica Marija Đapić Živković i privatnik Branko Lejić, zaljubljenici u atletiku, te sparne subote su u naš grad stigli autobusom, jer zdrave navike i druženje, kažu, nemaju cenu. Uz to, kako napominju, ovaj sport luči serotonin koji im kasnije „ne dozvoljava“ da prestanu.

U toku boravka gosti-maratonci upoznali su i Muzej „Teru“ i osvežili se kod još jedne svoje domaćice, Jelene Pižurice Pjević, u njenoj prelepoj Vili „Dane“. Domaćini, Branislava i Zlatko Ćirić, priredili su im i večeru za ispraćaj.

– U sportu sam od svojih dvadesetih godina. Posle višegodišnje pauze lako sam se vratila jer sam to imala „zabeleženo“ u nogama. Ovo mi je bila već sedma trka. Trčanje nije samo dobro za telo, već i za um jer kiseonik „hrani“ mozak i, na taj način, utiče i na kognitivne sposobnosti – kaže Branislava Ćirić. – Mislim da našem gradu ovo nedostaje i da smo, organizacijom prijateljske, neformalne, turističke trke, to i dokazali. Velika mi je čast što su se ovi divni ljudi odazvali. Veliki su jer su jednostavni, druželjubivi. Ispratili smo ih sa divnim utiscima o našem gradu i ljudima u njemu i sa željom da se ponovo, ovde, uskoro sretnemo.

Ako je ovo bio začetak maratonskog trčanja u Kikindi, učinjeno je to na visokom nivou – uz sjajne ljude koji od njega ne odustaju i, svakim korakom, čine dobro, i najbolje i sebi i drugima. Maratonci, hvala.

S. V. O.

deponija-gori

Požar koji je u ponedeljak u 19.40 sati izbio na gradskoj deponiji ugašen je danas oko 14.30 časova, nakon skoro 20 sati. Kako saznajemo u Policijskoj upravi zaposleni u kompaniji FCC još uvek zatrpavaju zemljom i polivaju vodom područje koje je zahvatila vatra.

Gorelo je oko 400 kvadratnih metara otpada, a otežavajuća okolnost bila je što je požar izbio na kosini, tako da samo mesto nije bilo pristupačno za gašenje.

Od momenta kada je požar prijavljen vrlo brzo na lice mesta stigle su ekipe vatrogasno-spasilačke jedinice zajedno sa vatrogascima NIS-a koji su uz pomoć pet vozila suzbijali vatrenu stihiju. Olakšavajuća okolnost bila je ta što je veče bilo mirno, bez vetra, tako da nijednog momenta požar nije bio van kontrole. Gust dim koji je kuljao nije se širio prema gradu već prema Nakovu i Rumuniji.

Ovo je drugi požar koji je izbio na deponiji posle nepune tri nedelje s obzirom na to  da je  i 17. maja takođe vatra zahvatila gradsko smetlište. Tada je gorelo takođe oko 400 metara kvadratnih i kada su zaposleni pokušali da ugase požar, jedan radnik nagutao se dima.

gusle-sabor-(2)

Folklorni ansambl ADZNM „Gusle“ učestvovao je na Svesrpskom saboru organizovanom u Beogradu. Kikinđani su bili deo centralne manifestacije na Trgu republike gde su nastupili folkloraši iz 20 kulturno-umetničkih društava Republike Srpske i 30 iz Srbije. Nastupilo je ukupno oko 2.500 igrača.

-„Gusle“ su jedan od četiri ansambla iz Vojvodine koji su učestvovali u centralnoj manifestaciji. Predstavili smo se igrama iz Banata. Ovo je još jedna prilika da damo svoj doprinos u važnim istorijskim momentima za našu zemlju, naročito kada je teško. Značajno je i to što je kroz nastupe prikazan ogroman trud i rad velikog broja mladih koji se bave ovom delatnošću i čuvaju korene i tradiciju – istakao je direktor ADZNM „Gusle“ Zoran Petrović.

Vlade Srbije i Republike Srpske organizovale su u Beogradu prvi svesrpski sabor pod nazivom „Jedan narod, jedan sabor – Srbija i Srpska“. Cilj je bio da se ukaže da su mir i ekonomski napredak ključni i vitalni interesi srpskog naroda.

A.Đ.

Aleksandra-Dukatarov-1

Aleksandri Dukatarov iz Kikinde, četrdesetdvogodišnjoj majci maloletne devojčice, potrebna je naša pomoć.

U januaru 2021. godine javili su se prvi simptomi bolesti, nakon čega je uspostavljena dijagnoza zloćudnog karcinoma materice (C53.0 Neoplasma malignum endocervices uteri).

Lečenje citostaticima i zračenjem u nekoliko navrata nije dalo željene rezultate, a poslednjim kontrolnim pregledom utvrđeno je da je bolest u progresiji, zbog čega je Aleksandra na izuzetno jakim lekovima za ublažavanje bola.

Jedino rešenje za poboljšanje njenog zdravstvenog stanja jeste lečenje imunoterapijama na privatnoj klinici, što zahteva značajna finansijska sredstva.

Aleksandri je hitno potrebna pomoć svih ljudi dobre volje u vidu donacija, kako bi što pre nastavila lečenje. Sredstva su potrebna za imunološke terapije, hemoterapije, lekove, pelene, specijalističke preglede i za bolničko lečenje, ukupno 2.300.000 dinara.

Donacije je moguće uputiti preko Humanitarne fondacije Aleksandra Šapića, „Budi human“ – na brojeve računa ili SMS porukom sa brojem 1666 na 3030. Cena poruke je 200 dinara.

MARTA-KELER-GLUMICA

Na Kikindu je ponosna. I Kikinđani na nju. Ta ljubav traje i danas, iako glumica Marta Keler svoj glumački hleb zarađuje u Beogradu. A taj hleb može da se shvati i doslovno. Naime, u poslednjih osam godina članica je Alternativne pozorišne grupe „Hleb Teatar”. Status slobodnog umetnika ima niz prednosti, jer sami biraju tekstove za komade koje će igrati, ali s druge strane, kad su van institucionalnih radara, uvek je teže u produkcijskom smislu.

Od početka devedesetih, otkad je zablistala u filmu „Virdžina”, bila je ubačena u vatru medijskog javnog prostora. Snimala je reklamu za „Banini”, bila radio voditeljka, a danas, pored glumačkog posla, često pomaže i svom suprugu Ziji Rizvanbegoviću pevajući prateće vokale na koncertima njegovog „Valentina”.

-Pesma „Volim te još” je moja omiljena pesma pored mnogobrojnih balada koje me nikada ne ostave ravnodušnom. Toliko su emocije nekada snažne na koncertima, da suze same poteku. Ljubav nas oplemenjuje, leči. I sve dok tako razmišljamo – bićemo srećni. Sve te emotivne pesme imaju ozbiljan pečat. Svaka je hit. Ja sam to jako dobro osetila, jer sam se puno puta našla na sceni kao prateći vokal na Zijinim koncertima. Moj umetnički doprinos pored vokala je i energija. To je poseban momenat. Svi smo jako euforični, veseli i imamo čaroban kontakt sa publikom, koja nas nakon poslednje pesme, tri puta vraća na bis- ispričala je Marta u intervjuu za KOMUNU.

Vaš suprug Zijo duhovito navodi da mu je asocijacija na Kikindu dobar komšiluk, vožnja biciklom i voda iz dućana. Kako vi danas gledate na svoj rodni grad i koliko često mu se vraćate?

-Kikinda ima posebno mesto u mom srcu. To što Zijo voli ravnicu, a nikada nije verovao da će mu supruga biti baš iz Vojvodine, govori o tome koliko smo mi iz severnog Banata puni duha, vedrine i lepote. Težimo da budemo dobri domaćini i da nam se ljudi uvek vraćaju. To smo davno ostvarili. Volim ljude u mom gradu, miris drveća kada prolazim kroz Veliki park i bicikl koji vozim po čitav dan.

Krasi Vas fizička lepota, a uočljivo je da i ste često nasmejani i zadovoljni. Znači li to generalno da je recept za ličnu harmoniju: dovoljno je raditi posao koji se voli uz okruženje ljudi koje voliš? 

-Za osmeh je potrebna sreća, ljubav, porodica i svi dragi ljudi u mom okruženju. Ja sam veselog duha, jedna temperamentna Vojvođanka koja voli život i svoju porodicu. Nekako je i za mladalački izgled potrebna svest o tome da starenje nije tako strašno ukoliko staneš na put borama koje pokušavaju da te savladaju. Mene održavaju harmonija i sreća. Zdravlje je jako važno, a dinamika života ne može da se zaustavi. Usporavamo koliko možemo i to samo s ljubavlju. Samo se volite i širite ljubav. To je recept za sreću!

NA FILMSKOM PLATNU ZABLISTALA SA 14 GODINA

Zablistali ste s 14 godina u Karanovićevom filmu „Virdžina”. Koliko je je vaša rodna Kikinda bila  u tom trenutku svesna da ima sugrađanku filmsku zvezdu? Jesu li Kikinđani bili više ponosni ili zavidni na uspeh koji vam se dogodio?

– Nakon velikog uspeha u filmu „Virdžina” bilo je potrebno puno energije i strpljenja, ali i odrastanja, što je za jednu malenu devojčicu bilo veoma teško. To iskustvo na filmu je potpuno promenilo moj život. Uplovila sam u glumačke vode, i to je rezultiralo nagradom. Sigurna sam da su moji sugrađani bili ponosni na moj uspeh, a mnogi to i nisu krili.

Foto: Lidija Antonović

Često navodite kako vam je upravo pomenuti film pomogao da vrlo rano sazrete i da vas ne ponese slava. Kako je teklo to sazrevanje? 

– Kao naturščik i kao neko ko je stao prvi put pred kamere, nije bilo jednostavno. Ali, divno sam se snašla. Tada sam otkrila i ljubav prema glumi, a kasnije se pokazalo da je i nagrada došla za uloženi trud. Sazrela sam možda prebrzo, jer sam kao dete ubačena u čaroliju filma. Kao dete imala sam tendenciju da budem dominantna, kako u društvu, tako i u porodici. Ušuškana ispod maminog i tatinog krila, osećala sam se bezbrižno. Čak i kada mi se dogodio film imala sam snažnu podršku roditelja. Uživala sam u svom detinjstvu.

SLAĐA STRANA SVETA

Početkom devedesetih ste, bar u reklamnom spotu za „Banini”, osetili slađu stranu života? Da li ste tada smeli da priuštite Baninijeve slatkiše, ili je i onda za glumce važilo pravilo da je poželjno da paze na liniju? 

– Reklama za „Banini” me vraća u detinjstvo. Mnogo sam volela njihove keksiće. Bili su zaista čarobni. Svi volimo slatkiše, ne bismo ih se odricali tako lako. Kada je linija u pitanju, strogo vodim računa o ishrani, puno vežbam i posvećena sam zdravom telu. Takođe sam to prenela i na sina, jer najlakše je dodati kilograme, a teško ih se otarasiti. Zato, samo zdravo!

Nemanja Savić

 

 

 

saobracajna-policija

Na području Policijske uprave Kikinda tokom vikenda dogodila se saobraćajna nesreća u kojoj je jedna osoba izgubila život. Akoš R. (19) iz Ade poginuo je na moticiklu kada je na njega naletelo vozilo kojim je upravljao 56-godišnjak. Mladić je preminuo na licu mesta, a nesreća se dogodila jer vozač putničkog vozila nije ustupio prvenstvo prolaza. Protiv vozača je podneta krivična prijava za teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja.

Od ukupno šest saobraćajnih nezgoda, koliko ih je bilo, pet osoba zadobilo je teške, a dve lake telesne povrede. U nezgodama je pričinjena materijalna šteta od 630.000 dinara. Najviše nezgoda, četiri, dogodilo se usled radnje vozilo, a dve su se desilo zbog neustupanja prvenstva prolaza.

Zbog učinjenih saobraćajnih prekršaja protiv 19 učesnika u saobraćaju podneti su zahtevi za pokretanje prekršajnog postupka i izdato je 109 naloga. Zbog vožnje pod dejestvom alkohola i psihoaktivnih supstanci iz saobraćaja je isključeno 10 vozača od kojih je dvoje zadržano do 12 sati jer su imali više od 1,2 promila alkohola u organizmu. Otkriveno je i 30 prekršaja prekoračenja dozvoljene brzine, 16 prekršaja nekorišćenja sigurnosnog pojasa i 75 ostalih prekršaja.